REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-4/2021-48

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja

DOMINIKANSKI SAMOSTAN SV. DOMINIKA-DUBROVNIK, OIB: 14473136013, Svetog Dominika 4, Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Dariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika HRVATSKI OPERATOR PRIJENOSNOG SUSTAVA d.o.o., OIB: 13148821633, Kupska 4, Zagreb, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Mamić Perić Reberski Rimac odvjetničkom društvu d.o.o, Zagreb, radi uspostave prijašnjeg stanja, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 2. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika UM, odvjetničkog vježbenika, objavljenoj dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: Dužan je tuženik uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini tužitelja pod zemljišnoknjižnom oznakom kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na način da ukloni električne vodove koji idu zračnim putem preko te nekretnine kroz prostor prikazan na skici lica mjesta izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka Mara Lučića od 30. rujna 2024.g. koji čini sastavni dio ove presude, sve ovo u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: Zabranjuje se tuženiku svako daljnje pačanje u nekretninu iz točke 1. ove presude.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je vlasnik nekretnine zemljišno-knjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da je tuženik preko gore navedene nekretnine u vlasništvu tužitelja postavio zračne električne vodove dalekovoda bez suglasnosti vlasnika nekretnine, te je tužitelj pokušao postići dogovor sa tuženikom u svezi rješavanja predmetnog spora, međutim tuženik da se prestao očitovati na svaki daljnji pokušaj mirnog rješenja spora. Ističe se u tužbi kako je tuženik iznad predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja postavio zračne vodove dalekovoda u duljini od 66-71 m, mjereno po osi 68,5 m, širine zračnih vodova dalekovoda od 7 m, čime površina djela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ispod zračnih vodova dalekovoda iznosi 483 m2, te da tuženik koristi predmetnu nekretninu na gore opisani način znajući da ista nije njegovo vlasništvo niti da ima bilo koje drugo stvarno pravo na predmetnoj nekretnini, te odbija ukloniti zračne vodove dalekovoda preko čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da osporava pravnu i činjeničnu osnovu tužbe, ističe prigovor stvarne nenadležnosti trgovačkog suda, obzirom da predmet ovog postupka predstavlja smetanje posjeda nekretnine. Tuženik ističe kako je tužba postavljena prekasno, odnosno nakon proteka zakonskih rokova propisanih odredbom članka 21., stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obzirom da je tužitelj protiv tuženika ustao sa tužbom radi smetanja posjeda. Nadalje se navodi kako predmetni zračni vod čini dio trase dalekovoda 2x110 kV uvod dalekovoda 110 kV Plat - Komolac u TS 110/20(10) kV Srđ (dalje: "Dalekovod"), a koja energetska infrastruktura je izgrađena zakonito, odnosno u skladu sa Zakonom o električnoj energiji, tadašnjim Zakonom o prostornom uređenju, Zakonom o građenju te ostalim propisima kojima je propisana gradnja navedene infrastrukture. Uslijed navedenog navodi kako je pravni prednik tuženika za izgradnju Dalekovoda ishodio pravomoćnu Lokacijsku dozvolu dana 17. prosinca 2007. godine, Klase: UP/I-350-05/07- 01/115, dok je Tuženik dana 20. prosinca 2016. godine ishodio pravomoćnu Uporabnu dozvolu Klase: UP/I-361-05/16-01/000040, a kojim ispravama navodi da se dokazuje kako je predmetna infrastruktura izgrađena u potpunosti u skladu sa adekvatnim propisima zbog čega je u potpunosti pravno neosnovano naložiti uklanjanje legalnog objekta. Nadalje ističe kako bi uklanjanjem dijela Dalekovoda u cijelosti se obustavila isporuka električne energije za sva područja čija isporuka električne energije ovisi upravo o Dalekovodu (a riječ je o većem dijelu grada Dubrovnika i okolice), a koja obustava isporuke električne energije bi trajala najmanje mjesecima, ako ne i dulje, obzirom da premještanje trase dalekovoda nije postupak koji se može usporediti sa drugim, trivijalnim aktivnostima. Tuženik ističe kako je Tužitelj iznenadno promijenio stajalište oko rješavanja imovinsko-pravnih odnosa sa tuženikom te je putem svog punomoćnika zahtijevao isplate za korištenje nekretnine na godišnjoj razini i to na rok od 10 godina, a da su takvi zahtjevi tužitelja nerealni, neosnovani i neizvedivi. Navodi tuženik budući tuženik ne koristi nekretninu, već je isključivo u skladu sa ishođenom projektnom dokumentacijom postavio zračni vod kabelskog Dalekovoda na tolikoj visini koja uopće niti nema utjecaja na posjed tužitelja na nekretnini tako da sama činjenica postojanja zračnog kabela se niti ne može smatrati smetanjem posjeda odnosno onemogućavanjem tužitelja da koristi nekretninu, te tuženik navodi kako su zahtjevi tužitelja za isplatu godišnjih naknada i to na ograničeni rok od 10 godini u suprotnosti sa Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade, kojima je propisano kako je tuženik kao korisnik izvlaštenja za osnivanje prava služnosti eventualno obvezan isplatiti jednokratnu naknadu na ime umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine, a nikako godišnje naknade i to još na ograničeni rok koji je paušalno postavljen od strane tužitelja.

Tuženik navodi kako dostavlja Odluku o osnivanju prava služnosti na šumskom zemljištu u korist Tuženika radi izgradnje priključnog dalekovoda od dana 14. travnja 2014. godine, Klase: 940-01/14-03/681 donesenu od stane Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, a kojom Odlukom je udovoljeno zahtjevu tuženika za sklapanje ugovora o osnivanju prava služnosti na nekretnini u korist tuženika. Ističe kako u vrijeme pokretanja i vođenja upravnog postupka nepotpunog izvlaštenja na nekretninama unutar trase Dalekovoda predmetna nekretnina je predstavljala imovinu u vlasništvu Republike Hrvatske, koja je ujedno bila uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnik iste, pa da je pravno nemoguće bilo provesti postupak izvlaštenja od interesa Republike Hrvatske protiv same Republike Hrvatske, pa tuženik predmetnu nekretninu nije obuhvatio postupkom nepotpunog izvlaštenja, već je za istu pokrenuo upravni postupak pred nadležnim tijelom u svrhu sklapanja odgovarajućeg pravnog posla, a sve u skladu sa pozitivnim zakonodavstvom. Međutim, navodi da predviđeni ugovor o osnivanju prava služnosti sa Republikom Hrvatskom nije nikada sklopljen, obzirom da je tužitelj u međuvremenu (dana 7. siječnja 2015. godine) uknjižen kao vlasnik nekretnine temeljem pravomoćnog rješenja od 11 prosinca 2014 god. br. UP/I-943-01/97-01/1884 Službe za imovinsko pravne poslove u Dubrovačko-neretvanskoj Županije, a koji postupak povrata nije nikada bio zabilježen na nekretnini pa stoga tuženik nije niti imao saznanja o vođenju predmetnog postupka. Tuženik navodi da uzimajući u obzir donesenu Odluku od strane nadležnog tijela Republike Hrvatske te načelo povjerenja u zemljišne knjige, tuženik je osnovano stekao predmnijevano pravo služnosti na nekretnini, a koje pravo do danas nije uknjiženo na nekretnini upravo zbog tužitelja koji smatra da može zahtijevati isplatu naknade za postavljeni dalekovod po drugačijoj osnovi nego ostali vlasnici nekretnina koje se nalaze unutar trase dalekovoda, a u skladu sa Zakonom o izvlaštenju i drugim stvarnim pravima.

3. Tužitelj tijekom postupka izlaže i predlaže kao u tužbi, te uređuje tužbeni zahtjev u skladu s vještačenjem, te ističe da da se u ovom slučaju uopće ne radi o parnici smetanja posjeda, kako to pogrešno navodi tuženik, već se ovdje radi o vlasničkoj tužbi, te da se pribavi potvrde glavnog projekta od 15. srpnja 2010. godine, a u kojoj potvrdi je u točki 5. je jasno navedeno da je investitor dužan prije početka radova riješiti imovinsko-pravne odnose sa svim vlasnicima i suvlasnicima, odnosno nositeljima nekih drugih prava na nekretninama, na kojima se planira gradnja. Navodi kako je tuženik znao da je započeo sa izvođenjem radova, a da prethodno nije riješio imovinsko pravne odnose sa ovdje tužiteljem kako to stoji u točki 5. potvrde glavnog projekta od 15. srpnja 2010. godine. Navodi da je netočan navod kojim tuženik tvrdi da nije bilo moguće provesti postupak izvlaštenja obzirom da je sam tuženik dostavio povijesni zk izvadak iz kojeg je razvidan datum predaje prijedloga za uknjižbu kao i datum same uknjižbe predmetne nekretnine na tužitelja.

4. Tuženik tijekom postupka izlaže kao u odgovoru na tužbu, te ističe kako pokretanje upravnog postupka nepotpunih izvlaštenja upravo predstavlja rješavanje imovinsko pravnih odnosa, a obzirom da je RH bila vlasnikom predmetnih nekretnina u trenutku pokretanja postupka nepotpunog izvlaštenja na cijeloj trasi dalekovoda, tuženik ističe kako nije niti bio u mogućnosti izvlastiti RH za korist RH, već se u tom smjeru pristupilo sklapanju ugovora o osnivanju prava služnosti temeljem dostavljene odluke, ali obzirom da je nakon donošenja odluke došlo do promjene vlasništva nekretnine, a koji postupak nije niti bio zabilježen na nekretnini, te budući da je u tom trenutku izgradnja dalekovoda već bila gotovo i završena, što proizlazi iz uporabne dozvole, tuženik ističe kako postupak izvlaštenja nije pravno moguće pokrenuti u odnosu na već izgrađene objekte u skladu s zakonom o izvlaštenju i ostalim propisima. Upravo zbog ove izmjene stvarno pravnog stanje nekretnine a o kojoj tuženik nije znao niti je moga znati u vrijeme građenja predmetnog objekta, upravo stoga je i tuženik pokrenuo pregovore s tužiteljem kako bi se odnosi riješili na najbolji i najmirniji način.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih redom u spisu: kopija plana sa nalazom ing.geod. IM, izvadak iz zemljišne knjige na dan 9.12.2020., e-mail korespodencija, ispis fotografija dalekovoda, Lokacijska dozvola Klasa: UP/I-350-05/07-01/115 od 17.12.2007., Uporabna dozvola Klasa: UP/I-361-05/16-01/000040 od 20.12.2016., Odluka o osnivanju prava služnosti na šumskom zemljištu radi izgradnje priključnog dalekovoda od dana 14. travnja 2014. godine, Klase: 940- 01/14-03/681 od 14.4.2014., izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz od 26.3.2021., e-mail korespodencija sa privitkom tabelarni prikaz i grafički prikaz izvlaštenja, te je dostavljen spis Grada Dubrovnika klasa 361-03/09-02/057 koji je pregledan na ročištu 8. svibnja 2024., te je sud odlučio saslušati parnične stranke odnosno saslušan je samo zastupnik po zakonu tužitelja prior AM jer zastupnik po zakonu tuženika nije htio dati svoj iskaz navodeći po punomoćniku da nema neposrednih saznanja. Sud je izveo i dokaz očevida sa vještakom mjerničke struke, geodetom, te je saslušao vještaka i pročitao pisani nalaz i mišljenje sa prilozima. Sud je iz svih izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku i utvrdio je sve pravno relevantne činjenice.

6. Zastupnik po zakonu tužitelja prior AM iskazuje kako je od 2018.g. prior Dom. samostana u Dubrovniku i da je njegov prethodnik izvršio primopredaju službeno i upozorio ga na neriješeno stanje sa slučajem dalekovoda na Bosanci, te da su se ubrzo nakon toga iz dalekovoda javili tj, društvo tuženika želeći riješiti ovaj spor, ali da nisu našli dogovor. Naveo je da je zatekao stanje i nema informaciju da je netko obavijestio njih da je postavio vodove dalekovoda. Ne zna je li raniji prior U vodio pregovore sa tuženikom, upoznao ga je samo sa činjenicom da treba nastaviti odnosno da je neriješena situacija na tom zemljištu i postavljenim vodovima.

7. U svom nalazu i mišljenju kao i usmeno ispitan na ročištu je stalni sudski vještak za geodeziju Maro Lučić naveo da preko dijela čestice 2024 prelaze vodovi dalekovoda ii to je prikazao na skici lica mjesta, te da površina č. zem. [katastarska čestica] preko koje prelaze vodovi prikazana je plavom bojom na skici lica mjesta i iznosi 748 m2 (Točke A, B, C, D, E, F), te da međusobna udaljenost dva najudaljenija voda koji prelaze preko č. zem. [katastarska čestica], iznosi između 9.9 m na najužem dijelu i 12.4 m na najširem dijelu.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj sada uknjižen kao vlasnik nekretnine, a da je ranije bila upisana kao vlasnik Republika Hrvatska, da je nekretnina trenutno u posjedu tužitelja, te je tijekom spora bila sporna činjenica jesu li postavljeni zračni vodovi na predmetnoj nekretnini, ima li tuženik valjani pravni osnov kojom je postavio vodove preko nekretnine, te je li ih dužan sada ukloniti.

9. Iz uvida u povijesni izvadak iz zemljišne knjige je vidljivo da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine od 7. siječnja 2015. (Z-53/2015), dok je iz Lokacijske dozvole Klasa: UP/I-350-05/07-01/115 od 17.12.2007. i Uporabne dozvola Klasa: UP/I-361-05/16-01/000040 od 20.12.2016. vidljivo da je vlasnik predmetne nekretnine ranije bila Republika Hrvatska, da je tuženik ishodio potrebne dozvole i da se radi o legalno izgrađenom objektu dalekovodu čiji zračni vodovi prelaze preko predmetne čestice 2024.

10. Odredbom čl. 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Dakle u ovom predmetu radi se o tužbi vlasnika za prestankom uznemiravanja, a navedeni spor nije spor smetanja posjeda i ide u nadležnost trgovačkog suda prema pravilima iz čl. 34 b Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pa stoga prigovor tuženika o nenadležnosti trgovačkih sudova nije osnovan.

11. Tuženik ni ne osporava vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini, a iz vještačenja i očevida je jasno da zračni vodovi prelaze preko nekretnine tužitelja. Ipak, u trenutku ishođenja dozvola i početka gradnje dalekovoda i postavljanja vodova tužitelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine niti je u zemljišnim knjigama zabilježio postupak povrata nekretnine ili spora da bi tuženik morao ili mogao znati da će tužitelj postati uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine. Iz uporabne dozvole je jasno da je dalekovodu 2016. godine dozvoljena uporaba dakle nakon uknjižbe tužitelja u siječnju 2015.g., a iz teksta uporabne dozvole jasno je da je 7.12.2015. izrađen zapisnik o tehničkom pregledu. Dakle, prema stavu ovog suda uznemiravanje vlasništva tužitelja svakako nije bilo moguće u trenucima dok tužitelj i nije bio upisan kao vlasnik, jer o tome nije imao saznanja tuženik jer nije bilo zabilježbe u zemljišnim knjigama, odnosno moguće je tek nakon 7. siječnja 2015. (Z-53/2015) kada se tužitelj uknjižio. Međutim, u međuvremenu je građevinski zahvat legalno i u potpunosti izveden, pa stoga sama promjena vlasnika zemljišta nije prepreka niti odlučujuća činjenica zbog koje bi tuženik trebao ukloniti 6 zračnih vodova, a nije dokazano da vodovi smetaju gospodarenju nekretninom. Stoga, tužbeni zahtjevi nije osnovani i sud je odlučio kao u toč. I i II izreke.

12. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st.1 ZPP. Sud sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tuženika (l.s. 150), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT) našao potrebnim za sastav odgovora na tužbu 500 bodova (Tar. br. 8. OT-a), u zastupanju po odvjetniku na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 28.2.22, 8.5.24, 8.7.24, 6.9.24 i 2.12.24. u iznosu od 500 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a), , dakle ukupno 3.000 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 6.000 eura uvećano za PDV iznosi 7.500,00 eura. Stoga prihvaćen je zahtjev za troškom u iznosu 7.500,00 eura i odlučeno kao u toč. III izreke presude. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/2022. i 88/2022.) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima.

13. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.