Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-369/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju po punomoći zastupa Katja Jajaš odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, Trg 128. brigade Hrvatske vojske, protiv tuženice JZĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], J, koju po punomoći zastupa Ingrid Zustović Batelić odvjetnica u Labinu, Titov trg 6, radi utvrđenja ništetnosti oporuke i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-460/2018-79 od 15. travnja 2024., u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-460/2018-79 od 15. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Oporuke od 5. listopada 2016. oporučitelja UZ i da kao takva ne proizvodi pravne učinke, kao i zahtjevi za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] koje je bilo prije provedbe Rješenja Z-3758/2107 upisom suvlasničkih udjela na ime UZ HZ, i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižno stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kakva je bilo provedba rešenja Z-47675/17 upisom HZ u ½ dijela suvlasništva, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (točka I. izreke), te naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak od 16.062,50 eura u roku od 15 dana (točka II. Izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužiteljica zbog svih zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu prihvaćanjem zahtjeva u cijelosti, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Zahtijeva trošak sastava žalbe od 2.812,50 eura i sudske pristojbe žalbe po odluci suda.

3. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 2.812,50 eura i sudske pristojbe odgovora na žalbu po odluci suda.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neosnovano tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu sadržajno zbog žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 254. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jednako kao što je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu s razlozima istaknutim u obrazloženju presude, pravilno primijenio navedenu zakonsku odredbu.

6. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tužiteljice podnesena zbog navedenog žalbenog neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje pravne nevaljanosti (ništetnosti) oporuke zbog nesposobnosti oporučitelja za oporučnim raspolaganjem, utemeljen na tvrdnji kako oporučitelj u trenutku sastavljanja iste zbog svog duševnog stanja nije bio sposoban shvatiti značenje svojih pravno obvezujućih raspolaganja pa tako ni onih iz sporne oporuke, te s tim u vezi zahtjevi za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama u zemljišnoj knjizi navedenih k. o.

8. Naime, nesporno je u postupku da je tužiteljica sestra pok. UZ, a tuženica njegova izvanbračna supruga, da je iza njegove smrti (7. lipnja 2017.) u ostavinskom postupku u kojem nije sudjelovala tužiteljica, proglašena pisana oporuka pred svjedocima od 5. listopada 2016. na temelju koje je doneseno rješenje u nasljeđivanju javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša iz Pazina poslovni broj O- 2782/17 od 24. studenoga 2017. kojim je njegovom oporučnom nasljednicom proglašena tuženica, kao i da je rješenje o nasljeđivanju provedeno u zemljišnoj knjizi za Cerovlje i k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižnim rješenjima Z-3758/2017 i Z-4765/17, po kojoj osnovi je tuženica uknjižena kao vlasnica/suvlasnica nekretnina ranije upisanih na ime oporučitelja u zemljišnoj knjizi za navedene k. o.

9. Suprotno navodima žalbe tužiteljice, prvostupanjski sud ispitao je sve činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu koji se ostvaruje u ovom postupku, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je oporuku sastavila punomoćnica tuženice u svom odvjetničkom uredu po kazivanju UZ u prisutnosti dva svjedoka, nakon čega su oporuku vlastoručno potpisali oporučitelj i svjedoci,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke, utemeljen na medicinskoj dokumentaciji u zdravstvenom kartonu, u srpnju 2016. MZ dijagnosticiran adenokarcinom pluća s metastazama na cervikalnoj kralješnici od čega je i preminuo, da isti nije nikada bio psihijatrijski liječen bolnički ili ambulantno, da se u medicinskoj dokumentaciji ne nalaze psihijatrijski nalazi pokojnog, da nikada nije primao lijekove iz domene psihijatrijske struke, da je onkolog 17. svibnja 2017. opisao kako dobro podnosi liječenje i nema novih kliničkih anomalija te se u to vrijeme po prvi puta navodi analgetska terapija morfinom radi liječenja bolova koje je trpio, zbog čega niti jedan medicinski podatak ne dovodi u pitanje njegovu sposobnost za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuke,

- da je prije predmetne dijagnoze anamneza oporučitelja bila opterećena politraumatizmom i post-traumatskim cervikalnim osteoartritisom, s evidentiranim stanjima nakon prijeloma kostiju vjerojatno dijelom posljedica proživljene nesreće, a dijelom posljedica maligne bolesti, da se u popisu lijekova niti tada ne spominju i specifični lijekovi za liječenje mentalnih bolesti i poremećaja, zbog čega niti jedan medicinski nalaz nije dovodio u pitanje sposobnost za rasuđivanje sada pokojnog UZ u vrijeme sastavljanja oporuke 5. listopada 2016.,

- da je nakon dijagnosticiranja maligne bolest liječen kemoterapeuticima za umanjenje tumora a primjena takvih lijekova obično dovodi do probavnih smetnji pa su u tu svrhu da bi se izbjegle nuspojave u vidu oštećenja probavnog sustava, ordinirani probiotici i gastroprotektivi – pantoprazol, kao i generečki lijekovi iz skupine kortikosteroida za ublažavanje smetnji izazvanih malignom bolešću, te lijekovi za liječenje upalnih procesa najčešće mokraćnih puteva i bubrega Ciprofloxsacinom, a primjena takvih lijekova nije mogla utjecati na stanje svijesti ili sposobnosti za rasuđivanje,

- da je i prema izvješću obiteljskog liječnika koji je liječio oporučitelja u zadnjih 20 godina, oporučitelj sve do smrti 7. lipnja 2017. bio održan u svojim intelektualnim sposobnostima,

- da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke kao objektivan, pravilan i u skladu s pravilima struke, a budući da je vještak detaljno odgovorio na sva pitanja i primjedbe tužiteljice, kako u pisanom očitovanju, tako i usmeno na ročištu, nije našao razloge koji bi dovodili u pitanje pravilnost takvog nalaza i mišljenja, zbog čega je odbio prijedlog tužiteljice za određivanje novog vještačenja po drugom vještaku psihijatrijske struke.

10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno zaključio kako je oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i značenje sadržaja oporuke te vladati svojom voljom čime se ima smatrati sposobnim za rasuđivanje, i na temelju toga odbio deklaratorni tužbeni zahtjev kao neosnovan pravilno primjenjujući odredbu čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 27/13, 33/15, - dalje ZN/), ocjenjujući da predmetna oporuka ispunjava sve pretpostavke valjanosti pisane oporuke pred svjedocima iz čl. 31. ZN, jer tužiteljica protivno svojoj obvezi u ovom postupku nije oborila predmnjevu po kojoj je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje u smislu navedenog čl. 26. ZN, nastavno čemu je, posljedično takvoj ocjeni oporuke, pravilno odbio i tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnog stanja u zemljišnoj knjizi predmetnih k. o.

11. Neutemeljeno tužiteljica u žalbi ističe prigovore u okviru žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji se sadržajno svode na njezino preocjenjivanje izvedenih dokaza, ističući kako je nalaz i mišljenje vještaka životno nelogičan jer u istom nije navedeno da nakon liječenja kemoterapijom bolesnici mogu imati kognitivne poremećaje ili disfunkcije, jer je opće poznato da kod njih dolazi do poremećaja u procesima razmišljanja, sjećanja, pažnje, učenja novih stvari, koncentracije i slično, da je opće poznato da osobe koje se liječe kemoterapijom prolaze teške fizičke, mentalne i kognitivne teškoće, kao i da najnovija istraživanja te stručni krugovi pokazuju da se metabolizam u mozgu doista mijenja nakon kemoterapije, te da su promjene najznačajnije u dijelovima koji su odgovorni za govor i mišljenje što dovodi do poremećaja za koje se u stručnim krugovima rabe nazivi „kemomozak“ ili „kemomagla“, zbog čega vještak nije mogao zaključiti da oporučitelj nije imao nikakvih psihopatoloških elemenata samo na temelju okolnosti što se nigdje u njegovoj medicinskoj dokumentaciji ne spominje da je primao lijekove iz domene psihijatrijske struke. Jednako tako, tužiteljica u žalbi neosnovano ističe i da je sud dao veću vjeru vještačenju obavljenom nakon smrti oporučitelja po osobi koja ga nije vidjela u vrijeme liječenja i medicinskoj dokumentaciji, nego bratu pokojnog koji je istog znao cijeli svoj život i koji je vidio promjene na njemu nakon oboljenja i početka liječenja kemoterapijom, zbog čega da je sud nepravilno odbio prijedlog za novim vještačenjem po drugom vještaku psihijatrijske struke.

12. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno ocijenio medicinsku dokumentaciju na kojoj vještak temelji svoj nalaz i mišljenje iz koje proizlazi da oporučitelj nije liječen od nekog duševnog oboljenja, a svi naprijed istaknuti prigovori žaliteljice bili su predmetom ocjene vještaka na ročištu glavne rasprave od 26. veljače 2024. iz koje je vidljivo kako liječenje osnovne bolesti oporučitelja kemoterapijom kao i liječenje radi izbjegavanja nuspojava koje se obično javljaju kao posljedica djelovanja takvog kemoterapijskog liječenja nije utjecalo na rasuđivanje i kongitivne sposobnosti oporučitelja u trenutku sastavljanja oporuke, dok je za ocjenu nevjerodostojnosti iskaza oporučiteljevog brata VZ prvostupanjski sud dao uvjerljive i dostatne razloge koji opravdavaju takvu ocjenu. Pored toga, budući da u nalazu i mišljenju vještaka nije bilo nikakvih nedostataka ili sumnji u njegovu pravilnost, jer je utemeljeno na objektivnoj medicinskoj dokumentaciji oporučitelja, protivno žalbenim navodima žaliteljice, pravilno je odbijen njezin prijedlog za traženje mišljenja drugog vještaka, jer se novim nalazom i mišljenjem po drugom vještaku očito ne bi utvrdilo ništa drugo u odnosu na predmetni nalaz i mišljenje, imajući u vidu sadržaj medicinske dokumentacije oporučitelja.

13. Ujedno, nije u pravu žaliteljica ni kada osporava rješenje prvostupanjskog suda od 2. srpnja 2018., kojim je u smislu čl. 40. st. 3. ZPP odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 900.000,00 kn na prvom ročištu glavne rasprave (jer pripremno nije održano), provjeravajući prigovor tuženice da je tužiteljica u tužbi vrijednost predmeta spora očito suviše nisko označila na iznos od 10.000,00 kn, jer protivno navodima žaliteljice, za određivanje vrijednosti predmeta spora od strane suda u navedenoj situaciji, nije nužno istu odrediti temeljem procijenjene vrijednosti nekretnina koje su predmetom oporučnog raspolaganja, zbog čega je činjenica izostanka takve procjene neodlučna.

14. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i glede visine (čl. 155. ZPP).

15. Sukladno naprijed navedenom, budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužiteljice valjalo je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspjela sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP), dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu trebalo odbiti jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi (čl. 155. u vezi čl. 359. st. 1. ZPP).

U Šibeniku 14. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić