Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P Ob-59/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sucu Tatjani Škorić Radaković, u pravnoj stvari tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženih: 1. Krajina Sport d.o.o. iz Banja Luke, Bosna i Hercegovina, Masarikova bb, OIB: 03803235903, zastupano po zakonskom zastupniku LT, kojeg zastupaju punomoćnici Aniti Vrkić, odvjetnici iz [adresa] i 2. VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja izvanbračne stečevine, nakon glavne i nejavne rasprave zaključene 8. listopada 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, 1. tuženika i punomoćnika 1. tuženika, nakon objave dana 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Uvažava se kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TT, kći T, [adresa], utvrđuje se da postoji pravo suvlasništva tužiteljice, u obimu od ½ na nekretnini koja se nalazi u Crikvenici, označena sa k. č. br. [katastarska čestica], stambeno poslovna zgrada sa suvlasništvom od 1/20, što predstavlja etažno vlasništvo E-7, u naravi dvojna garaža br. 2, oznake B u suterenu, u površini od 37,23 m2, upisana u ZK ulošku br. [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], na imenu drugotuženika VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], što su oba tužena dužni da poštuju i trpe.

2. Uvažava se kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TT, kći T, [adresa], proglašava se nedopuštenim ovrha koja je određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici posl. br. Ovr-2210/2018 od 13. ožujka 2018. godine i to na ½ nekretnine iz stavka I ove presude, koja nekretnina je navedenim rješenjem o ovrsi utvrđena kao predmet prodaje radi namirenja potraživanja prvotuženog i ovrhovoditelja "Krajina Sport" d.o.o. Banja Luka, Masarikova bb, 78000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina (OIB:03803235903).

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom Odjelu u Crikvenici da izvrši promjene Zemljišnoknjižnog stanja u ZK ulošku br. [broj ZK uloška], Kastastarska općina 302597 Crikvenica, na nekretnini i sukladno sa odlukom suda iz stavka I ove presude, u zakonom utvrđenom roku, pod prijetnjom zakonskih posljedica. "

II. Nalaže se tužiteljici TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku 1. Krajina Sport d.o.o. OIB: 03803235903, Banja Luka, Masarikova bb, Bosna i Hercegovina, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.375,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TT protiv tuženika Krajina Sport d.o.o. Banja Luka, Bosna i Hercegovina i VT radi utvrđenja da nekretnina u Crikvenici označena u izreci predstavlja bračnu stečevinu te da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela te nekretnine, kao i da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-2210/2018 od 13. ožujka 2018.

1.1. U tužbi navodi da je predmetna nekretnina kupljena 2010. tijekom trajanja braka i iz ušteđevine tužiteljice i 2. tuženika, koja predstavlja njihovu zajedničku imovinu.

2. Tuženik Krajina Sport d.o.o. osporio je tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti navodeći da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige te predložio ovrhu na predmetnoj nekretnini na kojoj je kao isključivi vlasnik bio upisan tuženik VT, jer se nije mogao naplatiti na računu i imovini 2. tuženika koju je imao u Bosni i Hercegovini, a da je tužiteljica cijelo vrijeme bila pasivna i nije zaštitila svoje pravo suvlasništva odgovarajućim upisom u zemljišnu knjigu, iako je znala za dugove 2. tuženika.

3. Tuženik VT je u odgovoru na tužbu naveo da je je suglasan s navodima s tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i da se donese presuda u korist tužiteljice.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu te je saslušao zakonskog zastupnika tuženika L Sport d.o.o. LT u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice i 2. tuženika. Također je izvršen uvid u ovršni spis ovo. suda poslovni broj Ovr- 2210/2018.

4.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, jer je ista odustala od dokaznog prijedloga da se sasluša te je odustao od provođenja dokaza saslušanjem 2. tuženika, obzirom da se isti nije odazvao pozivima za ročište radi saslušanja, iako uredno pozvan.

5. Po provedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovanim.

6. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

6.1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici poslovni broj Ovr-2210/2018 od 13. ožujka 2018. određena je ovrha temeljem pravomoćne presude osnovnog suda u Kotor Varošu, Bosina i Hercegovina, poslovni broj P 013585 15 P2 od 6. studenog 2015. i rješenja o priznanju strane sudske odluke ovog suda, stalne službe u Krku, poslovni broj R1-331/2017 na 1/20 suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], stambeno poslovna zgrada, s kojim je povezano etažno vlasništvo E-7, u naravi dvojna garaža br. 2, oznake B u suterenu, u površini od 37,23 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], radi naplate iznosa od 87.500,00 KM i 7.210,00 KM s pripadajućim zakonskim kamatama i troškovima ovršnog postupka. Tužiteljica je kao treća osoba protiv rješenja o ovrsi podnijela prigovor tvrdeći da se radi o nekretnini koja predstavlja njezinu bračnu stečevinu u braku s ovršenikom VT te da je suvlasnica iste u ½ dijela, a da od supruga nikada nije saznala da se vodi ovršni postupak već iz zemljišnoknjižnog izvatka iz kojeg je vidljiva zabilježba predmetne ovrhe te je zaključkom poslovni broj Ovr-2210/2018 od 12. siječnja upućena na pokretanje ovog postupka primjenom odredbe članka 60 stavka 1 Ovršnog zakona.

6.2. KT i VT zaključili su brak 14. siječnja 1992. u Bosni i Hercegovini, Branešci, koji je upisan u maticu vjenčanih za matično područje Branešci pod rednim brojem 1 za godinu 1992.

6.3. Tuženik VT je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici upisan kao isključiv vlasnik prethodno navedene nekretnine. Ovaj upis proveden je u zemljišnoj knjizi 15. travnja 2015. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. prosinca 2010. i Izjave od 14. travnja 2015. pod Z-1264/15. Zabilježba predmetne ovrhe izvršena je 15. ožujka 2018. pod Z-10611/2018.

6.4. Tuženik VT je bio direktor trgovačkog društva Hidrat Čelinac d.o.o. u Bosni i Hercegovini, kojem je tuženik Krajina Sport d.o.o. Banja Luka bila dobavljač robe te su iz ovog odnosa nastali dugovi zbog kojih su vođeni ovršni postupci u Bosni i Hercegovini, a ujedno i predmetna ovrha pod posl. br. Ovr- 2210/2018.

6.5. Tužiteljica do pokretanja ovršnog postupka nije poduzela nikakve mjere da zaštiti svoja vlasnička prava na predmetnoj nekretnini.

6.6. Tuženiku Krajina sport d.o.o. je kao kupcu u ovršnom postupku dosuđena predmetna nekretnina temeljem rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-2210/2018 od 20. kolovoza 2024. koje nije postalo pravomoćno do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku.

7. Tuženik Krajina Sport d.o.o. [adresa] tijekom postupka tvrdi da je tužiteljica bila upoznata s postojanjem dugova koji su nastali tijekom braka s tuženikom VT, a ujedno i s vođenjem ovršnih postupaka počev od 2004. U jednom od takvih postupaka da je ovršena kuća supružnika u Bosni i Hercegovini, glede koje su supružnici zaključili darovni ugovor te pokušali prenijeti pravo vlasništva na suprugu u cijelosti, čime su pokušali spriječiti provođenje ovršnog postupka. Tužiteljica je također prodala nekretninu koju je imala na području [adresa] u periodu od 2016. do 2022. godine, sve radi izbjegavanja naplate navedenih dugova koji su nastali u poslovanju trgovačkog društva čiji je direktor njezin suprug. Pritom, tužiteljica nije istovremeno zaštitila svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na način da se upisala kao suvlasnica iste, slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

7.1. U odnosu na točku I tužbenog zahtjeva ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 1. tuženika.

8. LT je u svom iskazu naveo da je direktor trgovačkog društva Krajina Sport d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Bosna i Hercegovini od 2010. Osnivač te firme je bio njegov otac PT, koji je ušao u poslovnu suradnju kao dobavljač s VT kao osnivačem i vlasnikom firme Hidrat Čelinac d.o.o. sa sjedištem u [adresa]., BiH. Iz tog poslovnog odnosa su nastala dugovanja zbog kojih je bio primoran pokrenuti najmanje desetak ovršnih postupaka temeljem pravomoćnih presuda u BiH protiv trgovačkog društva čiji je VT bio direktor, a i njega osobno, jer raspolagao predmetom ovrhe u svoju korist odnosno otuđio je kreč, koji je bio predmetom ovrhe pa je bio i kazneno gonjen zbog toga. Osim toga, imenovani je prenosio na suprugu, ovdje tužiteljicu TT, nekretnine, račune, automobile i pokretnine koje su bili predmetom ovršnih postupaka. Pored trgovačkog društva Hidrat Čelinac d.o.o., u periodu od 2010. nadalje osnovana su još tri trgovačka društva, Krečana Čelinac, čiji je osnivač VT, a direktor TT, zatim Krečana Invest Čelinac, čiji je osnivač i direktor HT, kći VT i TT te Proizvodnja kreča d.o.o., čiji je osnivač i direktor ČT, sin VT i TT, a sva ova trgovačka društva imala su svoje sjedište na istoj adresi, 1. Krajiški Proleterski Bataljon b.b. Čelinac.

8.1. Također je pokrenuo ovršni postupak ovrhom na nekretnini radi naplate potraživanja Krajina Sport d.o.o. protiv VT na obiteljskoj kući u kojoj stanuju ovdje tužiteljica i 2. tuženik na adresi [adresa].b. [adresa]. Ovrha je zabilježena u zemljišnim knjigama 2018. Procjena te nekretnine je napravljena 2018. ili 2019. te je TT znala za taj postupak obzirom je vještak dolazio na lice mjesta radi procjene nekretnine. Tužiteljica nije mijenjala svoju adresu prebivališta koja i nadalje glasi [adresa].b. [adresa]. Taj ovršni postupak je proveden u cijelosti te je kupac bio Fond za razvoj i zapošljavanje Republike Srpske AD Banja Luka kojim upravlja Investiciono razvojna banka Banja Luka. Tužiteljica je 2021. pokrenula parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine i proglašenja ovrhe nedopuštenom u BiH, međutim kako se nije pojavila na ročištu, donesena je odluka suda da se tužba smatra povučenom i meni je dosuđen parnični trošak, koji nije plaćen pa je bio primoran pokrenuti ovršni postupak protiv ŽT na njezinom automobilu.

8.2. Radi svega navedenog, zakonski zastupnik 1. tuženika LT smatra da je tužiteljica znala za predmetno dugovanje, koje je nastalo 2004., radi čije naplate je pokrenuta predmetna ovrha, kao i za sve postojeće dugove svoga supruga VT te pokrenute ovršne postupke radi naplate tih dugova, tim više što se o dugovanjima njezinoga supruga pisalo i u medijima. Osim toga, tužiteljica da je prodala svoje nekretnine u [adresa] i zatvorila svoje račune u BiH tijekom 2022. i 2023. godine iz čega proizlazi da je bila upoznata s predmetnim dugovanjima te da je izbjegavala naplatu potraživanja ovdje 1. tuženika prema suprugu.

9. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i odgovarajući upis u zemljišnu knjigu u korist tužiteljice, sud je neovisno o priznanju tuženika VT, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, obzirom da takvo raspolaganje tuženika ima za posljedicu onemogućavanje provedbe predmetne ovrhe i kao takvo je protivno javnom moralu u smislu odredbe članka 3 stavka 3 Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

9.1. Tuženik VT se na temelju pravnog posla upisao u zemljišne knjige 15. travnja 2015. kao vlasnik predmetne nekretnine. Obzirom na vrijeme stjecanja vlasništva prijepora u primjenu dolaze odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13. , 75/14 i 5/15. – dalje ObZ). Sukladno odredbi članka 248. bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok članak 249. stavak 1. ObZ-a određuje pretpostavku da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Naime, iz citiranih odredbi proizlazi da bi imovina koja je stečena za vrijeme trajanja braka zaista bila bračna stečevina, a pored činjenice da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, mora biti stečena radom ili potjecati od te imovine.

9.2. Međutim, tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je predmetna dvojna garaža, iako je stečena tijekom trajanja braka tužiteljice i 2. tuženika, stečena njihovim radom ili da potječe od njihove imovine stečene radom. Iako je na tužiteljici bio teret ovog dokaza, ista nije ni predlagala dokaze na ovu okolnost, osim svojeg saslušanja, od kojeg je odustala tijekom ovog postupka. Stoga je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 2. tuženika te da je tužiteljica u ½ suvlasnice iste uz odgovarajući upis prava suvlasništva u zemljišne knjige u odnosu na tuženika VT, dok je u odnosu na tuženika Krajina sport d.o.o. prihvaćen prigovor promašene pasivne legitimacije, jer ovaj tuženik nije pasivno legitimiran u parnici radi utvrđenja bračne stečevine, niti je upisan kao vlasnik ili suvlasnik u zemljišne knjige.

10. Slijedom ovih utvrđenja, tužbeni zahtjev koji se odnosi na proglašenje ovrhe nedopuštenom, također je neosnovan.

10.1. Iako se 1. tuženik pozivao na zaštitu povjerenjem u zemljišne knjige sukladno odredbi članka 61 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), ističe se da se na ovo načelo može pozivati samo ona treća osoba, koja je vlasništvo na nekretnini stekla na temelju pravnog posla. Naime, odredbom čl. 61. ZV-a propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički, a iznimno i to isključivo radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima steći pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na zajedničkoj stvari na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

10.2. U konkretnom slučaju, 1. tuženik je svoja knjižna prava stekao temeljem zakona i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi 15. ožujka 2018. sukladno odredbi članka 79 stavka 3 Ovršnog zakona (N.N. br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) iz koje proizlazi njegovo pravo na namirenje iz vrijednosti predmetne nekretnine.

10.3. Pritom je pravno irelevantno da li je tužiteljica imala saznanja o poduzetim raspolaganjima supruga, već je odlučna okolnost što je tužiteljica poduzela da bi zaštitila svoje pravo suvlasništva. Tužiteljica nije poduzela niti jednu radnju da zaštiti svoje pravo vlasništva već je predmetnu tužbu podnijela nakon što je 1. tuženik zbog nepodmirenja tražbine odlučio prisilno ostvariti istu ovrhom na predmetnoj nekretnini i nakon što je ovrha zabilježena u zemljišne knjige. Ukoliko je tužiteljica smatrala da predmetna nekretnina predstavlja njezinu bračnu stečevinu, trebala je zaštititi svoje pravo suvlasništva pravovremenim upisom u zemljišne knjige prije pokretanja predmetne ovrhe, koja je zabilježena u zemljišne knjige 15. ožujka 2018. pod Z-10611/2018.

10.4. Obzirom da tužiteljica nije pravovremeno zaštitila svoje pravo suvlasništva do pokretanja predmetne ovrhe, 1. tuženik je na zakonit način stekao pravo na namirenje iz predmetne nekretnine, koja je tijekom ovog postupka dosuđena upravo 1. tuženiku kao kupcu, sukladno rješenju o dosudi poslovni broj Ovr-2210/2018 od 20. kolovoza 2024. kojim je u točki VI. izreke određena zabilježba dosuda predmetne nekretnine sukladno odredbi članka 89 stavak 1 Zakona o zemljišnim knjigama (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 107/17) i protiv koje žalba ne odgađa provedbu ove zabilježbe u zemljišnoj knjizi. Po pravomoćnosti tog rješenja uslijedit će upis prava vlasništva 1. tuženika u zemljišne knjige. Slijedom iznijetog, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je predmetna ovrha nedopuštena u dijelu koja se odnosi na 1/2 dijela predmetne nekretnine.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. istog Zakona. 1. tuženiku su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/22, 126/22 i 138/23: dalje: Tarifa) prema kojoj odvjetnik ima pravo po radnji zahtijevati 500 bodova, a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 39.418,67 € kojeg je tužiteljica označila u tužbi. Stoga je 1. tuženiku je priznat trošak za svaku radnju u visini od 500 bodova i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 14.5.2024. iznos od po 1.000,00 € (T.br. 8/1 Tarife) te za zastupanje na tri ročišta od 15.4.2024., 7.6.2024. i 8.10.2024. iznos od po 1.000,00 € (T.br. 9/1 Tarife), jer se na istima raspravljalo i provodili su se dokazi. 1. tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave u iznosu od 100,00 € (T.br. 9/3 Tarife). Također je priznat trošak PDV-a od 25%.

U Rijeci 13. siječnja 2025.

Sudac:

Tatjana Škorić Radaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. 1. tuženika

- 2. tuženiku