Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Povrv-290/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja POČETI I ZAVRŠITI j.d.o.o. Kaštel Gomilica, Fra Fulgencija Careva 48 OIB:64604356397, zastupanog po punomoćnici Sanji Grubišić, odvjetnici u Kaštel Gomilici, protiv tužene BZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2024. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u [adresa] ĆZ donesenog pod brojem Ovrv-12/2019 od 20. ožujka 2019. te se zahtjev tužitelja odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku od 15 dana isplati prouzročeni trošak ovim postupkom u iznosu od 3.113,81 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, dana 19. ožujka 2019. predao Javnom bilježniku u [adresa] ĆZ prijedlog za ovrhu protiv tužene, kao ovršenice, navodeći da od iste potražuje iznos od ukupnih 42.320,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 21. studenog 2017. odnosno po računu broj 87-11.2017 i trošak pokrenutog postupka.

2. Postupajući po prednjem prijedlogu Javni bilježnik u [adresa] ĆZ je dana 20. ožujka 2019. donio rješenje kojim je prihvatio predloženu ovrhu i odredio nastali trošak postupka kojeg je priznao tužitelju (ovrhovoditelju) u iznosu od 2.004,00 kn, sve pod brojem Ovrv-12/2019.

3. Na rješenje o ovrsi koje je upravo navedeno ovršenica (tuženica) je izjavila prigovor u kojem je u bitnome kazala da je rješenje o ovrsi nezakonito i neosnovano jer ovršenica ništa ne duguje ovrhovoditelju po bilo kojoj osnovi. Račun na kojeg se ovrhovoditelj poziva da nije vjerodostojan i nije izdan s valjanom pravnom osnovom.

4. Po prigovoru tužene (ovršenice) Javni bilježnik u [adresa] ĆZ je spis dostavio Općinskom sudu u Splitu na daljnje nadležno postupanje.

5. Općinski sud u Splitu je donio rješenje pod brojem Povrv-1151/2019 kojim je, rješenje o ovrsi Javnog bilježnika u [adresa] ĆZ pod poslovnom oznakom i brojem Ovrv-12/2019 od 20. ožujka 2019., stavio izvan snage u dijelu kojim je ovrha određena te je odlučio da će se po pravomoćnosti spis ustupiti Parničnom odjelu istog suda.

6. U nastavljenom postupku tužitelj je ustrajao u svojem traženju. Tužena je ustrajala u iznijetim tvrdnjama u svome prigovoru.

7. U dokazne svrhe sud je pregledao: račun broj 87-11.2017., građevinski dnevnik Knjiga 1, godina 2017, Ugovor o građenju "U Splitu, 02. ožujka 2017.g.", troškovnik od 2. veljače 2017., prijavu početka građenja "Split, 24.02.2017.", poštanske pošiljke sačinjene u komunikaciji tužitelja s tuženom, isplatnicu broj 1 od 3. travnja 2017., isplatnicu broj 2 od 22. travnja 2017., kaznenu prijavu od 25. studenog 2022. te crno-bijele fotografije koje je priložila tužena. Nadalje je u postupku izveden dokaz očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka za građevinu, Miji Tadincu od koga je pribavljen nalaz i mišljenje i koji se usmeno očitovao na istaknute prigovore i to na ročištu za glavnu raspravu 22. siječnja te onu održanu 26. lipnja 2024.Također su u postupku saslušani i svjedoci i to FZ, BZF, SZ, CZ, ZZ, UZ, OZ i JZ. Svoj iskaz dao je, kao stranka, i zz tužitelja ŠZ.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Punomoćnici stranaka popisali su trošak postupka.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom, prema računu broj 87- 11.2017. i to iznosa od 42.320,00 kuna ili 5.616,83 € kao i troška postupka.

11. Tužitelj svoje novčano traženje temelji na računu broj 87-11.2017. od 31. listopada 2017. koji nema nikakvo uporište u pravnom poslu između tužitelja i tužene. Navedeni račun poslan je tuženoj putem pošte dana 29. studenog 2017. Tužena je račun broj 87-112017. vratila tužitelju kao neprihvatljiv i neosnovan zbog razloga što isti nema uporište u sklopljenom Ugovoru o građenju od 02. ožujka 2017. kojim se tužitelj kao izvođač radova obvezao izvesti zemljane, betonske, armirano-betonske i krovopokrivačke radove na izgradnji stambene zgrade na kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema opisu radova specificiranih u troškovniku radova koji je sastavni dio Ugovora.

12. Čl.5 Ugovora o građenju ugovoreno je da će tužena kao naručitelj plaćanje ugovorenih radova vršiti svakih petnaest radnih dana odnosno po izvršenim radovima cjelokupan ugovoreni iznos. Obračun izvedenih radova vršit će se na temelju građevinske knjige svakih petnaest dana i na kraju okončanom situacijom, a naručitelj se obvezuje plaćanje izvršiti u roku od 8 dana po ispostavi privremene situacije.

13. Na okolnosti utvrđenja visine potraživanja tužitelja kao i opravdanosti te visine, a sve obzirom da je tužena osporila činjenicu da bi tužitelj određeni dio radova uopće izveo kao i činjenicu kvalitete izvedenih radova, angažiran je stalni sudski vještak za građevinarstvo, Mijo Tadinac, sa kojim je sudska komisija otišla na lice mjesta, odnosno nekretninu-stambenu kuću, na kojoj su se izvodili radovi sukladno odredbama Ugovora o građenju.

13.1. Prilikom očevida sud je utvrdio da je predmet spora stambeni objekt od ukupno 4 etaže, prizemlja i tri kata. Jasno je uočljivo da objekt nije završen. U objekt se ulazi sa zapadne strane gdje se nalazi stubište na očevidu na licu mjesta tužitelj je predao građevinski dnevnik Knjiga 1 iz 2017 godine koji je prikaz vještaku Miji Tadincu koji je tada, izvršivši uvid u građevinski dnevnik kazao da mu isti nije uporabljiv za izradu nalaza i mišljenja jer nije niti potpisan, a niti ovjeren od nadzornog inženjera.

13.2. U pisanom nalazu i mišljenju vještak Mijo Tadinac rekao je kako je iz raspoloživog gradiva i onoga što je na očevidu utvrdio zaključio da su izvedeni radovi samo dijela ugovornog troškovnika, da su uočena manja odstupanja u debljinama dijelova armirano-betonske konstrukcije koja ne ugrožavaju mehaničku otpornost i stabilnost građevine, da su uočena i razna mjesta loše izvedenih detalja na armirano-betonskim radovima kao što su segregacije betona na kojima se mjestimično vidi i armatura, pomicanje oplate u raznim smjerovima zbog čega će se ta mjesta morati popraviti i izravnati, da su uočena manja odstupanja okomica zidova koji su nagnuti na razne strane, da su gazišta od starog kamenog stubišta mjestimice oštećena i da su poprskana 4 reda kupe kanalice tijekom betoniranja, zbog čega će ih trebati zamijeniti. Vještak je procijenio izvedene radove u vrijednosti od 12.497,34 € uz uvećanje 25% PDV-a, a koji iznos je potrebno umanjiti za sanaciju loše izvedenih radova otprilike 15% ili u visini iznosa od 1.874,60 €. Sveukupna vrijednost izvedenih radova zajedno s PDV-om da bi iznosila 13.278,43 € od čega da je tužena već uplatila 5.574,36 € što znači da bi tužena trebala uplatiti još 7.704,07 €.

13.3. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorila je tužena i isti je vještak na te prigovore odgovorio na način da je sve izmjerene količine prikazao temeljem onoga što je utvrdio na terenu, a ukoliko se u veličine sumnja, one da se dodatno mogu provjeravati. Također je govoreći o kvaliteti ugrađenog betona i njegove čvrstoće kazao da nije našao nedopuštene progibe i nedopuštene pukotine. Što se tiče statičkih izračuna i drugih ispitivanja materijala da se on o tome ne može očitovati već bi ev. mogao IGH ili odgovarajuća tvrtka koja takve uređaje ima. Potvrdio je da su gazišta starog stubišta mjestimice oštećena kao i 4 reda kupe kanalice. Vještak je naveo da je standardni način ugovaranja potrebnih radova ponuda bez uračunatog PDV-a. Također je vještak Mijo Tadinac na ponovljenom očitovanju na prigovore na ročištu za glavnu raspravu 26. lipnja 2024. izrijekom kazao da primjedbe tužene nisu stručno utemeljen i da on u cijelosti ustraje u svome nalazu i mišljenju. Međutim, indikativno je da je prilikom dopunskog očitovanja vještak kazao kako se moraju od strane izvođača radova provjeravati kvaliteta i čvrstoća ugrađenog betona što on, prema uputama iz glavnog projekta, nije vidio da je napravljeno. Također je priznao da investitor ne može zatražiti tehnički pregled radi ishođenja uporabne dozvole ako nema dokaz o kvaliteti ugrađenog betona. Opisujući što bi značilo plaćanje po privremenim situacijama, vještak Tadinac je naveo da se situacije plaćaju najčešće jednom mjesečno, kada izvođač napravi određenu količinu radova. Postoji, međutim, mogućnost i dogovora da se plaća jednom u tri mjeseca. Nadzorni inženjer za dogovoreni period provjerava je li sve napravljeno kako je i ugovoreno, a potom ispostavlja i račun temeljem tog nadzora.

13.4. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka uzeto je u obzir u dijelu u kojem je isti potvrdio da je jedan dio radova od strane tužitelja izveden loše ili uopće nije izveden, da tužitelj nije uredno vodio građevinski dnevnik, da nije ispuštao tuženoj okončane situacije, da građevinski dnevnik kojeg je vodio nije uredan jer ne sadrži potpis niti ovjeru nadzornog inženjera. Preostali dio nalaza i mišljenja vještaka Mije Tadinca, a glede kvalitete izvedenih radova, statičkih parametara i estetskih umanjenja sud je zanemario i to iz razloga što ovo nije postupak u kojem bi tužena postavila zahtjev za naknadom štete ili isplatu po prekršenim odredbama Ugovora o građenju, obzirom da nije dobila od tužitelja ono što je naručila.

14. Sud je saslušao svjedoka FZ koji je kazao da s tužiteljem u kontaktu i to da su ostali jako dobri slijedom čega je tužitelju za neke ozbiljnije stvari pružao suport kada je to trebao na način da bi u poduzeću tj. kod tužitelja dnevno odrađivao jedan sat kao zaposlenik. Na gradilište koje je predmet ovog spora da nije bio u obvezi dolaziti, a nadzorni inženjer da je bio MZ, za kojeg da zna da je ispunjavao podatke na jednom građevinskom dnevniku. On da nije vršio nikakva ispitivanja kvalitete i čvrstoće ugrađenog betona, a je li to radio nadzorni inženjer MZ, on da to ne zna. Podatke koje je on unosio u građevinski dnevnik, a radilo se o naručenom materijalu da mu je davao zz tužitelja. On te podatke da je upisivao u rokovnik, a potom ih je donosio ŠZ da ih unese. Od vremena do vremena da bi vršio te upise i da mu je bilo čudno da građevinski dnevnik nije supotpisao i nadzorni inženjer. Priznao je da se u građevinarstvu svašta radi pa tako i da postoji mogućnost da se nadzorni inženjer tek na kraju radova potpiše na sve dokumente odnosno na svaku stranicu građevinskog dnevnika. On da je organizirao poslove na gradilištu i brinuo se za provođenje sigurnosnih mjera zaštite na radu. Nadzorni inženjer ili izvođač radova da ga nisu pozivali na samo gradilište kada su se radovi izvodili. ŠZ da je u naravi obavljao poslove voditelja gradilišta.

14.1. Saslušani svjedok BZF potvrdio je u svome iskazu da je radio na gradilištu tužene, da zna da je nadzorni inženjer bio MZ koji je povremeno dolazio na gradilište jer je tu negdje u blizini i stanovao. Svjedok nije mogao potvrditi, ali ni opovrgnuti da bi MZ uzimao uzorke betona radi provjere kvalitete i čvrstoće. Beton da su uzimali od poduzeća Lavčević, a dio su miješali i sami kao npr. kada su radili stepenište. O građevinskog dnevniku ovaj svjedok nije znao ništa, a poslovne zadatke na gradilištu da mu je davao ŠZ.

14.2. Svjedok SZ kazao je da je povremeno radio s tužiteljem, dok tuženu nije upoznao ali je radio na njenom objektu. Točnije da je trebalo raditi na uređenju krovišta no kada je vidio da je prostor tijesan i da su stranke u zategnutim odnosima da je jednostavno rekao da on tu neće raditi. Ovaj svjedok nije znao tko je bio voditelj gradilišta.

14.3. Svjedok CZ, u svome je iskazu potvrdio da ga je otac tužene, prije cca 3 godine pitao za angažman na poslovima završetka krovišta kuće njegove kćeri. U posao da ih je uveo inženjer MZ koji je rekao da im neće smetati no da ga mogu nazvati kada im to bude trebalo.

14.4. Svjedok ZZ o prirodi ovog spora nije znao ništa, dok je svjedok UZ kazao da je za tuženu radio na zidarskim poslovima točnije na poslovima žbukanja. Svjedok se suzdržao od komentiranja načina na koji su radovi bili izvedeni.

14.5. Svjedok OZ rekao je da je bivši zaposlenik tužitelja dok je na objektu tužene radio kao vozač, točnije bio je zadužen pokupiti i odvesti tzv. šut, građevinski otpad. Potvrdio je da je nadzorni inženjer MZ dolazio na gradilište kao i da je na gradilištu viđao oca tužena, JZ. Podatke o izvršenim radovima da je davao ŠZ. Također je ovaj svjedok rekao da poznaje FZ, ali da ne zna koja je njegova funkcija bila na gradilištu. Na gradilištu da je bio svaki dan, nekada i po 4-5 sati.

14.6. Svjedok JZ, otac tužene, požalio se na kvalitetu radova prilikom davanja svog iskaza navodeći da je aktivno, umjesto kćeri, pratio radove tako da bi se moglo reći da je gotovo "visio" na gradilištu. Nadzornog inženjera MZ da je na terenu viđao samo kada su se „nalivale“ armirano betonske ploče, kada se došao uvjeriti koja količina željeza je u ploče ugrađena. Kada je primijetio greške u izvođenju radova na stepenicama, da je tada došao MZ i ŠZ ukazao da su stepenice nepravilno izvedene. Sporni račun ŠZ je poslao tek kada je "pobjegao" s gradilišta. Kada je račun zaprimljen u roku u kojem je ostavljeno za prigovor, oni da su prigovorili računu, međutim, bez ikakvog skrupula tužitelj da nije niti pokušao popraviti ono što je "uprskao". Utvrdio je vještak JZ da je građevinski dnevnik obična krivotvorina.

14.7. Analizom ovako izvedenih dokaza kao i iskaza zz ŠZ kojeg je ovaj dao na ročištu od 10. prosinca 2024. jasno je nametnut zaključak da bi poslovi na objektu tužene nisu dovršeni, a i oni koji su izvršeni, izvršeni su loše. ŠZ ustvrdio je da je angažirao nadzornog inženjera pok. MZ. Je li to točno sud ne može provjeriti jer je MZ preminuo, ali i iz onoga što su kazali svjedoci i pregledanog građevinskog dnevnika, kojeg je priložio tužitelj razvidno je da ništa nije napravljeno po pravilima struke. Građevinski dnevnik popunjavao je tko je htio, inženjer MZ nije redovito dolazio na gradilište pa stoga radnici tužitelja nisu ni doživljavali inženjera MZ, voditeljem gradilišta odnosno osobom koja će nadzirati i na drugi način kontrolirati radove koje izvode ili su izvodili. Ovakvo postupanje tužitelja i njegovog zz u najmanju je ruku neozbiljno. Tužena je pak na ispostavljeni račun istakla prigovor na kojeg tužitelj nikada nije odgovorio.

15. Kako tužitelj nije vodio građevinski dnevnik to nije tuženoj ispostavljao privremene situacije kako je bilo ugovoreno i kako se tužitelj obvezao predmetnim Ugovorom. Zbog toga račun broj 87-112017. od 31. listopada 2017. koji je tužitelj priložio svome prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije od nikakve važnosti za ovaj postupak, niti može predstavljati bilo kakav dokaz u smislu utvrđenja osnovanosti i visine tražbine tužitelja.

16. Tužitelj je, sukladno odredbi čl.5 Ugovora o građenju morao voditi Građevinski dnevnik i tuženoj izdavati privremene situacije u kojoj će navesti vrstu, količinu i vrijednost izvedenih radova. Privremenu situaciju je morao potpisati imenovani nadzorni inženjer MZ dipl.ing.građ., te primitak iste svojim potpisom potvrditi tužena.

17. Kako dakle, tužitelj nije ispostavljao privremene situacije to tužena nije imala što ni platiti.

18. Analizom ovako provedenog dokaza jasno proizlazi činjenica da je tužena sa uspjehom osporila vjerodostojnost Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja te da tužitelj nema nikakve osnove od tužene potraživati plaćanje nikakvog dugovanja.

19. Kako je predmetni postupak započeo prijedlogom za ovrhu pa je postupajući po prijedlogu tužitelja Javni bilježnik u [adresa] ĆZ donio rješenje o ovrsi 20. ožujka 2019. pod poslovnom oznakom i brojem Ovrv-12/2019 to je susljedno ranijem utvrđenju suda da tužitelj nije dokazao opstojnost svoje tražbine, valjalo ukinuti ovo rješenje o ovrsi u cijelosti i zahtjev tužitelja odbiti.

20. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

21. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 02. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl.450 st.1 ZPP-a.

21.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 ZPP-a a isti je trošak obračunat i priznat punomoćniku tužene koji dolazi iz reda odvjetnika, slijedom čega je primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa) i to baš Tbr.7. toč.1. te kod vrijednosti predmeta spora od 5.616,83 €. Tuženoj je priznat trošak za: sastav prigovora na rješenje o ovrsi i pristupa te zastupanja na ročištima od 10. veljače i 14. ožujka 2023., 22. siječnja, 26. lipnja, 11. rujna, 5. studenog i 10. prosinca 2024. te za sastav obrazloženih podnesaka od 2. veljače i 13. studenog 2023. te 6. veljače 2024. – svaka radnja po 100 bodova, potom za pristup ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 16. travnja 2024. – 50 bodova i za pristup ročištima odgođenim bez raspravljanja. Ukupan zbir od 1225 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednoga boda, a potom je dobivenom iznosu pribrojen još i iznos od 612,50 € na ime 25% PDV-a i iznos od 51,31 € na ime pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 3.113,81 € koliko će tužitelj, kao stranka koja je postupak izgubila, morati platiti tuženoj kao stranci koja je u postupku uspjela.

21.2. Na iznos parničnog troška tuženoj je priznata i zatezna kamata, koja joj, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

22. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Splitu, 13. siječnja 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove odluke može se izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste, odnosno od objave. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka a za viši, županijski sud.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tužene

- u spis