REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3054/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja Nippon-Car d.o.o., OIB: 79436703701, Stadionsko naselje 88A, Osijek, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, protiv tuženika Banko transport d.o.o., OIB: 78169601466, Banki 28, Tinjan, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Garankić & partneri d.o.o. u Poreču, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-4/2024-11 od 8. svibnja 2024., 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-4/2024-11 od 8. svibnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-4/2024-11 od 8. svibnja 2024. u točki II. izreke i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Terkovića iz Labina, poslovni broj Ovrv-6151/2023 od 24. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku BANKO TRANSPORT d.o.o. naknaditi tužitelju NIPPON-CAR d.o.o. trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 138,27 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-4/2024-11 od 8. svibnja 2024. u točki I. izreke presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Terkovića iz Labina poslovni broj Ovrv-6151/2023 od 24. listopada 2023. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 437,50 EUR. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,68 EUR, a u točki III. izreke nalaženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 526,54 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tako prvostupanjski sud odlučio jer smatra da u skladu s čl. 667. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje u tekstu: ZOO) je tužitelj kao prijevoznik dužan samo preuzeti robu i prevesti je na određeno mjesto i predati je primatelju, a nije dužan provjeriti da li mu je predana točna stvar za prijevoz od strane pošiljatelja. Odluku o troškovima postupka sud temelji na čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome žalitelj navodi da je prvostupanjski onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom te time počinio apsolutno bitno povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na način da nije proveo dokazni prijedlog tuženika i to saslušanje svjedoka NU. Žalitelj navodi i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer smatra da u skladu s čl. 674. st. 1. ZOO-a tužitelj dužan obavijestiti tuženika o ukrcaju pogrešne robe. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge tuženika kao osnovane i preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu je podnio tužitelj u kojem osporava žalbene navode tuženika te predlaže drugostupanjskome sudu da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da pobijana presuda pravilna i zakonita, osim u točki II. izreke pobijane presude koja se tiče odluke o ovršnim troškovima.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni zbog samo (relativno) bitnih povreda odredbi parničnoga postupka. Stoga pravilnost utvrđenoga činjeničnoga stanja ovaj sud nije ispitivao.

9. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o prijevozu i da je tužitelj kao prijevoznik obavio prijevoz robe koju mu je tuženik kao pošiljatelj predao sukladno, a sve na temelju naloga za utovar br. 000425/23 od 13. ožujka 2023., teretnoga lista br. 140100/466/23. Međutim, roba koju je primatelj preuzeo nije bila roba koju je primatelj naručio od pošiljatelja te je među strankama sporno ima li tužitelj kao prijevoznik pravo na naknadu za prijevoz iako je obavio prijevoz robe koju primatelj nije naručio.

10. Neosnovan je žalbeni navod da je neizvođenjem svjedočenja NU predložene od strane tuženika prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, neizvođenje predloženih dokaznih sredstava od strane stranaka ne dovodi automatski do onemogućavanja raspravljanje pred sudom. Prvostupanjski sud je u točki 8. obrazloženja pobijane presude jasno naveo da predloženi svjedoci nisu od važnosti za odlučivanje u ovome sporu. Ovaj sud se slaže sa stajalištem prvostupanjskoga suda s obzirom da su sve potrebne činjenice za donošenje odluke u ovome sporu vidljive iz dostavljenih isprava i činjenica koje su stranke učinile nesporne.

11. U čl. 666. ZOO-a je propisano da je prijevoznik dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju. Dakle prijevoznik prima stvar od pošiljatelja koju treba prevesti i nije dužan kontrolirati da li mu je predana točna stvar za prijevoz te nigdje u zakonu nije propisana takva obveza prijevoznika, a pažnja da preda točno onu stvar koju želi prenijeti predstavlja dužnost pošiljatelja. Pogrešno se žalitelj poziva na i interpretira odredbu čl. 674. ZOO-a navodeći da je tom odredbom propisana takva dužnost prijevoznika. Tim člankom je samo propisana obveza prijevoznika o obavještavanju pošiljatelja o smetnjama koje mogu nastati prilikom prijevoza robe kao npr. meteoroloških uvjeta radi kojega će kasniti prijevoz.

12. Također, žalitelj se neosnovano poziva i na odredbe čl. 683., 685. i 690. ZOO-a iz kojih također ne proizlazi dužnost prijevoznika da obrati pažnju da je ukrcana točna roba za prijevoz već navedene odredbe određuje odgovornost naknade štete za gubitak, oštećenje i zakašnjenje prilikom prijevoza stvari, a što nije slučaj u ovome postupku.

13. S obzirom na sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je usvojio tužbeni zahtjev i održao platni nalog na snazi jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je prijevoznik, ovdje tužitelj, robu koju je zaprimio dostavio primatelju na odredište, a tu mu je izvršenu uslugu tuženik dužan isplatiti ugovorenu naknadu.

14. Stoga, odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u točki I. izreke ove presude.

15. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je u točki II. izreke pobijane presude naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka. Prvostupanjski sud je takvom odlukom dva put odlučio o istome jer prethodno nije donio odluku o dijelu platnoga naloga iz rješenja o ovrsi kojim se također nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka. O troškovima ovršnog postupka koji su naloženi tuženiku platiti tužitelju u platnome nalogu prvostupanjski sud je pravilno trebao odlučiti na način da i u tome dijelu održi platni nalog na snazi ili da u tome dijelu ukine platni nalog i objedini parnični i ovršni trošak u jedan trošak cijeloga postupka. S obzirom na navedeno, potrebno je preinačiti pobijanu presudu u tome dijelu te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan, jer se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice i donošenje odluke drugostupanjskoga suda, (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Sudac

Mirna Maržić