Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-279/2022-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Ivice Raguža, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika [adresa], OIB:61817894937, zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, Selska cesta 90b, Hruševečka 3, te umješača na strani tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku JS, dipl.iur., djelatnik istog, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj Pn- 308/2019-48 od 20. siječnja 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-308/2019-48 od 20. siječnja 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati neimovinsku štetu u iznosu od 57.100,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2018. do isplate (točka I.), te imovinsku štetu u iznosu od 2.480,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2022. (točka II.). Tuženiku je naloženo da naknadi trošak parničnog postupka tužiteljici u iznosu od 16.639,06 kn s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 20. siječnja 2022. do isplate (točka III.), dok je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen (točka IV.).

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP-a. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka tuženiku uvećanih za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP) na koje se pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

5.2. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Premet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog pretrpljene ozljede koju je tužiteljica zadobila 8. siječnja 2016. godine.

7. Provedenim dokazima je utvrđeno da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede padom na zaleđenom nogostupu ulice u Zagrebu. Prvostupanjski sud je utvrdio da je mjesto pada tužiteljice bilo neposredno uz rub nogostupa prema kolniku.

8. Zakonom o komunalnom gospodarstvu je propisano da održavanje javnih površina spada u komunalnu djelatnost (članak 3. stavak 1. točka 6. (Narodne novine br. 6/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13 i 147/14 - dalje: ZKG), a nogostupi predstavljaju javnu prometnu površinu.

8.1. Jedinice lokalne samouprave, te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti su obavezne temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti (članak 2. stavak 2. ZKG), a nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda i propisa provodi komunalno gospodarstvo koje su ustrojava u upravnim odjelima za komunalnog gospodarstvo jedinica lokalne samouprave.

9.Tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan je osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana, te spriječi nanošenje štete. Samim prenošenjem obveze za uklanjanje snijega i leda s pločnika na vlasnike zgrada, stanova i poslovnih prostora grad nije oslobođen obveze da preko komunalnog redarstva poduzme mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a nije niti oslobođen odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepridržavanja navedenih obveza.

10.Kako je u postupku utvrđeno da je štetni događaj u kojem tužiteljica je zadobila ozljede, uzrokovan ledom na nogostupu, koji je trebao biti uklonjen, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljici.

11. Budući je u postupku utvrđeno da je štetni događaj uzrokovan nailaskom na led na nogostupu koji nije bio uklonjen, te da tuženik u tijeku postupka nije dokazao da je do konkretne štete došlo radnjom tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štete. S tim u vezi valja ukazati da je tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka koji je prethodio zaključenju prethodnog postupka osporavao tužbeni zahtjev po osnovu i visini, međutim tuženik tijekom parnice nije predložio dokaze na navedene okolnosti.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prelome oba ručna zgloba zbog čega je provela dugotrajno liječenje, da je u dva navrata bila podvrgnuta operacijskom liječenju, uslijed čega je trpjela boli jakog intenziteta 5 dana, srednje jakog 6 tjedana i slabog 2 mjeseca, da je kod tužiteljice bio prisutan primarni strah u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne aktivnosti koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te potom sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana i slabog 20 tjedana, da su kod nje preostale posljedice zbog koje su njene životne aktivnosti smanjenje za 15% u odnosu na normalno i zdravo stanje, te s obzirom da je preostao postoperacijski ožiljak i deformitet ručnih zglobova, i da se po mišljenju vještaka radi o naruženosti blažeg stupnja.

13. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je smatrao da je tužiteljici primjenom odredbi članka 1100. i 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“, broj 35/05. i 41/08. - u nastavku teksta: ZOO) primjerena naknada za neimovinsku štetu u iznosu 57.100,00 kn.

14. Sukladno odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a povreda prava osobnosti predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, a sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

15. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade je sukladno stavku 2. članka 1100. ZOO-a, sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

16. S obzirom da je tuženik odgovoran za ozljede koje je tužiteljice zadobila padom na ledu koje su potvrđene medicinskim vještačenjem zbog kojih ozljeda je tužiteljica trpjela bol i strah te su joj preostale posljedice i naruženje, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbe članaka 19. i 1100. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, te preostalih posljedica zbog zadobivene ozljede zaključio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada te joj je dosudio iznos naknade štete koji je u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

17. S obzirom da iz nalaza vještaka, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužiteljici potrebna tuđa njega i pomoć pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada naknada štete temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i 2. ZOO-a, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a.

18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na naknadu štete tužiteljici za tuđu njegu i pomoć temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i 2. u iznosu od 2.480,00 kuna.

19. Na navedeni iznos je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, s obzirom da je odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

20.Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Stoga je presuda ovog suda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odluka o troškovima postupka sadržana u presudi temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 14. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan