Poslovni broj: Us I-2451/2023-33

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenik SŽ, dipl. pravnik i zaposlenik, radi ozljede na radu, nakon održane javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. u nazočnosti opunomoćenika tuženika, dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Direkcije, KLASA: UP/ll-502-03/23-01/420, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od dana 22. rujna 2023.

II Poništava se točka II. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar KLASA: UP/l-502-03/22-02/477, URBROJ: 338-13-02-23-06 od dana 25. travnja 2023.

III Tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se ozljeda pretrpljena dana 7. kolovoza 2022. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S 86.0/Ozljeda Ahilove tetive, ozljedom na radu, te mu se u vezi iste priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, da tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.464,53€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Direkcije, KLASA: UP/ll-502-03/23-01/420, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od dana 22. rujna 2023. tužitelj je, osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar KLASA: UP/l-502-03/22-02/477, URBROJ: 338-13-02- 23-06 od dana 25. travnja 2023., u bitnom, naveo da je obrazloženja istog površno i proturječno te kao takvo neprihvatljivo tužitelju tako da ga nije moguće ispitati zbog čega da je opterećeno i bitnom povredom odredaba postupka. Tuženo tijelo da je zahtjev tužitelja za priznavanje dijagnoze šifre prema MKB-u: S86.0 kao ozljede na radu i u svezi s tim prava iz zdravstvenog osiguranja obilo iz razloga što smatra da ta ozljeda nije nastala na radu i u svezi sa radom, već da se radi o degenerativnim promjenama zbog čega da je došlo do puknuća Ahilove tetive. Međutim, da je takav stav tuženika u cijelosti pogrešan. Tako da, dijagnoza šifre prema MKB-u: S86.0, odnosno ozljeda Ahilove tetive, suprotno mišljenju tuženog tijela, u direktnoj da je uzročnoj vezi sa nezgodom od dana 7. kolovoza 2022. do koje nezgode da je, nesporno, došlo za vrijeme radnog vremena i obavljanja poslova od strane tužitelja kod svojeg poslodavca Hrvatska Pošta d.d. Tu činjenicu da je potvrdio i poslodavac tužitelja u svojem očitovanju što da ne bi smjelo biti sporno. Naime, sama činjenica što na pregledu od studenog 2022., liječnik specijalist, nije uočio nove traume odnosno svježu rupturu i što je osiguranik ZŽ od dana 7.kolovoza 2022. pa do dana podnošenje tužbe na konstantnom bolovanju zbog iste ozljede da je dokaz da je te prigode došlo do ozljede Ahilove tetive. Nažalost, tu činjenicu da tuženo tijelo, zahvaljujući Nalazu i mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije koje je svoj Nalaz i mišljenje dalo na temelju pogrešne pretpostavke o uzroku puknuća Ahilove tetive, opisanu ozljedu ne priznaje kao ozljedu na radu. Tužitelj da je, međutim, mišljenja da je i sama činjenica da je puknuće Ahilove tetiva i u najmanjoj vezi s ozljedom na radu koja je tužitelju priznata pod drugom šifrom, a koja se dogodila dana 7. kolovoza 2023., dovoljna za priznati takvu ozljedu ozljedom na radu. Nadalje, iz pobijanog rješenja da slijedi da je u postupku provedeno stručno-medicinsko vještačenje od strane liječničkog povjerenstva Direkcija te da je od strane vještaka sačinjen Nalaz i mišljenje pa u odnosu na isto da tužitelj ističe da on nikad nije zaprimio takav Nalaz i mišljenje kao što sve do zaprimanja ovog pobijanog rješenja nije zaprimio Nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog povjerenstva. Svakako, opreza radi, da žalitelj prigovara Z u pogledu stručnosti osoba koje su, navodno, izvršile vještačenje odnosno njihovoj kompetenciji za takvo vještačenje. Ovo stoga što mu je nepoznato koje specijalnosti su imenovani vještaci koji su, navodno, izvršili vještačenje po zahtjevu tuženika. Slijedom navedenog da predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te da naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora.

2. Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenik tužitelja je istaknuo da izlaže i predlaže kao u tužbi i da ostaje kod svih dokaznih prijedloga te navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući relevantne zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja, naveo da su tužbeni zahtjevi tužitelja neosvani i predložio da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, obrazloženju osporenog rješenja te kod svih navoda iznesenih u tijeku dosadašnjeg postupka. Odluku o izvođenju predloženih dokaza da prepušta sudu.

5. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Direkcije, KLASA: UP/ll-502-03/23-01/420, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od dana 22. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja te je potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar KLASA: UP/l-502-03/22-02/477, URBROJ: 338-13-02-23-06 od dana 25. travnja 2023., a kojim rješenjem se pod točkom I. i III. Izreke, osiguraniku ZŽ, ovdje tužitelju, zaposlenom kod poslodavca HP-HRVATSKA POŠTA d.d., Velika Gorica, vezano za događaj od dana 7. kolovoza 2022., dijagnoza izražene šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: S93.4/Iščašenje i nategnuće nožnog zgloba priznaje ozljedom na radu pod evidencijskim brojem OR 4544 070822 3/2023 te se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu osnovom iste dijagnoze, dok se točkom II. izreke dijagnoza šifre S86.0/Ozljeda Ahilove tetive ne priznaje ozljedom na radu kao ni s time povezana prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

6. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je izvedeno i vještačenje po sudskom vještaku medicine rada.

7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

10. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13 i 98/19) propisano je da se ozljedom na radu prema smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kaoozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 18. Zakona.

11. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koja nisu u vezi s radnim odnosom i si. 3., namjernog nanošenja ozljede od strane druga osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

12. Odredbom članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, br. 76/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16,40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22, dalje: Pravilnik) propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona, dok je odredbom članka 37. Pravilnika propisano da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

13. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-502-03/23-01/420 utvrđeno je: da je dana 28. studenog 2022. prvostupanjsko tijelo zaprimilo zahtjev tužitelja za priznavanjem ozljede nastale dana 7. kolovoza 2022. tijekom rada kod poslodavca HP-HRVATSKA POŠTA d.d., u Zadru, Matije Škarica 2, izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S93.4/Distorsio et distensio articuli talocruralis i S86.0/Laesio traumatica tendinis Achilis ozljedom na radu; da u obrascu Prijave o ozljedi na radu (Tiskanica OR) koju je sam ispunio, tužitelj naveo kako je do ozljede došlo na početku radnog vremena koje je tog dana bilo od 12:00 do 22:00 sata, prilikom izlaska iz kamiona te da je skočio iz kamiona kako bi zakačio prikolicu i krenuo voziti liniju za Zagreb te da se ozlijedio pri doskoku na asfaltiranu površinu parkirališta kraj upravne zgrade poslodavca; da je spisu priložena relevantna medicinska dokumentacija i potpisana izjava tužitelja od dana 8. prosinca 2022. o okolnostima nastanka ozljede u kojoj opisuje kako se pri izlasku iz kamiona, kako bi provjerio visinu rude prikolice, poskliznuo sa gornje stepenice kamiona i pao na desnu nogu. Nastavio je put za Zagreb, no do dolaska na odredište da je gležanj natekao. Ipak se vratio natrag u Zadar te je dana 9. kolovoza (tužitelj da je očitom omaškom upisao 9. srpnja) posjetio izabranu liječnicu opće medicine koja da ga je uputila na pregled ortopedu. Specijalist da je na osnovu pregleda utvrdio istegnuće ligamenta i preporučio hladne obloge, no nakon 3 i pol mjeseca da je tužitelj primijetio da nešto nije u redu s nogom te da je posjetio dr. S koji da je savjetovao učiniti MR snimku koja da je pokazala rupturu Ahilove tetive; da je sastavni dio internog zapisnika o ozljedi na radu, kojeg je ispunio neposredni rukovoditelj ĐŽ, voditelj sektora prijevoza, i izjava tužitelja od dana 12. prosinca 2022. u kojoj pojašnjava kako se predmetnog dana pripremao za redovnu liniju Zadar-Zagreb, prema nalogu ĆŽ te da je uslijed poskliznuća na stepenici pri izlasku iz kamiona pao i ozlijedio desnu nogu. U tom trenutku da je nosio radnu odjeću i obuću koju da je osigurao poslodavac. Očevidaca ozljeđivanju da nije bilo jer je bila nedjelja, a neposrednog rukovoditelja da je obavijestio prilikom povratka iz Zagreba; da neposredni voditelj u svojoj izjavi potvrđuje da ga je tužitelj izvijestio o ozljedi dana 7. kolovoza 2022. oko 17:00 sati; da je na traženje prvostupanjskog tijela, stručnjak zaštite na radu u podnesku od dana 13. ožujka 2023. naveo kako se tužitelj njihovoj službi prvi put javio tek u studenome 2022. kada je zatražio da mu poslodavac ispuni obrazac OR, čemu da nije udovoljeno zbog nepoštivanja uobičajene procedure propisane Pravilnikom u HP d.d. (radnik je dužan odmah po nastanku prijaviti ovlaštenim osobama ozljedu na radu). Poslodavac da ne sumnja u istinitost događaja, budući da je neposredni rukovoditelj potvrdio da ga je tužitelj odmah obavijestio, ali kako je mogao nastaviti s radom da se nije javio stručnjaku zaštite na radu u vezi podnošenja Prijave o ozljedi na radu, već da je umjesto toga koristio obično bolovanje do 21. kolovoza 2022., nakon čega da se vratio na posao; da je postupajući po predmetnoj prijavi, prvostupanjsko tijelo zatražilo medicinsko vještačenje nadležnog liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u kojem je u nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: 100/UP/I-502-03/22- 02/477, URBROJ: 338-17-46-23-2 od dana 24. travnja 2023. navedeno kako se dijagnoza šifre S93.4 može, dok se dijagnoza šifre S86.0 ne može uzročno- posljedično povezati s predmetnim događajem. Prema mišljenju liječničkog povjerenstva, degenerativne promjene na Ahilovoj tetivi najvažniji su predisponirajući faktor kod ove ozljede; da je prvostupanjsko upravno tijelo utvrdilo da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede S93.4 i načina nastanka iste u prijavljenom događaju od dana 7. kolovoza 2022. u smislu odredbe članka 66. točka 1. Zakona, te da su glede dijagnoze S86.0 ostvarene negativne pretpostavke iz odredbe članka 67. točka 5. Zakona, slijedom čega je doneseno prvostupanjsko upravno rješenje; da je prema službenoj evidenciji osiguranih osoba Zavoda, tužitelj obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca HP-HRVATSKA POŠTA d.d. počevši od dana 15. svibnja 2017. te da je bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozi S93 u razdoblju od 8. kolovoza 2022. do 21. kolovoza 2022. te po dijagnozi S93.4 od 6. prosinca 2022. do 17. lipnja 2023.; da je povodom žalbe u provedbi drugostupanjskog postupka pribavljeno stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je, temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom, KLASA: UP/11-502-03/23- 01/420, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od dana 3. srpnja 2023. utvrdilo da se zatražena dijagnoza šifre S46.0/Ruptura Ahilove tetive ne može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede dana 7. kolovoza 2022. Kod muškaraca srednje dobi do rupture Ahilove tetive da najčešće dolazi uslijed kumulativnih mikrotrauma koje da degeneriraju strukturu tetive mijenjajući sposobnost prilagodbe na mehanička oštećenja. Unatoč svojoj snazi da je Ahilova tetiva podložna ozljedama uslijed prenaprezanja pri čemu da je ruptura tetive posljednji stadij sindroma prenaprezanja. Radi se, dakle, o ozljedi kronično promijenjene strukture, što da predstavlja stečenu predispoziciju za nastanak bolesti. Naime, Ahilova tetiva da je najsnažnija tetiva u ljudskom tijelu sa izrazitom sposobnošću elastičnosti i plastičnosti u savladavanju sila pri naglim pokretima skokova, doskoka i trčanja pa da se neće dogoditi na prethodno zdravoj tetivi, već ozljede ove strukture kod muškaraca nakon 40-te godine nastaju zbog degenerativnih promjena. Kumulirane mikrotraume da dovode do promjena u arhitekturi tetive koja da gubi elastičnost i plastičnost pa da postaje podložnija promjenama uzrokovanim mehaničkim opterećenjem. Liječničko povjerenstvo Direkcije da posebno napominje kako je osiguranik nakon ovdje prijavljenog događaja iz Zadra vozio do Zagreba i natrag, što da ne bi bilo moguće nakon rupture Ahilove tetive. Ujedno, da takva ozljeda nije verificirana pri prvom pregledu ortopeda učinjenom dva dana po štetnom događaju, a obzirom da se radi o tetivi debeloj 6 mm da nije moguće da ortoped ne bi prepoznao bilo kakvu promjenu u kliničkom nalazu na tetivi. Specijalist da nije indicirao niti radiološku obradu u tom trenutku, već da je preporučio nošenje elastičnog zavoja uz mirovanje, poštedu i držanje noge na povišenom uz hladni oblog i analgetik. Osiguranik da je cijelo vrijeme radio kao vozač, mjesecima nakon događaja od dana 7. kolovoza 2022. u kojem razdoblju da je moglo doći do ozljede desne Ahilove tetive na bilo koji drugi način i u bilo koje vrijeme; da je temeljem istog doneseno osporeno rješenje tuženika.

14. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Milani Varinac Barač, dr. med., spec. medicine rada, a sve na okolnost može li se dijagnoza Ozljeda Ahilove tetive, šifre prema MKB-u: S 86.0, uzročno-posljedično povezati sa događajem od dana 7. kolovoza 2022. kada se tužitelj na radnom mjestu, izlazeći iz kamiona, poskliznuo sa gornje stepenice kamiona i pao na desnu nogu, odnosno može li se navedena zadobivena ozljeda tužitelju priznati ozljedom na radu, pri čemu vještačenje valja provesti pridržavajući se odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13 i 98/19) i Pravilnika o pravima, uvjetima I načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", br. 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22).

15. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 12. kolovoza 2024. stalna sudska vještakinja Milana Varinac Barač, dr. med., spec. medicine rada, u bitnom, nakon analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije te onog što proizlazi iz zdravstvenog kartona tužitelja, a što je sve detaljno navedeno, u bitnom, ističe da je dijagnoza: ozljeda (ruptura) Ahilove tetive, šifre S86.0 prema MKB-10 u uzročno- posljedičnoj vezi s događajem od dana 7. kolovoza 2022. kada se tužitelj na radnom mjestu, izlazeći iz kamiona, poskliznuo s gornje stepenice kamiona i pao na desnu nogu pa se ista ozljeda može tužitelju priznati ozljedom na radu, sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine" br. 80/13,137/13 i 98/19) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine" br. 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22). U rješenju Direkcije HZZO-a od dana 22. rujna 2023. da se navodi da je tužitelj zatražio od poslodavca da mu ispuni prijavu o ozljedi na radu tek u studenom 2022., pri čemu da mu isti nije udovoljio zbog nepoštivanja uobičajene procedure propisane Pravilnikom u HP d.d., prema kome da je radnik dužan odmah po nastanku prijaviti ovlaštenim osobama ozljedu na radu. Dana 28. studenog 2022. da je prvostupanjsko tijelo HZZO-a zaprimilo zahtjev tužitelja za priznavanje ozljede na radu od dana 7. kolovoza 2022. i to za ozljede:

Distorsio et distensio articuli talocruralis-šifre S93.4 prema MKB-10 i Laesio traumatica tendinis Achilis-šifre S86.0 prema MKB-10. Nadležno tijelo HZMO-a u prvostupanjskom postupku te kasnije, Direkcija HZZO-a u žalbenom postupku da su tužitelju ozljedom na radu priznali samo dijagnozu šifre S93.4 dok dijagnozu šifre S86.0 nisu priznali ozljedom na radu jer da se ista ne može uzročno posljedično povezati s predmetnim događajem. Prema mišljenju tih tijela da su degenerativne promjene na Ahilovoj tetivi najvažniji predisponirajući faktor kod ove ozljede. Podaci iz zdravstvenog kartona tužitelja te ispisa elektroničkog zapisa iz zdravstvenog kartona govore da do nastanka štetnog događaja dana 7. kolovoza 2022. tužitelj nikada nije imao bilo kakve tegobe od desne Ahilove tetive, a niti je zabilježena bilo kakva ozljeda Ahilove tetive nakon štetnog događaja. Iz medicinske dokumentacije vezane za štetni događaj da je razvidno da pri prvom pregledu ortopeda nije prepoznata ruptura Ahilove tetive, a niti je izvršena kompletna dijagnostička obrada za ovakvu vrstu ozljede (minimalno RTG gležnja). Da je ruptura Ahilove tetive kod tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem, da govore i svi nalazi ortopeda nakon što je u studenom 2022. izvršena MR koja da je pokazala navedenu rupturu. Svi ortopedi, uključujući i operatera (koji su sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora medicine nadležni za etiologoju, nastanak određenih ortopedskih bolesti i stanja, kao i za njihovo liječenje i prognozu) u svojim nalazima navode da se radi o kroničnoj rupturi koju da povezuju sa štenim događajem, a posebno je to razvidno iz nalaza ortopeda od dana 28. studenog 2022. koji da u dijagnozi navodi rupturu Ahilove tetive nastalu prije 4 mjeseca. Sa motrišta specijaliste medicine rada, a sukladno i odredbama naprijed citiranog Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, kod priznavanja ozljede na radu da se uvijek uzima u obzir tzv. premorbidno stanje, a koje da je u ovom slučaju kod tužitelja bilo potpuno uredno. Obrazloženje Direkcije HZZO-a od dana 22. rujna 2023., kojom je odbijeno priznavanje ozljede na radu vezane za događaj od dana 7. kolovoza 2022., a koje se odnosi na dijagnozu rupture desne Ahilove tetive u konkretnom slučaju da ničim nije dokazano niti objektivizirano, već naprotiv da medicinska dokumentacija u vezi sa predmetnom ozljedom ukazuje upravo suprotno da je navedena dijagnoza uzročno-posljedično povezana sa štetnim događajem od dana 7. kolovoza 2022. Ničim da nije dokazano da su kod tužitelja postojale kumulativne mikrotraume koje da degeneriraju strukturu tetive mijenjajući sposobnost prilagodbe na mehanička oštećenja (nije imao subjektivnih tegoba, nikada se nije liječio sa navedenih osnova, nije se bavio sportom, a niti je, prema dostupnoj dokumentaciji bio izložen fizičkim opterećenjima koja bi dovela do kumulativne mikrotraume), a posebno da ničim nije dokazano da kod tužitelja postoji stečena predispozicija za nastanak ovog stanja. Sva obrazloženja nadležnog tijela u konkretnom slučaju da su samo teoretska. Također, da je važno da kod donošenja nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja, nije zatraženo mišljenje ortopeda-traumatologa, koji da je nadležan za ova pitanja.

16. Odgovarajući na prigovore koje je iznio tuženik u podnesku od dana 23. kolovoza 2024. te priloženom mu očitovanju Liječničkog povjerenstva II Direkcije Zavoda od dana 19. kolovoza 2024., stalna sudska vještakinja Milana Varinac Barač, dr. med., spec. medicine rada je u dopuni pisanog nalaza i mišljenja od dana 11. listopada 2024., u bitnom, navela da bi u odnosu na prigovore tuženika prije svega istakla da je zaključak svog nalaza i mišljenja temeljila na nalazima i mišljenju svih relevantnih specijalista ortopeda, uključujući i operatera koji je izvršio kirurški zahvat nad tužiteljem, a koji da su u svojim nalazima naveli ozljedu od prije četiri mjeseca, dakle u vrijeme nastanka štetnog događaja. Navedeni ortopedi da su kod pregleda tužitelja i pripreme za operativni zahvat svakako imali nalaz ortopeda od dana 9. kolovoza 2022., a zašto su izveli zaključak da je ruptura Ahilove tetive uzročno posljedično povezana s štetnim događajem od dana 7. kolovoza 2022. na to pitanje da ne može dati odgovor. Razlog zašto je poklonila vjeru nalazima ortopeda koji su kasnije liječili i operirali tužitelja da je činjenica, koju tuženik negira u svom očitovanju na njezino vještvo, da u zdravstvenom kartonu tužitelja, koji je službeni dokument koji govori o zdravstvenom stanju tužitelja i liječenjima, da nema nikakvih podataka da je prije štetnog događaja tužitelj imao bila kakvih problema sa Ahilovom tetivom. Nadalje, da tuženik u svom podnesku navodi da činjenice vezane za privremenu radnu nesposobnost tužitelja vezanu za ozljedu nastalu u štetnom događaju upućuju na zaključak da je tužitelj zadobio spornu ozljedu u periodu nakon predmetnog događaja na bilo koji drugi način, a ne uslijed pada sa stepenice kamiona. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja iz studenog 2022. godine pa nadalje da se nigdje ne bilježi da je tužitelj imao bilo kakav događaj koji bi govorio o mogućoj traumi, a također da takvo stanje nije zabilježeno niti u zdravstvenom kartonu tužitelja, a što bi moralo biti zabilježeno. Tuženik da u podnesku postavlja pitanje kako je moguće da liječnik koji je po stručnosti kompetentniji za ovakve ozljede u nalazu od dana 9. kolovoza 2022. da ne opisuje nikakve znakove niti postavlja sumnju na akutnu ozljedu Ahilove tetive te na temelju čega je zaključila da je previdio ozljedu Ahilove tetive, da može kazati da je takav zaključak indirektno izvela iz kasnijih nalaza ortopeda koji su liječili tužitelja od studenog 2022. I na koncu na pitanja tuženika vezana za privremenu radnu nesposobnost tužitelja da može odgovoriti da je točno da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 8. do 21. kolovoza 2022. pod dijagnozom S93.4 te da je radio nakon toga 3,5 mjeseca, a što da ne znači da nije imao tegoba. Jednako tako da je tužitelj radio i u periodu od 24. studenog 2024. do 6. prosinca 2022. kada mu je utvrđena privremena nesposobnost za rad do 17. lipnja 2023. pod istom dijagnozom iako je liječen zbog rupture Ahilove tetive. Obiteljski liječnik tužitelja da je utvrdio privremenu nesposobnost za rad pod istom dijagnozom jer mu je ona priznata kao ozljeda na radu pa da je temeljem toga crpio prava iz zdravstvenog osiguranja, iako da medicinska dokumentacija pokazuje da nije liječen po navedenoj dijagnozi već zbog rupture Ahilove tetive.

17. Obzirom da je vještak specijalist medicine rada, sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih radnika („Narodne novine“, br. 39/94, 43/03, 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14) nadležan za sva pitanja vezana za ozljede na radu, a obzirom da se predmetna ozljeda dogodila za vrijeme rada, to bez obzira kada je postojanje iste utvrđeno, sud prihvaća da se ta ozljeda može smatrati ozljedom na radu. Dakle, ovaj sud vjeruje Nalazu i mišljenju Milane Varinac Barač, dr. med., spec. medicine rada, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je osoba kojoj je povjereno vještačenje vještak uže specijalnosti. Sud smatra da je predmetno vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela, kao i da sadrži podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje. Ujedno je u dopuni nalaza i mišljenja od dana 11. listopada 2024. sudska vještakinja medicine rada dala detaljno i jasno očitovanje u odnosu na prigovore koji su izneseni u očitovanju liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda od dana 19. kolovoza 2024., a koji nalaz i mišljenje te dopunu istog tuženik ničim nije osporio, već je (u podnesku od dana 30. listopada 2024.) samo ostao kod svojeg ranijeg stajališta, a nije predlagao izvođenje daljnjih dokaza pa tako niti eventualnog novog vještačenja.

18. Pri tome se naglašava da sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju te dopuni istog ističe da u zdravstvenom kartonu tužitelja, koji je službeni dokument koji govori o zdravstvenom stanju tužitelja i liječenjima, nema nikakvih podataka da je prije štetnog događaja tužitelj imao bila kakvih problema sa Ahilovom tetivom, a koji zdravstveni karton nije pregledan od strane tijela vještačenja u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu niti su ga zatražili na uvid da bi se očitovali na nalaz i mišljenje sudske vještakinje (niti dopunu istog), a iz čega se nedvojbenim nameće da tužitelj nikada prije događaja od dana 7. kolovoza 2022. nije imao nikakvih problema s Ahilovom petom iz kojih bi proizlazilo da je predmetna dijagnoza posljedica degenerativnih promjena. Da je ruptura Ahilove tetive kod tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem, vještakinja ističe da u prilog tome govore i svi nalazi ortopeda nakon što je u studenom 2022. izvršena MR koja da je pokazala navedenu rupturu. Svi ortopedi, uključujući i operatera (koji su sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora medicine nadležni za etiologoju, nastanak određenih ortopedskih bolesti i stanja, kao i za njihovo liječenje i prognozu) u svojim nalazima navode da se radi o kroničnoj rupturi koju da povezuju sa štenim događajem, a posebno je to razvidno iz nalaza ortopeda od dana 28. studenog 2022. koji da u dijagnozi navodi rupturu Ahilove tetive nastalu prije 4 mjeseca. Stoga, tuženik ne može samo opetovanim ponavljanjem, a bez ikakvog uporišta u medicinskoj dokumentaciji tvrditi da bi se radilo o degenerativnim promjenama na Ahilovoj peti tužitelja obzirom da iz tužiteljeve medicinske dokumentacije jasno proizlazi da svi njegovi zdravstveni problemi, koji su predmet ovog upravnog spora, povezani isključivo s događajem od dana 7. kolovoza 2022., a u vezi kojeg događaja mu je priznata ozljeda na radu u odnosu na dijagnozu izraženu šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: S93.4/Iščašenje i nategnuće nožnog zgloba. Prema tome, a kako se radi o istoj nozi, sasvim je logično da se uslijed predmetnog događaja od dana 7. kolovoza 2022. došlo i do ozljeda Ahilove tetive, a sve na način kako je to detaljno opisala sudska vještakinja medicine rada citirajući nalaze iz kojih to nedvojbeno proizlazi te navodeći jasne i u potpunosti razumne razloge uslijed kojih ovaj Sud ne prihvaća nalaz i mišljenje tijela vještačenja iz upravnog postupka, koja nisu sastavljena od liječnika odgovarajuće specijalizacije niti stručnosti na području medicine rada, a zbog čega je upravo u ovom sporu i provedeno medicinsko vještačenje po vještaku odgovarajuće specijalizacije, stručnosti i iskustva na tom polju.

19. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je pozivom na odredbu članka čl. 117. st. 1., vezano uz čl. 151. st. 2. ZUS-a, trebalo poništiti rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje (iz istih razloga), te tužitelju priznati traženu dijagnozu ozljede na radu, odnosno presuditi kao pod točkama I, II i III izreke ove presude.

20. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe te sastav podnesaka od dana 11. siječnja 2024., 14. kolovoza 2024. i 20. studenog 2024. za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura (dakle 4.000,00 eura) sve uvećano za PDV od 25% (1.000,00 eura), što ukupno iznosi 5.000,00 eura, što je uvećano za troškove provedenog vještačenja po vještaku medicine rada u iznosu od 464,53 eura, a što sveukupno iznosi 5.464,53 eura, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom IV.

31. U odnosu na dio zahtjeva za nadoknadu troška koji se odnosi na trošak podnesaka od dana 19. siječnja 2024. (moli Sud da mu dostavi uplatnicu radi uplate troškova vještačenja) i 24. svibnja 2024. (u kojem dostavlja podatke o tužiteljevom izabranom liječniku opće prakse) valja istaknuti da navedeni tužiteljevi podnesci nisu obrazloženi podnesci s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu (Tbr. 27. toč. 1. Tarife), stoga se tužiteljev zahtjev za nadoknadom troška u tom dijelu ukazuje u cijelosti neosnovanim. Što se tiče dijela zahtjeva za nadoknadu troška koji se odnosi na sudsku pristojbu, za istaći je da je odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, radi čega je tužiteljev zahtjev u tom dijelu neosnovan obzirom da mu takav trošak nije niti nastao pa je slijedom iznesenog odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom V.

U Splitu, 13. siječnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska

- u spis