Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-11/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ID, zbog kaznenog djela iz čl. 323. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi osuđenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-207/2024-5, K-242/2021 od 9. prosinca 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog ID.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je na temelju čl. 55. st. 8. KZ-a osuđenom ID, koji je pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-242/2021-15 od 18. svibnja 2022. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, što mu je zamijenjeno radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 660 sati rada, određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu u trajanju od 4 mjeseca i 22 dana.

2. Protiv tog rješenja je osuđeni ID pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s molbom „da mu se izađe ususret uvažavanjem ove žalbe“.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-15/2025 od 9. siječnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Osuđenik u pravnom lijeku ponavlja razloge iznijete na ročištu pred prvostupanjskim sudom zbog kojih drži da iz objektivnih okolnosti nije u cijelosti izvršio predmetni rad za opće dobro. Tako žalitelj opetovano iznosi da mu je **.**.2023. umrla majka, a da ga je polubrat na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s majkom fizički istjerao iz kuće, te da je radi osiguranja sredstava za vlastitu egzistenciju otišao raditi u inozemstvo, o čemu je putem SMS poruke obavijestio nadležnu probacijsku službenicu.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju prikupljenih podataka i činjenica pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne okolnosti na temelju kojih je posve osnovano zaključio da su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu čl. 55. st. 8. KZ-a, slijedom čega je pobijana odluka kojom se određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu ispravna i zakonita.

7. Nesporne su činjenice da je osuđenik s izvršavanjem predmetnog rada za opće dobro, umjesto 3. travnja 2023., započeo 29. svibnja 2023. upravo iz razloga što mu je umrla majka i što se osuđenik pozivao na određene zdravstvene smetnje, te da je do sada od ukupno 660 sati odradio svega 375 sati. Sud prvog stupnja nije imao apsolutno nikakvog razloga posumnjati u vjerodostojnost izviješća nadležnog Probacijskog ureda u Varaždinu iz kojeg u bitnome proizlazi da je osuđenik u GP Ekom d.o.o. iskazivao ozbiljan otpor izvršavanju konkretne mjere, da nije pokazivao potreban interes glede njene realizacije i to unatoč tome što mu je dana još jedna prilika da u cijelosti izvrši naloženi mu rad za opće dobro, nadalje, da je samoinicijativno i bez dogovora s nadležnom probacijskom službom najavio odlazak u inozemstvo i da se nije pridržavao predviđene dinamike izvršavanja ove mjere. Na temelju takvog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je ispravno zaključio da osuđenik svojom krivnjom nije u potpunosti izvršio rad za opće dobro, odnosno da je do toga došlo zbog njegovog de facto ignorancijskog i neodgovornog ponašanja i to usprkos ponovno mu pruženoj prilici. Osim toga, kako s pravom primjećuje sud prvog stupnja, osuđenik nije ničime argumentirao činjenicu svog navodnog samovoljnog odlaska u inozemstvo.

8. Slijedom svega iznijetog žalitelj nije osporio ispravnost činjeničnih zaključaka suda prvog stupnja relevantnih za konkretni postupak, a posljedično tome niti pravilnost osporene odluke toga suda. Stoga je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic