Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-193/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. RNG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po ocu i z.z. RN, a isti po punomoćnici Zdenki Jukić, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženice UNG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, radi uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave dana 22. listopada 2024. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici UNG da tužitelju mlt. NNG isplati na ime uskraćenog uzdržavanja ukupni iznos od 1.818,12 EUR (tisućuosamstoosamnaest eura i dvanaest centi), sa zakonskim kamatama koje teku:

- na iznos od 26,54 EUR od 1. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. ožujka 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. travnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. kolovoza 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. svibnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. srpnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. kolovoza 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. listopada 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. studenog 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. prosinca 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. veljače 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. ožujka 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. svibnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. lipnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. srpnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. kolovoza 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. rujna 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. listopada 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. studenog 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. prosinca 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. siječnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. veljače 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. ožujka 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. travnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. rujna 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. studenog 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. siječnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. veljače 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. ožujka 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. travnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. lipnja 2021. godine do isplate.

i to do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev preko dosuđenog u točki I. izreke ove presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici UNG da naknadi tužitelju mlt. NNG parnični trošak u iznosu od 123,06 EUR (stodvadesettri eura i šest centi) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice u kojoj navodi da je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu br. R1-228/14 od 13. travnja 2015. povjeren na čuvanje i odgoj ocu RN. Presudom istog suda br. P Ob-24/20 od 25. svibnja 2021. utvrđena je obveza majke da za uzdržavanje mlt. tužitelja doprinosi s iznosom od 800,00 kn mjesečno počevši od 25. svibnja 2021. pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Ističe kako u periodu od 13. travnja 2015. do 21. svibnja 2021. tuženica nije doprinosila za uzdržavanje mlt. tužitelja. Kako tužitelj ima povećane potrebe obzirom da se radi o djetetu s utvrđenim poremećajem iz spektra autizma, to smatra kako je tuženica za period od 14. travnja 2015. do 14. svibnja 2021. dužna tužitelju isplatiti uskraćeno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 59.200,00 kn, odnosno 800,00 kn mjesečno, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela kako nije sporno da je mlt. tužitelj povjeren na svakodnevnu skrb ocu RN, no da isti nikada nije stanovao s ocem, već sa bakom i djedom po majci, UN i NN, sa kojima i danas stanuje. Budući da niti jedan od roditelja od srpnja 2014. do danas ne stanuje u obiteljskoj zajednici s mlt. tužiteljem, a otac to ne čini od listopada 2007., smatra kako je otac taj koji je dužan isplatiti mlt. tužitelju naknadu za uskraćeno uzdržavanje za utuženo razdoblje kao i majka, i to svaki u ½ dijela utuženog iznosa. Smatra kako je potrebno mlt. djetetu imenovati posebnog skrbnika, a koji će ga zastupati u ovome predmetu. Nadalje, tuženica osporava i tijek zatezne kamate budući da je isto protivno odredbi čl. 289. st. 2. ObZ-a. Također ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja. Ujedno postavlja i protutužbeni zahtjev na način da otac VN isplati mlt. tužitelju iznos od 59.200,00 kn na ime uskraćenog uzdržavanja u utuženom razdoblju.

3. Općinski sud u Čakovcu donio je presudu povodom tužbe i protutužbe dana 21. prosinca 2022. kojom je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od ukupno 13.900,00 kn/1.844,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom II. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu do zatraženih 59.200,00 kn. Točkom III. presude odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 13.600,00 kn/1.805,03 EUR sa kamatama. Točkom IV. izreke odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženice, dok je točkom V. naloženo tuženici da mlt. tužitelju naknadi troškove ovog postupka.

3.1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ob-100/2023-2 od 28. ožujka 2023., potvrđena je presuda u točki IV. izreke, dok je presuda ukinuta u točki I. i V. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak. Točke II. i III. nisu pobijane žalbom tako da je u odnosu na njih presuda postala pravomoćna.

3.2. Prema tome, predmet spora je ostao iznos uskraćenog uzdržavanja u ukupnom iznosu od 1.844,00 EUR (13.900,00 kn) te troškovi postupka, a kako je to konačno i specificirao tužitelj na ročištu 11. prosinca 2024. navodeći kako je predmet spora samo iznos od ukupno 1.844,00 EUR te da potražuje pojedinačne iznose kako su isti specificirani u točki I. presude od 21. prosinca 2022. sa kamatama kako su iste u toj točki specificirane.

4. Prije svega valja navesti kako je promjena valute plaćanja u Republici Hrvatskoj uslijedila temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.). Prema odredbi članka 5. tog Zakona, Vlada Republike Hrvatske svojom odukom utvrđuje dan uvođenja eura kao sredstva plaćanja te dan početka i završetka dvojnog iskazivanja novčanih iznosa (članak 3. točka 9. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj). Prema Odluci o objavi uvođenje eura kao službene valute Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 85/22.) razdoblje obveznog dvojnog iskazivanje je razdoblje od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. Dakle, od 1. siječnja 2023. više ne postoji zakonska obveze dvojnog iskazivanja iznosa, već je dovoljno iznose iskazati u eurima.

4.1. Prema Smjernicama za prilagodbu gospodarstva u procesu zamjene hrvatske kune eurom koje je donijelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske te Uputama o procesu prilagodbe poslovnih procesa subjekata opće država u poslovanje u euru koje je donijelo Ministarstvo financija Republike Hrvatske, iskazivanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti u kunama i u eurima uz isticanje fiksnog tečaja konverzije, obvezno počinje 5. rujna 2022. u 00:00 sati, a završava 31. prosinca 2023. u 24:00 sata. Prema tome, primjenom gore navedenih propisa, u svim odlukama suda i druge javne vlasti donesene od 1. siječnja 2024. na dalje više ne postoji dvojno iskazivanje novčanih vrijednosti, već se sve navedene vrijednosti iskazuju u eurima.

4.2. Stoga, neovisno o tome je li tužitelj svoj tužbeni zahtjev uskladio s Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ili nije, valjalo je u ovoj presudi sve iznose iskazati u eurima, jer je to zakonska obveza suda, bez obzira za koji period se obveza plaćanja odnosi, budući da se plaćanje nalaže u periodu kada kao valuta egzistira jedino valuta EUR.

5. Nadalje, nesporno je da je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu br. R1-228/2014- 23 od 13. travnja 2015. mlt. tužitelj povjeren na čuvanje i odgoj ocu RN, dok je majci (ovdje tuženici) određeno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. Nadalje, nije sporno da je presudom Općinskog suda u Čakovcu br. P Ob-24/2020-20 od 25. svibnja 2021. tuženica obvezana na plaćanje uzdržavanja za mlt. tužitelja u iznosu od 800,00 kn mjesečno počevši od dana donošenja te presude tj. 25. svibnja 2021. pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Sporno je je li u periodu od travnja 2015. do 14. svibnja 2021. svakodnevnu skrb tužitelju pružao njegov otac VN ili baka i djed po majci, pa s time u svezi je sporno je li tuženica u obvezi platiti uzdržavanje za period od 1. rujna 2016. do 14. svibnja 2021. u cijelosti ili samo u polovici traženog iznosa. Također je sporno je li nastupila zastara potraživanja mlt. tužitelja.

6. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Čakovcu br. R1-228/14-23 od 13. travnja 2015. na strani 6-10 spisa, rješenje Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici br. Gž Ob-70/15-2 od 3. rujna 2015. na strani 11-13 spisa, mišljenje na strani 21-22 spisa, potvrde o visini dohotka na strani 37-63 spisa, podatke HZMO-a na strani 68-75 spisa, očitovanje Centra za socijalnu skrb Čakovec na strani 78-79 spisa, dokumentaciju Centra za socijalnu skrb Čakovec na strani 85-145 spisa, dokumentaciju Centra za socijalnu skrb Čakovec na strani 165- 179 spisa, e-mail korespondenciju na strani 181-183 spisa, dokumentaciju Centra za socijalnu skrb na strani 200-243 spisa, dopis HZMO-a na strani 244-245 spisa, dokumentaciju tuženice na strani 247-273 spisa, dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Čakovec na strani 401 spisa, saslušao je svjedoke UN, ĐN te oca i zakonskog zastupnika RN i tuženicu u svrhu dokazivanja.

7. Prije svega, a obzirom na spornu okolnost je li otac VN pružao svakodnevnu skrb mlt. tužitelju u utuženom periodu valja uputiti na rešenje Općinskog suda u Čakovcu br. R1-228/14-23 od 13. travnja 2015. kojim rješenjem je određeno da se dijete povjerava na čuvanje i odgoj ocu JN te koje rješenje je postalo pravomoćno 3. rujna 2015.

7.1. Između stranaka nije u konačnici bili sporno da mlt. tužitelj stanuje na adresi [adresa], a koja kuće je u vlasništvu UN i NN, bake i djeda mlt. tužitelja. Uvidom u JRO sustav MUP-a vidljivo je da je na toj adresi mlt. tužitelj prvotno imao prijavljeno boravište i to od 2. lipnja 2015. do 6. srpnja 2022., da bi s danom 11. listopada 2022. tamo prijavio i prebivalište. Otac mlt. tužitelja je na toj adresi od 26. 1. 2018. do 6. srpnja 2022. imao prijavljeno boravište, a prebivalište od 12. rujna 2022.

7.2. Iz iskaza svjedokinje UN proizlazi kako mlt. tužitelj živi s njima unazad 15 godina, dok VN povremeno kod njih prespava budući da inače spava kod svojih roditelja. Kod njih da boravi nakon posla pa sve do nekih 21,00 sat, a sa mlt. tužiteljem da radi zadaću. Istaknula je kako joj je VN do 2021. davao 2.000,00 kn za dijete, dok sada daje 3.000,00 kn mjesečno. Tim iznosima da je obuhvaćen dječji doplatak i osobna invalidnina. Osobna invalidnina je do 2021. iznosila 1.200,00 kn, a nakon toga 1.400,00 kn, dok dječji doplatak iznosi 800,00 kn mjesečno. Dodala je kako je VN plaćao privatnog psihologa za dijete, da mu kupuje garderobu, knjige. Također je dodala kako druge novce nije niti od koga tražila, da ostalo što treba kupuju ona i suprug od svog novca.

7.3. U svom iskazu otac mlt. tužitelja naveo je kako je u početku iznose za uzdržavanje mlt. tužitelja uplaćivao djedu na račun ili baki na ruke i to iz početka 1.000,00 do 2.000,00 kn, kada je riješio dječji doplatak davao je 2.000,00 kn, a kada je riješena invalidnina davao je 3.000,00 kn mjesečno, time da je kupovao sve što je trebalo (odjeću, obuću, školske potrepštine). Nadalje, naveo je kako do 2021. bio zaposlen u hotelima Rab, od 2021. do kraja 2022. radio je Sparu, a od 2023. radi u Pet centru. Za vrijeme kada je bio na Rabu od studenog do kraja travnja je bio kod kuće te su funkcionirali kako i danas funkcioniraju, odnosno svaki dan je dolazio u kuću djeda i bake, ponekad je prespavao (trećinu mjeseca), pomagao je djetetu u izvršavanju školskih obveza, vozio ga u školu, odlazili su na izlete i sl. Kroz ljetni period koji je trajao od svibnja do kraja listopada dolazio bi kući svaki drugi vikend te bi nekada prespavao kod svojih, a nekada u kući u kojoj je bio NNG.

7.4. Ako se sve predmetno uzme u obzir sama činjenica da otac ne provodi 24 sata s djetetom po mišljenju suda, a obzirom i na postojanje formalne odluke da dijete stanuje upravo s njime, ne dovodi u pitanje njegov angažman i skrb za mlt. dijete. Naime, otac je osigurao da u vrijeme kada on ne pruža skrb djetetu isto bude sigurno i zbrinuto (kao uostalom i drugi roditelji kada se njihovo dijete nalazi u školi ili vrtiću), time da se isti u utuženom periodu nalazio na sezonskom radu na otoku Rabu, zbog čega je dolazio svaki drugi vikend te je tada svakodnevno bio sa djetetom (kroz period od svibnja do kraja listopada), a kroz period od studenog do kraja travnja, svakodnevno je dolazio kod djeteta, nekada bi prespavao, pomagao bi djetetu oko školskih obveza i sl. Također je uplaćivao potrebne iznose baki i djedu za uzdržavanje mlt. djeteta. Da je otac bio angažiran oko skrbi za dijete vidljivo je i rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 13. travnja 2015. u kojem je navedeno da dijete živi s djedom i bakom no da otac sudjeluje u svakodnevnom životu djeteta na način da ga vozi u školu i na izvanškolske aktivnosti te se trudi u brizi oko njega te iz presude istog suda br. P Ob-24/2020 u kojoj je ponovo istaknuto kako otac svakodnevno provodi vrijeme s djetetom.

7.5. Odredba čl. 424. st. 5. Obiteljskog zakona (dalje ObZ-a, NN br. 103/15, 98/19, 156/23) propisuje da Hrvatski zavod za socijalni rad zastupa dijete u postupku radi uzdržavanja ako se o djetetu skrbi druga fizička ili pravna osoba.

7.6. Budući da je u ovome predmetu utvrđeno da otac nije nikakvim sporazumom prenio skrb o djetetu na baku i djeda, kao i da u utuženom razdoblju, iako se od svibnja do kraja listopada svake godine nalazio na sezonskom poslu na Rabu, nije napustio dijete već je osigurao primjerenu skrb o njemu te je dolazio svaki drugi vikend kada bi boravio s djetetom, dok u drugom periodu od studenog do kraja travnja nije boravio na moru već je svakodnevno skrbio o djetetu na način da ga je vozio na izvannastavne aktivnosti, izvršavao školske obveze s njim, odlazio na izlete i sl. te je podmirivao njegove potrebe (predmetno potvrđuje i svjedokinja UN), sud smatra kako u ovome slučaju ne dolazi u obzir primjena čl. 424. st. 5. ObZ-a, već se ista primjenjuje u situacijama kada roditelji ne izvršavaju niti jedan segment roditeljske skrbi niti djeca stanuju s roditeljima (npr. kod mjere oduzimanja prava na stanovanje i sl.), a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

8. U utuženom razdoblju mlt. NNG bio je u dobi od osam do četrnaest godina, u tom periodu, kako je to iskazao otac mlt. tužitelja, NNG je intenzivno rastao zbog čega je imao veće izdatke za odjeću i obuću, no da su cijene bile niže tako da je s te osnove trošak bio nekih 950,00 EUR godišnje, za hranu u utuženom periodu trošak za NNG iznosio je oko 1.000,00 do 1.500,00 kn mjesečno, za režije za cijelu kuću oko 300,00 do 350,00 EUR mjesečno, za školske potrepštine oko 50,00 EUR godišnje, za higijenske potrepštine oko 15,00 EUR mjesečno, NNG je u tom razdoblju također imao mobitel za koji je trošak bio gotovo identičan kao i danas tj. 8,00 EUR mjesečno.

9. U svom iskazu tuženica navodi kako je u utuženom razdoblju bila zaposlena i to prvo kao sezonac u [adresa], nije se mogla izjasniti koja joj je bila plaća, od 2017. je radila u restoranu Mala hiža u Međimurju i to negdje godinu i pol, s plaćom od 5.000,00 kn, zatim je radila u tvornici Bernarda do studenog 2021. s plaćom isto negdje oko 5.000,00 kn. Sada radi sezonski na moru od lipnja do kraja listopada i plaća joj je negdje 1.100,00 EUR mjesečno. Dodala je kako stanuje u stanu u [adresa] te najam plaća 240,00 EUR, u tom stanu da živi posljednjih 7 godina. Od 2015. do 2017. živjela je u [adresa], tamo je bila zaposlena u dječjem vrtiću i plaća joj je bila 2.500,00 kn. Pojasnila je kako je nakon [adresa] živjela u [adresa] oko godinu i pol, a nakon toga u [adresa]. Dodala je kako joj je u početku najamnina za stan u [adresa] bila oko 1.200,00 kn, a nakon što je uveden EUR najamnina je podignuta za nekih 40,00 EUR. Sada su joj režije negdje oko 150,00 EUR plus 2.000,00 kn za drva, a takve režije su joj bile za cijelo vrijeme stanovanja u [adresa]. U [adresa] joj je najamnina za stan bila 300,00 EUR, 3.500,00 kn je davala za drva i 150,00 EUR za ostale režije. U [adresa] je najam stana bio oko 700,00 kn, režije oko 1.000,00 kn. Dodala je kako na uzdržavanju ima još jedno dijete koje ima 14 godina.

10. Uvidom u podatke Porezne uprave (strana 37-63 spisa) vidljivo je da je tuženica u periodu od travnja 2015. do kraja 2015. ostvarila dohodak od 12.467,55 kn odnosno 1.385,28 kn mjesečno, u 2016. je ostvarila dohodak od 20.086,43 kn odnosno 1.673,86 kn mjesečno, u 2017. – 37.577,08 kn odnosno 3.131,42 kn mjesečno, u 2018. – 39.279,61 kn odnosno 3.273,30 kn mjesečno, u 2019. – 58.262,18 kn odnosno 4.855,18 kn mjesečno, u 2020. – 63.317,12 kn odnosno 5.276,42 kn mjesečno te od siječnja 2021. do kraja svibnja 2021. – 21.375,55 kn odnosno 4.275,11 kn mjesečno. 11. Prema odredbi članka 289. stavak 1. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Stavkom 2. je propisano da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona. Dakle, u konkretnom slučaju za takav zahtjev radi uskraćenog uzdržavanja aktivno je legitimiran mlt. tužitelj, kako je to i propisano odredbom članka 289. ObZ-a. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, valja navesti kako sukladno čl. 289. st. 3. ObZ-a tražbina djeteta za uskraćeno uzdržavanje prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze. Kako je nesporno da je tužba podnijeta 17. kolovoza 2021. to nisu u zastari svi iznosi koji su dospjeli od 17. kolovoza 2016. Budući da je predmet ovog spora, nakon vraćanja spisa na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, ostao iznos na ime uskraćenog uzdržavanja od 1.844,00 EUR (13.900,00 kn) sa kamatom tekućom na pojedinačne iznose počevši od 14. rujna 2016., evidentno je kako predmetni zatraženi iznosi nisu u zastari.

12. U smislu odredbe članka 307. stavak 1. i članka 311. ObZ-a sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. ŠN u utuženom razdoblju od oko 350,00 EUR mjesečno (2.637,08 kn), a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, školskih potrepština i drugih potreba primjerenih njegovoj dobi i činjenici da se radi o djetetu s autizmom.

13. Nesporno je da tuženica u utuženom razdoblju nije stanovala s djetetom niti je u utuženom razdoblju doprinosila za uzdržavanje mlt. djeteta (a što i sama ističe). Sud je imao u vidu prihode tuženice, sposobnost za rad i zdravstveno stanje (ista ne navodi da ima zdravstvene probleme niti da je nesposobna za rad), mogućnost stjecanja zarade, vlastite potrebe, zakonske obveze uzdržavanja te da dijete ima prednost ispred drugih obveza, dob maloljetnog djeteta, njegovo zdravstveno stanje kao i primjenu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 29/16, 28/17, 30/18, 32/19, 39/20, 30/21), a koje su bile na snazi u utuženom razdoblju te koje su u 2016. iznosile 151,50 EUR, u 2017. 150,91 EUR, u 2018. 158,87 EUR, u 2019. 165,64 EUR, u 2020. 188,47 EUR, u 2021. 197,47 EUR.

14. Prema tome, sud je kod odlučivanja o uskraćenom uzdržavanju vodio računa ukupnim prihodima tuženice i činjenici da je ista u utuženom razdoblju imala još jedno dijete na uzdržavanju, no isto tako i činjenici da za utuženo razdoblje konačno mlt. tužitelj potražuje 26,54 EUR mjesečno za period od rujna 2016. do kraja prosinca 2017., iznos od 33,18 EUR mjesečno za period od siječnja 2018. do kraja prosinca 2020. te iznos od 39,82 EUR mjesečno za period od siječnja 2021. do svibnja 2021., a koji iznosi su znatno niži od minimalnih iznosa utvrđenih gore navedenim Odlukama te je očito da je tužitelj u potraživanju uskraćenog uzdržavanja očito uzeo u obzir iznose koje prima mjesečno s osnova dječjeg doplatka i invalidnine. Ovdje valja navesti da iako mlt. tužitelj prima dječji doplatak te koji je i uzet u konačnici u obzir od strane samog mlt. tužitelja kod traženja uskraćenog uzdržavanja, valja navesti kako sukladno čl. 1. Zakona o doplatku za djecu (NN 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18) doplatak za djecu novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena tim Zakonom radi potpore uzdržavanja i odgoja djece, sukladno čemu dječji doplatak nije prihod djeteta u smislu čl. 291. ObZ-a, pa se istog ne bi trebalo uzimati u obzir kod utvrđivanja obveze uzdržavanja. No, kako je sam tužitelj taj dječji doplatak uzeo u obzir kod postavljanja svog zahtjeva, a koji iznos se u svakom slučaju očito koristi za potrebe djeteta to je i sud predmetno respektirao kod određivanja iznosa uzdržavanja. Također, što se tiče invalidnine koju mlt. tužitelj nesporno prima (što je istaknuo i otac tužitelja) valja naglasiti kako prema čl. 54. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 56/16, 16/17, 130/17, 98/19 i 64/20) pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Dakle, kada je osoba koja ima pravo na invalidninu dijete ono bi to pravo ostvarivalo bez obzira živi li s oba ili samo s jednim roditeljem. Slijedom navedenog, tužitelj kao mlt. dijete ne može biti u nepovoljnijoj situaciji nego što bi to bio da živi s oba roditelja. To i stoga što je novčani doprinos kojeg je dužan plaćati roditelj s kojim dijete ne stanuje u svojoj biti zamjena doprinosu kojeg bi taj roditelj pružao da dijete stanuje s oba roditelja pa slijedom navedenog zbog različite prirode i oblika doprinosa uzdržavanju, dijete glede primanja s osnova osobne invalidnine ne može biti stavljeno u različiti položaj, pa se niti osobna invalidnina ne može smatrati prihodom djeteta iz kojeg bi ono moralo doprinositi vlastitom uzdržavanju. No, opet, kako je sam tužitelj taj iznos invalidnine uzeo u obzir kod potraživanja uskraćenog uzdržavanja, kao i obzirom da se ta invalidnina koristi za potrebe djeteta, to je i predmetno sud respektirao kod određivanja visine uzdržavanja.

15. Kako za predmetno razdoblje mlt. tužitelj traži iznose od po 26,54 EUR mjesečno za period od rujna 2016. do kraja prosinca 2017., iznos od 33,18 EUR mjesečno za period od siječnja 2018. do kraja prosinca 2020. te iznos od 39,82 EUR mjesečno za period od siječnja 2021. do svibnja 2021., a kojim zahtjevom je sud vezan (obzirom da je u preostalom dijelu tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom do zatraženog iznosa od 7.857,19 EUR kao i u dijelu zatražene kamate za period od 14. travnja 2015. do 13. rujna 2016.) sud smatra kako je mlt. tužitelju za period od rujna 2016. do 13. svibnja 2021. uskraćeno uzdržavanje od strane majke kao roditelja s kojim mlt. dijete ne stanuje u iznosu od po 26,54 EUR mjesečno za period od rujna 2016. do kraja prosinca 2017., iznos od 33,18 EUR mjesečno za period od siječnja 2018. do kraja prosinca 2020. te iznos od 39,82 EUR mjesečno za period od siječnja 2021. do svibnja 2021. pri čemu je od posebnog značaja činjenica da se radi o mjesečnim iznosima s osnova uskraćenog uzdržavanja koji su znatno niži od minimalnih iznosa propisanih Odlukama te se majka kao roditelj s kojim dijete ne stanuje ne može osloboditi obveze plaćanja uzdržavanja za mlt. dijete već samom činjenicom što dijete prima dječji doplatak i invalidninu, a iz razloga koji su ranije iznijeti, s time da mjesečni iznosi uskraćenog uzdržavanja u traženoj visini, a obzirom na prihode tuženice, čije su mjesečne potrebe u utuženom razdoblju i to do 2017. iznosile mjesečno oko 500,00 EUR (najamnina, režije, hrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine i sl.), od 2017. do 2018. su iznosile oko 1.500,00 EUR (uz ranije navedeno ista je imala i trošak ogrjeva od 464,53 EUR) te od 2018. pa do kraja utuženog razdoblja u iznosu od oko 800,00 EUR mjesečno kao i obzirom na prihode iste prikazane po poreznoj upravi koja su se do 2017. kretale od 222,16 EUR do 415,61 EUR mjesečno, u 2018. u visini od 434,44 EUR mjesečno, u 2019. 644,39 EUR mjesečno, u 2020. u visini od 700,30 EUR mjesečno te u 2021. u visini od 567,40 EUR mjesečno te prikazane troškove od strane tuženice evidentno je kako je ista ostvarivala veće prihode, a obzirom da nije tvrdila kako nije mogla podmirivati tekuće troškove, što u kombinaciji sa činjenicom da je tuženica zdrava osoba te da mlt. tužitelj potražuje s osnove uskraćenog uzdržavanja mjesečno iznos koji je i više od polovice niži od minimalnih propisanih u određenom utuženom razdoblju, to sud smatra kako je tuženica dužna mlt. tužitelju isplatiti iznos od 1.818,12 EUR, a koji iznos se dobije zbrajanjem svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako je to traženo, a ne očito pogrešno naveden iznos od 1.844,00 EUR, zbog čega je i zahtjev u više zatraženom valjalo odbiti.

16. Prema odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) odlučeno je o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja s time da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati (čl. 289. st. 2. ObZ-a). Kako je tužitelj tražio zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. rujna 2016. pa tako nadalje za svaki mjesec, evidentno je kako takvo traženje nema uporište u gore navedenoj odredbi, zbog čega je valjalo odrediti tijek zakonske zatezne kamate od prvog slijedećeg dana nakon dospijeća tj. za prvi zahtijevani iznos od 26,54 EUR (200,00 kn) počevši od 1. listopada 2016. te za posljednji zahtijevani iznos od 39,82 EUR (300,00 kn) počevši od 1. lipnja 2021. pa do isplate, dok zatraženu kamatu na svaki pojedini iznos u više traženom je valjalo odbiti.

17. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Mlt. tužitelj, obzirom na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev od 7.857,19 EUR (59.200,00 kn) te dosuđeni od 1.818.12 EUR, je uspio u sporu 23,13%, a tuženica 76,87%, što čini ukupni uspjeh tuženice od 53,74% u pogledu tužbenog zahtjeva. Što se tiče protutužbe tuženica je u odnosu na istu u cijelosti izgubila spor, odnosno uspjeh mlt. tužitelja s tim dijelom zahtjeva iznosi 100%. Obzirom da tužba i protutužba po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu to se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-836/2024, Rev-1356/2021).

17.1. Prema odredbi čl. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje Tarifa/2023), za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. Tarife/2023 primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

17.2. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o postupku iz Tbr. 7. toč. 3. Tarife/23 (za zakonsko uzdržavanje) kao i obzirom da je postupak započet 17. kolovoza 2021. to se primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljena u NN br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 (dalje Tarifa/2012). Predmetni stav zauzet je u odlukama Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi br. Gž-36/2024, Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ob-335/2023.

17.3. Prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife/2012 odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, a obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn (1,33 EUR) koja je propisana Tbr. 50. Tarife /2012, proizlazi da ukupni zatraženi trošak za cjelokupni postupak tužitelja i tuženice iznosi 266,00 EUR.

17.4. Obzirom na uspjeh tuženice u pogledu tužbenog zahtjeva istoj pripada trošak od 142,94 EUR, dok mlt. tužitelju obzirom na uspjeh od 100% u odnosu na protutužbeni zahtjev pripada iznos troška od 266,00 EUR. Kada se navedeni iznosi prebiju, proizlazi da je tuženica dužna naknaditi mlt. tužitelju trošak od 123,06 EUR.

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Zdenka Jukić, odvjetnica iz Čakovca

2. Bojana Marčelan, odvjetnica iz Varaždina

3. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Čakovec, Jakova Gotovca 9, nakon pravomoćnosti