REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-646/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Širolina ulica 4, Zagreb, OIB: 57500462912, zastupan po Odvjetničkom društvu Terešak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pn-12/2024-5 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pn-12/2024-5 od 27. svibnja 2024.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku Hrvatske Autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912 da isplati tužitelju IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 3.022,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 1. svibnja 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.370,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, tekućim od dana presuđenja 27. svibnja 2024. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužena zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).
2.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na temelju kojega je utvrdio krivnju tuženika, a poziva se na Pravilnik o ophodnih javnih cesta te Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, Zakon o cestama te na sudsku praksu više županijskih sudova kao i Visokog trgovačkog suda.
2.2. Također smatra da je tužitelj prekršio odredbe Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), a da prvostupanjski sud nije imao u vidu odredbe članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu.
2.3. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da naknadi troškove tuženiku, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao dostatne razloge, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5.2. Stoga žalbeni razlog bitne povrede postupka nije osnovan, a nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Žalbenim navodima tuženik ne dovodi u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju kojih je donio pobijanu presudu, budući u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojih je donio pobijanu presudu.
7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:
- da je do predmetnog štetnog događaja došlo na način da je dana 1. svibnja 2019. u ranim jutarnjim satima, oko 02:50 sati otac tužitelja AG upravljao osobnim automobilom marke Mercedes B klase, registarske oznake [registarska oznaka] (BiH) južnim kolničkim trakom autoceste A-3, Zagreb-Lipovac, kada je na kolnik autoceste iznenada istrčala divljač (srna), te je osobnim automobilom naletio na srnu,
- da je vozilo tužitelja svojim prednjim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu tužitelja s desne strane,
- da se u trenutku ulaska divljači u vidno polje tužitelja, njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 19,3 metra, pa da je tužitelj tada čak i reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 88,1 metar, dok je na raspolaganju imao put od samo 19,3 metra,
- da je tužitelju na vozilu nastala šteta od naleta divljači (srne), te da tužitelj čak i da je reagirao intenzivnim kočenjem ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, te da bi do naleta ipak došlo, s obzirom da se njegovo vozilo u trenutku ulaska divljači u vidno polje nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 19,3 metra, te s obzirom da je zaustavni put kočenja iznosio čak 88,1 metar, a na raspolaganju je imao put od samo 19,3 metra, a imajući u vidu brzinu kretanja vozila prije naleta, koja je bila 110 km/h,
- da je divljač – srna bila na području autoceste u trenutku kada je na istu naletjelo vozilo kojim je upravljao otac tužitelja AG,
- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je u navedemo vrijeme nastanka štetnog događaja bio organiziran lov ili neka druga aktivnost koja bi mogla nagnati divljač da prijeđe ili preskoči ogradu uz autocestu,
- da je pregledana ograda u dužini od 500 m, tj. sa svake strane u odnosu na mjesto naleta na divljač 250 m u jednu i 250 m u drugu stranu,
- da se radi o divljači – srni koja u kratkom vremenskom periodu može proći znatno već put od 250 m u kojem smjeru je pregledana ograda, s time da je ograda u dužini 250 m pregledavana kretajući se pješice, dok ostala dužina autoceste je pregledavana po mraku iz vozila u pokretu te je ophodar navodno ogradu posvijetlio s reflektorom te iz njegovog iskaza proizlazi da je udaljenost ograde od autoceste oko 30 m i više,
- da je u trenutku naleta vozila na divljač, vozač vozila, odnosno otac tužitelja AG vozio brzinom sukladno stanju i uvjetima na autocesti, odnosno 110 km/h.
8. Prvostupanjski sud je zaključka da otac tužitelja AG svojim radnjama ni na koji način nije doprinio nastanku prometne nesreće niti štetnog događaja, a imajući pri tome u vidu da je ograničenje brzine na autocesti 130 km/h, te da je poštivao sve odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a posebice ograničenje brzine, te iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je otac tužitelja vozio kao savjestan vozač, s obzirom na noćne uvjete na cesti.
8.1. Nadalje, da na dijelu dionice autoceste A-3, na kojem je došlo do štetnog događaja (prometne nesreće) postoji zaštitna žičana ograda visine 140 cm, kao i elastična odbojna ograda, te da srna može preskočiti preko te visine žičanu ogradu,. te da je visina štete na vozilu tužitelja iznosi 4.975,00 BAM ili preračunato po srednjem tečaju HNB oko 19.136,91 kuna, te iznos po računu za prijevoz vučnom službom od 1. svibnja 2019. od 3.022,57 kuna, što ukupno iznosi 22.772,36 kuna, odnosno 3.022,41 eura.
9. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud navodi u obrazloženju da osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi sukladno odredbi čl. 943. i čl. 1045. st.1. i čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) te da je ulazak divljači – srne na kolnik autoceste isključivo propust u održavanju zaštitne ograde, što ugrožava sigurnost prometa, ljudi i sudionika u prometu. Također navodi da sukladno čl.81. Zakona o cestama Hrvatske autoceste d.o.o. upravljaju i održavaju autoceste, a prema odredbi čl. 26. istog zakona, dužni su održavati javne ceste u smislu poduzimanja mjera zaštite cesta i sigurnosti prometa na njima. Dakle, propust tuženikovog osiguranika je nedvojben jer se divljač ne smije naći na autocesti koja sama po sebi vozačima pruža sigurnost i povjerenje da na prometnici neće naići na nepredvidivu prepreku, a posebno ne na divljač.
10. Ovaj sud prihvaća materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda.
11. Odredbom članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO ) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove.
12. Odredbom članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
12.1. Odredbom članka 26. ZC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu: – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, – ophodnja.
12.2. Odredbom članka 82. stavak 1. ZC-a je propisano da Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava, dok je stavkom 3. predmetnog članka između ostalo propisano i da je predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona.
12.3. Odredbom članka 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 dalje: Pravilnik) propisano je da su žičane ograde namijenjene zaštiti prometa od divljači i drugih životinja, a člankom 94. Pravilnika je propisano da se žičane ograde postavljaju na auto ceste, brze ceste i druge ceste kada je to potrebno.
13. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o cestama i Pravilnika, proizlazi da je dužnost tuženih Hrvatskih cesta d.o.o. bilo postavljenje i održavanje zaštitne ograde na predmetnoj brzoj cesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači. Nadalje, prema odredbi članka 17. stavak 1. tog Zakona javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način (...) da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.
14. Slijedom navedenog, budući da se divljač našla na kolniku autoceste, suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da postoji odgovornost tuženika u smislu presumirane krivnje tuženika za propust u održavanju zaštitne ograde (Rev-x 230/12 od 8. studenog 2012.).
15. Stoga je prvostupanjski sud osnovano obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu u predmetnom štetnom događaju koju štetu je prvostupanjski sud utvrdio na temelju objektivnog nalaza i mišljenja prometnog vještaka i koju visini žalbenim navodima žalitelj ne osporava dajući konkretne činjenice koje bi dovele u sumnju utvrđenu visinu.
16. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u pogledu glavnog zahtjeva, tako i u pogledu odluke o troškovima postupka koji su kako po osnovi, tako i visini pravilno odmjereni.
17. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.
18. Zbog iznesenog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
