REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-1098/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I C A N J A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ASA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Općine Dugi Rat, OIB 70748151333, kao sljednika Fonda za financiranje stambeno-komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Splitu, radi činjenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 28.studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke, dana 13.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik izvršiti popravak i uređenje u tužiteljevu stanu u [adresa] prema vještvu ing.Jure Malenice iz Splita "Split, 29.studenog 1993.godine" o svom trošku, na način da isti bude podoban za stanovanje i po svim normativima i standardima građevinske struke, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju u roku od 15 dana iznos od 1.828,14 eura sa zateznim kamatama po stopama određenim Zakonom o visini stope zatezne kamate (Narodne Novine, 53/91), Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 95/93, 22/94, 50/94, 22/94, 8/94, 19/94, 8/94, 76/96, 72/02, 153/04) i čl. 29. st. 2. ZOO (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje teku od 29.11.1993. pa do isplate i da mu u roku od 15 dana nadoknadi parnične troškove sa zateznom kamatom iz čl. 29 st.2. ZOO-a od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja."

II – Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 812,50 EUR.

Obrazloženje

1.Dana 13.1.1994. tužitelj je tadašnjem Općinskom sudu u Omišu protiv tuženika "Dalmacija" Dugi Rat, GP "Izvođač" i Fonda za financiranje stambeno-komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat podnio tužbu radi činjenja (izvršenja popravaka u stanu) s eventualno kumuliranim zahtjevom na isplatu tadašnjih 16.773.587 HRD. Iz tužbenih navoda proizlazi da se tužba činjenično temelji na tome: da mu je tuženik pod 1) dodijelio stan koji je imao oštećenja, a popravak kojih oštećenja tuženik pod 2) je obavio nestručno i nepravilno što da je utvrđeno u postupku osiguranja dokaza; da je tuženik pod 3) tužen jer je ovlaštenik stana koje pravo je tuženik pod 1) prenio na njega; da je vještačenjem u postupku osiguranja dokaza utvrđeno da šteta iznosi gore spomenuti iznos.

1.1.Tijekom ovog postupka u odnosu na "Dalmacija" [adresa] obustavljen je postupak zbog prestanka postojanja tog tuženika, a u odnosu na GP "Izvođač" postupak se nastavio voditi pred Trgovačkim sudom u Splitu. Stoga je u ovom predmetu preostalo odlučiti jedino o tužbenom zahtjevu spram uvodno označenog tuženika.

1.2.Na ročištu 12.6.2024. tužitelj se odrekao dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na činjenje te je ustrajao jedino u novčanom zahtjevu kojeg je precizirao na iznos od 1.828,14 EUR, a dijelom je tužbeni zahtjev preciziran na ročištu 9.9.2024.

2.Pravni prednik uvodno označenog tuženika je u odgovoru na tužbu, danom na ročištu 10.3.1994., predložio odbijanje tužbenog zahtjeva navodeći: da postoji spor oko tužiteljevog stanarskog prava; da tuženik primajući na gospodarenje stambeni fond "Dalmacija" [adresa] nije preuzeo bilo kakve obveze spram stanara.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom pisane dokumentacije koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, pregledom spisa Općinskog suda u Makarskoj br. P-917/06 (ranije P-252/94), spisa bivšeg Općinskog suda u Omišu br. R1-58/93, saslušanjem tužitelja i svjedokinje ISA.

Spis upravnog tijela nije bilo moguće pribaviti iz objektivnih razloga navedenih u dopisu Splitsko-dalmatinske županije od 8.7.2024.

Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ 51/85, 42/86, 22/92, 70/93, dalje: ZSO).

4.2.Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

Upravni sud RH je, po tužbi tužitelja, poništio drugostupanjsku upravnu odluku od 20.9.1990. kojom je bila poništena prvostupanjska odluka od 11.5.1990. kojom je AS bilo naređeno iseljenje iz predmetnog stana. Navedeno proizlazi iz presude tog suda br. Us-4939/1990 od 28.2.1991.

5.1.U parnici br. P-917/06 (ranije oznake P-252/94, P-437/91) tužitelj ASA je tražio iseljenje IS i drugih (obitelji AS) koji su nastavili posjedovati predmetni stan nakon što je iz njega iselio stanar MS. Tom spisu (list 53) su priložene Odluka "Dalmacija" [adresa] od 30.12.1989. kojom je tužitelju dodijeljen na korištenje predmetni stan koji je do tad koristio MS, kao i rješenje Općine Omiš od 24.8.1992. u obrazloženju kojeg se navodi da je obitelj AS prisilno iseljena 28.5.1991., a u stan je uselio tužitelj. U daljnjem tijeku tog parničnog postupka raspravljalo se i odlučivalo o zahtjevu za isplatu naknade za korištenje stana te o protutužbenom zahtjevu za iseljenje tužitelja koji je pravomoćno odbijen.

5.2.U izvanparničnom postupku osiguranja dokaza br. R1-58/93 tužitelj je tvrdio da mu je nakon dodjele stana "Dalmacija" Dugi Rat putem GP "Izvođač" obavila rekonstrukciju stana, ali je i nakon tog preuređenja stan imao manjkavosti i nepravilnosti pa je tražio ponovno uređenje od svog poslodavca i Fonda za financiranje stambene i komunalne djelatnosti pri Skupštini općine Omiš. U tom postupku, nakon obavljenog očevida, vještačenjem je utvrđeno: da je vrijednost radova potrebnih za sanaciju nekvalitetno izvedenih radova 3.545.933 HRD; da je vrijednost neophodnih radova na oštećenjima koja nisu sanirana, a postojala su i prije izvedenih radova, 13.227.654 HRD.

Nijedna od stranaka ni u tom izvanparničnom postupku ni tijekom ove parnice nije iznijela nikakve konkretne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka Jure Malenice pa se stoga isti uzima kao vjerodostojan dokaz visine štete, ali to ne znači automatski osnovanost tužbenog zahtjeva.

5.3.Stambeni fond poduzeća "Dalmacija" Dugi Rat je 2.7.1992. (prema odluci tog poduzeća - list 18 spisa) predan na gospodarenje Fondu za financiranje stambene i komunalne djelatnosti pri Skupštini općine Omiš.

Pravni prednik tuženika je, prema priloženoj Odluci Općinskog vijeća Općine Dugi Rat od 7.5.1993., osnovan tom Odlukom, a sredstva je po čl.6.Odluke trebao steći odvajanjem od Fonda za financiranje stambene i komunalne djelatnosti bivše općine Omiš. Pritom treba naglasiti da je Općina Dugi Rat osnovana zakonskom izmjenom dana 30.12.1992., a do tad je [adresa] bio u sastavu Općine Omiš.

5.4.Iz spisu priloženog dopisa "Dalmacija" Dugi Rat od 5.3.1992., zapisnika sa sjednice radničkog savjeta tog poduzeća i dopisa referenta za održavanje od 26.2.1992. proizlazi da je to poduzeće ranije u 1991. godini izradilo troškovnik od 300.000 dinara za adaptaciju stana dodijeljenog tužitelju, ali je tužitelj imao posebne zahtjeve (koje su odobravali) te su nakon utrošenih 292.720 dinara prekinuli obavljanje daljnjih radova.

5.5.Vezano za saniranje oštećenja, tužitelj je u iskazu naveo da je tad bio običaj da tvornica u kojoj je bio zaposlen pomogne da se stan sanira tako da se u njemu može živjeti. Nadalje, naveo je da se ne sjeća da bi itko iz Općine Dugi rat i Fonda za stambene i komunalne djelatnosti te općine sa njim komunicirao i obvezivao se snositi troškove sanacije oštećenja u predmetnom stanu.

5.6.Svjedokinja ISA (supruga tužitelja) je od bitnog navela: da je tužiteljev poslodavac znao svojim radnicima koji su živjeli u derutnim stanovima koji su u davno izgrađenim zgradama pomoći urediti te stanove kako bi bili prikladni za stanovanje pa je zato Radnički savjet dao nalog da se stan uredi i angažirao GP Izvođač koje nije u cijelosti obavilo potreban posao; da im je na radničkom savjetu kazano da su sva predviđena sredstva potrošena; na upit jesu li ona ili suprug komunicirali sa kime iz Fonda za financiranje stambene i komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat te je li se taj Fond obvezao sanirati ta oštećenja navela je da nisu komunicirali s njima, ali kad je suprugov poslodavac prestao raditi tad su stanovi pripali općinama i to dio njih Omišu, a dio [adresa] te oni rate otkupa predmetnog stana plaćaju Gradu Omišu.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.

U vrijeme kad je tužitelj uselio u predmetni stan tijekom kolovoza 1991. godine (u svakom slučaju je to bilo nakon iseljenja ranijeg posjednika 28.5.1991.) davatelj stana u smislu čl.11.ZSO je bio "Dalmacija" [adresa].

Stanovi u stambenom fondu "Dalmacija" [adresa] su, u skladu s čl.47.st.2.Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91), dana 2.7.1992. preneseni stambenom fondu bivše Općine Omiš, a potom neutvrđenog dana nakon 7.5.1993. novoosnovanom pravnom predniku tuženika Fondu za financiranje stambeno- komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat.

6.1.Iz odredbi ZSO-a ne proizlazi obveza davatelja stana da preuređuje stan dodijeljen na korištenje, ali tadašnji tužiteljev poslodavac je ipak odobrio sredstva za uređenje stana. Tečaj DEM u svibnju 1991. (kad je iz stana iselio prethodni korisnik pa se i pristupilo uređenju) je bio 13:1 pa je odobrenih 300.000 dinara predstavljalo iznos od 23.076,92 DEM što je tad bio popriličan iznos ulaganja.

Time što je tužiteljev poslodavac učinio nešto što nije po zakonu trebao (ili zbog toga što je, kako kaže tužitelj, bio običaj da poslodavac pomogne radniku) ne znači da je za njega nastala obveza da naknadno još jednom to učini. Utoliko tužiteljev poslodavac "Dalmacija" Dugi Rat nije bio pasivno legitimiran ni za činjenje (izvođenje radova) ni za naknađivanje štete ili bilo kakvu isplatu tužitelju pa slijedom toga obveze činjenja i/ili isplate nisu mogle kasnijim prijenosom stambenog fonda prijeći ni na Fond za financiranje stambeno-komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat, odnosno sad na tuženika koji je pravni sljednik fonda temeljem Uredbe o prestanku rada Fonda u stambenom gospodarstvu (NN 64/97).

Štoviše, s obzirom na to da je pravni prednik tuženika imovinu stjecao odvajanjem od imovine ranijeg fonda bivše Općine Omiš, a tužitelj rate otkupa stana plaća Gradu Omišu, može se s visokim stupnjem uvjerenja zaključiti da je predmetni stan očito ostao u stambenom fondu Grada Omiša od kojega ga je tužitelj otkupio u skladu s čl.5.st.1.Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Dakle, zbog navedenog, tuženik u svakom slučaju ne bi bio pasivno legitimiran pa je u odnosu na njega trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

6.2.Nadalje, kako se tužitelj izjavom na ročištu 12.6.2024. odrekao nenovčanog zahtjeva, to je temeljem čl.331.a st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

7.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

7.1.Tuženiku je priznat trošak kako slijedi: 25 bodova za ročište 3.5.2024., po 100 bodova za ročišta od 12.6.2024., 9.9.2024., 28.11.2024., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 812,50 EUR.

U Splitu, 13.siječnja 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.stranaka