REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Psp-35/2022-88.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], The Hills, 15th Str, Abu Dabi, koju zastupa punomoćnik Alan Milinković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Đuro Maurman, odvjetnik iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Alana Milinkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Đure Maurmana, odvjetnika, dana 13. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik ŽŠ dana **.**.2018. smetao tužiteljicu ZŠ u njezinom zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu u korištenju nekretnine – terase u površini od 12 m2 koji se nalazi iznad nekretnine, stana u prizemlju, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 30,20 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] sagrađena na čestici 2802, po novoj izmjeri čestica br. 7441 k. o. [katastarska općina] upisano u Knjigu položenih ugovora, [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je probio zid koji vodi na terasu i postavio PVC vrata površine 200 x 70 cm i postavio na predmetnu terasu tri stolice.

II. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da zazida zid koji vodi na terasu i ukloni PVC vrata površine 200 x 70. te da vrati tužiteljev posjed u stanje u kakvom je bio prije smetanja posjeda, u roku od 15 dana, te mu se zabranjuje ubuduće bilo kakvo takvo ili slično smetanja posjeda opisane nekretnine.

III. Odbija se prijedlog tužiteljice za izricanje prijetnje novčane kazne tuženiku kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku RŠ da naknadi tužiteljici ZŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 439,44 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 341,91 EUR, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako se nalazi u vlasništvu i posjedu stana na prvom katu dvorišne zgrade površine 56,80 m2 koji se sastoji od dvoje sobe, kuhinje i smočnice, u dvorišnoj stambenoj zgradi u [adresa]. Uz opisanu nekretninu nalazi se i nekretnina i to stan u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija površine 30,20 m2 čiji su vlasnici dali suglasnost i pravo na isključivo korištenje terase površine 12 m2 iznad njihovog stana. Uz nekretninu u vlasništvu i posjedu tužiteljice nalazi se nekretnina u vlasništvu tuženika. Dana 25. travnja 2018. tuženik je probio zid iz svog stana u potkrovlju koji vodi na terasu koju je isključivo posjedovala tužiteljica te je na tom zidu postavio PVC vrata vel. cca 200 x 70 cm, te postavio tri plastične stolice. Na opisani način je smetao tužiteljicu u njezinom posjedu pa ista predlaže da sud utvrdi čin smetanja te naloži uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, uz naknadu troška parničnog postupka tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužiteljica nije bila posjednica navedene terase. Također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tuženik vlasnik stana, a terasa je krov navedenog stana. Ističe prigovor prekluzije. Nadalje ističe kako stavljanje vrata ne predstavlja čin smetanja posjeda jer je tuženik bio posjednik terase neovisno o postavljenim vratima, a navedena terasa predstavlja zajednički dio zgrade. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda od 18. siječnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je prihvaćen prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice.

4. Navedeno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-697/2022 od 28. ožujka 2022. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

5. U ponovljenom postupku tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o kupoprodaji od 27.12.2017. (list 4-5 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7-8 spisa), suglasnost od 5.1.2012. (list 9 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa), potvrdu MUP-a od 10.5.2018. (list 11 spisa), saslušani su svjedoci BŠ (list 42-43 spisa), PŠ (list 43-44 spisa), VŠ (list 118-119 spisa), ŠŠ (list 119 spisa), ZŠT (list 120 spisa), EŠ (list 161 spisa), DŠ (list 161-162 spisa), IŠ (list 186-187 spisa), tužiteljica (list 120- 121 spisa) i proveden je očevid na licu mjesta (list 62-72 spisa).

6. Sud je odlučio da se neće provoditi dokaz saslušanjem tuženika kao stranke temeljem čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, u daljnjem tekstu: ZPP), a budući isti nije pristupio na ročište na koje je pozvan osobno radi saslušanja, niti je opravdao izostanak.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Među parničnim strankama sporna je aktivna i pasivna legitimacija, da li je zahtjev tužiteljice prekludiran, kao i da li je došlo do čina smetanja posjeda.

9. Temeljem čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

10. Temeljem čl. 21. st. 3. ZVDSP-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

11. Nadalje, temeljem čl. 22. st. 2. ZVDSP-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. Iz iskaza svjedoka BŠ, majke tužiteljice, proizlazi da je ona živjela u tom stanu od od 2003. g. do negdje 2017., a onda ga je kupila njezina kći ovdje tužiteljica od PŠ te se tijekom 2018. taj stan renovirao. Primila je poziv na mobitel od neke muške osobe koja se predstavila kao novi vlasnik stana od Z. Taj stan je ispod terase na koji izlaz ima jedino stan od njezine kćeri. On je tada rekao da mu je procurilo u njegov stan pa ga je uputila da se obrati radnicima kako bi to sanirali. Nakon toga ju je pitao zašto koriste terasu, a ona je odgovorila da su za to dobili odobrenje od prijašnjih vlasnika, a on se počeo prijetiti da će tu terasu srušiti. Nazvala je tužiteljicu koja živi u [adresa] sa obitelji da je pita što da rade, a ona je rekla da neka odvjetnik stupi s njim u kontakt. Ne može se točno sjetiti datuma, ali misli da je bio 31.3.2018., nazvao ju je g. DŠ da joj kaže da je tuženik sa radnicima probio vrata na terasu, ona je tada došla u stan i pozvala policiju koja je sačinila zapisnik. Do tog dana terasu su koristili isključivo oni jer niti jedan drugi stan nema pristup toj terasi. OŠ je taj stan kupio 2003. i od tada je ona živjela u tom stanu i već tada su postajala vrata za izlaz na terasu iz tog stana. Koristili su je za sušenje rublja i moglo se slobodno izlaziti van na nju, a od 2003. pa do ovog događaja nitko nikada nije sporio da smije koristiti tu terasu. Njezina kći je 1997. otišla u London studirati te se udala pa je njen suprug dobio posao u [adresa], a tu terasu je koristila isključio svjedokinja. Probijanje vrata ju je smetalo jer je udaljeno od njezine spavaće sobe 1,5 m, nakon dolaska policije tu terasu više ne koristi, a tuženik ju koristi od tada i danas. Stavio je ležaljke, stolice, stolove i suncobrane te je svakodnevno nekoliko mlađih muških osoba na toj terasi, a provocira ju na način da ispred njezinih vrata ostavlja sušilo za veš ili smeće.

13. Iz iskaza svjedoka AŠ proizlazi da je taj stan kupio 2003. i predao ga na korištenje BŠ, a posebnim aneksom kupoprodajnog ugovora sa ranijim vlasnikom je ugovoreno i korištenje te terase, a i u dogovoru sa vlasnicima stana ispod te terase. Ta terasa se koristila uglavnom za sušenje veša i nitko nije osporavao pravo korištenja te terase. On je taj stan 2017. prodao ovdje tužiteljici, a nema saznanja o nekim problemima vezano uz korištenje te terase jer nije živio u tom stanu. Kada je kupio stan 2003. postajala su vrata kroz koja se iz spavaće sobe izlazilo na terasu. 2017. i 2018. u tom stanu je stanovala BŠ,a tužiteljica je davno otišla iz Hrvatske i to prvo u London, a onda u [adresa].

14. Iz iskaza svjedoka VŠ proizlazi da je njih negdje otprilike 2012. gđa. BŠ zatražila dozvolu da krov njihovog stana koji je bio prizemni u dvorišnoj zgradi koristi kao terasu i oni su tu suglasnost dali uz obavezu da ako tijekom korištenja dođe do oštećenja da su dužni izvršiti popravke. Nema saznanja na koji način su tu terasu koristili i da li su ju koristili, oni su svoj stan prodali 2017. i odselili sa te adrese, a prodali su ga g. IŠ kojeg su i upoznali sa sadržajem ove suglasnosti. Nije mu poznato da li je netko prije 2012. koristio tu terasu. Oni su taj stan iznajmljivali pa nisu cijelo vrijeme bili tamo. U razdoblju od 2012. do 2017. nije bilo potrebe za vršenjem nekakvih popravaka na toj terasi koja je bila krov njihovog stana.

15. Iz iskaza svjedoka ŠŠ proizlazi da su se ona i suprug sa gđom. BŠ dogovorili da mogu koristiti tu terasu pod uvjetom da ju moraju održavati kako ne bi procurila. Suprug je više kontaktirao sa gđa. BŠ, a koliko se sjeća, ona je imala psića kojeg je puštala na tu terasu. Ne sjeća se da su potpisali neku potvrdu. Ne sjeća se kome su prodali taj stan niti da li su ga obavijestili o ovom dogovoru, sve je oko prodaje tog stana vodio njezin suprug.

16. Iz iskaza svjedoka ZŠT proizlazi da živi u uličnoj zgradi na adresi [adresa] od 1985., ali svi njezini prozori gledaju na dvorište pa tako i na nekretninu koja je predmet ovog spora. Radi se o dvorišnoj zgradi, prizemnici koju je kupio g. IŠ, a tužiteljica odnosno vlasnik prije nje g. R je imao stan na koji se jednim zidom naslanja taj prizemni dio zgrade. Nakon što je došlo do otkupa stanova, svi stanari su nešto uređivali jer je zgrada bila u dosta lošem stanju. Prije nekoliko godina, ne znam više točno koliko u stanu čija je vlasnica sada tužiteljica je zamijenjeno obično prozorsko okno za francuski prozor, to je prozor koji se proteže sve do poda. Nakon te zamjene iz stana tužiteljice je taj krovni prostor postao dostupan, na način da se na njega iz stana moglo izaći. Pretpostavlja da se na taj prostor i izlazilo, ali to nije vidjela te nema saznanja o načinu korištenja tog prostora.

17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se ona u taj stan s majkom doselila otprilike negdje 2003., još je studirala i imala je oko 20-tak godina. Tada su već bila vrata koja su izlazila na tu terasu i mama i ona su ju koristile na način da su tamo sušile veš, imali su stolić i stolice i psi su se znali na njoj sunčati. Ona se odselila, a majka je nastavila živjeti u tom stanu i kasnije ga je tužiteljica kupila od g. AŠ i počela preuređivati. Preuređivala je cijeli stan pa i terasu i to na način da su obnovljeni zidovi i izlaz na terasu u obliku jedne male podloge. Nakon preuređenja njezinog stana su imali pristup na tu terasu. Naknadno je saznala da je tuženik probio zid i stavio vrata i prozor prema toj terasi, a o tome su ju obavijestili radnici koji su joj poslali i sliku kao i njezina majka. Ona je u početku tih radova bila u Zagrebu, a onda se vratila u Abu Dhabi. Nakon što su ju o tome obavijestili, pokrenula je ovaj postupak. Nije osobno prijavila policiji taj čin smetanja jer je bila u Abu Dhabiju i nije se mogla vratiti pa je njezina majka po njezinoj uputi podnijela tu prijavu. Oni su u neprekidnom posjedu te terase od kada su se ona i majka doselile 2003., dakle skoro 20 godina. U tom periodu im nitko nije branio da koriste tu terasu niti ih je ometao u njenom korištenju.

18. Iz iskaza svjedoka EŠ proizlazi da se sa suprugom doselila 2002. u dvorišnu zgradu u [adresa] i prozori njihovog stana gledaju prema terasi koja je predmet ovog spora. Oni su tamo živjeli 10-tak godina, a sada u tom stanu žive njezin svekar i svekrva pa i dalje dolaze njima u posjet. BŠ se u taj stan doselila negdje 2003. sa svojom kćeri ZŠ, koja je sad vlasnica tog stana, i imala je dozvolu koristiti tu terasu od obitelji ŠŠ. I prije njenog doseljenja je taj stan u koji se ona doselila imao izlaz na tu terasu i ona ga je na taj način koristila. Ovdje tuženik je kupio kuću u tom dvorištu prije 10-tak godina, a potom je kupio stan od obitelji ŠŠ koji stan se naslanja na tu terasu, i koji nije imao probijen izlaz na tu terasu niti ikakav prozor te je tuženik samoinicijativno probio izlaz na tu terasu. Kao susjedi su se znali družiti na toj terasi te je nekoliko puta na njihov poziv boravila na toj terasi.

19. Iz iskaza svjedoka DŠ proizlazi da je predstavnik stanara te zgrade i tamo je počeo živjeti prije 13 godina, ali je prostor u potkrovlju kupio još prije 30-tak godina od vlasnika kojima je u postupku oduzete imovine ta zgrada vraćena u vlasništvo. Ta zgrada je bila jako derutna i on u početku nije imao novaca da obnovi taj stan pa je rijetko svraćao. Kada je počeo obnavljati taj prostor koji je kupio je gđa. BŠ već živjela u stanu koji je imao izlaz na tu terasu, i zna da je sa g. Ž iznad čijeg stana je ta terasa koja je počela prokišnjavati dogovorila da će ju sanirati i koristiti kao terasu, i na taj način ju je ona nesmetano koristila sve do spora između stranaka u ovom sporu. B je kupio stan od g. ŠŠ i smatrao je da ima pravo koristiti tu terasu, tvrdio je da mu s nje curi u njegov stan te je samoinicijativno probio izlaz na terasu i od tada su nastali problemi između stranaka. Koliko mu je poznato gđa. BŠ je živjela sama u tom stanu, a potom je s njom živio i g. PŠ, a poznaje ZŠ, i zna da je ona vlasnica stana.

20. Iz iskaza svjedoka IŠ, sina tuženika, proizlazi da su bili vlasnici stana u [adresa] otkad se on sjeća i njihov stan je bio pored stana g. P. Negdje 2014. ili 2015., ali u svakom slučaju nakon što je počeo studirati studij građevine što je bilo 2014. im je g. V ponudio kupnju tog stana jer smo bili susjedi. Krov od tog stana je sporna terasa u ovom predmetu i oni su joj pristupali putem ljestvi. Platili su niži cijenu za stan jer taj krov prokišnjava pa ga je potrebno održavati kao i čistiti oluke. Negdje 2018. ili 2019. su probili vrata iz stana prema toj terasi radi lakšeg pristupa i radi dodatne svjetlosti. Otkad su kupili taj stan tu terasu su koristili isključivo oni, a on se doselio na tu adresu kad je počeo studirati jer mu je bio blizu fakultet. Nitko im nikada nije branio korištenje te terase niti osporavao da ju imaju pravo koristiti. U tom stanu koji su kupili od susjeda griju se na plinski bojler čiji dimnjak ima otvor na tu spornu terasu. Serviser bi se penjao, kao i oni, na tu terasu radi čišćenja dimnjaka. Ne poznaje ovdje tužiteljicu. U stanu tužiteljice je jednom vidio siluete neke osobe, ali nitko iz tog stana nije koristio tu terasu. Poznaje BŠ, a nije ju vidio da bi koristila tu terasu. Tu terasu koristi ponekad za sušenje rublja, po ljeti se na njoj sunča i koristi je da bih izašao na svježi zrak. Zna da postoje vrata na tu terasu iz stana tužiteljice i za njih aktivno zna od 2014. otkad je došao živjeti na tu adresu, a prije ga to nije interesiralo.

21. Sud vjeruje iskazima svjedoka BŠ, AŠ, VŠ, ŠŠ, tužiteljice, EŠ i DŠ jer su isti logični, životni, uvjerljivi, međusobno suglasni, a i suglasni sa ostalim provedenim dokazima u spisu. Svi u bitnome suglasno iskazuju kako su se tužiteljica i njezina majka taj doselile 2003. te da su po suglasnosti vlasnika stana čiji krov predstavlja spornu terasu dobile suglasnost da ju urede te koriste kao terasu, kao i da su navedenu terasu koristile upravo u tu namjenu odnosno za sušenje rublja i boravak na svježem zraku. Također se ističe da svjedoci VŠ, ŠŠ, EŠ i DŠ nisu neposredno zainteresirani za ishod ovog spora, a u bitnome suglasno iskazuju da je majka tužiteljice neometano koristila tu terasu.

22. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje ZŠT, a budući se ista nije mogla sjetiti kada su iz stana tužiteljice postavljena vrata za izlazak na tu terasu niti je vidjela da je itko koristi pa ista zapravo nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama.

23. Sud ne vjeruje iskazu svjedoka IŠ je li isti suprotan svim ostalim iskazima svjedoka i kao i tužiteljice kojima sud vjeruje, a svjedok kao sin tuženika je neposredno zainteresiran da tuženik uspije u ovom sporu, a budući upravo svjedok koristi taj stan i spornu terasu pa ovaj sud smatra da je njegov iskaz isključivo usmjeren ka poboljšanju procesne pozicije ovdje tuženika.

24. Što se tiče prigovora nedostatka aktivne legitimacije ovdje tužiteljice ističe se da se u rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-697/2022 od 28. ožujka 2022. posebno ističe da okolnost da tužiteljica od 1997. živi u inozemstvu i da u predmetnom stanu živi njena majka, svjedokinja BŠ, koja je policiji prijavila čin smetanja posjeda, nisu dovoljni za zaključak da tužiteljica nije posjednik stana, a time niti aktivno legitimirana u sporu za zaštitu posjeda. Naime, nije sporno da je tužiteljica kupila predmetni stan 2017. od prijašnjeg vlasnika AŠ, a iz njenih navoda tijekom postupka proizlazi da je stan uređivala 2018., da je sanirala krov, postavila pločice i ogradu na spornoj terasi, koje navode tuženik nije osporio. Iz navedenih činjenica bi proizlazilo da je tužiteljica nakon kupnje stana i stupila u posjed, faktičnim izvršavanjem vlasničkih ovlasti pa bi se mogla smatrati posjednikom prema odredbi čl. 10. st. 1. ZVDSP-a. Također, pri utvrđenju statusa posjednika u ovom slučaju treba imati u vidu i odredbu čl. 10. st. 2. ZVDSP-a koja pod neposrednim izvršavanjem faktične vlasti smatra ne samo osobno izvršavanje već i posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, dok se prema odredbi st. 3. istog zakonskog članka posjednikom smatra i posredni posjednik, uz ostalo to je onaj koji je stvar predao drugome na čuvanje, u zakup, najam i sl. Stoga, sama okolnost da ne živi u [adresa] već u inozemstvu ne isključuje njen status posjednika, osim ako se može zaključiti da je manifestirala volju za napuštanje posjeda.

25. Ovaj sud također prihvaća pravni stav zauzet u drugostupanjskoj odluci te stoga smatra da je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice neosnovan.

26. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se da iz iskaza svjedoka DŠ proizlazi da je upravo tuženik samoinicijativno probio izlaz na terasu, a isto proizlazi i iz sadržaja potvrde MUP-a od 10.5.2018. koja u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu, stoga je i navedeni prigovor neosnovan.

27. U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije, prema navodima tužiteljice čin smetanja se dogodio 25. travnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 24. svibnja 2018. Iako je svjedokinja BŠ iskazivala da misli da se radilo o 31.3.2018., iz potvrde MUP-a proizlazi da se opisani čin iz tužbe dogodio 25.4.2018. pa je tužba podnesena unutar roka od 30 dana propisanog čl. 21. st. 3. ZVDSP-a te je navedeni prigovor tuženika neosnovan. 28. Slijedom svega naprijed iznesenog ovaj sud utvrđuje da je tuženik smetao tužiteljicu u njezinom posjedu sporne terase, a koja ju je dotad koristila isključivo za svoje potrebe i to na način da je iz svog stana probio zid i stavio vrata kroz koja može neometano ulaziti na predmetnom terasu te na istoj postavio stolice pa stoga tužiteljica sukladno čl. 22. st. 1. ZVDSP-a ima pravo na sudsku zaštitu svog posjeda te je tužbeni zahtjev usvojen.

29. Dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže izricanje prijetnje novčane kazne odbijen je jer takvu zaštitu predviđa odredba čl. 79. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91) dok se u ovom postupku primjenjuju odredbe ZVDSP-a.

30. Ostali provedeni i priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

32. Tužiteljici je priznat trošak sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 18/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: OT), a budući se temeljem odredbe tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi za vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

33. Tužiteljici je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (tbr. 7/2) što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 1,33 sukladno važećoj OT u vrijeme pokretanja postupka i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 332,50 EUR. Tužiteljici je priznat trošak izlaska sudske komisije u iznosu od 49,48 EUR, trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 26,54 EUR te trošak sudskog dostvaljača u iznosu od 30,92 EUR pa joj je sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 439,44 EUR.

34. Tužiteljici nije priznat trošak izlaska sudske komisije na očevid jer je isti odgođen zbog nemogućnosti pristupa mjestu spora pa navedeni trošak temeljem čl. 156. st. 1. ZPP-a ne može pasti na teret protivne strane.

35. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

36. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.