Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2748/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika

ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-635/2023-8 od 26. srpnja 2024., 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-635/2023-8 od 26. srpnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem proglašen je prvostupanjski sud mjesno nenadležnim (točka I. izreke), te je određeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti nadležnom sudu u Rijeci (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime vraćanja stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sadržanim u ugovoru o kreditu.

4. Iz stanja u spisu i pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da je tuženik prije upuštanja u raspravljanja istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Sesvetama, pozivajući se pritom na ugovor o kreditu od 20. svibnja 2004., kojom da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke (ovdje tuženika), odnosno mjesnu nadležnost Općinskog suda u Rijeci.

5. Prvostupanjski je sud prihvatio kao osnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti toga suda uz obrazloženje da su stranke ugovorile mjesnu nenadležnost ugovorom o kreditu.

6. Osnovano tužitelj žalbom pobija navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda.

6.1. Naime, odredbom članka 70. stavkom 1. ZPP-a propisano je, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan, dok odredba stavka 3. tog članka propisuje da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

6.2. Iz priloženog ugovora o kreditu od 20. svibnja 2004., doista proizlazi da su stranke u članku 14. za slučaj spora, odredile mjesnu nadležnost suda prema mjestu sjedišta Banke, ovdje tuženika, odnosno mjesnu nadležnost Općinskog suda u Rijeci.

6.3. Međutim, odredbama članaka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 96/03., 46/07. i 79/07., dalje: ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je u članku 87. stavku 1. ZZP-a na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

7. Pri tome se ukazuje da je i na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 29. siječnja 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:

"Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti."

7.1. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, a koje shvaćanje sukladno odredbi članka 40. stavku 2. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18.) obvezuje sva vijeća i suce pojedince toga suda, da bi se prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mogla smatrati nepoštenom, a posljedično i utvrditi ništetnom, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja.

8. Nadalje se ističe kako je odredbom članka 59. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

8.1. Iz stanja spisa proizlazi da je ugovor o kreditu sklopljen u Zagrebu, a kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog ugovora o kreditu, to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je ugovor sklopila, pa bi tužitelj imao pravo podnijeti tužbu sudu na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica, dakle, Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Samoboru.

9. Pri tome se ukazuje da se u konkretnom slučaju o ugovornoj klauzuli sadržanoj u odredbi članka 14. ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo, pa prema mišljenju ovoga suda, takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, s obzirom na to da bi tužitelj radi ostvarenja svojih prava pred sudom bio u obvezi putovati iz Samobora u Rijeku. Dakle, posebno imajući u vidu potrebno vrijeme i cijenu putovanja od Samobora do Rijeke i natrag, kao i vrijednost predmeta spora, ovaj sud smatra da prorogacijska klauzula u korist registriranog sjedišta banke otežava pravo tužitelja kao potrošača da ostvari svoja prava iz ugovora pred sudom, odnosno da bi takva odredba tužitelja mogla odvratiti od njegovog prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6.1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.).

10. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, trebalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Split, 14. siječnja 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović

.