Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-618/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju po punomoći odvjetnici u ZOU "Nikola Horvat i Dean Radišić" iz Karlovca, protiv tuženika: TRIGLAV OSIGURANJE d.d. ZAGREB, A. Heinza 4, OIB: 29743547503, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Mađarić & Lui" iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-4/2023 od 17. listopada 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-4/2023 od 17. listopada 2024. godine na način da se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.958,55 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se nedopuštenim postupak izravne naplate protiv ovršenika, odnosno ovdje tužitelja PĐ, iz [adresa], ranije [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji se provodi pred Financijskom agencijom radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, odnosno ovdje tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. ZAGREB, A. Heinza 4, OIB: 29743547503 u ukupnom iznosu od 145.69,72 kuna/19.333,69 EUR-a i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. P-1665/2011-37 od dana 3. travnja 2014. godine.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da izbriše iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje i to pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. P- 1665/2011-37 od dana 3. travnja 2014. godine te prestane postupati po istoj, odmah po primitku nepravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu o proglašenju postupka izravne naplate nedopuštenim.

III. Nalaže se tuženom TRIGLAV OSIGURANJE d.d. ZAGREB, A. Heinza 4, OIB: 29743547503 da tužitelju PĐ, iz [adresa], ranije [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.984,07 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 17. 10. 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio – da je 9. lipnja 2017. godine ovrhovoditelj (ovdje tuženik) podnio Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u ukupnom iznosu 145.669,72 kuna temeljem osnove za plaćanje - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-1665/2011 od 3. travnja 2014. godine, da se predmetna ovrha prestala provoditi, tj. da je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18 i dr.; dalje: ZPONS), jer tražbina iz osnove za plaćanje nije naplaćena od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, a po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, da je 19. travnja 2021. godine tuženik kao ovrhovoditelj Agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju iste osnove za plaćanje - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-1665/2011 od 3. travnja 2014. godine, radi naplate iznosa od 49.061,00 kuna na ime glavnice, 13.966,53 kuna na ime troškova parničnog postupka te iznosa od 83.642,19 kuna na ime zakonskih zateznih kamata, odnosno, ukupno iznosa od 145.669,72 kuna, te da je zaključkom Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr-950/2022 od dana 22. prosinca 2022. godine ovršenik (ovdje tužitelj) upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i dr.; dalje: OZ).

7. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je "ovrhovoditelj, odnosno, tuženik neovlašteno i nezakonito ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju iste osnove za plaćanje, i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-1665/2011 od dana 3. travnja 2014. godine, a koja je ranije bila izbrisana iz Očevidnika Financijske agencije", pri tomu pozivajući se na Zaključak pod rednim brojem 6. usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. godine, broj Su-IV- 245/2019-3 (dalje: Zaključak), koji glasi: "Nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome." Smatrajući, dakle, da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenim predmetni postupak izravne naplate.

8. Međutim, osnovano tuženik ističe u žalbi da je Zaključak u konkretnom slučaju neprimjenjiv, budući se odnosi na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudskoj ovrsi), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka, a što ovdje nije slučaj.

9. Po nalaženju ovog suda, a suglasno pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-274/2023 od 10. siječnja 2024. godine - prema kojem je dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju članka 12. ZPONS, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome - dopušteno je ovrhovoditelju na temelju izbrisane osnove za plaćanje podnijeti novi prijedlog za ovrhu, kako je ovrhovoditelj - tuženik i postupio, pa je stoga pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je ovrhovoditelju u odnosnoj situaciji nedopušteno pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe temeljem valjane ovršne isprave.

10. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ, pa se pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

11. Zbog svega navedenog, osnovanu žalbu tuženika je valjalo uvažiti, preinačiti prvostupanjsku presudu i temeljem članka 373. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) presuditi kao u točki I. izreke.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP, a jer je prvostupanjska presuda u žalbenom postupku preinačena, to je trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

13. Budući je tuženik uspio u parnici, to mu je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP valjalo dosuditi opravdane troškove u smislu članka 155. ZPP.

14. Kao opravdani troškovi u prvostupanjskom postupku tuženiku su priznati odvjetnički troškovi – sastava podneska od 7. veljače 2023. godine prema Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), te zastupanja na ročištu prema Tbr. 9/1 OT, sve s PDV-om u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, dok zatraženi trošak sastava podneska od 23. srpnja 2024. godine, u kojem se ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu, nije opravdan.

15. Nadalje, tuženiku je trebalo priznati kao opravdane i troškove žalbenog postupka – odvjetničke troškove sastava žalbe na presudu prema Tbr. 10/1 OT s PDV-om u zatraženom iznosu od 468,75 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 239,80 eura, pa je valjalo obvezati tužitelja da nadoknadi tuženiku trošak cijelog postupka u iznosu od 1.958,55 eura i odlučiti kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 14. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić