Poslovni broj: UsI-1647/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Juri Mlinariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Arelić&Mlinarić d.o.o. u Zagrebu, Trnjanska cesta 69, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik GS, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi invalidske mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/23-03/03412018956, URBROJ: 341-99-06/2-23-1818 od dana 23. svibnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-02/23- 03/03412018956, URBROJ: 341-18-06/2-23-28832 od dana 31. ožujka 2023. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/23-03/03412018956, URBROJ: 341-99-06/2-23-1818 od dana 23. svibnja 2023. tužitelj je osporavajući i prvostupanjsko upravno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-02/23-03/03412018956, URBROJ: 341- 18-06/2-23-28832 od dana 31. ožujka 2023 , u bitnom, naveo da je kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ranjen dana 22. srpnja 1993. Kao posljedica ranjavanja da je bio primoran provesti punih 12 dana u zdravstvenoj ustanovi KBC Split, a potom proći i prvotnu medicinsku rehabilitaciju u rehabilitacijskom centru „Biokovka“. Iz otpusnog pisma Centra za liječenje, rehabilitaciju i odmor „Biokovka“ da je jasno vidljivo kako su, unatoč višednevnoj rehabilitaciji, kod ovdje tužitelja i dalje zaostale određene posljedice, a što proizlazi i iz ostale medicinske dokumentacije. Nastavno, da ističe medicinski nalaz od dana 26. listopada 2022. u kojemu da se jasno navodi kako je tužitelj proveo fizikalnu terapiju u više navrata te da je postignut maksimum u rehabilitaciji, odnosno da se ne može očekivati nikakvo poboljšanje stanja. Uz to da se navodi kako invalidnost koja je prisutna ima trajni karakter. Upravo temeljem medicinske dokumentacije koja se dostavlja kao prilog tužbe te neposrednim pregledom tužitelja da je Federacija Bosne i Hercegovine, Srednjobosanski kanton, Općina Bugojno, Općinska služba za privredu, društvene djelatnosti i opću upravu rješenjem od dana 17. kolovoza 2011., br. 04-41-00701-11 priznala tužitelju svojstvo ratnog vojnog invalida grupe X sa 20% vojnog invaliditeta. Navedena odluka da je potvrđena i po provođenju revizije, a o čemu da je tužitelj obaviješten dopisom od dana 1. veljače 2019. Dakle, unatoč dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji iz koje proizlazi kako je zdravstveno stanje kod tužitelja definitivno uz progresiju, da tuženik i dalje neosnovano ističe da se u konkretnom predmetu ne može govoriti o trajnim promjenama u tužiteljevom zdravstvenom stanju. Naime, da je razumljivo da tužitelj obzirom na svoju dob ima određene degenerativne promjene, međutim da isti smatra pogrešnim stajalište kako su one jačeg inteziteta od onih koje su posljedica ranjavanja, jer da nije bilo spomenutog događaja iz 1993. godine da ne bi kod tužitelja tako rapidno dolazilo do promjena u zdravstvenom stanju. U tome smislu da tužitelj ističe odredbu članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, a iz koje odredbe proizlazi kako je tužitelj u cijelosti ispunio potrebno prema navedenoj odredbi te kako je jedini razlog odbijanja zahtjeva tužitelja upravo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane tuženika, a vezano za zdravstveno stanje tužitelja. Stoga da je prema stajalištu tužitelja potrebno provesti neovisno vještačenje u okviru sudskog postupka. Slijedom navedenog predložio je donijeti presudu kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora.

2. Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenik tužitelja naveo je da izlaže i predlaže kao u tužbi i podnesku od dana 16. studenoga 2023. kao i da ostaje kod sve dostavljene dokumentacije i predloženih dokaza. Nadalje, da predlaže da se kao dokaz provede vještačenje po vještaku medicinske struke i to medicine rada cjelokupne medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu te neposrednim pregledomm tužitelja, a sve na okolnost postoji li kod tužitelja smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti kao i jesu Ii nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. U spis da dostavlja radiološke nalaze koje je tražila sudska vještakinja za medicinu rada. U skladu s navodima sudske vještakinje za medicinu rada da predlaže da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po sudsko vještaku ortopedu na okolnosti navedene u dopisu sudske vještakinje za medicinu rada od dana 12. veljače 2024. Posebno da ističe kako unatoč nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka i dalje smatra kako kod tužitelja nedvojbeno postoji smanjenje radne sposobnosti te kako je upravo događaj ranjavanja doprinio današnjem zdravstvenom stanju tužitelja. Unatoč činjenici što stalni sudski vještaci ističu degenerativne promjene uslijed starosti tužitelja kao prevladavajuće da tužitelj i dalje smatra i ponavlja kako je njegovo ranjavanje događaj koji je rezultirao današnjim tegobama u smislu zdravstvenog stanja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Rješenjem Federacije Bodne i Hercegovine, Općinske službe za privredu, društvene djelatnosti i opću upravu, općine Bugojno, broj: 04-41-00701-11 od dana 17. kolovoza 2011. (na koje je, Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sarajevo, u postupku revizije sukladno Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti rješenja iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite (Službene novine Federacije BIH, broj: 82/09), dana 25. siječnja 2019. dalo suglasnost broj: UP- 1-03- 41-ZKZ-1882/14-1), tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, trajno, po osnovu ranjavanja zadobivenog kao pripadnik HVO, počevši od dana 1. srpnja 2011. s pravom na osobnu invalidninu i ostala prava propisana Zakonom, dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava. Prema uvjerenju Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Bugojno, broj: 07/31-03-37/2-6-2/23 od dana 27. ožujka 2023. (uvjerenje HZMO),da je tužitelj bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) od dana 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1995. te da je ranjen, dana 22. srpnja 1993. u bazi I bojne u Bugojnu, metkom u desnu natkoljenicu, potkoljenicu i lijevu šaku, prilikom izvršavanja ratne zadaće. Pobijano rješenje da je doneseno u povodu nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, KLASA: 561- 02/23- 02/24, URBROJ:426-04-06/12-23-2, evidencijski broj vještačenja: 886530 od dana 27. ožujka 2023., kojim je utvrđeno da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. U povodu žalbe, a u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO, da je pribavljeno mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 903530 od dana 18. svibnja 2023. u obrazloženju kojeg da je zaključno navedeno da postupajući po žalbi, nakon uvida u dostavljenu medicinsku i ostalu dokumentaciju, klinički status Ijekarske komisije iz 2018. i navode žalbe, ne nalaze osnove za promjenom utvrđene ocjene te da su mišljenja da kod tužitelja sada dominiraju tegobe na osnovi degenerativnih promjena lokomotornog sustava vezanih uz dob, a povremeno, naročito kod promjena vremena, i tegobe nakon ranjavanja koje su manjeg intenziteta. Slijedom istog da se ne može utvrditi smanjenje radne sposobnosti u skladu sa ZOHBDR-om. Ističe se da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja da je samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja Nalaza i mišljenja o tome postoji li kod tužitelja invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja prema hrvatskim propisima ne postoji invalidnost čiji je uzrok ranjavanje ili zatočeništvo u ratu u Bosni i Hercegovini i da nema priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, da proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 142. ZOHBDR-a te da nije bilo pravne osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da se protivi dodatnom vještačenju, a u svjetlu činjenice da su tijela stručnog vještačenja I. i II. stupnju bila suglasna da kod tužitelja ne postoji invalidnost čiji uzrok bi bio ranjavanje ili zatočeništvo u ratu u Bosni i Hercegovini te da u cijelosti ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu. Nadalje, da je suglasan sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za medicinu rada da kod tužitelja u smislu odredbi čl. 39. ZOMO ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovane ranjavanjem bolešću ili ozljedom l-IV skupine, a sukladno odredbi čl. 142. st.1. i st. 2. ZOHBDR.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/23-03/03412018956, URBROJ: 341-99-06/2- 23-1818 od dana 23. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-02/23-03/03412018956, URBROJ: 341-18-06/2-23-28832 od dana 31. ožujka 2023., a kojim rješenjem je ŠS, ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

6. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je izvedeno i vještačenje po sudskim vještacima ortopedu i medicine rada, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

10. Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

11. Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je 1) Pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

(2) Pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

12. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/II 141-02/23-03/03412018956 proizlazi: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja podnesenog dana 28. veljače 2023.; da je tužitelj rođen dana **.**.1957. da je tužitelj hrvatski državljanin; da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od 23. svibnja 1992. do 28. kolovoza 1993.; da ima trajno utvrđen status ratnog vojnog invalida HVO-a po osnovi ranjavanja prema rješenju Općinske službe za privredu, društvene djelatnosti i opću upravu, Općine Bugojno, Srednjobosanski kanton, Federacija Bosna i Hercegovina, broj: 04-41-00701-11 od dana 17. kolovoza 2011.; da prema Nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu KLASA: 561-02/23-02/24, URBROJ: 426-04- 06/12-23-2, evidencijski broj vještačenja: 886530 od dana 27. ožujka 2023., kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, a temeljem čega je doneseno prvostupanjsko upravno rješenje.

13. Povodom tužiteljeve žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 903530 od dana 18. svibnja 2023., u kojem je navedeno da je 65/66 godišnji žalitelj pripadnik HVO-a. Prema Uvjerenju od dana 24. studenog 2022. da je ranjen dana 22. srpnja 1993. u desnu natkoljenicu i potkoljenicu te lijevu šaku. Prema rješenju od dana 18. kolovoza 1997. te rješenju od dana 17. kolovoza 2011. da je ostvario RVI od 20% po osnovi ranjavanja uz pravo na osobnu invalidninu. Vrhovni sud FBiH od dana 26. srpnja 2018. da uvažava tužbu i poništava rješenje od dana 8. lipnja 2016. kojim da se ukida svojstvo RVI i osobna invalidnina i predmet vraća na ponovni postupak. Ljekarska komisija u postupku kontrole dana 30. studenog 2018., nakon pregleda gdje nalazi da je pokretan, neupadljivog hoda, na koži desne natkoljenice s medijalne strane u srednjoj trećini te s medijalne strane desnog koljena i desne potkoljenice da se vide mirni ožiljci od ranjavanja, pokreti u koljenu da su puni, utvrdi RVI 20%, za trajno. Prema podacima HZMO od dana 10. veljače 2023., da je žalitelj nakon rata bio zaposlen u RH s prekidima do 16. prosinca 2021. na različitim poslovima, pretežno građevinskim poslovima. Prema dostavljenoj medicinskoj i drugoj dokumentaciji, da je žalitelj kao pripadnik HVO-a ranjen dana 22. srpnja 1993. u desnu nogu i lijevu šaku, bez podataka o leziji koštanih struktura, uz zaostala strana metalna tijela desnog donjeg ekstremiteta. Liječen da je uz reviziju rana i vađenje stranih metalnih tijela. Rehabilitiran da je u Centru za liječenje i rehabilitaciju Biokovka od 30.08. -04.10.1993. uz preporuku daljnje fizikalne rehabilitacije o čemu da nema detaljne dokumentacije. Iz naknadne dokumentacije da se prate dalje prisutna strana sitna metalna tijela u natkoljenici (Rtg 19.08.2010.). Evidentiraju se i degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice uz bolne sindrome, EMNG 13.07.2009. ukaže na radikulopatiju L4L5S1 desno, uz leziju n. medijanusa lijevo. 1998. godine da se na Rtg-u nalaze znakovi degenerativnih promjena koljena uz entezopatiju, a dana 30. srpnja 2021. da se nalaze glatka i kongruentna zglobna tijela uz rubne osteofite u smislu degenerativnih promjena uz uži zglobni prostor. Navode se bolovi u nozi kod promjene vremena. Ortoped 30.10.2019. nalazi da su pokreti u palcu otežani uz slabost lijeve šake, bolove u desnoj nozi, jače pri opterećenju, što da se povezuje s degenerativnim promjenama oba koljena i patele, više desno, uz tegobe LS kralježnice, a navodi i stanje po ranjavanju u desnu nogu. Ortoped 26.10.2022. da navodi vidljive ožiljke na nozi, hoda samostalno i šepa, lijevo nepotpuno formira šaku. Ljekarska komisija 2018. u nadzoru i kontroli da nalazi da je samostalno pokretan, neupadnog hoda, kretnje u koljenu da su punog opsega, vide se mirni ožiljci od ranjavanja. Postupajući po žalbi, nakon uvida u dostavljenu medicinsku i ostalu dokumentaciju, klinički status Ijekarske komisije iz 2018. i navode žalbe, da ne nalaze osnove za promjenom utvrđene ocjene. Mišljenja da su da kod žalitelja sada dominiraju tegobe na osnovi degenerativnih promjena lokomotornog sustava vezanih uz dob, a povremeno, naročito kod promjena vremena, i tegobe nakon ranjavanja koje su manjeg intenziteta. Slijedom istog da se ne može utvrditi smanjenje radne sposobnosti u skladu sa ZOHBDR- om, a temeljem čega je doneseno osporeno rješenje tuženika.

14. Sud je u predmetnom upravnom sporu prihvatio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem te je izveden dokaz medicinskog vještačenja po mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, a sve na okolnost postoji li kod tužitelja na dan 27. ožujka 2023. u smislu odredbe čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokovan ranjavanjem, bolešću ili ozljedom od I do IV skupine sukladno odredbama čl. 142. st. 1. i st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZPHBDR), koje je utvrđeno rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Srednjobosanskog kantona, Općine Bugojno, Općinske službe za privredu, društvene djelatnosti i opću upravu, broj: 04-41-00701- 11 od dana 17. kolovoza 2011., pri čemu vještačenje valja provesti pridržavajući se odredaba Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ br. 67/17, 56/18 i 16/22, dalje: Uredba).

15. Dopisom od dana 12. veljače 2024. mr. sc. Milana Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalna sudska vještakinja za medicinu rada obavijestila je ovaj Sud da je, za potrebe izrade nalaza i mišljenja u ovom upravnom sporu potrebno provesti vještačenje po stalnom sudskom vještaku ortopedu, radi čega je od stalne sudske vještakinje za ortopediju dr. med. Danči Tripalo, zatraženo da izvrši klinički pregled tužitelja radi evaluacije njegovog zdravstvenog stanja te reobjektivizacije oštećenja nastalih kao posljedica ranjavanja te se istoj nalaže da procjeni tužiteljevo funkcijsko oštećenje sa ortopedske strane, a nakon toga izradi pisani nalaz i mišljenje sukladno traženju stalne sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac-Barač dr. med. spec. medicine rada iz dopisa od dana 12. veljače 2024. (a kako bi ista mogla izraditi nalaz i mišljenje sukladno rješenju ovog Suda od dana 5. siječnja 2024.).

16. U Nalazu i mišljenju provedenog sudsko medicinskog vještačenja po Danči Tripalo, dr. med., stalnoj sudskoj vještakinji za ortopediju, od dana 16. rujna 2024., pored ocjene priložene medicinske dokumentacije te pregleda tužitelja, u bitnom, je navedeno u odnosu na RTG desne natkoljenice i potkoljenice: U projekciji mekih česti pretežno u medijalnom dijelu natkoljenice da se vide brojne sitne sjene stranog tijela intenziteta metala. U području desne potkoljenice, u mekom tkivu da se vide dvije metalne sjene. Klinički da su prisutni hiperpigmentirani ožiljci u predjelu desne potkoljenice i u predjelu dlana lijeve šake da je vidljiv ožiljak u području tenara (ispod korijena palca). Kretnje u desnom koljenu da su uredne. Kretnje u lijevoj šaci da su uredne uz formiranje šake. Kod tužitelja da dominiraju tegobe na osnovu degenerativnih promjena lokomotornog sustava vezanih uz dob. Ranjavanje da ne doprinosi degenerativnim promjenama kod tužitelja. Tegobe nakon ranjavanja da su manjeg intenziteta od degenerativnih promjena. Ratne ozljede da nisu dovele do kliničkog pogoršanja invaliditeta procijenjenog nakon rehabilitacije od ozljede.

17. U Nalazu i mišljenju provedenog sudsko medicinskog vještačenja po mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada od dana 11. listopada 2024., pored ocjene priložene medicinske dokumentacije te uvida u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu tuženog tijela te nalaz i mišljenje sudskog vještaka ortopeda koje je pribavljeno u ovom upravnom sporu, sadržano je i detaljno obrazloženje u kojem je navedeno da kod tužitelja LS na dan 27. ožujka 2023., u smilsu odredbe čl. 39. ZOMO-a, ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan ranjavanjem, bolešću ili ozljedom od I do IV skupine sukladno odredbama čl. 142. st. 1. i st. 2. ZPHBDR-a, a uvažavajući i Uredbu o metodologijama vještačenja. Iz pregledane medicinske dokumentacije tužitelja priložene u spisu tuženog tijela da je razvidno da je tužitelj bio sudionik HVO- a i da je 1993. godine tijekom ratnih sukoba ranjen rasprskavajućim metkom pri čemu je zadobio ozljedu desne natkoljenice, desnog koljena, desne potkoljenice i lijeve šake. Odmah nakon nastanka ozljeda da je izvršena kirurška obrada rana. Prilikom prvog pregleda nakon ranjavanja da nisu registrirane koštane traume, već samo prisutnost stranih metalnih tijela u donjem ekstremitetu. U daljnjem tijeku liječenja da se vrši revizija rana uz odstranjenje metalnih stranih tijela od kojih da su neka i danas prisutna što da se verificira radiološkom obradom. Nakon toga da se nastavlja daljnje liječenje provođenjem fizikalne terapije u SB Biokovka uz preporuku za daljnjim liječenjem fizikalnom terapijom o čemu da u spisu u medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je isto i provedeno. Uz navedene tjelesne ozljede nastale predmetnim ranjavanjem kod tužitelja da je prisutna simptomatologija vezana za degenerativne promjene lokomotornog sustava u smislu obostrane gonartroze i lumbosakralnog sindroma. U ovom predmetu od važnosti da je, uz priloženu medicinsku dokumentaciju i vještvo vještakinje za ortopediju koja je pregledala priloženu medicinsku dokumentaciju i izvršila klinički pregled tužitelja te ocijenila funkcijsko oštećenje lokomotornog sustava. Sukladno naprijed citiranim Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, vještak ortoped da je nadležan za etiologiju bolesti koštano-mišićnog sustava, liječenje i prognozu bolesti kao i za procjenu stupnja funkcijskog oštećenja. U konkretnom slučaju da je vještakinja ortoped ocijenila da kod tužitelja dominiraju tegobe od strane lokomotornog sustava zbog degenerativnih promjena vezanih uz dob tužitelja te da predmetno ranjavanje ne doprinosi degenerativnim promjenama kod tužitelja. Također da su tegobe nakon ranjavanja manjeg intenziteta od degenerativnih promjena. Na ovaj način da je vještakinja procijenila da je funkcijsko oštećenje kod tužitelja sa osnova predmetnog ranjavanja izraženo u blažem stupnju i kao takvo da sa motrišta specijaliste medicine rada nije od utjecaja na radnu sposobnost tužitelja za poslove u građevinarstvu koje da je pretežito obavljao nakon završetka rata. Vještakinja ortoped da je ocijenila također da ratne ozljede nisu dovele do kliničkog pogoršanja invaliditeta procijenjenog nakon rehabilitacije ozljeda, a što da znači da i dalje postoji ranije utvrđeno tjelesno oštećenje od 20% sa osnova ranjavanja. Ovdje da bi posebno naglasila da se u nalazima radiologa bilježi da kod tužitelja postoje posttraumatske degenerativne promjene vezane za predmetno ozljeđivanje, čime da je specijalist radiolog izašao iz domene njegove struke, jer da je navedeno pitanje u nadležnosti ortopeda a ne radiologa. Cijeneći sve do sada navedene činjenice, sa motrišta specijaliste medicine rada da su vještaci HZMO-a pravilno ocijenili da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovano ranjavanjem, bolešću ili ozljedom od I do IV skupine sukladno odredbama čl. 142. st. 1. i st. 2. ZPHBDR-a. Za potrebe davanja Nalaza i mišljenja da nije bilo potrebe da osobno izvrši pregled tužitelja jer da su isti višekratno izvršili nadležni klinički specijalisti.

18. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom predmetu, pregleda medicinske (i druge) dokumentacije koja se nalazi u spisu, kao i dostavljenom spisu tuženog tijela, nakon provedenog sudskog postupka i provedenih sudsko medicinskih vještačenja te održanih javnih rasprava, ovaj Sud je utvrdio da tužitelj svojim prigovorima iznesenim u tužbi i tijeku upravnog spora nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost osporenog rješenja tuženika.

19. Naime, ovaj Sud je u cijelosti poklonio vjeru te prihvatio izrađeni pisani Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med. (od dana 11. listopada 2024.) kao i stalne sudske vještakinje za ortopediju Danči Tripalo, dr. med. (od dana 16. rujna 2024.) u predmetnom upravnom sporu, budući da su isti izrađeni na temelju raspoložive medicinske (i druge) dokumentacije koja je priložena spisu tuženog tijela (kao i kliničkog pregleda tužitelja od strane vještaka ortopeda), radi čega je ovaj Sud ocijenio da su navedena vještva (kojima tuženik nije prigovorio, a tužitelj je isključivo iskazao svoje nezadovoljstvo istima), sačinjena po pravilima medicinske struke te valjano, jasno i argumentirano obrazložena.

20. Kako je u konkretnom slučaju Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 903530 od dana 18. svibnja 2023. (pribavljen u drugostupanjskom upravnom postupku) sukladan provedenim sudsko medicinskim vještačenjima po vještaku medicine rada i ortopedu u ovom upravnom sporu, a koje dokaze je Sud izveo na prijedlog tužitelja, po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja te je jasno i nedvojbeno utvrđeno i u ovom upravnom sporu da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti s preostalom radnom sposobnosti, a niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno gore citiranim odredbama čl. 39. ZOMO i 142. ZHBDR, jer kod njega nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem i koje smanjuju njegovu radnu sposobnost za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, imajući u vidu poslove koji odgovaraju tjelesnim i psihičkim sposobnostima tužitelja, a smatraju se njegovim dotadašnjim poslovima i koje bi nastale kao posljedica tužiteljevog ranjavanja.

18. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

19. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

20. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je, temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II. U Splitu, 13. siječnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Juri Mlinariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Arelić&Mlinarić d.o.o. u Zagrebu, Zagrebačka cesta 195

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis