Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-165/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Noemi Butorac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ME zbog kaznenog djela iz članka 224.a stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12; u daljnjem tekstu KZ/97) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja K-422/2013-13 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K- 422/2013-13 od 10. ožujka 2023. protiv optuženog ME odbijena je optužba (bez navođenja članka procesnog zakona) da bi počinio protiv kazneno djelo protiv imovine – računalnu prijevaru, označeno i kažnjivo po članku 224. a. stavak 1. KZ/97.
1.1. Na temelju odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog su trajno oduzeta dva skimmera, punjač za prijenosno računalo, dvije ljepljive trake, dva USB kabela dužine 65 cm, odvijač, mobilni telefon marke "Samsung" C 5212 sa dvije pripadajuće SIM kartice i prijenosno računalo marke Sony.
1.2. Na temelju odredbe članka 77. KZ/11 u svezi s odredbom članka 560. stavaka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08), prvostupanjski sud nije naveo potpun naziv primijenjenog procesnog zakona i brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen, odbijen je prijedlog ODO u Dubrovniku za oduzimanje imovinske koristi od optuženika.
1.3. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi ovog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku zbog povrede kaznenog zakona u pitanju postojanja pravomoćne presude iz članka 469. stavak 1. točka 3. ZKP/08, te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Optuženik je putem svog branitelja ABC, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.
2.2. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.
3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
4. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona u pitanju postojanja pravomoćne presude iz članka 469. stavak 1. točka 3. ZKP/08 državno odvjetništvo prigovara da je prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke zanemario okolnost da se u ova dva slučaja radi o različitim oštećenicima. U ovom slučaju se radi o oštećenju različitih osoba, korišteni su podaci različitih bankovnih kartica, različite su banke izdavatelji tih kartica te se radi i o različitim oštećenicima koji su uz to i državljani različitih država iz kojih razloga se u ovom slučaju ne mogu primjenjivati odredbe o produljenom kaznenom djelu. Predmetno kazneno djelo je složeno i sastoji se od neovlaštenog posjedovanja uređaja za kopiranje magnetskih zapisa sa platnih i kreditnih kartica, korištenja tih podataka te neovlaštenog uzimanja novca-krađe, pa se u ovom slučaju ne mogu primjenjivati odredbe o produljenom djelu.
5. Suprotno izloženim žalbenim navodima optuženika, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključio da se radi o već presuđenoj stvari budući je optuženik pravomoćnom presudom poslovni broj K-279/12 od 26. listopada 2012. proglašen krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela iz članka 224a. stavak 1. u vezi sa člankom 61. stavak 1. KZ/97 i to da je dana 5. lipnja 2012. u jutarnjim satima u [adresa] na adresi [adresa], s ciljem da sebi i dvojici bugarskih državljana po imenu "M" i "V" pribavi protupravnu imovinsku korist, na bankomat OTP banke postavio uređaj za neovlašteno kopiranje magnetnih zapisa s platnih kartica, koji sadrži kameru za neovlašteno snimanje PIN-ova (tajnih brojeva), tzv. "skimmer" i na takav način neovlašteno pribavio podatke s "Visa" kartice VE, koje podatke je učinio dostupnim navedenim bugarskim državljanima, a koji su u noći 05./06. lipnja 2012. s tekućeg računa VE u [adresa] u tri navrata podignuli ukupno 3.916,20 HRK, da bi potom 06. lipnja 2012., ponovno na isti način, postavio navedeni uređaj "skimmer" kojega su pronašli i izuzeli policijski službenici, a nakon čega je napustio Republiku Hrvatsku, te se ponovno dana 10. lipnja 2012., a nakon što su mu u [adresa] bugarski državljani "M" i "V" ponovno dali novi "skimmer" i iznos od 500,00 EUR za njegove troškove, vratio u [adresa] i dana 12. lipnja 2012., s istom namjerom, na isti bankomat, ponovno postavio novi "skimmer", koji je u 11,55 sati skinuo s bankomata, a pri čemu je zatečen od strane policijskih službenika, na kakav način je oštetio OTP banku za iznos od 4.069,74 HRK, a za koji iznos se nepripadno okoristio.
5.1. Naime, za ocjenu radi li se doista o presuđenoj stvari, kao okolnosti koja isključuje kazneni progon u smislu članka 469. točke 3. ZKP/08, odlučna je usporedba radnji navedenih u činjeničnom opisu pobijane presude s onim radnjama zbog čijeg je počinjenja proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom. Upravo o odgovoru na pitanje predstavljaju li sve te radnje zajedno jedno produljeno kazneno djelo u smislu članka 52. stavka 1. KZ/11 ovisi i zaključak je li stvar (predmet na koji se odnosi pobijana presuda) već pravomoćno presuđena.
5.2. Dakle, ako radnje iz pobijane i ranije pravomoćne presude predstavljaju (jedno) produljeno kazneno djelo, riječ je o presuđenoj stvari, a suprotan zaključak - da stvar nije pravomoćno presuđena - bio bi moguć samo ako se utvrdi da radnje zbog kojih je optuženik proglašen krivim pobijanom presudom predstavljaju drugo kazneno djelo zbog kojega bi on, da je za to bio optužena u istom kaznenom postupku u kojem je donesena ranija pravomoćna presuda, mogao biti osuđena za stjecaj s kaznenim djelom iz te presude.
5.3. Prema odredbi članka 52. stavka 1. KZ/11, produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. To je upravo ovdje slučaj.
5.4. Prostorna povezanost radnji iz pobijane presude s onima iz ranije pravomoćne presude nedvojbeno proizlazi iz okolnosti da ih je optuženik, prema činjeničnim opisima iz izreka prvostupanjskih presuda, počinio na istom mjestu ([adresa]). Vremenska povezanost svih tih radnji proizlazi iz činjenice da je ranijom pravomoćnom presudom optuženik proglašen krivim za počinjenje djela 5. lipnja 2012., a pobijanom presudom je odbijena optužba da je kazneno djelo računalne prijevare počinio 4. lipnja 2012. što ulazi u vremenski okvir u kojem su činjene radnje kaznenog djela prijevare iz ranije pravomoćne presude. Dakle, postoji jasan vremenski kontinuitet činjenja ovog kaznenog djela.
5.5. Zaključak da radnje optuženika u pobijanoj kao i ranijoj pravomoćnoj presudi predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnome smislu jasno proizlazi i iz drugih sjedinjavajućih okolnosti, sve su radnje počinjene na isti način, premda su počinjene na štetu različitih oštećenika i premda se radi o različitim visinama novčanih iznosa za koje su isti oštećeni.
5.6. Konačno, u odnosu na propisani uvjet da kazneno djelo, da bi bilo pravno označeno kao produljeno, mora biti počinjeno s namjerom, treba istaknuti da se postojanje tzv. jedinstvene (skupne, sveobuhvatne) namjere počinitelja koja se trebala odnositi ne samo na prvu od radnji, nego i na sve kasnije radnje tog djela (odnosno zahtjev da je počinitelj već u vrijeme počinjenja prve od tih radnji morao imati formiranu odluku o nastavljanju takvih aktivnosti) tražilo u starijoj sudskoj praksi. Novija sudska praksa prihvaća kao dostatnu za primjenu konstrukcije produljenog kaznenog djela tzv. produljenu ili nastavljenu namjeru, odnosno stvaranje, nakon počinjenja jedne od radnji koja ulazi u sastav produljenog djela, nove odluke počinitelja da ponovi takvu radnju. Zapravo, riječ je o više namjera koje se sukcesivno stvaraju na način da se svaka novostvorena namjera nastavlja na staru odnosno o ponavljanju odluka o djelu njegovim ostvarenjem „korak po korak“.
6. Zbog svega iznesenog, radnje optuženika opisane u činjeničnom opisu pobijane presude, zajedno s radnjama zbog kojih je već proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom, čine jedinstvenu cjelinu u pravnome smislu pa se u konkretnoj situaciji radi o presuđenoj stvari imajući u vidu da su sva kaznena djela počinjene u vremenskom kontinuitetu, na istom mjestu, na istovrstan način, odnosno radi se o vremenski i prostorno povezanim radnjama, te o jedinstvenoj namjeri optuženika, što sve u pravnom smislu predstavlja jedinstvenu, te da je stoga riječ o jednom produljenom kaznenom djelu (čl. 52. st. 1. KZ/11) računalne prijevare iz članka 224. st. 1. KZ/11.
7. U pobijanoj se presudi potom u cijelosti citira sadržaj odredbe članka 52. stavak 1. KZ/11, te se potom i pravilno zaključuje da se, a protivno stajalištu državnog odvjetnika, radi u konkretnom slučaju o presuđenoj stvari. Slijedom navedenog, osnovano je i odbijena optužba protiv okrivljenika.
8. Iz izloženih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud povodom žalbe temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ispituje po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08, valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.
Dubrovnik, 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Pero Miloglav
