REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5672/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić u pravnoj stvari tužiteljice JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice NN, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika PN, odvjetničkog vježbenika, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju JN isplati iznos od 1.857,71 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6,76 EUR od 28. veljača 2010. do isplate,

- na iznos od 15,30 EUR od 31. ožujak 2010. do isplate,

- na iznos od 14,88 EUR od 30. travanj 2010. do isplate,

- na iznos od 16,27 EUR od 31. svibanj 2010. do isplate,

- na iznos od 28,25 EUR od 30. lipanj 2010. do isplate,

- na iznos od 25,78 EUR od 31. srpanj 2010. do isplate,

- na iznos od 33,32 EUR od 31. kolovoz 2010. do isplate,

- na iznos od 30,72 EUR od 30. rujan 2010. do isplate,

- na iznos od 26,53 EUR od 31. listopad 2010. do isplate,

- na iznos od 35,37 EUR od 30. studeni 2010. do isplate,

- na iznos od 46,61 EUR od 31. prosinac 2010. do isplate,

- na iznos od 38,65 EUR od 31. siječanj 2011. do isplate,

- na iznos od 41,44 EUR od 28. veljača 2011. do isplate,

- na iznos od 37,89 EUR od 31. ožujak 2011. do isplate,

- na iznos od 38,53 EUR od 30. travanj 2011. do isplate,

- na iznos od 53,60 EUR od 31. svibanj 2011. do isplate,

- na iznos od 55,07 EUR od 30. lipanj 2011. do isplate,

- na iznos od 67,66 EUR od 31. srpanj 2011. do isplate,

- na iznos od 61,19 EUR od 31. kolovoz 2011. do isplate,

- na iznos od 1.183,89 EUR od 12. rujan 2011. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice JN radi isplate iznosa od 945,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici JN parnični trošak u iznosu od 2.898,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.493,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica JN povukla tužbu u dijelu kojim je predlagala utvrditi ništetnima dijelove odredbi čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu 218-50- 3539681 od 27. lipnja 2006. solemniziranog po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca pod brojem OU-1038/06-1 dana 27. lipnja 2006.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 14. listopada 2021. tužiteljica navodi kako je s tuženikom 27. lipnja 2006. u [adresa] zaključila Ugovor o kreditu broj: 218-50-3539681 kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 20.645,66 CHF obračunato prema srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, a koji Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Crnčec Jasenki 27. lipnja 2006., pod poslovnim brojem OU-1038/06-1. Navodi kako je čl. 1. Ugovora ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost CHF 20.645,66 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, čl. 2. Ugovora ugovorena je kamatna stopa kao redovna kamata: 2,95% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, dok je čl. 7. Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Upućuje na presude donesene u postupku koji je vođen radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku. Navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na način promjene kamatne stope i valutne klauzule nepoštene, a time i ništetne, stoga, svako povećanje kamatne stope i plaćanje anuiteta mimo početnog tečaja CHF-a na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo je stjecanje bez osnove na strani tuženika. U bitnom, posljedica nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba u Ugovoru o kreditu očituje se u preplati te pravu na restituciju iznosa od najmanje 21.117,13 kuna, a koji iznos je tuženik stekao temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. studenog 2024. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.857,71 EUR, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužiteljica temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe da je pozivanje tužiteljice na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u cijelosti promašeno. Navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku. Na svakom je pojedinom potrošaču da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Ističe kako su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, o svim navedenim odredbama se pojedinačno pregovaralo te iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljica. Tužiteljica je potpisom Ugovora izjavila da je upoznate s općim aktima tuženika i svim uvjetima kredita, a Ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagala svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumjela sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristala. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužiteljici prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u danom trenutku bilo poznato. Tuženik je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje. Ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. Tužiteljica je tužbu podnijela Općinskom sudu u Čakovcu. Po prigovoru tuženika navedeni sud je rješenjem posl. br. P-406/2021-5 od 13. siječnja 2022. odbio prigovor mjesne nenadležnosti. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem posl. br. Gž-227/2022-3 od 17. ožujka 2022. uvažio je žalbu tuženika te je ukinuo prvostupanjsko rješenje. Potom je Općinski sud u Čakovcu donio rješenje posl. br. P-406/2021-18 od 8. srpnja 2022. kojim je ponovo odbio prigovor mjesne nenadležnosti. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž-1226/2022-2 od 22. rujna 2022. preinačeno je rješenje od 8. srpnja 2022. te je prihvaćen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, nakon čega je predmet ustupljen ovom sudu kao mjesno nadležnom na daljnje postupanje.

4. Tužiteljica je podneskom od 5. studenog 2024. smanjila tužbeni zahtjev. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se podneskom od 12. studenog 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe u dijelu zahtjeva za isplatu, slijedom čega je u ovom postupku valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice radi isplate, kako je postavljen u tužbi (21.117,13 kn – 2.802,72 EUR).

5. U podnesku od 12. studenog 2024. tuženik je pristao na povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu 218-50-3539681 od 27. lipnja 2006. pa je stoga, temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP- a, odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u kontrolni ispis unosa korištenja (list 8), račun od 36. lipnja 2006., otpremnicu i zapisnik o preuzimanju vozila (list 10-15), Ugovor o kreditu broj 218-50-3539681 od 27. lipnja 2006. (list 16-21), otplatni plan (list 22-25), prijepis knjigovodstvene kartice (list 26-29), zahtjev za kredit (list 54), uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila marke u suradnji s tvrtkom Hyundai auto Zagreb d.o.o. (list 67-69), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. srpnja 2006. do 30. rujna 2006. (list 70-73), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 217-225), dopunskim pisanim očitovanjem vještaka (list 239- 240), saslušanjem vještaka (list 250-251) i saslušanjem tužiteljice (list 251-252).

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate uslijed ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu broj 218-50-3539681 od 27. lipnja 2006. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

9. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice. U odnosu na navedeni prigovor valja reći da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalim, i spram tuženika pa zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

10. Dakle, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i VSRH u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.). Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) protekao 14. lipnja 2019. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja VSRH sa sjednice Građanskog odjela održane 31. siječnja 2022. broj Su-IV-33/2022-2.

11. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. listopada 2021., dakle po proteku navedenog roka, to je djelomično osnovan istaknuti prigovor zastare, a u odnosu na zahtjev za isplatu uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika pa je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 793,36 EUR, odbijen kao neosnovan. Tužiteljica u tužbi nije postavila odvojene zahtjeve za isplatu uslijed ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu, već je potraživala jedan iznos od 21.117,13 kn/2.802,72 EUR. Stoga je sud, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića utvrdio da upravo iznos od 793,36 EUR predstavlja iznos preplate uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužbeni zahtjev valjalo je odbiti i u preostalom dijelu, s obzirom da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje iznos od 1.857,71 EUR, što u odnosu na zahtjev iz tužbe čini razliku od 945,01 EUR, u kojoj je sadržan iznos od 793,36 EUR koji se odnosi na kamate, dok se preostali iznos odnosi na više utuženi iznos uslijed ništetne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu (sve s obzirom na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe).

12. Međutim, kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to do dana podnošenja ove tužbe 14. listopada 2021. nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a te zastara utuženog potraživanja na ime isplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila. Stoga u tom dijelu, istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

13. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 218-50-3539681 od 27. lipnja 2006. na iznos 20.645,66 CHF (dalje: Ugovor o kreditu). Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

14. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 20.645,66 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

15. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

18. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

19. U svrhu utvrđivanja okolnosti pregovaranja s tužiteljicom prethodno zaključenju Ugovora o kreditu i informiranosti tužiteljice, saslušana je tužiteljica. U svom iskazu navodi kako im je trebao novac za auto, a auto joj je bio neophodan za odlazak na posao. Kod banaka koje imaju poslovnicu u [adresa] raspitivali su se za uvjete kredita. Kod tuženika su bili najbolji uvjeti i odlučili su s njima zaključiti ugovor o kreditu. Ovaj kredit su im ponudili kao najpovoljniji. Ne sjeća se je li im u razgovoru djelatnik banke govorio o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom ili o tome da se kamatna stopa može mijenjati i o čemu to ovisi. Za iznos dobiven kreditom kupili su auto. Auto je koristila za svoje osobne potrebe, za dolazak i odlazak s posla. Osobno je otplatila kredit i to na način da su joj svaki mjesec ratu kredita ustezali s plaće. Kredit je u cijelosti otplatila. Ugovor je sastavio bankarski službenik. Nije imala mogućnost pregovarati s bankom o sadržaju tog ugovora. Nije joj poznat pojam valuta utočišta. U banci joj nisu ponudili drugi kredit osim kredita s valutnom klauzulom u CHF. Bila je svjesna da je ugovor vezan uz valutnu klauzulu u CHF i da je ugovorena promjenjiva kamata, bankarski službenik im je to rekao, međutim, dao im je otplatni plan u kojem su sve navedene rate kredita bile jednake.

20. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio istinitim te ga je prihvatio u cijelosti. S obzirom na iskaz tužiteljice te odredbe Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

21. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

22. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

23. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti dijela odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF je ništetnost takve odredbe (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

24. Kako odluka o tome je li ništetan dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu, predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnim dio odredbi čl. 7. prijepornog Ugovora o kreditu.

25. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća pojedinih anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužiteljica, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću

26. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi kako ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala, iznosi 5.977,20 kn, odnosno 793,36 EUR. Ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 15.000,96 kn, odnosno 1.990,96 EUR, za anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita, ako se uzmu u obzir tzv. negativne razlike, odnosno razdoblja u kojima je tečaj bio niži od početnog iznosi 13.996,98 kn, odnosno 1.857,71 EUR.

27. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka pa se vještak dopunski očitovao podneskom od 8. prosinca 2023., ostajući u cijelosti kod nalaza i mišljenja. S obzirom da je tužiteljica ustrajala na prigovorima, vještak je saslušan na ročištu održanom 7. lipnja 2024. U svom iskazu na ročištu vještak navodi kako je u točki 3. nalaza i mišljenja prikazao razlike s naslova kamate pa prilikom utvrđivanja razlike s naslova valutne klauzule u točki 4. ne mogu biti uzete u obzir sve uplate tužiteljice, jer je dio uplata u razlici kamate. Vještak je u cijelosti ostao kod danog pisanog nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja.

28. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio jer je isti jasan i neproturječan. Nakon usmenog saslušanja vještaka tužiteljica više nije ustrajala na istaknutim prigovorima.

29. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a s osnova preplate uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i to u iznosu od 1.857,71 EUR, dakle uzimajući u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razdoblja kad je tečaj bio niži od početno ugovorenog, sve sukladno zahtjevu tužiteljice.

30. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

31. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan dospijeća pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, a na temelju kojih bi tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

32. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

33. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o namjenskom kreditu u svrhu kupnje automobila, a sklopila ga je tužiteljica kao fizička osoba. Iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten za kupnju automobila te ni na koji način nije korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Iz svega navedenog sud zaključuje da tužiteljica ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor upravo potrošački ugovor.

34. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa], budući da se njezinim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koji je solemnizirao (tako i USRH u odlukama U-III-4223/20212 od 1. prosinca 2021. i U-III-3446/2021 od 30. lipnja 2022.). Tuženik je na ročištu održanom 13. travnja 2023. odustao od prijedloga da se sasluša svjedokinja ZN, djelatnica tuženika.

35. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 12. svibnja 2022., 20. lipnja 2022., 20. rujna 2023. i 5. studenog 2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 28. travnja 2023., 30. siječnja 2024. i 20. veljače 2024. u visini 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/4 Tarife), zastupanja na ročištima održanim 7. srpnja 2022., 13. travnja 2023., 7. lipnja 2024. i 3. prosinca 2024. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanja na ročištu radi objave presude u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), odnosno 1.025 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (2.050,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (512,50 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 37,24 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 298,63 EUR, ukupno iznosi 2.898,37 EUR.

36. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 25. studenog 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).

37. Tužiteljica je tijekom postupka smanjila tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja. Smanjenje tužbenog zahtjev smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe, slijedom čega je sud i odlučio kao u izreci, o čemu se sud već očitovao u točkama 4. i 5. obrazloženja. Sud smatra da uslijed djelomičnog povlačenja tužbe (u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti), tuženik nema pravo na naknadu bilo kakvog troška jer nikakav poseban trošak u vezi s tim u ovom postupku nije nastao, a imajući na umu da vrijednost predmeta spora predstavlja upravo zahtjev za isplatu, a ne i navedeni zahtjev za utvrđenje.

38. Iako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično odbijen kao neosnovan (radi isplate iznosa od 945,01 EUR), s obzirom na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (21.117,13 kn/2.802,72 EUR) i konačno postavljeni tužbeni zahtjev (1.857,71 EUR) tužiteljici bi za svaku radnju pripadao isti trošak (100 bodova za svaku radnju jer su oba zahtjeva u rasponu između 1.327,01 EUR do 13.272,00 EUR, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife) pa stoga okolnost da je prvotno postavljeni zahtjev bio viši od konačnog nije tuženiku prouzročila veći parnični trošak, slijedom čega niti nema pravo na naknadu istog.

39. Uslijed svega navedenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.493,75 EUR odbijen je kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

40. Na ukupno dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika