REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-615/2023-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Draško Andrić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HOK - osiguranje d.d., OIB: 00432869176, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 14. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Draška Andrića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Lidije Lučić, odvjetnice, dana 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 106.178,24 EUR-a da zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 1.9.2017. godine sve do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužiteljici DF da naknadi tuženiku HOK-osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 22.853,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 18.075,21 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je 22. svibnja 2017. podnijela zahtjev za naknadu štete tuženiku po polici odvjetnika OF i odvjetnice DFŠ koju je tuženik odbio u cijelosti kao neosnovanu. Smatra da ima pravo na naknadu štete uzrokovanu profesionalnim propustima odvjetnika kao zakonskih punomoćnika tužiteljice. Naime, tužiteljica je uspjela u sporu protiv tuženika KF te je isti na temelju presude Županijskog suda u Splitu Gžp-1346/13 dana 29. kolovoza 2014. isplatio tužiteljici iznos glavnice od 55.203,00 EUR što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 420.812,30 kn. Zbog propusta odvjetnika koji su je zastupali u navedenom postupku i koji nisu zatražili isplatu zakonskih zateznih kamata tužiteljica je zakinuta za iznos zakonskih zateznih kamata koje bi po zakonu pripadale da je takav zahtjev u postupku postavljen. Nadalje, smatra da je pretrpjela štetu na ime izgubljene najamnine jer je tuženik koristi predmetni stan i dao ga na korištenje trećima dok je ona bila prisiljena snositi iznose najamnine radi liječenja sina u Italiji, a što su njeni punomoćnici trebali zatražiti od tuženika da joj podmiri i tu nastalu štetu. U podnesku od 5. veljače 2018. tužiteljica je povukla zahtjev za naknadu štete po polici odvjetnika OF, dok u odnosu na policu odvjetnice DFŠ Ćurković Gošević ustraje na naknadi štete i to na ime neisplaćenih zakonskih zateznih kamata na isplaćenu glavnicu stana u [adresa], na ime pričinjene štete isplaćene najamnine te na ime parničnih troškova u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem P-2564/2016. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 28. rujna 2023. potražuje iznos od 106.178,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2017. do isplate, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti. Prvenstveno ističe prigovor ograničene svote zbog osiguranja u iznosu od 800.000,00 kn. Nadalje, poriče da je tužiteljici nastala šteta, poriče štetnu radnju odvjetnika OF i odvjetnice DFŠ, osnovu i visinu štete, uzročno posljedičnu vezu između eventualne štetne radnje štete i protupravnost štetne radnje. Smatra da je na tužiteljici teret dokaza da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu. Ističe kako tužiteljica temelji svoj zahtjev na navodnim pogreškama punomoćnika koji su je zastupali u sporu pred Općinskim sudom u Splitu i to u predmetu P-1268/2000 u kojem je odvjetnik OF zastupao tužiteljicu od 7. lipnja 2001. do 22. ožujka 2011., a otkada je tužiteljicu zastupala odvjetnica JF. U odnosu na prvi navodni propust u vidu nepodnošenja zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate u tom predmetu ističe kako je tužba u navedenom predmetu podnesena 3. kolovoza 2000. i petit tužbenog zahtjeva glasio je na utvrđenje prava suvlasništva na jednoj polovini dijela predmetnog stana. Tek nakon što je Županijski sud u Čakovcu rješenjem Gž-496/05 od 1. rujna 2005. prihvatio žalbu tužiteljice te ukinuo odbijajuću presudu Općinskog suda u Splitu, a predmet vratio na ponovno suđenje je tužbeni zahtjev preinačen podneskom odvjetnice JF od dana 6. prosinca 2007. na način da se na ime učešća u zajedničkoj kupnji spornog stana od tuženika potražuje iznos od 54.000,00 EUR koliko iznosi polovina tržišne vrijednosti stana u protuvrijednosti na dan isplate od 15 dana pravomoćnosti presude. Stoga tuženik smatra da je razvidno kako je zahtjev za naknadu štete s osnova navodnog propusta odvjetnika OF u zastari, a u odnosu na drugo potraživanje tužiteljice koje postavlja na temelju propusta zbog nepodnošenja tužbe radi naknade najamnine za razdoblje od 12.2.2000. do 29.8.2014. također ističe prigovor zastare. Naime, u predmetima odvjetničke odgovornosti povreda ugovorne obveze određuje se sukladno uvjetima za osiguranje. Odnos tužitelja i bivšeg punomoćnika temelji se na punomoći koje predstavlja ugovorni odnos, a za početak zastarijevanja nastale povredom ugovorne obveze nije odlučno kada je oštećenik saznao za štetu niti za osobu koja ju je počinila, već osigurani slučaj nastaje najkasnije onog dana kada se neki od oblika pravne pomoći trebao najkasnije poduzeti da se spriječi nastajanje štete. Stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tijekom postupka ističe i prigovor presuđene stvari budući je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku Gž-2292/2017 od 10. siječnja 2019. utvrđeno kako tužiteljica ne nema pravo tražiti isplatu zakonskih zateznih kamata.

3. Presudom ovog suda posl. broj Pn-2490/2017 od 3. studenog 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te je naloženo tužiteljici DF da naknadi tuženiku HOK-osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 91.562,50 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 40.372,50 kn odbijen kao neosnovan.

4. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-1966/2022 od 15. prosinca 2022. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odnosu na istaknuti prigovor pravomoćno presuđene stvari od strane tuženika uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2564/2016 utvrđeno je da je ovdje tužiteljica protiv tuženika KF tužbom potražuje na ime neisplaćenih zakonskih zateznih kamata na već presuđeni iznos glavnice od 55.203,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, isplatu iznos od 842.215,62 kn, uključujući i zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sudu pa do konačne isplate. Nadalje potražuje zbog umanjenja imovine i sprječavanja njezina povećanja (zbog izmakle koristi), tj. prava na utuženje za naknadu koristi koju je tuženik imao kad je upotrijebio tuđu stvar u svoju korist i zbog svog interesa te u ime materijalne štete na ime izgubljene najamnine, isplatu iznos od 80.193,43 EUR, preračunato u kune na dan podnošenja tužbe 21. rujna 2016. u iznosu od 599.934,67 kn, uključujući i zakonske zatezne kamate na taj iznos od dana podnošenja tužbe sudu pa do konačne isplate. Potražuje i zbog povrede čl. 13 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 1. Protokola br. 1. zaštite prava vlasništva naknadu od 6.000,00 EUR preračunato u kune na dan podnošenja tužbe u iznosu od 44.886,57 kn, uz sve troškove i poreze na ime izgubljene najamnine, uključujući i zakonske zatezne kamate na taj iznos od dana podnošenja tužbe sudu pa do konačne isplate te da tužiteljici zbog stjecanja bez osnove, isplati cjelokupan iznos od 184.641,12 kn, čiji sastavni dio predstavlja i iznos od 98.595,01 kn, koji se odnosi na priznatih 8.000,00 DEM, s pripadajućim zateznim kamatama, za vrijeme od 16. listopada 2000. do isplate. Presudom od 30. svibnja 2017. odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan, a navedena presuda je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2292/2017 od 10. siječnja 2019.

6. Sukladno čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) prvostupanjski sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Dakle, da bi postojala res iudicata potrebno je da postoji i objektivni i subjektivni identitet spora. Kako se predmetna parnica pred Općinskim sudom u Rijeci vodila između ovdje tužiteljice i tuženika KF to ne postoji subjektivni identitet spora jer ovdje tuženik nije bio stranka u tom postupku pa je njegov prigovor neosnovan.

7. U ponovljenom postupku tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zahtjev za naknadu štete od HOK osiguranja d.d. (list 7-13 spisa), prigovor protiv odluke HOK osiguranja (list 14 spisa), prigovor protiv odluke HOK osiguranja od 4.7.2017. (list 15-19 spisa), dopis tužiteljice od 26.9.2014. (list 20 spisa), opomena pred ovrhu i račun 11-1-2/14 (list 20-21 spisa), dopis odvjetnice DFŠ (list 22 spisa), račun 11-1-1/14 (list 23 spisa), ispis e- mailova (list 24-30 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Šibenik (list 31 spisa), dopisi HOK osiguranja (list 32-35 spisa), preslika presude i rješenja posl. broj P-2584/2016 od 30.5.2017. (list 36-45, 266-285 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Šibenik od 20.6.2017. (list 52 spisa), preslike ugovora i uplatnica uplaćene najamnine od 12.2.2000. do 29.8.2014. na talijanskom jeziku i ovjerene prijevode (list 54-79 spisa), uvjete za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (list 88-91 spisa), obavijest od 01.02.2018. (list 146 spisa), zapisnike Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pobs-36/12 od 30.09.2013. i 11.09.2013. (list 234, 235-236 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pobs-36/12 od 30.9.2013. (list 237-242 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-1346/13 od 22.5.2014. (list 243- 244 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 2292/2017 od 10.01.2019. (list 245-251 spisa), obračun kamata primjerenom jednostavnog kamatnog računa (list 258 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2292/17 od 10.1.2019. (list 286- 292 spisa), e-mail (list 310 spisa), predmete tuženika br. 1343/1700053 i 1343/1700054 (list 440-681), saslušani su svjedoci OF (list 317 spisa), OFŠ i tužiteljica osobno (list 321-325 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (list 351-353) te su pročitani spisi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1861/00 i Pobs-36/12 i Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2564/16.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija, dok je sporno da li je došlo do propusta u zastupanju tužiteljice u postupku pred Općinskim sudom u Splitu Pobs-36/2012 od odvjetnice DFŠ te samim time i do nastanka osiguranog slučaja, kao i da li je tražbina tužiteljice zastarjela.

10. Obveza tuženika za isplatu naknade štete temeljem čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) postoji ukoliko je nastupio osigurani slučaj. Sukladno čl. 18. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika osiguranim slučajem u smislu tih uvjeta smatra se svaki pojedinačno određeni propušteni oblik pravne zaštite ili učinjena pogreška sukladno članku 15. st. 2. Uvjeta kojom se trećim osobama prouzrokuje šteta. Iz članka 15. st. 2. Uvjeta proizlazi da se pod oblicima pravne zaštite podrazumijeva osobito davanje pravnih savjeta, sastavljanje isprava, sastavljanje tužbi, žalbi, prijedloga, zahtjeva, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka te zastupanje stranki. Navedeni opći uvjeti su sukladno čl. 295. st. 1. ZOO-a sastavni dio ugovora o osiguranju koje je odvjetnica DFŠ sklopila sa tuženikom.

11. Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu Pobs-36/2012 (ranije P-1268/2000, P- 2209/2005 i P-6321/10) utvrđeno je da je tužiteljica 3.8.2000. po odvjetnicama Eciji Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov-Pavasović podnijela tužbu protiv tuženika KF radi utvrđenja prava vlasništva 1/2 dijela stana u [adresa] koji se nalazi u zgradi na čestici zemlje [katastarska čestica], tijelo 1., ZU 13248 k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake Mažuranićevo šetalište 63, stan broj 16, na petom katu površine 54 m². Na ročištu održanom 6. veljače 2001. za tužiteljicu je punomoć predao odvjetnik Vinko Ljubičić. Na ročištu 7. lipnja 2001. punomoć za zastupanje tužiteljice predaja je za odvjetnika OF. Presudom od 17. rujna 2001. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Rješenjem Županijskog suda u Čakovcu poslovni broj Gž-496/05 od 1. rujna 2005. ukinuta je navedena presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Na ročištu 6. prosinca 2007. na kojem je tužiteljicu zastupala odvjetnica DFŠ kao zamjenica punomoćnika OF preinačen je tužbeni zahtjev tužiteljice na način da ista od tuženika potražuje na ime učešća u zajedničkoj kupnji stana koji je bio predmet tog postupka isplatu iznosa od 54.000,00 EUR kao polovicu tržišne vrijednosti stana u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Podneskom od 25. svibnja 2008. odvjetnica DFŠ u ime Odvjetničkog društva Rude i partneri je specificirala tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji je identičan specifikaciji predanoj na ročištu 6. prosinca 2007. U predmetu je provedeno građevinsko vještačenje radi utvrđenja tržišne vrijednosti predmetnog stana te je isti utvrđen u iznosu od 110.405,00 EUR odnosno 794.519,00 kn. Presudom od 3. prosinca 2008. odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-629/09 od 25. studenog 2010. Presudom od 22. srpnja 2011. odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan, a navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1073/11 od 6. lipnja 2012. Uz žalbu podnesenu 8. kolovoza 2011. dostavljena je punomoć tužiteljice za zastupanje odvjetnici DFŠ. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pobs-36/12 od 30. rujna 2013. odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti. Navedena presuda preinačena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp- 1346/2013 od 22. svibnja 2014. na način da je suđeno da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti na ime polovine tržišne vrijednosti stana u [adresa] iznos od 55.203,00 EUR, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 75.416,00 kn.

12. Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1861/00 utvrđeno je da je tužbom ovdje tužiteljice DF tada KF od 1.12.2000. podnesena tužba protiv I. tuženika KF i II. tuženika CF radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora od 16.10.2000., a koje obveze se tuženici mogu osloboditi isplatom iznosa od 60.000 DEM tužiteljici. Rješenjem od 6. veljače 2002. utvrđeno je da je tužba u navedenom predmetu povučena. Protiv rješenja niti jedna od stranaka nije uložila žalbu. Tužbu od 1.12.2000. su u ime tužiteljice podnijele Ecija Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov-Pavasović, ali bez dostavljanja punomoći uz tužbu. Podneskom od 18.09.2001. odvjetnik OF dostavio je punomoć za zastupanje tužiteljice koju je ista potpisala 17.09.2001.

13. Među strankama je nesporno da je tuženik KF po primitku presude u paricijskom roku (29. kolovoza 2014.) isplatio dosuđeni iznos od 55.203,00 EUR iz presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1346/2013 od 22. svibnja 2014. Ono što je među strankama sporno je da li bi tužiteljica, da je takav zahtjev u postupku postavljen, imala pravo i na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos. Pritom bi štetna radnja kojem je tužiteljici nastala šteta bila propust odvjetnice DFŠ da podnese zahtjev za isplatu zateznih kamata u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Splitu.

14. Tužbeni zahtjev za isplatu u navedenom predmetu podnesen je na ročištu 6. prosinca 2007. na kojem je tužiteljicu zastupala odvjetnica DFŠ kao zamjenica punomoćnika OF. Tada je preinačen tužbeni zahtjev tužiteljice na način da ista od tuženika potražuje na ime učešća u zajedničkoj kupnji stana koji je bio predmet tog postupka isplatu iznosa od 54.000,00 EUR kao polovicu tržišne vrijednosti stana u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Međutim tužiteljica u ovom predmetu traži isplatu naknade štete po polici osiguranja od odgovornosti odvjetnice DFŠ, dok je štetna radnja za koju potražuje naknadu štete zapravo učinjena za vrijeme dok ju je zastupao odvjetnik OF koji je i postavio tužbeni zahtjev pisanim podneskom koji je predan na navedenom ročištu na kojem je tužiteljicu zastupala odvjetnica JF kao zamjenik punomoćnika. Odnos između odvjetnika i stranke je zapravo ugovor o nalogu, a u ovom slučaju na navedenom ročištu tužiteljicu odvjetnica JF nije zastupala kao punomoćnik, već kao zamjenik punomoćnika u smislu čl. 95. st. 2. toč. 4. ZPP- a, dakle ugovor o nalogu je i dalje bio sklopljen između tužiteljice i odvjetnika OF. Naime, iako je određene radnje u postupku poduzimala odvjetnica DFŠ kao odvjetnica iz Odvjetničkog društva Rude i partneri, ista je to vršila na temelju zamjeničke punomoći odvjetnika OF (koja prileži spisu Pobs-36/12 na listu 55A), a tek od 8. kolovoza 2011. kao punomoćnik tužiteljice, kada je uz žalbu podnesenu 8. kolovoza 2011. dostavljena punomoć tužiteljice za zastupanje odvjetnici DFŠ.

15. Na dan kada je odvjetnica DFŠ preuzela zastupanje tužiteljice (8. kolovoza 2011.) važile su odredbe Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, u daljnjem tekstu: ZO) Temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i 2. ZO-a odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike te imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. Temeljem odredbe čl. 44. st. 1. ZO-a odvjetnik je dužan osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, a što je odvjetnica DFŠ i učinila sklapanjem ugovora o osiguranju sa ovdje tuženikom.

16. Iz iskaza svjedoka OF proizlazi da koliko se sjeća je predmet spora bila neka novčana naknada temeljem suvlasništva u stanu, nešto kao bračna stečevina, a nije potraživao zatezne kamate na novčano potraživanje jer je taktika bila da se što prije dobije novac i kalkuliralo se pri tome koliki je financijski kapacitet bivšeg supruga tužiteljice, a sve iz razloga kako bi tužiteljica čim prije dobila novac jer joj je bio hitno potreban. Inače kao odvjetnik uvijek traži zatezne kamate na novčano potraživanje bez izuzetaka, jedino ukoliko se u dogovoru sa strankom ili na zahtjev stranke ne traže zatezne kamate, tada iste niti ne utuži, ali ne posjeduje pisanu uputu tužiteljice vezanu uz zatezne kamate.

17. Iz iskaza svjedokinje DFŠ proizlazi da je zastupala tužiteljicu od prosinca 2007. do okončanja parničnog postupka tijekom 2013. i 2014. koji se vodio najprije radi utvrđenja prava vlasništva polovine stana u [adresa], koji je imao pripasti tužiteljici na ime bračne stečevine odnosno zajedničke imovine bračnih drugova, te je u tom postupku preinačila tužbu tako da je umjesto utvrđenja prava vlasništva zatražila isplatu polovine tržišne vrijednosti stana u vrijeme donošenja sudske presude. Odlučila se za preinaku tužbe iz razloga što u vrijeme kada je preuzela zastupanje tužbeni zahtjev bio usmjeren na bivšeg supruga tužiteljice koji u to vrijeme više nije bio vlasnik predmetnog stana. Smatra da je zastupala tužiteljicu dobro, da je poduzela sve što je mogla i trebala i da zbog njezinog postupanja tužiteljici nije nastala nikakva šteta. Budući da je postupak trajao dugo podnijela je zahtjev za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku te povodom tog zahtjeva tužiteljici isplaćena naknada od 6.000,00 ili 8.000,00 kn, ne sjeća se točnog iznosa, a po okončanju parnice zatražila je prethodnu mjeru na nekretnini tuženika u Rijeci, što je osiguralo isplatu u paricijskom roku. Ne sjeća se koliko je puta uredila i precizirala tužbeni zahtjev, a nije postavila zahtjev za zateznu kamatu na utuženu glavnicu od dana 16.10.2000. pa do isplate, iako je podnijela zahtjev za naknadom zakonskih kamata na dosuđeni iznos parničnih troškova, jer pretpostavlja da se radi o tome da je uredila tužbeni zahtjev nakon što je vještak procijenio tržišnu vrijednost stana, a na tako postavljeni tužbeni zahtjev ne pripada zakonska zatezna kamata pogotovo ne za vrijeme od 16. listopada 2000. Umjesto stvarnopravnog zahtjeva postavljen je zahtjev za isplatu u novcu prema tržišnoj vrijednosti u vrijeme donošenja sudske presude, a što je moguće prema Zakonu o parničnom postupku, a u tom slučaju tužitelju ne pripada zakonska zatezna kamata na tržišnu vrijednost stvari, i u tom slučaju zakonska zatezna kamata bi tekla tek kad bi tuženik došao u zakašnjenje s izvršenjem svoje obveze.

18. Sud vjeruje iskazu svjedoka OF jer je isti logičan i životan i suglasan sa materijalnim dokazima u spisu. Naime, kao što je već ranije navedeno odvjetnik OF je tužiteljicu zastupao u razdoblju od 7. lipnja 2001. do 8. kolovoza 2011. kada je dostavljena punomoć za zastupanje odvjetnice DFŠ uz žalbu tužiteljice. Točno je da je odvjetnica DFŠ i ranije poduzimala pravne radnje za tužiteljicu jer je kao odvjetnica bila zaposlena u Odvjetničkom društvu Rude i partneri, ali kao zamjenica punomoćnika OF, a ne kao punomoćnica tužiteljice, a što proizlazi iz zamjeničke punomoći izdane od odvjetnika OF. Odvjetnik OF tvrdi da nije potraživao zateznu kamatu iz razloga jer je to bila taktika zastupanja. Iz raspravnog zapisnika od 6. prosinca 2007. razvidno je da je punomoćnik tužiteljice tada predložio sklapanje nagodbe na način da tuženik tužiteljici isplati određeni iznos na ime njezinog učešća u zajedničkoj kupnji stana te je predmetno ročište odgođeno i strankama je dodijeljen rok od 30 dana radi pokušaja mirnog rješenja spora, a što je suglasno navodima svjedoka OF da se radilo o taktici radi što ranijeg rješenja spora između stranaka.

19. Iz navedenih razloga sud ne vjeruje iskazu svjedokinje DFŠ jer je proturječan iskazu svjedoka OF kao i sadržaju raspravnog zapisnika od 6.12.2007. Naime, odvjetnica JF navodi da se nije tražila zatezna kamata iz razloga što se radi o preinaci tužbe iz stvarnopravnog zahtjeva u obveznopravni pa iz tog razloga tužiteljica ne bi imala pravo na zatezne kamate. Stoga ovaj sud smatra da je njezin iskaz usmjeren isključivo ka poboljšanju procesne pozicije tuženika, kao osiguravatelja od profesionalne odgovornosti svjedoka kao odvjetnika.

20. Iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi da je tužbu podnijela zbog potraživanja zateznih kamata na isplaćenu glavnicu polovice vrijednosti predmetnog stana u [adresa], isplaćeno 29. kolovoza 2014., dakle po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu od 22.5.2013., a iz razloga što je odvjetnik koji ju je zastupao odnosno odvjetnica DFŠ propustila utužiti zatezne kamate na glavnicu, a koja glavnica je pravomoćno dosuđena u iznosu od 55.203,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Dana 3.8.2000. je podnijela tužbu pred Općinskom sudom u Splitu poslovni broj P-1268/00 kojom se tražila zabrana korištenja stana posebno otuđenja od strane tuženog bivšeg supruga KF. Usprkos već podnesenoj tužbi bivši suprug je uspio 3 mjeseca kasnije bespravno otuđiti predmetni stan i u cijelosti zadržati cjelokupni iznos kupoprodajne cijene. 2014. je pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Splitu uvažena njezina žalba i preinačena i ukinuta presuda prvostupanjskog suda u Splitu. Osnovom te pravomoćne presude dužnik KF je isplatio zatraženu novčanu tražbinu koja je bila zatražena tužbom po punomoćniku odvjetnici OFŠ, a isplatio je samo glavnicu bez zateznih kamata jer kamate nisu bile zatražene. Odvjetnica DFŠ ju je zastupala od 2007. do 2014. odnosno do zaključenja spora vezano za predmetni stan. U tih 7 godina je samo tri puta preinačila tužbeni zahtjev i to prvi put u 12. mjesecu 2007., drugi put u svibnju 2008. i zadnji put u listopadu 2008. Pet godina nije bilo nikakvog djelovanja u tom predmetu. Znači, to su bile jedine tri preinake gdje je odvjetnica tražila isplatu bez zakonskih zateznih kamata, dok je u istom zahtjevu uvijek tražila zakonsku zateznu kamatu na parnične troškove. Sudski vještak je procijenio tržišnu vrijednost stana 9.9.2008., a isplata polovice te tržišne vrijednosti joj je isplaćena 29.8.2014. bez zateznih kamata, jer iste nisu zatražene iako je ona naložila odvjetnici kako usmenim tako i pisanim putem izričito da joj se nadoknade i isplate zatezne kamate na polovicu vrijednosti stana uz naknade sve štete koja joj je napravljena.

21. Sud ne vjeruje niti iskazu tužiteljice jer je isti također nelogičan, neživotan i suprotan sa materijalnim dokazima u spisu. Prvenstveno se ističe da je tužiteljica punomoć za zastupanje odvjetnici OFŠ potpisala tek 8. srpnja 2011. (u spis je dostavljena 8. kolovoza 2011.) dok navodi da su se svi njezini propusti dogodili 2007. i 2008., kada ju je zastupao odvjetnik OF. Pritom su tužiteljicu u navedenom sporu zastupale prvo odvjetnice Ecija Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov-Pavasović koje su podnijele tužbu, zatim odvjetnik Vinko Ljubičić potom odvjetnik OF i tek od 8. kolovoza 2011. odvjetnica OFŠ koja je preuzela zastupanje od odvjetnika OF, a prethodno je bila zaposlena kao odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rude i partneri. S obzirom na značajan broj odvjetnika koje je tužiteljica promijenila tijekom navedenog postupka razvidno je da se očito nije slagala s načinom na koji su je ti odvjetnici zastupali, a koje nezadovoljstvo je razvidno i podnošenjem ove tužbe. Naime, ovom sudu je zaista nelogično da odvjetnik, unatoč striktnoj uputi svoje stranke, ne učini neku procesnu radnju (postavljanje zahtjeva za isplatu zatezne kamate) pa sud ne vjeruje tužiteljici kada iskazuje da je dala jasnu i izričitu uputu da se utuže i zatezne kamate. Tim više što iz samih mailova proizlazi da su joj punomoćnici slali nacrt podneska na uvid pa je bila upoznata sa sadržajem istih. Nadalje, i sam e-mail koji je odvjetnica OFŠ uputila tužiteljici 4. ožujka 2008. u kojem navodi "Vas bivsi muz nece u konacnici moci izbjeci placanje onog sto he duzan zajedno s kamatama i troskovima" upućuje na to da je odvjetnica OFŠ, tada zamjenica punomoćnika OF, upoznala tužiteljicu sa mogućnošću utuženja zateznih kamata, međutim kao što je svjedok OF iskazivao, on nije potraživao zatezne kamate na novčano potraživanje jer je to bila taktika da se što prije dobije novac i kalkuliralo se pri tome koliki je financijski kapacitet bivšeg supruga tužiteljice, a sve iz razloga kako bi tužiteljica čim prije dobila novac jer joj je bio hitno potreban.

22. Stoga ovaj sud smatra da je iskaz tužiteljice neuvjerljiv i nelogičan i također usmjeren ka poboljšanju svoje procesne pozicije u ovom postupku.

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženika temeljem odredbe čl. 230. st. 3. ZOO-a tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Budući se radi o ugovoru o nalogu naknada štete zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina te je pritom potrebno utvrditi kada su nastale štetne posljedice povrede ugovorne obveze u smislu navoda tužiteljice, a to je onaj trenutak otkada tužiteljica više nije mogla potraživati zakonske zatezne kamate na iznos glavnice koje potraživala tužbenim zahtjevom, a ne dan kada je takav tužbeni zahtjev postavljen. U navedenom postupku pred Općinskim sudom u Splitu je tužiteljica podnijela tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva opisanog stana u [adresa] koju je na ročištu 6. prosinca 2007. preinačila na način da umjesto utvrđenja prava suvlasništva potražuje isplatu 1/2 tržišne vrijednosti stana. Sukladno čl. 190. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07) tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Navedena odredba ostala je neizmijenjena i naknadnim izmjenama ZPP-a ("Narodne novine" br. 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13). Dakle, punomoćnica tužiteljice je sve do zaključenja glavne rasprave koja je zaključena 11. rujna 2013. mogla preinačiti tužbeni zahtjev na način da potražuje i zatezne kamate, pod rizikom da će se tuženik navedenoj preinaci protiviti sukladno čl. 190. st.

2. ZPP-a. Naime, ista je i nakon što je preuzela zastupanje od odvjetnika OF, mogla uočiti da u tužbenom zahtjevu nije postavljen zahtjev za isplatu zatezne kamate (a što joj je i bilo poznato kao zamjeniku punomoćnika tužiteljice) i takav zahtjev postaviti, uz rizik protivljenja tuženika preinaci i neizvjesne odluke suda u tom slučaju. Stoga iako je prilikom preinake tužbe 6. prosinca 2007. propušteno postaviti zahtjev za isplatu zatezne kamate učinjen, punomoćnik tužiteljice je takav zahtjev mogao postaviti sve do zaključenja glavne rasprave (11. rujna 2013.) pod rizikom protivljenja tuženika u takvoj preinaci tužbe. Budući je tužba u ovom predmetu podnesena 31. kolovoza 2017. ista je podnesena unutar zastarnog roka pa je navedeni prigovor tuženika neosnovan.

24. U konačnici, ono što je odlučno u ovom postupku je da li je doista došlo do propusta u zastupanju tužiteljice po odvjetnici DFŠ. Kao što je već ranije navedeno, ovaj sud vjeruje iskazu svjedoka OF koji je u trenutku preinačenja tužbenog zahtjeva zastupao tužiteljicu, a kojeg je na tom ročištu zamjenjivala odvjetnica JF, i koji je naveo da je postavljen tužbeni zahtjev radi isplate samo glavnice jer je to bila taktika u zastupanju kako bi što prije došlo do okončanja spora. Kako je doista na navedenom ročištu predloženo sklapanje nagodbe očito je da je punomoćnik postupao u skladu sa uputama sve stranke. Kao što je već ranije navedeno, ovom sudu nije logično da bi propustio postaviti zahtjev po izričitoj uputi svoje stranke.

25. Nadalje, tužiteljica je umjesto utvrđenja suvlasništva preinačila tužbeni zahtjev na način da je tražila isplatu tržišne cijene 1/2 dijela nekretnine jer je tuženik KF otuđio predmetnu nekretninu, dakle zahtijevala je naknadu štete koja joj je nastala jer je tuženik otuđio stan koji je bio bračna stečevina, a njezin udio u istoj 1/2 dijela. Kako se visina štete temeljem čl. 189. st. 2. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZOO) određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Pritom bi tuženik bio u obvezi isplatiti i zakonske zatezne kamate samo da je pao u zakašnjenje.

26. Iako je tijekom postupka moglo doći do promjene taktike u zastupanju te je tužiteljica mogla izdati nalog da se preinači tužba i utuže i zatezne kamate, a na što je odvjetnica JF i ukazivala u mailu od 4. ožujka 2008., iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi tužiteljica izričito dala takvu uputu kako svom ranijem punomoćniku odvjetniku OF, tako i kasnije odvjetnici JF koja je preuzela njezino zastupanje s već postavljenim tužbenim zahtjevom bez potraživanja zateznih kamata. Iako spisu prileži dopis koji je tužiteljica uputila odvjetnici JF (list 29 spisa), iz istog se ne može utvrditi da li je i kojim putem dostavljena odvjetnici JF te tužiteljica prilikom dogovora o preuzimanju zastupanja po odvjetnici JF doista navodi da smatra da je "potpuno realno tražiti ne samo nadoknadu u 50%-oj vrijednosti stana već i kamate na taj iznosi za sve ove godine, plus svu materijalnu štetu koju mi je napravio", međutim nedostaje bilo kakva daljnja komunikacija između iz koje bi proizlazilo da je izdala nalog odvjetnici Gošević da preinači tužbu (prema tužbenog zahtjevu kako je postavljen 6. prosinca 2007.) na način da potražuje i zateznu kamatu. Samo spominjanje da smatra da joj nešto pripada ne znači automatski da je dala i uputu odvjetniku da takav zahtjev postavi, posebno iz razloga što je bila upoznata sa sadržajem već postavljenog tužbenog zahtjeva od 6. prosinca 2007. Također u spisu nema dokaza da je taj dopis koji nije datiran ikada i dostavljen odvjetnici, ali i da je, u istom nedostaje jasna uputa o eventualnoj preinaci (već postavljenog) tužbenog zahtjeva za isplatu.

27. Budući odvjetnik kao punomoćnik temeljem čl. 7. st. 2. tada važećeg ZO-a zastupa stranku u granicama postavljenih ovlasti te da ovaj sud vjeruje iskazu svjedoka OF da nisu tražene zatezne kamate kako bi se što prije okončao spor, to je tužiteljica trebala dati izričitu i jasnu uputu odvjetnici JF da treba preinačiti tužbeni zahtjev i zatražiti i zatezne kamate. Pritom je u ovom postupku na tužiteljici teret dokaza da su punomoćnici postupali protivno njezinoj uputi i da su propustili postaviti zahtjev za isplatu zateznih kamata iako je to ona izričito zahtijevala. Samo spominjanje takve mogućnosti u dopisu kojim odvjetnici JF odgovara na upit da li će preuzeti zastupanje (dakle još nije potpisana punomoć) ne može se smatrati jasnom i izričitom uputom. Tužiteljica nepostavljanje zahtjeva za isplatu zatezne kamate u cjelokupnoj korespondenciji spominje tek po dostavi računa odvjetnice JF radi naplate troškova zastupanja koje odbija platiti pozivajući se na taj propust te ovaj sud smatra kako je i ovaj postupak pokrenut iz razloga izbjegavanja plaćanja obavljenih odvjetničkih usluga.

28. Pritom da se doista i radilo o propustu odvjetnice JF - takav bi propust trebao za tužiteljicu imati posljedicu nastale štete, odnosno da bi tužiteljica uspjela u postupku s takvim zahtjevom.

29. Upravo takav zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 55.203,00 EUR koji joj je dosuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1346/2013 od 22. svibnja 2014. tužiteljica je postavila u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem P- 2564/2016 između ovdje tužiteljice i tuženika KF te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci pos. broj P-2564/2016 utvrđeno da tužiteljica nema pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 55.203,00 EUR koji joj je dosuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1346/2013 od 22. svibnja 2014. (strana 11 navedene presude, list 406 priklopljenog spisa Općinskog suda u Rijeci posl. broj P- 2564/2016) i takav je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

30. Dakle, čak i kada bi se utvrdilo da je u zastupanju tužiteljice od odvjetnice JF bilo propusta, a što ovaj sud smatra da nije, takav eventualni propust bi morao uzrokovati štetu na strani tužiteljice. S obzirom da ista upravo s takvim postavljenim zahtjevom nije uspjela u sporu pred Općinskim sudom u Rijeci u kojem je pravomoćno presuđeno da nema pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 55.203,00 EUR koji joj je dosuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1346/2013 od 22. svibnja 2014., postavljanje takvog zahtjeva u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu ne bi doveo do povoljnije procesne situacije tužiteljice jer ista sa takvim zahtjevom ne bi uspjela.

31. Slijedom svega naprijed iznesenog, ovaj sud smatra da nije došlo do propusta u zastupanju tužiteljice u smislu čl. 7. st. 1. i 2. ZO-a od odvjetnice DFŠ u predmetnom postupku pred Općinskim sudom u Splitu, a niti do štete tužiteljici jer ista nije uspjela sa svojim zahtjevom na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 55.203,00 EUR koji joj je dosuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1346/2013 od 22. svibnja 2014. Samim time nije došlo ni do nastanka osiguranog slučaja temeljem članka 18. Uvjeta te stoga tuženik sukladno čl. 920. st. 1. ZOO-a nije u obvezi isplatiti tužiteljici naknadu štete.

32. U odnosu na propust u zastupanju zbog nepotraživanja naknade štete na ime isplaćene najamnine ističe se da je navedeni zahtjev nije niti bio predmet postupka pred Općinskim sudom u Splitu, niti iz dokaza provedenih u ovom postupku proizlazi da je tužiteljica dala svom punomoćniku uputu da takav postupak pokrene, a da on takav postupak nije pokrenuo pa ni s tog osnova nije ostvaren propust u zastupanju. Tužiteljica je i takav zahtjev postavila u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem P- 2564/2016 između ovdje tužiteljice i tuženika KF te i sa navedenim zahtjevom pravomoćno nije uspjela u sporu.

33. U odnosu na navode tužiteljice iz podneska od 23. studenog 2023. da tuženik u svom podnesku od 2. studenog 2023. nije dostavio svu dokumentaciju jer da je njezina pošiljka težila 657 g, ističe se da je tuženik po nalogu suda dostavio dokumentaciju koja prileži spisu na listu 440-681 te naveo kako drugu dokumentaciju ne posjeduje. Sama masa pošiljke doista ne upućuje niti može upućivati na to da tuženik nije dostavio sve s čime raspolaže jer na masu pošiljke može utjecati i da li je dokumentacija ispisana jednostrano na papiru ili dvostrano te sama masa papira pa sama činjenica da je upućena pošiljka imala 657 g ne dokazuje da tuženik nije dostavio svu dokumentaciju.

34. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

35. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/2022).

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

37. Zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška je odbijen jer ista nije uspjela u sporu.

38. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (106.178,24 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženih podnesaka od 4.10.2017., 9.5.2018., 10.10.2019. i 21.10.2019. po 800 bodova (tbr. 8/1), za sastav obrazloženih podnesaka od 25.6.2021. i 29.9.2023. po sveukupno 100 bodova (tbr. 8/3), za sastav podnesaka od 29.12.2020., 2.11.2023. i 2.1.2024. po 25 bodova (tbr. 8/4), za pristup na ročišta 16.10.2019., 26.11.2019., 20.2.2020., 26.11.2020., 20.9.2022., 5.10.2023. i 14.11.2024. po 800 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročišta 14.2.2018. i 8.3.2022. po 50 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 9075 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 18.150,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 22.687,50 EUR. Tužitelju je također priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR pa mu je sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 22.853,40 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

39. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti po mišljenju ovog suda nije bio potreban za vođenje ovog postupka, kao niti trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer podnošenje odgovora na žalbu nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka pa sama činjenica da je podnošenjem odgovora nastala za tuženika i pristojbena obveza, takva obveza temeljem čl. 156. st. 1. ZPP-a ne može pasti na teret protivne strane. Tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer navedeni trošak nije još nastao budući sukladno čl. 4. toč. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23, u daljnjem tekstu: ZSP) obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

40. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun