REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-630/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja Eco- biogas d.o.o., Pisarovina, Ribnjačarska ulica 1, OIB: 49433857561, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Potjeh Kurtović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti zastupnika po zakonu i punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, s danom objave 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tuženikove tražbine i da ne postoji tražbina tuženika JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 79.979,23 EUR prema tužitelju Eco-biogas d.o.o., Pisarovina, Ribnjačarska ulica 1, OIB: 49433857561 i to kao tražbina u planu restrukturiranja od 17. ožujka 2023. razvrstana u grupu E "Namirenja tražbine grupe vjerovnika Osporene tražbine koje su osigurane ovršnim ispravama" pod rednim brojem E3, koja tražbina je prijavljena u predstečajnom postupku koji se vodio na Trgovačkom sudu u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pod brojem St-1267/2022.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.569,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 331,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik u predstečajnom postupku koji je nad tužiteljem otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pod brojem St-1267/2022 prijavio tražbinu u iznosu od 580.000,00 kn za koju postoji ovršna isprava (bjanko zadužnica od 15. veljače 2021. pod brojem OV-1590/2021), a koju tražbinu je tužitelj osporio te je rješenjem od 15. rujna 2022. upućen pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine. Navodi da je prijavljena tražbina ništetna jer tuženik nikad nije isplatio zajam na koji se poziva prema ugovorima o kratkoročnoj pozajmici koje je priložio uz prijavu tražbine te ističe da se radi o fiktivnom pravnom poslu. Naime, tuženik je, kao bivši direktor tužitelja (na kojoj funkciji je bio do 27. travnja 2021.) sastavio ugovore o pozajmici između sebe kao davatelja pozajmice i tužitelja u iznosu od 500.000,00 kn i 2.500.000,00 kn te je ujedno i izdao zadužnicu, da bi zatim pokrenuo ovrhu nad tužiteljem. Navodi da su predmetni ugovori sastavljeni u suprotnosti s čl. 429.a Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99. -vjerodostojno tumačenje, 52/00.-Odluka USRH, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24. – dalje: ZTD) o sukobu interesa jer tuženik nije dobio suglasnost članova društva za sklapanje ugovora u ime obje ugovorne strane, o kojoj činjenici je donesen zaključak na skupštini tužitelja održanoj 18. srpnja 2022. Nadalje navodi da postoje indicije da su ugovori o kratkoročnoj pozajmici lažne isprave budući da je jedan ugovor datiran 3. travnja 2020. te sadrži dva potpisa direktora društva (potpis tuženika i potpis sadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja), kao i pečat društva kakav društvo u to vrijeme nije koristilo, dok je drugi ugovor datiran 31. prosinca 2010. kad tužitelj kao društvo uopće nije postojao jer je osnovan 9. travnja 2015. Tužitelj navodi da je ishodio odgodu provedbe pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nakon što je tuženik inicirao ovrhu temeljem sporne zadužnice (rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj Ovr-956/2021 od 3. studenog 2021.), a ujedno je podnio i tužbu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pred istim sudom pod brojem P-1055/2021. Obzirom da prijavljena tražbina tuženika ne postoji jer su priloženi ugovori nezakoniti i jer iznos zajma iz istih tužitelju nikad nije isplaćen, tužitelj predlaže da sud presudom utvrdi da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 580.000,00 kn (76.979,23 EUR) s osnove Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. i Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2010.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužitelj u predstečajnom postupku dostavio Popis obveza društva Eco-biogas d.o.o. od 29. travnja 2022. u kojem je naveo da "dostavlja u privitku ovog podneska popis svih obaveza dužnika unesenih u poslovnim knjigama dužnika…", među kojim obvezama se nalazi i obveza tužitelja prema tuženiku s osnove danih pozajmica. Navodi da sadašnji zastupnik po zakonu tužitelja u trenutku sklapanja ugovora od 3. travnja 2020. nije bio direktor tužitelja niti je on u tom ugovoru naveden kao zastupnik po zakonu. U odnosu na ugovor od 31. prosinca 2010. navodi da se radi o omaškom navedenom pogrešnom datumu ugovora, što nikako ne može rezultirati utvrđenjem nepostojanja takve pozajmice, a čemu u prilog ide činjenica da je u poslovnim knjigama tužitelja takva pozajmica zavedena.

3. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da je tuženik protupravno, po opozivu s mjesta direktora, zauzeo poslovne prostorije tuženika te otuđio svu poslovnu dokumentaciju, a kod tadašnjeg knjigovođe J (kojeg je angažirao tuženik) su bile samo bile knjigovodstvene evidencije bez podloga te je njih tužitelj bio prisiljen koristiti radi pokretanja postupka predstečajne nagodbe i izbjegavanja stečaja, međutim kasnije se pokazalo da te evidencije nisu točne. Naime, u predstečajnom postupku se utvrđivalo točno stanje stvari i svih stvarnih vjerovnika budući da je utvrđen niz fiktivnih tražbina kako od strane tuženika tako i od strane njemu bliskih osoba putem kojih se izvlačio novac od tužitelja. Navodi da je tuženik na štetu tužitelja počinio niz protupravnih radnji. U odnosu na opoziv tuženika s mjesta direktora tužitelja tužitelj ukazuje na pravomoćnu presudu ovog suda pod brojem P-844/2021 od 12. studenog 2021., a u odnosu na protupravno zauzimanje prostora i poslovnih prostorija na pravomoćno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom od 7. listopada 2021. pod brojem Psp- 19/2021. Nadalje navodi da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom od 12. veljače 2023. pod brojem P-331/2023 proglašena nedopustivom ovrha koji je pokrenuo tuženik temeljem bjanko zadužnice izdane 15. veljače 2021. solemnizirane kod javnog bilježnika Maje Peris pod brojem OV- 1590/2021. Zaključno navodi da je tuženik kao direktor izvlačio novce iz društva tužitelja, među ostalim, pozajmicama sklapajući ugovore sam sa sobom (Ugovor o zajmu na iznos od 2.487.450,22 kn). Navodi da je nejasno zašto tuženik pozajmljuje tužitelju, kad s druge strane pozajmljuje i sebi isplaćuje od strane tužitelja pet puta veći iznos, a radi vraćanja kojeg iznosa tužitelj pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu pod brojem P-368/2021.

4. U nastavku postupka tuženik je potvrdio da je pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna službom u Vrbovcu pod poslovnim brojem P-368/2021, u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. i Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2010. Dodao je da je tužitelj pokrenuo još jedan parnični postupak kojim potražuje naknadu štete od tuženika obuhvaćajući, između ostalog, i potraživanja s osnove navedenih ugovora o kratkoročnim pozajmicama, koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P-873/2024. Ističe da sam tužitelj navodi da ne može dokazati da tuženikovo potraživanje ne postoji pa je sasvim jasno da zlonamjerno protiv tuženika pokreće različite, a neosnovane postupke i to na temelju istog pravnog i činjeničnog stanja i na taj način šikanira tuženika.

5. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da je tuženik svoje potraživanje "dokumentirao" s Ugovorom o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. po kojem je tuženik davatelj pozajmice i Ugovorom o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2010. po kojem je tuženik primatelj pozajmice. Potonji ugovor, prema navodima tuženika nije sklopljen 2010., već u biti 31. prosinca 2020., što znači da je sklopljen nakon Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. pa ako je s istom stranom sklopljen ugovor kojim se daje zajam (gdje je ta druga strana primatelja zajma), a nakon tog ugovora se s istom stranom (ali sada kao davateljem zajma) ugovor kojim se prima zajam, zaključuje se da onda tuženiku koji posuđuje od tužitelja tužitelj nije ništa dužan iz nekih prethodnih odnosa te da su sve "sravnili". Dodaje da je sporna zadužnica izdana na iznos od 480.000,00 kn i to skoro godinu dana nakon sklapanja Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. Ističe da je iz rješenja Porezne uprave od 9. srpnja 20212021. Klasa: UP/I-471-02/21-01/83 vidljivo da je tuženik, kad je bio direktor, radio fiktivne poslove u svoju korist te na taj način izvlačio novac iz društva tužitelja. Dodaje da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu od 30. ožujka 2023. pod brojem St-1267/2022 potvrđen plan restrukturiranja tužitelja prema izmijenjenom planu restrukturiranja javno objavljenim na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča suda 17. ožujka 2023. Konačno određenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud presudom utvrdi da je osnovano osporavanje tuženikove tražbine i da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 76.979,23 EUR / 580.000,00 kn spram tužitelja, i to kao tražbina u planu restrukturiranja od 17. ožujka 2023. razvrstana u grupu tražbina E "Namirenja tražbina grupe vjerovnika Osporene tražbine koje su osigurane ovršnim ispravama" pod rednim brojem E3, koja tražbina je prijavljena u predstečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu –Stalna služba Karlovac pod brojem St-1267/2022.

6. Sud je tijekom postupka pročitao dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja (list 681.-682. spisa) i tuženika (list 680.- 681. spisa) kao stranke u postupku.

7. Na temelju analize provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika prijavljene u postupku predstečajne nagodbe nad tužiteljem u iznosu od 76.979,23 EUR / 580.000,00 kn.

9. Između stranaka nije sporno da je tuženik bio direktor tužitelja do 22. travnja 2021., što ujedno proizlazi iz sudskog registra (list 74.-83. spisa). Nadalje nije sporno da je tuženik u predstečajnom postupku nad tužiteljem prijavio potraživanje u iznosu od 580.000,00 kn na temelju pravne osnove: Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. i Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2010., u odnosu na koju tražbinu, do iznosa od 480.000,00 kn, tuženik raspolaže ovršnom ispravom (bjanko zadužnica ovjerena pod brojem OV-1590/2021 od 15. veljače 2021.) – list 3.- 5. spisa. Nije sporna niti činjenica da je tužitelj u predstečajnom postupku osporio prijavljenu tražbinu i da je rješenjem suda od 15. rujna 2022. upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti svog osporavanja (list 17. -25. spisa). Također nije sporna činjenica da je tužitelj u predstečajnom postupku prijavio obvezu prema tuženiku u iznosu od 580.000,00 kn (list 72.-73. spisa).

10. Među strankama je sporna osnovanost tuženikovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 76.979,23 EUR / 580.000,00 kn koje je prijavljeno u predstečajnom postupku, odnosno osnovanost tužiteljevog osporavanja prijavljene tražbine. Sporna je osnova na kojoj tuženik temelji predmetno potraživanje.

11. Uvidom u dokumentaciju u spisu, utvrđene su slijedeće činjenice:

11.1. Ugovorom o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. (list 7. spisa) tuženik se, kao davatelj pozajmice, obvezao dati tužitelju, kao primatelju, pozajmice sukcesivno u iznosu od 500.000,00 kn s rokom vraćanja do 31. prosinca 2020. Predmetni je ugovor u ime primatelja potpisao tuženik koji je u to vrijeme bio njegov direktor. 11.2. Ugovorom o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2010. (list 8. spisa) tužitelj se, zastupan po tuženiku kao direktoru, kao davatelj obvezao dati tuženiku, kao primatelju, sukcesivno zajam u iznosu od 2.500.000,00 kn s rokom vraćanja do 31. prosinca 2021.

11.3. Iz tuženikove prijave tražbine u prestečajnom postupku proizlazi da je pravna osnova prijavljenog potraživanja u iznosu od 580.000,00 kn Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. i Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2010., u odnosu na koju tražbinu, do iznosa od 480.000,00 kn, tuženik raspolaže ovršnom ispravom odnosno bjanko zadužnicom ovjerenom pod brojem OV-1590/2021 od 15. veljače 2021.

11.4. Iz podneska od 29. travnja 2022. (list 71. spisa) proizlazi da je tužitelj kao predstečajni dužnik istim dopunio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka dostavljanjem popisa svih obveza dužnika unesenih u poslovnim knjigama dužnika. Prema prilogu navedenog podneska (list 72. -73. spisa) proizlazi da je pod šifrom dobavljača br. 16. naveden tuženik i dugovanje prema njemu u iznosu od 580.000,00 kn.

11.5. Brisanje tuženika kao direktora i upis novog direktora u sudskom je registru proveden rješenjem ovog suda broj Tt-21/20272-2 od 27. travnja 2021., što je utvrđeno uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra te u rješenje od 27. travnja 2021. (list 287.-289. spisa). Upis promjene članova uprave u društvu tužitelja koji je izvršen 27. travnja 2021. izvršen je temeljem odluke donesene na skupštini društva 22. travnja 2021. (list 291.-294. spisa), koje su, bez uspjeha, bile predmetom pobijanja od strane tuženika (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5313/2022 od 20. lipnja 2023. – list 142.-148. spisa). Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je drugostupanjski sud ocijenio pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik (u tom postupku tužitelj) imatelj 32% poslovnog udjela u temeljnom kapitalu, a da su na skupštini na kojoj je donesena odluka o opozivu tuženika s mjesta direktora društva bili prisutni članovi društva koji raspolažu sa 53% poslovnih udjela u temeljnom kapitalu, slijedom čega postoj kvorum za donošenja pravovaljanih odluka i da su sve odluke donesene sa 100% prisutnih glasova.

11.6. Uvidom u Zapisnik sa skupštine društva tužitelja od 18. srpnja 2022. (list 27.- 49. spisa) proizlazi da je na toj skupštini donesena odluka o isključenju tuženika iz društva tužitelja. I odluke ove skupštine bile su predmetom pobijanja od strane tužitelja, koje je otklonjeno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-2401/2024 od 18. rujna 2024. – list 670.-678. spisa).

12. Na okolnost sklapanja spornih ugovora, postojanja odobrenja skupštine za sklapanje tih ugovora, izdavanja bjanko zadužnice, prijave tražbine u predstečajnom postupku i postojanja međusobnih potraživanja između stranaka temeljem navedenih ugovora, sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka (čl. 264. ZPP).

12.1. Zastupnik po zakonu tužitelja KS je naveo da je u travnju 2021. održana skupština društva tužitelja, u kojem trenutku su članovi društva bili ĆS (43%), tuženik (32 %), NAHTEC Gmbh (10%), ŽS (10%) i MS (5%), a na kojoj skupštini je on imenovan direktorom, dok je tuženik opozvan s te funkcije. Naknadno je tuženik isključen iz društva i isplaćeni su njegovi udjeli u visini od 32% na temelju procjene ovlaštenog sudskog procjenitelja. Naveo je da je tuženik prije sazivanja skupštine iz travnja 2021. sebi izdao isti dan (15. veljače 2021.) bjanko zadužnice na iznose od ukupno 13 ili 14 milijuna kn, a jedna od njih je ovdje sporna zadužnica. Odmah nakon skupštine iz travnja 2021., tuženik je u svibnju te godine podnio na naplatu zadužnice, a iste je podnio na naplatu i njegov prijatelj ES kojem je on u ime tužitelja također izdao zadužnice kao i Lumini benz d.o.o. čiji je osnivač tuženik, a kojem društvu je također on u ime tužitelja izdao zadužnice. Te sve zadužnice podnesene su na naplatu istog dana u istoj poslovnici FINA-e u razmaku od nekoliko minuta. Tužitelj je osporio sve zadužnice i u vezi njih pokrenuo sudske postupke. Dodao je da je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu protiv krivotvorenja isprave budući da je ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. u ime tužitelja ovjeren pečatom "Eco-biogas d.o.o. 1 Pisarovina", a koji pečat je zastupnik po zakonu tužitelja dao izraditi u Zaprešiću u srpnju ili kolovozu 2021. Naime, u trenutku kad je ušao u prostorije tužitelja, i to sudskim putem, nije pronašao nikakvu poslovnu dokumentaciju, o čemu postoji zapisnik javnog bilježnika, jer je tuženik sve otuđio, a radi čega je morao dati izraditi pečat. Dodao je da isprva nije mogao doći do knjigovodstvene dokumentacije, knjigovodstvo je vodio SS, a kada je uspio doći do njega odmah mu je otkazao suradnju i dobio oko 30% dokumentacije, dok se dio nalazio na Poreznoj upravi. U odnosu na ugovor na 2,5 milijuna kn naveo je da je naknadno prema bankovnim izvodima utvrdio da je tuženik u razdoblju od jedne godine digao na bankomatima iznose od 1 milijun kn koji nikada nije vratio tužitelju, a u vezi čega ga je također kazneno prijavio. Dodao je da je tuženik u ime tužitelja isplaćivao ne samo sebi, nego i članovima svoje obitelji pozajmice, kao i ES te je tužitelj u odnosu na sve to pokrenuo sudske postupke. Što se tiče prijave dugovanja u prestečajnom postupku tužitelj je glede zadužnica koje su FINA-i bile podnesene na naplatu morao prijaviti navedeno kao dugovanje kako bi FINA na osnovu toga donijeti rješenje o pokretanju predstečaja, a on je kao odgovorna osoba morao pokrenuti predstečaj. Naveo je da su kasnije, kad su utvrdili da ne postoje potraživanja tuženika, navedeno ispravili u poslovnim knjigama. U odnosu na iznos dugovanja od 580.000,00 kn koji je prijavio u postupku predstečajne nagodbe, a s obzirom na iznos na koji je zadužnica izdana, naveo je da je vjerojatno taj iznos proizlazio iz dokumentacije koju je preuzeo od SS. Dodao je da nikad nije vidio R1 račune za koje je tuženik naveo da su bili podloga za knjiženje.

12.2. Tuženik NS u svom iskazu u bitnom navodi da je do ožujka 2021. bio većinski vlasnik tužitelja jer je bio imatelj poslovnog udjela u visini od 75% temeljnog kapitala, a uz njega su suvlasnici bili NAHTEC GmbH sa 10%, ŠS sa 10% i MS sa 5%. U to vrijeme za donošenje odluka kao što je sklapanje ugovora o zajmu nije bilo potrebno odobrenje ostalih imatelja poslovnih udjela jer je on kao većinski vlasnik odluke mogao donositi sam. U odnosu na Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. naveo je da se ne sjeća je li skupštinu društva obavijestio o sklapanju tog ugovora, a tu se radilo o zajmu njega prema društvu na način da je davao gotovinu vozačima za kupnju goriva i ostalo što im je trebalo, ali većinom za gorivo, te je navedeno, na temelju R1 računa, u knjigovodstvu knjiženo kao zajam tuženika prema društvu. Ugovor je sklopljen na iznos od 500.000,00 kn te je za osiguranje povrata izdana bjanko zadužnica na iznos do 500.000,00 kn, a ista je ispunjena na iznos od 480.000,00 kn i podnesena FINA-i na naplatu. Na izravan upit suda iz kojeg razloga je zadužnica izdana 15. veljače 2021., a obzirom da je rok za povrat zajma iz ugovora od 3. travnja 2020. istekao 31. prosinca 2020. tuženik je odgovorio da je izdana onda kad je izdana i jer je on bio većinski vlasnik i direktor i mogao ju je izdati bez ičijeg odobrenja. Naveo je da je u trenutku otvaranja predstečaja nad tužiteljem njegovo ukupno potraživanje prema tužitelju sa osnove tog ugovora iznosilo 580.000,00 kn te je na upit suda, iz kojeg razloga onda zadužnicu nije popunio na maksimalni iznos od 500.000,00 kn, naveo da je 20.000,00 kn ostalo nepokriveno, ali se ne sjeća iz kojeg razloga. Iskazao je da je tužitelj u predstečajnom postupku sam prijavio postojanje dugovanja prema njemu. Nadalje je, na upit suda iz kojeg je razloga u prijavi tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku naveo da tražbina proizlazi iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 3. travnja 2020. i ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2010. (u odnosu na koji je godina pogrešno napisana) naveo da su vjerojatno ta dva ugovora bili jedan uz drugi pa je ovaj ugovor iz 2010. omaškom poslan. Naveo je da su po tom ugovoru sva potraživanja tužitelja u cijelosti namirena. Ne sjeća se je li ugovor od 31. prosinca 2010. sklopljen prije ili nakon ugovora od 3. travnja 2020. Misli da je po tom ugovoru od tužitelja primio uplatu na račun, a taj zajam je u cijelosti vraćen na isti način na koji je dan zajam po ugovoru od 3. travnja 2020., odnosno putem izdanih R1 računa koji su proknjiženi u knjigovodstvu.

13. Sud iskazu tuženika nije povjerovao u odnosu na odlučne okolnosti glede kojih je iskazivao nejasno, nelogično, neodređeno, nedosljedno i proturječno. Naime, u svom je iskazu tuženik naveo da iznos zajma iz ugovora od 3. travnja 2020. nije uplaćen na račun tužitelja, već je isti knjižen u poslovnim knjigama tužitelja temeljem R1 računa za gorivo koje su vozači tužitelja kupovali temeljem gotovinskih iznosa koje je im tuženik davao za tu svrhu. Međutim, tuženik nakon što je odstupio sa mjesta direktora tužitelja nije predao tužitelju knjigovodstvenu dokumentaciju da bi se prema pregledu i analizi iste mogla potkrijepiti osnovanost ovih tuženikovih navoda koje tužitelj osporava. Sud je povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je od ranijeg knjigovođe tužitelja uspio pribaviti samo djelomičnu knjigovodstvenu dokumentaciju, kao i da je, radi ispunjenja obveze pokretanja predstečajnog postupka u trenutku kad su se za to ispunile pretpostavke, prijavio obveze koje je imao prema vjerovnicima na osnovu tako dostupne dokumentacije. Da tuženik tužitelju nije dobrovoljno predao financijsku i knjigovodstvenu dokumentaciju nakon što je odstupio sa mjesta direktora društva jasno ukazuje činjenica da su stranke vodile postupak radi smetanja posjeda (postupak koji je pravomoćno okončan rješenjem Županjskog suda u Zadru pod brojem Gž-1380/21 od 19. studeno 2021. – list 101.-108. spisa). Iz navedenog proizlazi da kod tuženika nije postojala volja da izvrši primopredaju knjigovodstvene i ostale financijske dokumentacije tužitelju.

14. S obzirom da na temelju dostupne financijske dokumentacije nije moguće nedvojbeno utvrditi kada je, na koji način, odnosno temeljem čega u poslovnim knjigama tužitelja provedeno knjiženje potraživanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 580.000,00 kn, zaključak je suda da samom činjenicom postojanja ovog podatka u poslovnim knjigama tužitelja nije s uspjehom dokazano postojanje tog potraživanja. Radi se o spornoj tražbini za koju tuženik ničim, osim svojim nejasnim i nelogičnim iskazom, ne dokazuje da je nastala. Da bi se moglo s uspjehom govoriti o postojanju dospjele, nepodmirene tražbine, u okolnostima u kojima je sporna pravna osnova njezinog nastanka, moralo bi se raditi o potraživanju za koje je moguće na nedvojben način utvrditi da je nastalo i da nije podmireno. To je, prema uvjerenju ovog suda, u konkretnom slučaju izostalo. Time, za donošenje odluke u ovom postupku niti nije odlučna okolnost je li tuženik za sklapanje ugovora o zajmu od 3. travnja 2020. imao suglasnost skupštine društva, odnosno je li se predmetni ugovor zbog eventualnog nepostojanja suglasnosti skupštine, u vrijeme njegovog sklapanja, ima smatrati ništetnim u smislu čl. 322. ZOO, u vezi čl. 41. st. 3. i čl. 49. ZTD. Naime, čak i da je predmetni ugovor utvrđen ništetnim, da je tuženik po tom ugovoru nešto uplatio tužitelju, postojala bi osnova za povrat uplaćenog temeljem odredbe čl. 323. ZOO. Međutim, u konkretnom slučaju sud ne nalazi dokazanom tuženikove tvrdnje o izvršenom plaćanju s osnove zajma jer dokazi na koje se tuženik poziva (zadužnica od 15. veljače 2021. i prijava obveza u predstečajnom postupku), pored svega ranije navedenog, nisu dostatni za zaključak o osnovanosti tuženikove tražbine.

15. Dodatno se ukazuje i da je tuženikova prijava tražbine koja je podnesena u predstečajnom postupku proturječna jer se u istoj kao pravna osnova, među ostalim, navodi ugovor od 31. prosinca 2010. za koji tuženik tijekom postupka tvrdi da je sklopljen 2019. (navodi punomoćnika tuženika sa ročišta održanog 30. rujna 2024. – list 647. spisa) te da je prilikom pisanja godine na ugovoru omaškom navedena 2010. umjesto 2019. godina, dok u svom iskazu navodi da se ne sjeća je li taj ugovor sklopljen prije ili nakon sklapanja ugovora od 3. travnja 2020., dakle ne sjeća se radi li se o ugovoru od 31. prosinca 2019. ili od 31. prosinca 2020. Tuženik prilikom saslušanja, na izričit upit suda, nije jasno i nedvosmisleno odgovorio na pitanje iz kojeg se razloga u prijavi tražbine pozvao na ugovor od 31. prosinca 2010. Navedeni ugovor, s obzirom na njegov sadržaj, ni u kom slučaju ne može predstavljati osnovu za prijavu potraživanja.

16. Nadalje, tuženik se nije jasno izjasnio o tom iz kojeg je razloga prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 580.000,00 kn s obzirom da se pozvao na ovršnu ispravu koja je izdana na iznos do 500.000,00 kn, a koju je, pak, popunio na iznos od 480.000,00 kn. Stoga uopće niti nije moguće nedvojbeno utvrditi od čega se točno sastoji tuženikovo potraživanje koje je prijavio u predstečajnom postupku.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da je osnovan tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, dužan je tužitelju nadoknaditi troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

19. Tužitelju su kao potrebni za vođenje ovog spora priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.158,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 12. travnja 2024. u iznosu od 1.158,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i troškovi zastupanja na ročištima u iznosima od po 1.158,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) iznosi 7.569,31 EUR.

20. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 331,81 EUR do zatraženog iznosa od 663,61 EUR (za iznos od 331,80 EUR) jer mu navedeni troškovi, budući da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

21. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.