REPUBLIKA HRVATSKA

K-905/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Sanji Čule Poljak, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milene Rogošić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika JĐ zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19

– dalje KZ/11) nakon održane glavne i javne rasprave 8. siječnja 2025. u nazočnosti savjetnice ODO Split JĐI, optuženika, branitelja optuženika Tomislava Biuka, odvjetnika u Splitu, te zamjenika punomoćnika oštećenog OĐ odvjetničkog vježbenika kod Jelene Šarić Vrdoljak, odvjetnice u Splitu, a presude objavljene 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

OPTUŽENIK: JĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i RĐ, rođene O, rođen u [adresa] **.**.1982., gdje i prebiva na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, PT tehničara, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, neosuđivan

k r i v j e:

I.da je 30. studenog 2019. oko 15,10 sati, u [adresa] u [adresa], u nakani da povrijedi TĐ, udario ga nogom u glavu, zadavši mu tako prijelom nosne kosti s pomakom i hematosinus desnog maksilarnog sinusa, koja povreda je teške naravi,

dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio,

II.pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda - opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.

III.Stoga se optuženik JĐ temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11

OSUĐUJE

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

IV.Temeljem čl. 56. KZ/11 prema optuženiku JĐ izriče se

UVJETNA OSUDA

na način da se optuženiku JĐ prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V.Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) oštećenik TĐ se s imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VI.Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1 i 6. ZKP/08 nalaže se optuženom JĐ u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove ovog kaznenog postupka u iznosu 520,35 eura (petstodvadeset eura i tridesetpet centi) od čega iznos u visini od 387,35 eura (tristoosamdesetsedam eura i tridesetpet centi) na ime troškova vještačenja te iznos u visini 133,00 eura (stotridesettri eura) na ime paušalne svote.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-4141/2020 od 20. svibnja 2020. protiv optuženika JĐ zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

2.Očitujući se o osnovanosti optužnice optuženik je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3.U svojoj obrani u prethodnom postupku optuženik je negirao da je počinio predmetno kazneno djelo u bitnom navodeći da je oštećenik inicrao njihov sukob te da se on samo branio od njegovih napada.

4.U obrani pred sudom optuženik je naveo da je predmetnog dana vozio taxi i da je nešto prije 14,00 sati krenuo put kuće. Nalazio se u desnoj prometnoj traci, u dijelu gdje se nalazi autobusno ugibalište, a nakon tog ugibališta dvije prometne trake (lijeva i desna) postaju jedna prometna traka. Obzirom se trebao uključit u promet obratio je pozornost te uočio nekoliko vozila, a potom zaključio da može proći pored njih. S toga autobusnog ugibališta je polako ušao u prometnu traku, ispred vozila i zauzeo poziciju u toj traci. U jednom trenutku, oštećeni koji se svojim vozilom nalazio u toj prometnoj traci počeo je svirat i mahat rukom. On je vozilom započeo usporavat jer se približavao ulazu u dvor svoje kuće, a obzirom da je oštećeni svirao, a on nije znao je li se što dogodilo, izašao je i stao kraj svog vozila. Tada je i oštećeni izašao iz vozila i ubrzanim korakom krenuo put njega govoreći mu " jesi lud, kretenu, i nešto u smislu mogao sam udarit u drugo vozilo.." a na što mu je on odgovorio "pa normalno sam vozio". Oštećeni mu se tada približio govoreći "je si ti lud, je si lud…", te ga je lijevom šakom udario u desnu stranu lica. On je bio iznenađen i instiktivno je napravio pokret glavnom unazad, a nakon toga oštećeni je zamahnuo desnom šakom ali je on taj udarac izbjegao te je oštećenog uhvatio za kapuljaču majice i držao ga jednom rukom jer ga drugom rukom nije mogao hvatati budući je invalid. Oštećeni je shvatio da ga ne može udariti jer se on glavom sagnuo te ga je držeći za kapuljaču „čupao i micao“ da bi ga oštećeni tada nogom udario u desnu potkoljenicu vjerojatno misleći da će ga na taj način baciti na pod. On je to osjetio, te ga je i dalje čupao za majicu vodeći računa da ne padnu na prometnu traku, te su i on i oštećeni u jednom trenutku završili na njegovom vozilu. Tu su se međusobno gurali i tada je oštećeni udario glavom u zadnji lijevi dio vozila, a potom se uhvatio za glavu i tada je on ugledao krv na vozilu, na podu i majici i tada su se zaustavili. Potom je on oštećenom kazao "šta si ti došao tući taxiste, razbio si mi naočale, zgazio", a oštećeni je na to odgovorio da je bolje da se makne od njega jer da će vidjeti što će mu još biti. On se malo odmakao, tlak mu je porastao jer inače ima visok tlak, bio je u šoku i zvao je suprugu da dođe, a potom je otišao u dućan koji se nalazi u neposrednoj blizini, uzeo je vodu i kazao ovome u dućanu da oštećenom odnesu maramice ili nešto slično jer da krvari. On nije znao kakvu ozljedu oštećeni ima, vidio je krv ali nije bio svjestan ozljede oštećenog. Potom je ušao u svoje vozilo i zvao policiju, a tada je s njim bila supruga. Uskoro je došla hitna pomoć koja je odvela i njega i oštećenog, a njemu su prethodno izmjerili tlak koji je bio visok, od trzaja ga je bolio vrat i leđa, po licu je imao masnice, a njegove ozljede su zabilježene u medicinskoj dokumentaciji koju je dostavio u spis.

4.1.Na pitanje suda optuženi je pojasnio da su prije sukoba između njega i oštećenog, njihova vozila bila parkirana jedno iza drugoga s tim da je njegovo vozilo bilo prvo i udaljeno od vozila oštećenog cca 1-2 metra, a u trenutku kada oštećeni brzim koracima kreće prema njemu on se nalazio na zadnjem lijevom boku svog vozila, a predmetni događaj je trajao cca 10-15 sekundi. Nadalje je naveo da mu nije poznato zbog čega je oštećeni tako reagirao, možda je mislio da on ne smije vozilom ući u njegovu prometnu traku jer kada je izašao iz vozila oštećeni je bio frustriran, živčan iako na njegovom vozilu nije bilo oštećenja.

4.2.Na pitanja zastupnice ODO optuženik je odgovorio da je on zaustavio vozilo i izašao iz vozila jer se u neposrednoj blizini nalazi dvor njegove kuće, a obzirom je oštećeni svirao i mahao rukom, a on nije ništa osjetio pomislio je da oštećeni to radi jer je on prilikom prestrojavanja u lijevu traku udario u njegovo vozilo i zbog toga je stao s vozilom, a kada je izašao iz vozila oštećenog je upitao što se dogodilo. 4.3.Na pitanje zastupnice ODO optuženik je odgovorio da prilikom naguravanja i čupanja njega i oštećenog, niti on niti oštećeni nisu pali na tlo, moguće je jednino da su se u tom čupanju, guranju sagnuli u čučanj.

4.4.Na pitanje branitelja optuženik je ogovorio da oštećenog u niti jednom trenutku nije udarao nogama.

4.5.Na pitanje suda optuženik je odgovorio da je on oštećenog „čupao“ i gurnuo put svog vozila i da je oštećeni glavnom udario u vozilo, a nakon toga on je vidio da se oštećeni hvata za nos i da kapa krv, a nakon toga je stao i nije poduzimao nikakve radnje prema oštećenom.

5.Suglasnošću stranaka pregledana je i pročitana medicinska dokumentacija za TĐ, medicinska dokumentacija za JĐ, zapisnik o ispitivanju JĐ po čl. 208.a ZKP-a s pripadajućom snimkom, zapisnik o ispitivanju JĐ pred ODO Split od 19. prosinca 2019. s pripadajućom snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve TĐ, fotodokumentacija, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Šimuna Anđelinovića, zapisnik o ispitivanju svjedoka HĐ, zapisnik o ispitivanju svjedoka DĐ, zapisnik o ispitivanju svjedoka LĐ, izvadak iz kaznene evidencije, izvadak iz prekršajne evidencije.

6.Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem oštećenog TĐ, svjedoka ČĐ, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Šimunu Anđelinoviću, te su pregledane slike vozila optuženika (slika broj 1, 2 i 3)

7.Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te je na kraju pročitan novi izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

8.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je cijenio sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, a posebno je kritički prosuđivao obranu optuženika, iskaz oštećenika te nalaze i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. Šimuna Anđelinovića te je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude.

9.Budući optuženik navodi kako se ne smatra krivim i niječe učin to je sud krenuo od iznošenja nespornih činjenica.

10.U postupku nije bilo sporno da je utužene prigode očito došlo do verbalnog sukoba, a potom i fizičkog kontakta između optuženika i oštećenika.

10.1.Također nije sporno da je u fizičkom obračunu između oštećenog i optuženog oštećeni zadobio prijelom nosnih kostiju s pomakom i hematosinus desnog maksilarnog sinusa koji predstavlja cjelinu, kontuziju lijeve strane prsnog koša i lijevog koljena te kontuzjske biljege na licu i glavi temporoparijentalno lijevo i okcipitalno, te krvne podljeve gornjeg i donjeg kapka lijevog oka, a da je optuženi zadobio kontuzijski biljeg periorbitalno desno, jer to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te medicinske dokumentacije za optuženika i oštećenog.

11.Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi na koji način je oštećeni zadobio navedenu tjelesnu ozljedu i pod kojim okolnostima te s kojom namjerom.

12.Iz iskaza oštećenog proizlazi da se predmetnog dana kretao iz smjera ulice Domovinskog rata prema [adresa] i u jednom trenutku optuženik je svojim vozilo većom brzinom ušao ispred njegova vozila te je on morao okrenuti volan ulijevo da ne bi udario u vozilo iz suprotnog smjera. On je nakon takve radnje u svom vozilu digao ruke u smislu "što radiš", a nakon te njegove reakcije, cca 10m dalje, optuženi je zaustavio vozilo, izašao iz vozila i krenuo put njegova vozila. On je također izašao iz svog vozila i pitao optuženog u čemu je problem i zašto je izašao iz vozila iako je prometna gužva u oba smjera. Optuženi mu se unio u lice i dignuo je ruku da će ga udariti, ali on se instiktivno izmakao te ga optuženi nije udario po licu već ga je taknuo po licu, a nakon čega ga je optuženi uhvatio i povukao te počupao za majicu i on se uslijed toga zavrtio, pao na vozilo optuženog, a nakon toga na pod i tad je krenulo cipelarenje od strane optuženog koji ga je tukao nogama i koljenom. Sjeća se da je samo jedna starija gospođa u starijem vozilu marke Citroen koje se kretalo u suprotnom smjeru počela vikati da ga ostavi na miru te mu je kazala da ne može ostati i da zapamti reg. broj njezinog vozila ali on zbog težine ozljeda nije u takvom stanju to mogao. Njemu je takla krv iz nosa, optuženi je vikao ali se ne sjeća što, a obzirom da je bila gužva trebalo je pomaknuti vozila. Nadalje je naveo da se sjeća da je pozvana policija i hitna pomoć, njega su odveli u bolnicu jer ozljede nisu mogli sanirati na licu mjesta. Tu večer je proveo u bolnici jer su mu trebali namjestiti nos koji je bio slomljen a zbog ozljeda nije se ukrcao na brod iako je ukrcaj bio dogovoren.

12.1.Kada mu je predočeno da je u ranijem iskazu rekao da se morao vozilom pomaknuti u prometnu traku za vozila iz suprotnog smjera, a da je na raspravi pred sudom kazao da je ostao u svojoj prometnoj traci oštećeni je odgovorio da je zbog "uleta" optuženog instiktivno napravio manevar volanom prema prometnoj traci iz suprotnog smjera, ali da nije ušao u tu prometnu traku.

12.2.Kada mu je predočeno da je u ranijem iskazu naveo da mu je optuženi prišao i udario ga u lijevu stranu lica, bliže vratu i da mu je od toga ostalo crvenilo, a da je na raspravi pred sudom kazao da ga je optuženi samo "strišao" rukom, isti je odgovorio da ostaje pri navodu da mu je ostalo crvenilo.

12.3.Kada mu je predočeno da je u ranijem postupku naveo da ga je optuženi uhvatio za kapuljaču od majice, a da je na raspravi pred sudom kazao da ga je hvatao oko vrata za majicu, isti je odgovorio da obzirom da je raniji iskaz davao neposredno nakon događaja da dozvoljava da ga je optuženi uhvatio za kapuljaču od majice.

12.4.Na pitanje zastupnice ODO oštećeni je odgovorio da dok je bio na tlu da se nije branio niti se mogao braniti.

12.5.Na pitanje branitelja oštećeni je odgovorio da nakon što je optuženi vozilom ušao u lijevu prometnu traku da se ne može sjetiti je li on svirao ili je samo "digao ruke u zrak", a kada je optuženik stao i izašao iz svog vozila i krenuo put njega da je optuženi bio bliže njegovom vozilu nego svom, odnosno da se optuženi odmaknuo od svog vozila.

12.6.Na pitanje branitelja oštećeni je odgovori da način da ga je optuženik hvatao oko vrata za majicu da se to može nazvati "hrvanjem", a od toga da se on zarotirao i pao na pod, a da je do tog "hrvanja" došlo nakon što je on, a da bi se obranio od optuženika, zamahnuo rukom prema njemu ali se ne sječa je li ga zahvatio, a kada je pao na pod da ga je optuženi udario deset i više puta koljenom, stopalom, nogom.

13.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Šimuna Anđelinovića od 20. travnja 2020., proizlazi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je oštećenik zadobio prijelom nosnih kostiju s pomakom i hematosinus desnog maksilarnog sinusa koji predstavlja cjelinu te su nastali kao posljedica jakog udarca tvrdotupim sredstvom, u konkretnom slučaju da su isti mogli nastati kao posljedica udarca šakom te čine običnu tešku tjelesnu ozljedu. Osim toga oštećni je zadobio kontuziju lijeve strane prsnog koša i lijevog koljena koji nisu u medicinskoj dokumentaciji pobliže opisani te se na temelju navedenih dijagnoza ne može utvrditi je su li nastale na temelju nekog vanjskog vidljivog znaka kao što je krvni podljev ili oguljotine kada bi iste predstavljale (laku) tjelesnu ozljedu. Nadalje je naveo da je oštećeni zadobio i kontuzijske biljege na licu, glavi temporoparijentalno lijevo i okcipitalno, krvne podljeve gornjeg i donjeg kapka lijevog oka koji su nastali kao posljedica najmanje tri samostalna udarca tupotvrdim sredstvom, u konkretnom slučaju da su mogli nastati kao posljedica udarca šakom ili obučenom nogom, te isti pojedinačno i u svom zbroju predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu, a za nastanak ovih ozljeda potrebni su udarci slabog do srednjeg intenziteta.

13.1.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je optuženi na temelju medicinske dokumentacije zadobio kontuzijski biljeg periorbitalno desno koji je nastao kao posljedica udarca tupotvrdim sredstvom u konkretnom slučaju da je isti mogao nastati kao posljedica udarca šakom te predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu. U medicinskoj dokumentaciji da se navodi bolnost u području desne ruke i u području vrata bez vanjskih vidljivih znakova ozljeđivanja, stoga da ne predstavljaju ozljede u sudsko medicinskom smislu.

14.Na raspravi od 9. rujna 2024. stalni sudski vješak dr. Šimun Anđelinović, a nakon što mu je predočena slika zadnjeg lijevog bočnog dijela vozila optuženog (slika označena br. 1 i br. 3 ) a koju je kao dokaz priložio optuženi, je naveo da ostaje pri nalazu i mišljenje od 20. travnja 2020., a što se tiče mehanizma nastanka ozljeda tj. direktnog upita je su li ozljede kod oštećenog mogle nastati tako da bi isti u naguravanju s optuženikom udario glavom u predjelu zadnjeg lijevog dijela vozila isti je odgovorio da se iz priloženih slika ne vidi mjesto impakta-udarca u vozilo jer bi na tom mjestu sudsko medicinsko bili tragovi masnoće i tragovi krvi. Da priložene slike, a naročito slika stražnjeg dijela vozila, govori u prilog rasprskavanja krvi, a ne kapanja s viših površina na niže, a što bi ukazivalo na mehanizam nastanka ozljeda upravo u predjelu dok bi oštećeni ležao na podu kada bi zaprimio udarac i da je zbog udarca došlo do rasprskavanja krvi. U prilog tome da govori raspored nanesenih krvnih mrlja na vozilu kao i nedostatak mjesta udarca u predjelu vozila. Zaključno da je sudsko medicinski mehanizam direktnog udarca nogom dok bi oštećeni ležao, obzirom na tragove krvi, vjerojatniji. Nadalje je naveo da ako se promatra cjelovitost predmetnog događaja da se može zaključiti da bi sudsko medicinski u nizu prvo nastala obična teška tjelesna ozljeda, a da bi iza nje nastale ozljede u predjelu glave i to kontuzijski biljezi koje je kvalificirao kao lake tjelesne ozljede i to u nekom ležećem položaju kada je glava dostupna ozljeđivanju.

14.1.Na pitanje branitelja vještak je pojasnio da je moguće da je nakon direktnog udarca nogom dok oštećeni leži krv odmah krenula iz nosne šupljine i rasprsnula se po vozilu jer da je to karakteristika ozljeđivanja mekih tkiva glave i kostiju nosa koji spadaju u jako prožiljene tj. krvlju bogate organe pa da prilikom udarca jakog intenziteta kakav je u konkretnom slučaju bio udarac u predjelu nosa i glave nastaje automatski rasprskavanje krvi.

14.2.Na pitanja branitelja vještak je odgovorio da je medicinski moguće i da je oštećeni zadobio predmetnu ozljedu na način da je udario jakom silom o izbočeni oštri rub vozila, nikako u stražnji, jer je poznato da ovakve ozljede ne mogu nastati u situaciji kada se osoba na bilo koji način svjesno brani ili na neki drugi način, ali da mu je obzirom na raspored ozljeda na oštećenom i obzirom na lake tjelesne ozljede koje je oštećeni zadobio mehanizam direktnog udarca nogom više vjerojatan, a pogotovo kada mu se predočava sliku vozila optuženog.

14.3.Na pitanje branitelja vještak je dogovorio da za njega "cipelarenje" predstavlja više uzastopnih udaraca obučenom nogom koji mogu biti različitog intenziteta i da predmetne ozljede mogu upućivati na niz udaraca obučenom nogom.

15. U svom mišljenju na raspravi od 16. prosinca 2024., a nakon što mu je predočena slika označena br. 2, vještak je odgovorio da su kapljice krvi na slici 2. mogle nastati na način kako to opisuje optuženik odnosno da bi prilikom naguravanja između njega i oštećenog došlo do udarca oštećenog u neke dijelove vozila ali da je ključna okolnost u cijelom postupku naguravanja otvorenost prednjih lijevih vrata vozila zbog čega je jedino moguće da bi krvne kapljice na taj način došle na to mjesto jer u slučaju da su prednja lijeva vrata vozila zatvorena to ne bi bilo moguće. Nadalje je naveo da kada se pogleda cjelokupni izgled otiska krvi i smjer na slici broj 2 odnosno kako su se kapljice širile od dole prema gore jedino je moguć mehanizam raspršivanja ovih krvnih mrlja aktivnim krvarenjem ne kapanjem i pretežito iz ozljede iz nosa kao i da je moguće, a uvažavajući tragove krvi na slici br. 2 da je oštećeni zadobio predmetnu ozljedu na način da je udario glavom u predjelu nosa u prag vozila uslijed naguravanja i to ako je njegovo tijelo, naročito njegov nos, za kojeg se prema vrsti ozljede zaključuje da je došlo do krvarenja bio što bliži pragu vozila kao i da su kapljice na slici br. 1 mogle nastati otresanjem krvi s ruke.

.

15.1.Na pitanje zastupnice ODO vještak je odgovorio da bi došlo do rasporeda kapljica kao na slici br.1 otresanjem ruke oštećeni bi morao biti najmanje udaljen od ovog mjesta za jedan metar i u polustojećem ili stojećem položaju, a ukoliko bi se prihvatila teza da su tragovi krvi na slici broj 2. nastali udarcem nosom oštećenog od prag prednjih vrata vozila, trebao bi na slici broj 2 biti vidljiv otisak ili neki drugi trag koji bi upućivao na primarni kontakt metala i nosa međutim takav trag se ne vidi na slici ali slika je i nedovoljno rezolutna da bi se takvo nešto vidjelo. Da je donji prag prednjih vrata vozača dostatan (mehanizam forsiranog pada u naguravanju) da bi nastale ozljede oštećenog kakve su vidljive odnosno dijagnosticirane u medicinskoj dokumentaciji i da kapljice krvi zabilježene na prednjim lijevim vratima odnosno pragu predmetnog vozila (slika br.2) i kapljice krvi zabilježene na rubu vrata stražnjeg dijela vozila (slika br. 1 ) pripadaju dvjema grupama krvnih tragova nastalih različitim mehanizmom, jer kapljice krvi na slici 2 pripadaju aktivnom krvarenju iz ozlijeđenog dijela, a kapljice krvi na slici 1 medicinski je moguće da pripadaju grupama krvnim tragova koji su nastali bacanjem rukom nakon brisanja nosa ovih tragova krvi s tim da ni jedan od ovih tragova nije nastao kapanjem s veće visine.

16.Iz iskaza svjedoka HĐ proizlazi da živi u stanu na četvrtom katu na adresi [adresa] i da je oko 15 sati izašla ispred kuće bacit smeće i tada je na parkiralištu ispred kuće vidjela više osoba, a sam sukob nije vidjela niti joj nešto poznato u svezi istoga.

17. Iz iskaza svjedokinja DĐ i LĐ proizlazi da su predmetnog dana radila popodnevnu smjernu u trgovini "Fenix" na adresi [adresa], i da je nakon 15,00 sati došlo do fizičkog sukoba između dvojice muškaraca ali da one fizički sukob nisu vidjele.

18.Iz iskaza svjedoka ČĐ proizlazi da je predmetnog dana 13 ili 14 u mjesecu išao put OTP banke podignut mirovinu, a kada je čuo žamor, galamu i zvučni znak vozila da se okrenuo i vidio vozilo u kojem se nalazio optuženi, a iza njega je vidio vozilo bijele boje, s tim da su vozila bila parkirana sa strane. On da je vidio da je osoba iz drugog vozila izašla i da je stala nasuprot optuženika te zamahnula lijevom rukom prema optuženiku ali on udarac nije vidio, a u tom trenutku se nalazio udaljen dvije-tri prometne trake od sudionika, s oni su se nalazili u sredini, između dva parkirana vozila. Kada se vratio da su mu susjedi kazali da je optuženi dobio batine.

19.Obrana optuženika kada navodi da je oštećeni zadobio tjelesnu ozljedu udarcem u njegovo vozilo i da se on samo branio usmjerena je na njegovo umanjenje kaznene odgovornosti i ovaj sud poklanja vjeru iskazu oštećenika kada navodi da mu je predmetnu ozljedu zadao optuženi jer je njegov iskaz u bitnom u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka.

20.Optuženik u svojoj obrani u bitnom naveo da je izašao iz vozila i stao kraj svog vozila kada je oštećeni izašao iz svog vozila i ubrzanim korakom krenuo put njega govoreći " je si lud, kretenu, i nešto u smislu mogao sam udarit u drugo vozilo.." a na što sam mu ja on odgovorio da je normalno vozio, a nakon čega mu se oštećeni približio govoreći "jesi ti lud, jesi lud…" te ga je lijevom šakom udario u desnu stranu lica, a on je bio iznenađen takvim postupanjem te je intiktivno napravio pokret glavom unazad a nakon toga je oštećeni zamahnuo desnom šakom, međutim on je taj udarac izbjegao te je oštećenog uhvatio za kapuljaču od majice i držao ga jednom rukom, a kada je oštećeni shvatio da ga ne može udariti jer je on glavu sagnuo te ga je držeći za kapuljaču majice „čupao i micao“ , udario ga je u desnu potkoljenicu, a on ga je i dalje držao, čupao za kapuljaču na majici te su završili na njegovom vozilu gdje su se međusobno gurali i tada je oštećeni najvjerojatnije udario glavom u zadnji lijevi dio vozila nakon čega se uhvatio za glavu, a on je vidio krv na vozilu, na podu i na majici i tada su se zaustavili.

21.S druge strane oštećeni je u svom iskazu u bitnom naveo da je optuženi zaustavio svoje vozilo, izišao iz vozila i krenuo prema njemu, da je i on tada izašao iz vozila i krenuo prema optuženom koji mu se približio ljutito galameći, a kada mu je prišao odmah ga je udario u lijevu stranu lica, bliže vratu i od toga mu je ostalo crvenilo, a on je pokušao uzvratiti na način da je optuženog htio šakom udariti da bi se obranio ali se ne može sjetiti je li ga zahvatio, a u tom trenutku optuženik ga je uhvatio za kapuljaču od majice, zarotirao i on je udario u vozilo, a potom je pao na pod i više se nije bio u stanju braniti, a nakon toga mu je optuženi zadao sigurno preko deset udaraca koljenom i nogom u glavu, čak ga je gazio đonom po glavi.

22.Ostali saslušani svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o ovom sukobu pa tako HĐ, DĐ i LĐ navode da fizički sukob nisu vidjele, dok svjedok ČĐ navodi da je samo vidio da je oštećeni digao lijevu ruku prema optuženom ali da udarac nije vidio.

23.Sud iskaz oštećenika ocjenjuje vjerodostojnim, uvjerljivijim i argumentiranim jer kao što je već rečeno u bitnom ima uporište u provedenom sudsko medicinskom vještačenju u kojem stalni sudski vještak dr. Šimun Anđelinović navodi – da što se tiče mehanizma nastanka predmetne ozljede na način da bi oštećeni zadobio udarac glavom u predjelu zadnjeg lijevog dijela vozila uslijed naguravana da bi tada na priloženim slikama vozila bilo vidljivo mjesto udarca u vozilo, sudsko medicinski trgovi masnoće i tragovi krvi, a da se to ne vidi; da slika broj 2 govori u prilog rasprskavanja krvi, a ne njenog kapanja s viših površina na niže, a što bi ukazivalo na mehanizam nastanka ozljeda upravo u predjelu dok bi oštećeni ležao na podu kada bi zaprimio udarac i da je zbog udarca došlo do rasprskavanja krvi; da je mehanizam direktnog udarca nogom dok bi oštećeni ležao obzirom na tragove krvi i raspored ozljeda oštećenog medicinski vjerojatniji; da ako se promatra cjelovitost događaja da se može zaključiti da bi sudsko medicinski u nizu prvo nastala predmetna ozljeda, a da bi nakon nje nastale ozljede u predjelu glave i to kontuzijski biljezi na licu, glavi temporoparijentalno lijevo i okcipitalno, krvni podljevi gornjeg i donjeg kapka lijevog oka koji su nastali kao posljedica najmanje tri samostalna udarca tupotvrdim sredstvom, u konkretnom slučaju da su mogli nastati kao posljedica udarca šakom ili obučenom nogom, a isti pojedinačno i u svom zbroju predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu, a za nastanak ovih ozljeda potrebni su udarci slabog do srednjeg intenziteta i da predmetne ozljede mogu upućivati na niz udaraca obučenom nogom.

R je u svom mišljenju naveo i varijantu po kojoj je moguće da je predmetna ozljeda oštećenog nastala udarcem glavom u predjelu nosa u prag vozila s tim da kod takvog udarca tijelo oštećenog naročito njegov nos mora biti što bliži pragu vozila pa da su onda i kapljice krvi na slici 2. mogle nastati na način kako to opisuje optuženik odnosno da bi prilikom naguravanja između njega i oštećenog došlo do udarca oštećenog u neke dijelove vozila, ali da je ključna okolnost u cijelom tom postupku naguravanja otvorenost prednjih lijevih vrata vozila zbog čega je jedino tako moguće da bi krvne kapljice došle na to mjesto jer u slučaju da su prednja lijeva vrata vozila zatvorena to ne bi bilo moguće, kao i da su kapljice krvi na slici broj 2 mogle nastati otresanjem krvi s ruke.

25.Međutim kada se taj dio mišljenja vještaka dovede u korelaciju s iskazom optuženog koji navodi da je oštećeni u jednom trenutku uslijed međusobnog naguravana udario glavom u zadnji lijevi dio vozila nakon čega se uhvatio za glavu, a on da je tada ugledao krv na vozilu, podu i majici i da su se tada zaustavili, odnosno da on nakon toga nije poduzimao nikakve radnje prema oštećenom, postavlja se pitanje ako se događaj zbio na način kako to optuženik navodi u svojoj obrani na koji način je oštećeni zadobio daljnje ozljede u predjelu glave i to po nalazu i mišljenju vještaka - kontuzijske biljege na licu, glavi temporoparijentalno lijevo i okcipitalno, krvne podljeve gornjeg i donjeg kapka lijevog oka koji su nastali kao posljedica najmanje tri samostalna udarca tupotvrdim sredstvom, u konkretnom slučaju da su mogli nastati kao posljedica udarca šakom ili obučenom nogom, i dok je oštećeni u ležećem položaju, a za nastanak ovih ozljeda potrebni su udarci slabog do srednjeg intenziteta.

26.Stoga sud zaključuje da je iskaz oštećenog u svezi mehanizma nastanka predmetne ozljede vjerodostojniji i više u bitnom u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a time je i mehanizam nastanka predmetne ozljede direktnim udarcem u glavu nogom ovom sudu više vjerojatan. Činjenica da je oštećenik naveo da je zadobio više od deset udaraca od strane optuženog, a da je stalni sudski vještak naveo da je nakon predmetne ozljede oštećeni zadobio najmanje tri udarca, kao i da je oštećeni naveo da mu je optuženi zadao udarce nogom, stopalom, koljenom, a da je vještak za naveo kao mehanizam nastanka ozljeda nogom/šakom, ne predstavlja razlog za neprihvaćanje iskaza oštećenog kao nevjerodostojnog jer se radi o subjektivnom doživljaju udaraca koje je kritične prigode zadobio.

27.Nadalje u ovom slučaju se nikako ne može raditi o nužnoj obrani, jer sve i da je oštećenik optuženog udario i zadao mu kontuzijski biljeg periorbitalno desno, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te medicinske dokumentacije za optuženika, odnosno da je oštećeni prvi udario optuženog, a kako to navodi optuženi, optuženik je, a nakon što je oštećenom zadao udarac u glavu u predio nosa istog nastavio i dalje udarati, po nalazu i mišljenju vještaka dok je oštećeni u ležećem položaju, dakle kada je njegov otpor savladan i čime je isključeno postupanje optuženika u nužnoj obrani. Tamo gdje je napad prestao, definitivno prestaje i pravo na nužnu obranu, jer to onda više nije obrana, nego osveta zbog prethodnog napada. Obrana mora biti prijeko potrebna za odbijanje napada, a u konkretnom slučaju optuženik se u navedenoj situaciji nije mogao nalaziti u nužnoj obrani,

28. Za postojanje kaznenog djela teške tjelesne ozljede nužno je utvrđenje uzročne veze između radnje počinitelja i krajnje posljedice koja je nastupila za oštećenika. Namjera se mora odnositi na sve elemente djela pa i na posljedicu. Za nanošenje teške tjelesne ozljede traži se opća namjera za ozljeđivanje, a počinitelj odgovara za ozljedu koju je stvarno nanio.

29.Sud je utvrdio da je optuženi udario nogom u glavu oštećenog i da je upravo uslijed takvog udarcaštećeni zadobio prijelom nosne kosti s pomakom i hematosinus desnog maksilarnog sinusa, koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda.

30.Imajući na umu sam tijek predmetnog događaja i način na koji optuženi zadaje ozljedu oštećenom udarac silom jakog intenziteta, kako je vještačenjem utvrđeno, a udarac takvom silom takvog intenziteta znači svijest da se nekoga može i hoće teško tjelesno ozlijediti, optuženi je bio svjestan što čini. Pri tome ponašanje oštećenog prema optuženom nije na koji način bilo životno ugrožavajući za optuženog.

31.U skladu sa navedenim sud je utvrdio da je optuženi JĐ opisanim ponašanjem iz izreke ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

32. U odnosu na oblik krivnje, u postupku je utvrđeno da je optuženi svjestan što čini svjestan je da udarajući oštećenog nogom u glavu moguće istoga ozlijediti, a što je i htio jer i prema vještvu se radilo o udarcu silom jakog intenziteta, a udarac silom takvog intenziteta znači svijest da se nekoga može i hoće teško tjelesno ozlijediti zadajući udarac oštećenom baš na način kako se tereti. Htijenje posljedice nije samo u volji koja se sastoji u odluci da se djelo ostvari već se voluntaristički dio izravne namjere sastoji i u svijesti o nužnosti nastanka posljedice zbog poduzimanja određene radnje. Dakle, optuženi je bio svjestan da će nužno doći do posljedice, optuženi je bio svjestan da će oštećenom nanijeti tešku tjelesnu ozljedu upravo radi intenziteta udarca i to je i bio njegov cilj, on hoće takvu posljedicu.

33.Što se pak tiče ubrojivosti optuženog u vrijeme počinjenja kaznenog djela, treba kazati da ona tijekom cijelog postupka nije bila dvojbena niti isticana kao sporna pa stoga sud optuženog smatra ubrojivim počiniteljem. Nadalje, optuženi je svjestan protupravnosti svog ponašanja, ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Zato je optuženik kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

34. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja optuženika, trebalo je odlučiti o vrsti i visini kazneno pravne sankcije koju je istom potrebno odmjeriti.

35. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije sud je vodio računa o olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Optuženik je ovdje postupao s izravnom namjerom i svjestan je protupravnosti. Svjestan je da je njegovo djelo zabranjeno, da se svojom radnjom sukobljava s pravom i čini nešto pravno zabranjeno. Jačina ugrožavanja zaštićenog dobra očituje se ne samo u ugrožavanju života i tijela oštećenog ispunjenjem obilježja djela, nego poglavito u okolnosti počinjenja da optuženi kazneno djelo čini tako što silom jakog intenziteta nogom udara oštećenog u glavu. Sve ove okolnosti počinjenja predmetnog djela upućuju da je optuženi itekako svjestan što radi. Optuženi nije kazneno osuđivan ali je prekršajno i to odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-11540/2022 od 27. prosinca 2023 zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na novčanu kaznu u visini 170,00 eura.

36.S obzirom na sve navedene okolnosti, optuženik je na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a potom je prema osuđenom temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

37.Naime, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će optuženika, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela.

38.Ovako izrečenu sankciju sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu tako i osobi optuženika kao i da se svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije, može ostvariti i izricanjem uvjetne osude .

39.Iako je oštećenik tijekom postupka istaknuo imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 7.299,75 eura, sud je oštećenog uputio u parnicu budući bi utvrđenje visine imovinsko pravog zahtjeva znatno produljilo trajanje ovog postupka.

40.Na temelju čl. 148. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 1. i 2 toč. 1 i 6 ZKP/08 sud je obvezao optuženika JĐ na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 520,35 eura od čega iznos u visini od 387,35 eura na ime troškova vještačenja te iznos u visini 133,00 eura na ime paušalne svote, sve u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a imajući u vidu trajanje i složenost postupka te imovinske prilike optuženika.

U Splitu 13. siječnja 2025.

SUDAC:

SANJA ČULE POLJAK

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO-u u Splitu

- optuženik

- branitelj

- oštećeni

- punomoćnik

- u spis