Poslovni broj: K-1411/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tibor Kovačiću, kao predsjedniku vijeća, te Vesne Bečić i Mirjane Rogić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mile Lukić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog BN i dr., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), u svezi sa člankom 5. točka 6. i članka 7. stavak 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ br: 57/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj DOK-2246/99 od 30. studenog 2007., s izmjenama od 10. srpnja 2017., sa izmjenom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-181/16 od 22. rujna 2017. te izmjenama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO- 1327/20 od 3. svibnja 2023. te 31. svibnja 2023. i 5. lipnja 2023., nakon javne rasprave, u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Jelene Biga, I. optuženog BN, branitelja I. optuženika odvjetnika NN, II. optuženog CN te branitelja II. optuženika, odvjetnika ČN, dana 16. siječnja 2025. objavio je, a 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., u tekstu: ZKP/08)

I. optuženi BN, sin B i N rođene C, rođen **.**.1958. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VSS, umirovljenik, završio Vojnu akademiju kopnene vojske, diplomirani ekonomist, sa mirovinom od 1.200,00 eura, vlasnik stana na adresi prebivališta, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac troje djece, časnik Oružanih snaga RH, odlikovan Spomenicom Domovinske zahvalnosti Reda Hrvatskog pletera i Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi,

i

II. optuženi CN, sin SN i Č rođene S, rođen **.**.1957. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, vlasnik obiteljske kuće na adresi stanovanja, umirovljenik, mirovina iznosi 1.250,00 eura, vlasnik automobila Toyota Raw 4 iz 2002., OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac dvoje djece, pukovnik Hrvatske vojske, sudionik Domovinskog rata, odlikovan Medaljom Bljesak, Medaljom Oluja, Spomenicom Domovinske zahvalnosti Reda Hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, red Hrvatskog Trolista, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi,

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi

u razdoblju od 4. rujna do 12. studenoga 1992., u Zagrebu, za vrijeme trajanja Domovinskog rata i u vrijeme kada je Republika Hrvatska upravo zbog ratnog stanja te embarga na uvoz oružja određenog od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda otežano nabavljala i financirala nabavu potrebne vojne opreme, pok. ĐN, I. okrivljeni BN, II. okrivljeni CN, te pok. RN djelujući zajednički i dogovorno, na nagovor pok. ĆN, direktora trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o., koristeći opisano teško stanje u kojem se zemlja nalazila zbog oružane agresije na Republiku Hrvatsku tijekom Domovinskog rata te zbog toga nepostojanja kvalitetne kontrole nabavke vojne opreme, u nakani stjecanja znatne nesrazmjerne nepripadne materijalne dobiti za trgovačko društvo "Omikroncommerce" d.o.o. nanošenjem znatne imovinske štete Državnom proračunu Republike Hrvatske, postupili protivno članku 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 55/91) od 25. listopada 1991., te određenju da se vojna oprema nabavlja isključivo od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH), te vršili narudžbe vojne opreme u ime Operativne zone Zagreb i 1. 2 Gardijske brigade ZGN- a i neosnovano odobravali avansno plaćanje po predračunima trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o. na ime navodne isporuke vojne opreme Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb i 1. Gardijskoj brigadi ZGN-u, a nakon što su pok ĐN, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, i II okrivljeni CN, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku I. Gardijske brigade ZNG-a, izdavali trgovačkom društvu Omikorncommerce d.o.o. neosnovane narudžbe u vidu zamolbi za donaciju za vojnu opremu, temeljem kojih je pok. DN, neosnovano u ime i za račun svog trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o. izdavao predračune Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb i 1. Gardijskoj brigadi ZNG-a za vojnu opremu, znajući da će dio robe za koju izdaje predračune biti isporučena kao donacija, odnosno da dio robe ne namjerava isporučiti, da bi potom pok. ĐN, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, i ll okrivljeni CN, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku I. Gardijske brigade ZNG-a, bez izričitog odobrenja Uprave za logistiku ili Uprave za nabavu MORH-a, potpisali i ovjerili pečatom Zapovjedništva predračune trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o. broj 37/92, broj 51/92, broj 52/92, broj 54/92, broj 56/92, broj 57/92, broj 65/92, broj 68/92, broj 77/92, broj 78/92 i broj 79/92, na nekima navodeći da je navedeno izvršeno po nalogu pok. RN, kao zamjenika načelnika Uprave za financije MORH-a, te na taj način naložili isplatu u njima naznačenih novčanih iznosa na ime kupnje vojne opreme, znajući da će dio vojne opreme biti doniran, a dio neće biti isporučen, a nakon čega je pok. RN, kao zamjenik načelnika Uprave za financije MORH-a, doznačio sa žiro-računa Uprave za financije MORH-a na žiro račun Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, kasnije Područnog odjela za financije DS Zagreb, novčana sredstva koja su uz iznos mjesečnog plana potreba i izvršavanja nabavki i usluga bila neosnovano uvećana za iznose navedenih predračuna, iako su pok. ĐN, pok. RN i II. okrivljeni CN znali da je takvo postupanje suprotno članku 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 55/91) od 25. listopada 1991., te određenju da se vojna oprema može nabavljati isključivo centralizirano od strane MORH-a, te da je navedeno postupanje protivno organizacijskom ustrojstvu i postupanju podstožernih postrojbi Glavnog stožera Republike Hrvatske, koje su vojnu opremu morale naručivati i plaćati centralizirano putem MORH-a, iznimno uz prethodno odobrenje Uprave za logistiku MORH-a odnosno Uprave za nabavu MORH-a, kao i da je navedeno postupanje suprotno Uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991. prema kojoj novčana sredstva za financiranje nabavki i usluga za potrebe Operativne zone Zagreb osigurava MORH na osnovu mjesečnog plana potrebe koji obuhvaća taksativno navedene materijalne troškove materijala, potrošne energije, proizvodne usluge, neproizvodne usluge i ostale rashode, te koji mjesečni planovi ne uključuju nabavku vojne opreme, naoružanje, odjeću i obuću jer se ista morala naručivati i plaćati centralizirano putem MORH-a, a ne na nivou zapovjedništava, pri čemu svjesni da navedena uputa ne dozvoljava avansno plaćanje za potrebe izvršenja mjesečnog plana, dok je I. okrivljeni BN, kao načelnik Odjela financijske službe Operativne zone Zagreb, zatim načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno financijsko poslovanje Operativne zone Zagreb, a potom i kao voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb, u čiju nadležnost su spadale postrojbe Operativne zone Zagreb, Provedbene postrojbe MORH-a i Podstožerne postrojbe Glavnog stožera, među kojima je bila 1. Gardijska brigada, i kao takav između ostalog odgovoran za prikupljanje mjesečnih financijskih planova, kontroliranje osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije u vidu primki za materijalna sredstva koja se knjigovodstveno prate kao i obrazloženja sačinjena od načelnika službi ili štaba Zapovjedništva operativne zone Zagreb kao i druge odgovarajuće dokumentacije, koje prate mjesečni financijski plan, prije slanja iste na plaćanje u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb te odgovoran za namjensko trošenje financijskog proračuna sukladno odobrenim mjesečnim planovima potreba i izvršenja nabavki i usluga, propustio utvrditi da navedeni predračuni trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o. za vojnu opremu, nisu niti mogu biti predviđeni kao stavke u mjesečnim planovima potreba i izvršenja nabavki i usluga, obzirom se vojna oprema nabavljala isključivo centralizirano od strane MORH-a, odnosno da navedeni predračuni nisu u skladu sa člankom 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 55/91) od 25. listopada 1991., te Uputom za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991., koja uputa ujedno ne dozvoljava avansno plaćanje, pri čemu je bio svjestan da ne postupa u skladu sa svojim dužnostima prilikom vršenja kontrole tako dobivenih naloga za plaćanje na temelju predračuna za vojnu opremu, te je propustio,

dakle, I. optuženi BN i II. optuženi CN na opisani način iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije kao odgovorne osobe iskoristili svoj položaj i ovlast, prekoračili granice svoje ovlasti te nisu obavili dužnost te na taj način drugoj osobi pribavili korist, te time prouzročili štetu državnom proračunu, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist ili prouzročena šteta, a kaznenim djelom je pribavljena znatna nesrazmjerna imovinska korist,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom položaja i ovlasti, opisano po članku 291. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 291. stavku 2. KZ/11, u svezi sa člankom 5. točke 6 i članka 7. stavka 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 57/11).

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 te nužni izdaci I. optuženog SN BN i II. optuženog CN i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj DOK- 2246/99 od 30. studenog 2007., sa izmjenom od 28. siječnja 2013. I. optuženi ĐN, II. optuženi BN, III. optuženi CN i IV. optuženi DN okrivljeni su zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju i to I., II. i III. optuženik djelo opisano po članku 292. stavak 1. alineja 6. i stavak 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) u svezi člankom 5. točkom 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ 57/11), a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97, a IV. optuženi kazneno djelo opisano po članku 292. stavku 1. alineji 6. i stavku 2. KZ/97, u svezi člankom 37. KZ/97 u svezi člankom 5. točkom 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97.

1.1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko-4168/07 od 13. lipnja 2014. I. optuženi ĐN, II. optuženi BN, III. optuženi CN i IV. optuženi DN proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju i to I., II. i III. optuženi za kazneno djelo opisano po članku 292. stavku 1. alineji 6. i stavku 2. KZ/97 u vezi sa člankom 5. točkom 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97, a IV. optuženi za kazneno djelo opisano po članku 292. stavku 1. alineji 6. i stavku 2. KZ/97, u vezi člankom 37. KZ/97, u vezi sa člankom 5. točka 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97.

1.2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kž-145/15 od 24. studenog 2015. povodom žalbi I. optuženog ĐN, II. optuženog BN, III. optuženog CN i IV. optuženog ĆN ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.3. Nakon ponovljenog postupka, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1747/15 od 7. lipnja 2016. protiv I. optuženog ĐN, II. optuženog BN, III. optuženog CN i IV. optuženog ĆN odbijena je optužba da bi počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju i to I., II. i III. optuženi kazneno djelo opisano po članku 292. stavku 1. alineji 6. i stavku 2. KZ/97 u vezi sa člankom 5. točkom 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97, a IV. optuženi kazneno djelo opisano po članku 292. stavku 1 alineji 6. i stavku 2. KZ/97, u vezi sa člankom 37. KZ/97 u vezi sa člankom 5. točka 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97.

1.4. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kž-673/16 od 30. kolovoza 2016., odbijena je žalba državnog odvjetnika i potvrđena prvostupanjska presuda. Dana 4. listopada 2016. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je podiglo izmijenjenu optužnicu protiv I. optuženog ĐN, II. optuženog BN, III. optuženog CN i IV. optuženog ĆN zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, i to I., II. i III. optuženi zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 246. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 147/12, 56/15, 61/15), a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11, u vezi sa člankom 5. točkom 6. i članka 7. stavka 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a IV. optuženi poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 246. stavku 1. i 2. KZ/11 u vezi sa člankom 37. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 246. stavku 2. u vezi sa člankom 37. stavkom 1. KZ/11, u vezi sa člankom 5. točkom 6. i člankom 7. stavkom 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, zajedno sa zahtjevom za obnovom postupka.

1.5. Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Kv-1245/16 od 19. listopada 2016., dopuštena je obnova postupka okončanog presudom ovog suda poslovni broj: K-1747/15 od 7. lipnja 2015. Dana 11. siječnja 2017. spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kov-76/16 od 10. srpnja 2017. obustavljen je postupak protiv I. optuženog ĐN jer je preminuo, dok je u odnosu na ostale optuženike optužnica potvrđena. Županijski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Kv I-74/19 od 23. kolovoza 2019. oglasio stvarno nenadležnim te spis dostavio Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje.

1.6. Općinski kazneni sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj: K-1504/19 od 16. listopada 2020. obustavio kazneni postupak protiv IV. optuženog LN, jer je preminuo.

2. Uvodno citirana optužnica je tijekom postupka mijenjana više puta a posljednjom izmjenom su I. optuženi BN i II. optuženi CN optuženi zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabom položaja i ovlasti, opisano po članku 291. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 291. stavku 2. KZ/11, u vezi sa člankom 5. točkom 6. i člankom 7. stavkom 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.

2.1. U odnosu na primjenu Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 57/11.), sud je utvrdio da se navedeni Zakon primjene u konkretnom slučaju. Naime, člankom 7. stavkom 1. spomenutog Zakona propisano je da kaznenim djelima ratnog profiterstva smatraju se kaznena djela, između ostaloga, iz članka 5. točke 6. Zakona, ako je njima ostvarena nesrazmjerna imovinska korist, što je zasigurno u ovome predmetu, uzimajući u obzir provedenih financijsko-knjigovodstvenih vještačenja, uz uvjet da je kazneno djelo počinjeno iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, a što je također u konkretnom slučaju, obzirom na inkriminirano razdoblje i mjesto počinjenja (Zagreb). Naime, utuženo kazneno djelo u pravnoj kvalifikaciji te s obzirom na terećeno razdoblje kada je počinjeno, spada u katalog kaznenih djela koja su počinjena za vrijeme trajanja Domovinskog rata, ratnog stanja i neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države i s tim u vezi procesa pretvorbe i privatizacije.

2.2. Upitan kakav stav zauzimaju prema izmijenjenoj optužbi, I. optuženi BN i II. optuženi CN su naveli kako se ne smatraju krivim za kazneno djelo koje im se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je materijalna dokumentacija i to: dopis Generalnog konzulata RH Stuttgart (list 8), podnesak Uprave za nabavu i ugovaranje MORH-a od 28. rujna 2000. (list 26-27), ugovor o poslovno tehničkoj suradnji broj 1/92 od 28.01.1992. (list 31-33), ugovor o darovanju od 05. listopada 1992. godine i 09. listopada 1992. godine (str. 34-35), ugovor o darovanju broj 3050-1712-92-204-201 od 09. listopada 1992. (str. 36), računi TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 37-41), dopis Zapovjedništva 139. brigade HV-a (list 43), račun TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 44-46), dopis Zapovjedništva 157. brigade HV-a (list 47-48), računi TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 49), dopis Zapovjedništva 157. brigade HV-a (list 50), računi TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 51-53), potvrda glavnog stožera, zapovjedništvo OZ (list 54), računi TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 55-56), otpremnica „Omikroncommerca" d.o.o. (list 57), analitička kartica „Omikroncommerca" d.o.o. (list 61-73), pregled računa i plaćanja Chromos - boje i lakovi d.d. (list 74-75), „Omikroncommerca" d.o.o. račun (list 76), dopis Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 77-78), Rješenje Ministarstva financija (list 79-82), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 83), dopis Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 84-85), Rješenje Ministarstva financija (list 86-89), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 90-93), dopis Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 94-95), Rješenje Ministarstva financija (list 86-89), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 96-98), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 99), potvrda Glavnog stožera od Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 100), narudžba Operativne zone Zagreb (list 101-102), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 103), potvrda i skladišna primka Glavnog stožera od Zapovjedništva operativne zone Zagreb 2-28 (list 104-105), narudžbenica (list 106-107), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 108), skladišna primka broj 05 (list 109), skladišna primka broj 365 (list 110), potvrda Glavnog stožera zapovjedništva OZ (list 111), Rješenje i Zaključak Ministarstva financija (list 112-114), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 115), narudžba Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 116), Potvrda Zapovjedništva zbornog područja Zagreb (list 117-118), račun i izvještaj o odobrenju „Omikroncommerca" d.o.o. (list 119-122), narudžba I. brigade ZNG (list 123), potvrda I. gardijske brigade (list 124), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 125), otpremnica „Omikroncommerca" d.o.o. (list 126- 130), zamolba I. brigade ZNG (list 131), račun „Omikroncommerca" d.o.o. s izvještajem o odobrenju i skladišna primka broj 351 (list 132-134), narudžba VP3010 (list 135-136), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 137), potvrda Glavni stožer Zapovjedništva OZ (list 138), narudžba Zbora narodne garde 2. brigada (138a-139), otpremnica i račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 140-142), zamolba I. brigade ZNG (list 143), potvrda I. gardijske brigade (list 144), otpremnica „Omikroncommerca" d.o.o. i izvještaj odobrenja (list 145-146), izjava „Omikroncommerca" d.o.o. (list 147-149), izvadak iz sudskog registra „Omikroncommerca" d.o.o. (list 181-190), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 191-194), skladišna primka 2-11 (list 195), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 196-197), skladišna primka 3-21 (list 198), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 199-200), skladišna primka 3-3 (list 201), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 202-203), skladišna primka 2-3 i 2-4 (list 204-205), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 206-208), skladišna primka 5/2, 13/2, 120, 119, 2-3, (list 209-211), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 212-213), skladišna primka 9-33, 2-28 i 3-3 (list 214-215), narudžbenica Ministarstva obrane (list 216), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 225-228), skladišna primka br. 279, 276, 05,02/2, 280, 01, 08 (list 229-232), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 233-234), skladišna primka br. 01,08, 05 (list 235-236), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 237, 239), skladišna primka 274 (list 240), izjava o pravdanju predračuna Ministarstva obrane (list 241-242), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva obrane (list 248), narudžbenica Ministarstva obrane (list 264), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 265-266), skladišna primka 3-3, 9-33, 2-28 (list 267-268), rekapitulacija štete učinjena na teret MORH-a (list 279-286), dostava cijena opskrbnih materijalnih sredstava Ministarstva obrane ( list 288-291), zapisnik o kontroli materijalno financijskog poslovanja Ministarstva financija (list 292-300), uputa o izrade mjesečnog plana potreba io izvršavanja nabavki i usluga zapovjedništvo operativne zone (list 304-305), narudžba Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 306-307), kartica poslovnog partnera „Omikroncommerc" d.o.o. (list 308-309), nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financija i računovodstvo Branka Petanjeka (list 314-377), zapovijed Ministarstva obrane (list 392-393), shema financiranja i sistematizacija poslova i radnih dodataka (list 394-398), računi „Omikroncommerca" d.o.o. i izvještaj o zaduženju te skladišne primke (list 399-412), obavijest o upisu činjenice smrti za RN (list 424), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Branka Petanjeka (list 454-456), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Branka Petanjeka (list 568-575), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović (list 608-630), nalaz i mišljenje - razlike po nalazima vještaka stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović (list 663-666), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Branka Petanjeka (list 667-668), dopis Ministarstva obrane Glavnog stožera OS RH (list 686), saldo knjigovodstvene kartice „Omikroncommerc" d.o.o. (list 710711), Rješenje o odobrenju izlučivanja registarskog gradiva tajništva Ministarstva obrane s prilozima arhivske građe i dokumentacijom (list 721-811), nalaz mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i porez Petre Blašković (list 1165-1184), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva obrane (list 1249B), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva obrane (list 1249C-1249D), narudžba Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 1249E-1249G), smrtni list za DN (list 1256). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za I. optuženika (list 1455-1456) i prekršajne evidencije (list 1451-1452) te kaznene evidencije za II. optuženika (list 1457-1458) i prekršajne evidencije (list 1453-1454).

3.1. Ujedno, tijekom dokaznog postupka pročitani su: iskaz svjedoka ŠN, svjedoka HN, UN, FN, ON, VN, GN sa zapisnika od 21. svibnja 2009. (list 506-510), svjedoka MN, IN sa zapisnika od 8. srpnja 2009. (list 511-512), svjedoka ŽN sa zapisnika od 24. rujan 2009. (515- 516), nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financija Branka Petanjeka sa zapisnika od 24. svibnja 2010. (list 547-548), nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financija Branka Petanjeka sa zapisnika od 4. srpnja 2011. (list 606), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović sa zapisnika od 13. ožujka 2012. (list 644), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović i Branka Petanjeka sa zapisnika od 10. listopada 2012. (list 654-655), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović i Branka Petanjeka sa zapisnika od 23. listopada 2012. (list 669), svjedoka AN sa zapisnika od 17. rujna 2013. (list 713), svjedoka HN, FN sa zapisnika od 9. listopada 2017. (list 1090-1091), svjedoka VN, GN sa zapisnika od 19. listopada 2017. (list 1098-1100), svjedoka UN, MN sa zapisnika od 13. studenog 2017. (list 1105-1107), svjedoka IN, ŽN, ON sa zapisnika od 7. prosinca 2017. (list 1111-1113), svjedoka AN sa zapisnika 4. srpnja 2018. (list 1157-1158), nalaz mišljenje stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i porez Petre Blašković sa zapisnika od 2. listopada 2018. (list 1190-1192), svjedoka EN, TN sa zapisnika od 15. studenog 2018. (list 1201-1203), svjedoka ZN sa zapisnika od 16. studenog 2018. (list 1204-1206), obrana pok. ĐN sa zapisnika od 21. svibnja 2014. (list 827-829) i obrana pok. ĆN sa zapisnika od 21. svibnja 2014. (list 831-832).

4. Na kraju dokaznog postupka pristupilo se iznošenju obrane, kojom prilikom je I. optuženi BN naveo da u cijelosti ostajem kod obrane koje iznio u prethodnom postupku, ali i na raspravi i nema više ništa za dodati. Ostajem i pri svojoj pisanoj obrani koju je ranije pročitao.

4.1. U obrani I. optuženik je naveo da je u inkriminiranom periodu bio načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno financijsko poslovanje u Zapovjedništvu III Operativne zone Zagreb, Ministarstva obrane RH, dok su ĐN i II. optuženi CN u to vrijeme bili pomoćnici zapovjednika za logistiku Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, a II. optuženi CN i pomoćnik zapovjednika za logistiku I Brigade ZNG-a. Dodaje kako su njih dvojica bili ovlaštene osobe za izdavanje naloga za plaćanje, pa time i za plaćanje prema poduzeću "Omikroncommerce" d.o.o., a dok su njegova saznanja o poslovanju Ministarstva obrane s navedenim poduzećem bila isključivo u tome što je na uvid imao račune koji su dolazili na naplatu, a koje naplate su bile odobrene od ĐN, koji je njemu u to vrijeme bio i neposredno nadređen, te II. optuženog CN. Navodi kako je zamjenik načelnika Uprava za financije MORH-a te njemu neposredno strukovno prvo nadređena osoba bio RN, te ističe kako je DN upoznao krajem 1993., upravo na proslavi rođenja sina PN, i to mu je sa DN bio i jedini kontakt. Objašnjava kako je zaduženje njega i njegovog odjela bilo prikupljanje mjesečnih financijskih planova od postrojbi koje su pripadala III Operativnoj zoni Zagreb, a od 1. lipnja 1992. pridodane su i Provedbene postrojbe MORH-a i Podstožerne postrojbe Glavnog stožera, a među kojim postrojbama je bila i 1. Gardijska brigada. Nadalje, je naveo kako je 24. rujna 1992. bio imenovan voditeljem Područnog odjela za financije djelatne skupine Zagreb, te je od 24. rujna 1992. do 31. listopada 1992. imao točne određene i definirane poslove koje je obavljao, odnosno do 30. rujna 1992. trebao je predložiti djelatnike koji će raditi u Odjelu za financije, pa je u tom periodu i obavljao razgovore s potencijalnim djelatnicima i 30. rujna 1992. predložio je Upravi za financije djelatnike za rad. Nakon 30. rujna 1992., a zaključno sa 31. listopadom 1992., navodi kako je njegova zadaća bila da upozna sve postrojbe s novom organizacijom rada Uprave za financije, pa je stoga u svrhu obavljanja ove zadaće i održavao sastanke s predstavnicima postrojbi, a također navodi da mu je zadaća bila i da s upravom za graditeljstvo i informatiku stvori uvjete za početak rada Područnog odjela za financije, te da definira kretanje dokumentacije prema Područnom odjelu za financije, te od Područnog odjela za financije prema Upravi za financije, kao i da promijeni naziv žiro-računa. Ističe da je Odjel za financije počeo i službeno funkcionirati 1. studenog 1992. pa je od tog datuma i on počeo obavljati poslove voditelja Područnog odjela za financije, a dok je u periodu od 10. ožujka 1992. do 24. rujna 1992. bio načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno - financijsko poslovanje, te je tada imao prikupljati mjesečne planove potreba postrojbi, dostavljati objedinjeni plan Upravu za financije Ministarstva obrane, a u djelokrug njegovih poslova spadala je i organizacija materijalno-financijskog poslovanja iz nadležnosti financijske struke u podređenim postrojbama, kontrola kompletnosti dokumentacije prije slanja na plaćanje u računovodstveni centar, kao i kontrola dokumentacije za obračun i isplatu plaća djelatnika i slično, te vođenje blagajničkog poslovanja. Objašnjava kako je, u vrijeme dok je bio načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno financijsko poslovanje, vezano uz obnašanje svojih dužnosti bio u kontaktu s ĐN, jer mu je on bio prvo nadređena osoba i od njega je primao naloge za rad, a dok vezano za obnašanje svojih dužnosti nije bio ni u kakvom odnosu s II. optuženim CN. Što se tiče plaćanja na račun "Ominkroncommerca" od strane MORH-a, navodi kako on nije imao nikakvih ovlasti vezanih za plaćanje i kontrolu plaćanja računa, a niti je mogao znati je li oprema donirana ili nije, niti ga je o tome itko obavijestio. Objašnjava kako se sve vezano za račune, plaćanje i kontrolu obavljalo u računovodstvenom centru Zapovjedništva operativne zone Zagreb, gdje je načelnik bio pukovnik JN, te dodaje kako on osobno i njegova služba sa plaćanjem nisu imali nikakve veze, niti je on s plaćanjem bio upoznat, a niti je njegova zadaća bila odobriti bilo koje plaćanje računa, pa tako i "Ominkroncommercu". Opisuje kako mu je tijekom rujna 1992. ĐN rekao da je bio na jednom sastanku u Ministarstvu obrane, te da je odlučeno da je zapovjedništvo Operativne zone Zagreb dobilo odobrenje da može naručiti određenu opremu od "Omikroncommerce" d.o.o i da će se plaćanje obaviti putem predračuna, a dodaje kako mu je tada pokazao prvi predračun. Ističe da je ĐN upozorio da nabava opreme ide preko Uprave za nabavu MORH-a, a plaćanje preko Uprave za financije MORH-a, te navodi kako mu je I. optuženi ĐN tada rekao da je na sastanku bio i zamjenik načelnika Uprave za financije RN, te da će mu on prenijeti što je zaključeno, da bi ga idući dan doista nazvao RN koji mu je rekao da će se plaćanje izvršiti iz sredstava koja su doznačena za poslovanje Operativne zone, a za koji iznos će Uprava za financije povećati plan. Dodaje kako je nalog za plaćanje svih, pa tako i tog računa, dao ĐN, a napisano je po čijem odobrenju će se plaćanje izvršiti, pa navodi da je njegova služba taj račun, kao i druge račune, proslijedila na plaćanje računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb, pri čemu ističe da je o svemu navedenom upoznao i načelnika KN. Stoga, dodaje, točno je da je račun "Omikroncommerce" d.o.o., kao i računi drugih dobavljača, prolazio preko njegove službe, ali on nije donosio nikakve odluke, nije nalagao niti odobravao plaćanje, niti je znao da će oprema biti donirana, kao i da nema obveze plaćanja jer se ništa od navedenog nije odnosilo na ono o čemu bi on odlučio. Dodaje kako je područni Odjel za financije od računovodstvenog centra, a po njegom prestanku rada, preuzeo svu raspoloživu dokumentaciju od računovodstvenog centra, pa ukoliko bi naišli na neke otvorene stavke tj. neopravdane predračune tada bi zatražili da se oni kompletiraju, što je značilo da se na takav predračun treba dostaviti račun na kojem piše da je plaćen po predračunu, te ovjera načelnika odgovarajuće struke, a ovisno o vrsti robe koja je nabavljana, te iz koje je vidljivo da roba navedena u računu odgovara po kvaliteti i količini, te nalog za plaćanje pomoćnika za logistiku kao i primka. Objašnjava kako on osobno nije vršio pregled tj. kontrolu dostavljene dokumentacije, jer je za to postojao odjel za knjigovodstvo, odnosno za kontrolu materijalno-financijskog poslovanja, niti mu je itko djelatnika tog odjela prijavio da bi primijetio bilo kakvih nezakonitosti, pri čemu dodaje kako su djelatnici navedenog odjela uočene nepravilnosti i nezakonitosti bili dužni njemu prijaviti, a ukoliko bi dostavljena dokumentacija bila u potpunosti u redu tada ga o tome nisu bili dužni obavještavati. Ističe da je provjerom računa u studenom 2002. utvrdio da postoje neopravdani predračuni koji su se vodili u računovodstvenom centru od "Omikroncommerce" d.o.o., što znači da nije postojala dokumentacija da je primljena roba s računom, odnosno da je roba primljena po fakturi, te da je po predračunu izvršena preduplata, pa navodi da je o tome obavijestio i ĐN i RN, koji su mu obećali da će uplate biti opravdane, pa su početkom prosinca na račune koji opravdavaju navedeno stigle procjene, ali bez ikakvih potvrda i ovjera. Dodaje da je, budući da nisu bili ispunjeni, fakture slao u vojnu poštu 1075- Zapovjedništvo Operativne zone radi provjere uplate i kompletiranja, te ističe da su mu tada dostavljene potvrde i potvrde ovlaštenih osobe. Također ističe da je nabava napravljena i za Sigurnosno informativnu službu SIS) čiju nabavu je načelnik potvrdio, pa navodi kako nije imao razloga sumnjati u to da je roba primljena, ističući kako je radio po pravilima struke. Objašnjava kako organizacijske cjeline u kojima je radio do 31. listopada 1992., uopće nisu vodile žiro-račun, pa stoga i nije mogao kako transferirati novac na račun tvrtke "Omikroncommerce" d.o.o., te dodaje da su, do 31. listopada 1992., plaćanja po svim računima i predračunima vršena u računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb, a koji je bio pod Zapovjedništvom Operativne zone Zagreb. Dodaje da je Područni odjel za financije djelatne skupine Zagreb počeo s radom 01. studenog 1992., a od 11 spornih predračuna koji se navode u optužnici, 10 ih je plaćeno do 31. listopada 1992., te ističe da niti on, a niti bilo tko od djelatnika područnog Odjela za financije nije vodio razgovore niti dogovore oko nabavke opreme od tvrtke "Omikroncommerce" d.o.o a niti je provodio bilo kakva nezakonita plaćanja.

4.2. U obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka I. optuženi BN je naveo kako je prema izmijenjenoj optužnici od 3. svibnja 2023., s izmjenama i dopunama od 31. svibnja 2023. i 5. lipnja 2023. (u daljnjem tekstu: izmijenjena optužnica) optužen da je s gospodom ĐN, CN i RN djelujući zajednički i dogovorno, a na nagovor gospodina ĆN počinio inkriminirano kazneno djelo. U razdoblju na koje se odnosi optužnica (od 4. rujna do 12. studenog 1992.), osobno je poznao gospodina ĐN i gospodina RN, dok gospodu CN i DN nije osobno znao niti sreo, niti je s njima neposredno ili posredno vodio bilo kakve razgovore ili dogovore vezane za poslovanje s tvrtkom Omikroncommerce d.o.o. Zagreb. Gospodin ĐN je u razdoblju na koje se odnosi optužnica bio pomoćnik zapovjednika 3. operativne zone za logistiku i njemu zapovjedno prvo nadređena osoba, od kojeg je primao zadaće i zapovijedi za rad. Inače, upoznao ga je početkom studenoga 1991., kada je bio raspoređen na rad u Zapovjedništvo 3. operativne zone. Gospodin RN je u razdoblju na koje se odnosi optužnica bio zamjenik načelnika Uprave za financije Ministarstva obrane i njemu strukovno prvonadređena osoba, od kojeg je primao naloge za rad sukladno odredbama zapovijedi ministra obrane od 10. rujna 1992. Inače, upoznao ga je nakon što je primio dužnost zamjenika načelnika Uprave za financije Ministarstva obrane krajem lipnja ili početkom srpnja 1992. Prema tome, s gospodom ĐN i RN se nije mogao dogovarati, jer su mu bili nadređeni i od njih je primao zapovjedi i naloge za rad, a s gospodom CN i DN se nije mogao dogovarati jer se nisu niti čuli, niti sreli, niti poznali. U svim dosadašnjim optužnicama i tijekom više od 14 godina od početka ovog suđenja nije prezentiran niti jedan dokaz o zajedničkom djelovanju i dogovoru za izvršenje inkriminiranog kaznenog djela, a što je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu u svom rješenju od 24. studenog 2015. Nadalje, u istoj izmijenjenoj optužnici je optužen da je kao načelnik Odjela financijske službe Operativne zone Zagreb, zatim načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno financijsko poslovanje Operativne zone Zagreb, a potom i kao voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb bio odgovoran za kontroliranje osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije prije slanja iste na plaćanje u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb, te propustio nepravilne naloge za plaćanje inkriminiranih predračuna vratiti gospodi ĐN i CN kao neosnovane, već ih je kao osnovane proslijedio dalje u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb, gdje su temeljem takve dokumentacije sačinjavani virmani i vršene isplate. Međutim, u izmijenjenoj optužnici u ovom dijelu ima jako puno netočnih navoda u pogledu organizacijske strukture Operativne zone Zagreb, kao i u opisu postupaka s dokumentacijom u Operativnoj zoni Zagreb i Područnom odjelu za financije Djelatne skupine Zagreb. Kao prvo, nikada nije bio načelnik Odjela financijske službe Operativne zone Zagreb, jer takav odjel nije nikada ni postojao. U istrazi i tijekom više od 14 godina od početka ovog suđenja naveo je i dokumentirao da je do 23. rujna 1992. (a počevši od 10. ožujka 1992.) obnašao dužnost načelnika Odjeljenja za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva 3. operativne zone (dokaz - akt Personalne uprave Ministarstva obrane od 25. travnja 1992. godine). Također, u Operativnoj zoni Zagreb nikada nije postojao samostalni Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb i ne postoji dokument iz kojeg bi se to moglo zaključiti. U izmijenjenoj optužnici se ponovo ne uvažava dokazana činjenica da je u Operativnoj zoni Zagreb u inkriminirano vrijeme postojao Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb, koji je bio posebna organizacijska cjelina (vojna pošta) neposredno podređena Zapovjedništvu operativne zone Zagreb, a koji je obavljao poslove kontrole dokumentacije prije isplate, vođenja žiro računa i provedbe plaćanja računa dobavljačima i popune blagajni u postrojbama, vođenja financijskog knjigovodstva i obračuna i isplate plaća i drugih primanja (dokazi - akti Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb od 2. travnja 1992. godine i od 30. lipnja 1992. godine). Iz akta Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb od 30. lipnja 1992. godine može se vidjeti njegova unutarnja organizacija i to Odjel za kontrolu, Odjel za knjigovodstvo i platni promet i Odjel za obračun plaća. U izmijenjenoj optužnici ponovo nije uzeta u obzir činjenica da se kontrola dokumentacije prije isplate (kontroliranje osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije) nije provodila u Odjeljenju za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike u Zapovjedništvu operativne zone Zagreb, u kojem je radio, već u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb u kojem nikada nije radio, a što su u svojim iskazima potvrdili svjedoci FN i VN, tadašnji djelatnici Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb (zapisnici s rasprava od 21. svibnja 2009., 9. listopada 2017. i 19. listopada 2017.). Sve postrojbe Operativne zone Zagreb, zatim podstožerne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske i provedbene postrojbe Ministarstva obrane Republike Hrvatske svoju dokumentaciju za plaćanje dostavljale su u Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb. U Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb ta dokumentacija je prvo išla u Odjel za kontrolu, gdje je vršena zakonska, računska i formalna kontrola dokumentacije prije plaćanja. Nakon što su kontrolori u Odjelu za kontrolu Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb utvrdili ispravnost dokumentacije za plaćanje, prosljeđivali su je u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb, gdje je vršeno knjiženje, priprema virmana za plaćanje i predaja tih virmana Službi društvenog knjigovodstva na realizaciju. Ovaj postupak su u svojim iskazima detaljno opisali svjedoci FN i VN, tadašnji djelatnici Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb (zapisnici s rasprava od 21. svibnja 2009., 9. listopada 2017. i 19. listopada 2017.). Prema tome, 1. brigada ZNG-a nikada nije dostavljala svoju dokumentaciju za plaćanje na kontrolu Odjeljenju za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva operativne zone Zagreb, već u Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb. Dakle, kao načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva operativne zone Zagreb nije mogao biti odgovoran za kontrolu dokumentacije za isplatu 1. brigade ZNG-a. Između ostalog, u vrijeme kada je 1. brigada ZNG-a dostavila na kontrolu i plaćanje Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb svoja prva dva inkriminirana predračuna od 26. listopada 1992., on već nije obnašao dužnost načelnika Odjeljenja za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva operativne zone Zagreb, jer je po zapovijedi pomoćnika ministra obrane general pukovnika BH od 24. rujna 1992. s istim danom raspoređen u Ministarstvo obrane na dužnost voditelja Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb u sastavu Uprave za financije Ministarstva obrane, sa zadaćom da stvori uvjete da Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb započne s redovitim radom 1. studenog 1992. (list spisa 392-393). U razdoblju od 24. rujna do 31. listopada 1992. provodio je konkretne zadaće taksativno navedene u toj zapovijedi pomoćnika ministra obrane, a među tim zadaćama nije bila kontrola osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije. Zapovjedništvo operativne zone Zagreb je u razdoblju nakon 23. rujna 1991., kada više nije bio načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva operativne zone Zagreb, dostavilo na kontrolu i plaćanje Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb pet inkriminiranih predračuna s kojima nije bio ni u kakvom doticaju i nije ni mogao biti odgovoran za kontrolu dokumentacije za isplatu po tim inkriminiranim predračunima. Do početka rada Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb 1. studenog 1992., Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb je izvršio kontrolu, pripremio virmanske naloge i proslijedio ih na realizaciju u Službu društvenog knjigovodstva za plaćanje prvih 10 od 11 inkriminiranih predračuna društva Omikroncommerce d.o.o. Prema tome, organizacijske cjeline u kojima je radio i za čiji je rad bio odgovoran do 31. listopada 1992. nisu provodile kontrolu osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije, pa samim time nije ni mogao počiniti kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Prema navedenoj zapovijedi pomoćnika ministra obrane general pukovnika BH od 24. rujna 1992., Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb je počeo s redovitim radom 1. studenog 1992. i sastojao se od Odjela za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja, Odjela za knjigovodstvo i platni promet i Odjela za obračun plaća. Procedura je bila da postrojbe dostavljaju Područnom odjelu za financije Djelatne skupine Zagreb račune i predračune uz dostavnicu u dva primjerka, koja je predstavljala popis računa i predračuna dostavljenih toga dana. Dostavnice s računima i predračunima je u Područnom odjelu za financije Djelatne skupine Zagreb preuzimao administrativni referent, koji je na dostavnice otisnuo datum prijema. Nakon toga je dostavnice s računima i predračunima po internoj dostavnoj knjizi predavao Odjelu za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja. Kontrolori u Odjelu za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja su provodili kontrolu dostavljenih računa i predračuna (zakonska, računska i formalna kontrola) i ako nisu utvrdili nikakve neispravnosti ili nezakonitosti, ispravne račune i predračune su po internoj dostavnoj knjizi predavali Odjelu za knjigovodstvo i platni promet, a dostavnice vraćali adminstrativnom referentu, koji je jedan primjerak vraćao postrojbi koja je dostavila račune i predračune, a jedan primjerak odlagao u arhivu Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb. U slučaju da je kontrolor utvrdio neku neispravnost ili nezakonitost, pripremio je upozorbu prema postrojbi iz koje je bio naredbodavatelj koji je izdao nalog za plaćanje, u kojoj je navodio zbog čega nalog za isplatu smatra neispravnim ili nezakonitim, odredbe propisa koje pri tome nisu poštovane, način na koji se te neispravnosti ili nezakonitosti mogu otkloniti i rok za otklanjanje tih neispravnosti ili nezakonitosti i dostavio je voditelju Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb na potpis. Ovo su u svojim iskazima potvrdili svjedoci FN i VN, koji su od 1. studenog 1992. bili djelatnici Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb (zapisnici s rasprava od 21. svibnja 2009., 9. listopada 2017. i 19. listopada 2017.). Odjel za knjigovodstvo i platni promet je provodio knjiženje računa i predračuna u financijskom knjigovodstvo, a referenti platnog prometa iz tog odjela su pripremali virmanske naloge za plaćanje računa i predračuna, dostavljali pripremljene virmanske naloge na potpis šefu Odjela za knjigovodstvo i platni promet i po doznaci sredstava iz Uprave za financije Ministarstva obrane nosili potpisane virmanske naloge na realizaciju u Službu društvenog knjigovodstva. Nakon što je Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb počeo s radom 1. studenog 1992. i ugašen Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb, 1. brigada ZNG-a (odnosno gospodin CN, pomoćnik zapovjednika za logistiku u 1. brigadi ZNG-a) izdala je nalog za plaćanje jednog preostalog od 11 inkriminiranih predračuna društva Omikroncommerce d.o.o. i to predračuna broj 79/92 od 2. studenog 1992. Taj predračun je primljen u Područnom odjelu za financije Djelatne skupine Zagreb 3. studenog 1992., isti dan je Odjel za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja izvršio kontrolu i s obzirom da nije utvrdio neispravnosti ili nezakonitosti, predao ga je Odjelu za knjigovodstvo i platni promet gdje je gospodin VN kao šef Odjela za knjigovodstvo i platni promet potpisao virmanski nalog za plaćanje tog predračuna i taj virmanski nalog je 4. studenog 1992. odnijet na realizaciju u Službu društvenog knjigovodstva. S obzirom da Odjel za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja na tom predračunu nije utvrdio nikakve neispravnosti ili nezakonitosti, jer je nalog za isplatu izdala ovlaštena osoba, on kao voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb nije bio upoznat s plaćanjem tog konkretnog predračuna, a prema proceduri nije ni trebao biti, jer su k njemu dolazili samo oni računi i predračuni kod kojih je kontrola utvrdila neku neispravnost ili nezakonitost. Osobno kao voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb nije provodio kontrolu osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije, niti je to bilo u opisu poslova njegovog radnog mjesta. U inkriminiranom razdoblju od 4. rujna do 12. studenog 1992. u Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb, kao ni u Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb nisu dostavljeni računi i popratna dokumentacija u vidu primki za pravdanje isplata po inkriminiranim predračunima, tako da se prigodom plaćanja tih predračuna nije imalo na temelju čega zaključiti da neka oprema eventualno predstavlja donaciju ili da uopće neće biti isporučena. To je na glavnoj raspravi održanoj 10. listopada 2012. potvrdila i vještakinja za knjigovodstvo i financije Smiljana Josipović. Nadalje, u izmijenjenoj optužnici je navedeno da je propustio utvrditi da inkriminirani predračuni nisu u skladu s Uputom za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991. Navedena Uputa je donijeta u trenutku kada je Ministarstvo obrane odobrilo otvaranje žiro računa Zapovjedništvu operativne zone Zagreb, a svrha joj je bila definiranje nadležnosti u okviru samog Zapovjedništva operativne zone Zagreb. Dakle, radilo se o internom dokumentu samog Zapovjedništva operativne zone Zagreb, u kojem su određeni nositelji poslova definiranih u Uputstvu o načinu financiranja, sanitetskom i intendantskom osiguranju brigada rezervnog sastava Zbora narodne garde od 25. srpnja 1991. i nije se odnosila na Ministarstvo obrane i druge postrojbe izvan Operativne zone Zagreb, pa tako ni na 1. brigadu ZNG-a. U vrijeme donošenja navedene Upute, svaka postrojba je imala svoj žiro račun i sama plaćala svoje stvorene obveze iz financijskih sredstava koje im je doznačivalo Ministarstvo obrane. Ministarstvo obrane je izravno komuniciralo s postrojbama i doznačivalo im financijska sredstva na njihove žiro račune. Takav način funkcioniranja za postrojbe Operativne zone Zagreb bio je u primjeni do početka rada Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb u travnju 1992. i gašenja žiro računa postrojbama. Nakon toga je Uprava za financije Ministarstva obrane definirala novi obrazac mjesečnog plana potreba i prema zbirnom mjesečnom planu potreba postrojbi Operativne zone Zagreb, podstožernih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske i provedbenih postrojbi Ministarstva obrane doznačivala financijska sredstva na žiro račun koji se vodio u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb. Uprava za financije Ministarstva obrane nije donosila nikakav pisani akt o odobravanju zbirnog mjesečnog plana potreba, niti je o tome davala bilo kakve pisane ili usmene obavijesti, već je prema prilivu financijskih sredstava iz Državnog proračuna doznačivala financijska sredstva na žiro račun koji se vodio u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb. Dakle, Zapovjedništvo operativne zone Zagreb nikada nije imalo saznanja o tome koliko je ukupno prema mjesečnom planu potreba odobreno i za koje namjene, već je samo znalo koliko je i kada ukupno uplaćeno na žiro račun koji se vodio u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb. Pored toga, na glavnoj raspravi održanoj 10. listopada 2012. vještakinja za knjigovodstvo i financije Smiljana Josipović navela je da prilikom izrade nalaza nije dobila na uvid mjesečne planove potreba za inkriminirano razdoblje, jer se ne nalaze u spisu, a s obzirom na protek vremena nije ih moguće pribaviti. Tijekom prethodnog dokaznog postupka nije utvrđeno do kada je navedena Uputa stvarno bila na snazi, obzirom na promijene u organizaciji i ustrojstvu Ministarstva obrane i Hrvatske vojske tijekom 1992. i na koga se odnosila, pa nema nikakvog temelja za konstataciju da je propustio utvrditi da inkriminirani predračuni nisu u skladu s tom Uputom, pogotovo zbog toga što njegovo Odjeljenje za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva 3. operativne zone i nije bilo nadležno za kontrolu osnovanosti i dopuštenosti računa, a i ja sam od 24. rujna 1992. postao djelatnik Ministarstva obrane, na koje se navedena Uputa nije odnosila. Također je u izmijenjenoj optužnici navedeno da je propustio utvrditi da inkriminirani predračuni nisu u skladu s člankom 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 55/91). Navedeni članak te Uredbe ni na koji način ne regulira postupke nabave u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci, već regulira tko obavlja promet naoružanja i vojne opreme na razini Republike Hrvatske, a kako osobno nije provodio kontrolu osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije, nije niti mogao počiniti propust koji mu se stavlja na teret. U Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske je obnašao najodgovornije dužnosti u okviru financijske struke. Nakon dužnosti voditelja Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb, koju je obnašao od 1992. do 1996., od 1996. do 1998. obnašao je dužnost savjetnika načelnika Uprave za financije Ministarstva obrane odnosno pomoćnika ministra obrane za financije i proračun, od 1998. do 2002. obnašao je dužnost načelnika Uprave za programiranje Ministarstva obrane, koja se bavila razvojem i implementacijom novog sustava upravljanja resursima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske, zatim od 2002. do 2005. dužnost načelnika Uprave za financije Ministarstva obrane, od 2005. do 2007. bio je načelnik Odjela za programiranje, proračun i financije u Zapovjedništvu Hrvatske kopnene vojske, a od kraja 2007. do ožujka 2009. bio je načelnik Odjela inspekcije sustava materijalne i financijske potpore u Inspektoratu obrane. Kroz cijelo navedeno vrijeme njegov je rad ocjenjivan svake godine najvišom službenom ocjenom „OSOBITO SE ISTIČE“. Za imenovanje na svaku od navedenih dužnosti morao je proći detaljnu sigurnosnu provjeru. S obzirom da je Sigurnosno-informativna služba Ministarstva obrane poslovanje s tvrtkom Omikroncommerce d.o.o. Zagreb detaljno istraživala tijekom 1994. i da su s njihovim nalazima bili upoznati najviši dužnosnici u Republici Hrvatskoj (Predsjednici RH, Predsjednici Vlade RH, ministri obrane, pomoćnici ministra obrane), da je postojala i najmanja sumnja u njegovu umiješanost u nečasne poslove sigurno ne bi mogao proći na sigurnosnoj provjeri i ne bi ga predlagali i imenovali na dužnosti koje je obnašao. To se pogotovo odnosilo na dužnosti za koje je imenovanje potpisivao Predsjednik Republike Hrvatske (1998. godine za dužnost načelnika Uprave za programiranje Ministarstva obrane i 2005. godine za dužnost načelnika Odjela za programiranje, proračun i financije u Zapovjedništvu Hrvatske kopnene vojske). Na posebno pitanje ZODO, je odgovorio da nije vršio kontrolu kompletnosti dokumentacije već, a kako je to i u svojoj obrani naveo, kontrola se provodila u računovodstvenom centru operativne zone Zagreb, a koje je onda nakon svoje kontrole to slala u Odjel za knjigovodstvo i platni promet operativne zone Zagreb. Njegovo odjeljenje za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje operativne zone Zagreb je vršilo nadzor kompletnosti računa i prateće dokumentacije, a na način da bi provjeravali da li je račun bio uredno evidentiran te je li nalog za isplatu potpisala ovlaštena osoba te na kraju i da li za to ima dovoljno sredstva. Prva tri predračuna su na taj način prolazila kroz njegovo odjeljenje i proslijeđena u računovodstveni centar na kontrolu.

5. Na kraju dokaznog postupka pristupilo se iznošenju obrane, kojom prilikom je II. optuženi CN naveo da u cijelosti ostajem kod obrane koje iznio u prethodnom postupku, ali i na raspravi i nema više ništa za dodati. Ostajem i pri svojoj pisanoj obrani koju je ranije pročitao.

5.1. U obrani koju je iznio tijekom prijašnjeg postupka II. optuženik je naveo da je u inkriminiranom periodu bio pomoćnik zapovjednika za logistiku I Gardijske brigade, te je bio odgovoran za kompletno logističko osiguranje I Gardijske brigade i svih drugih postrojbi koje su se nalazile u vojarni "Croatia". Dodaje da I Gardijska brigada nije bila u sastavu Operativne zone Zagreb, nego je bila vezana na područni odjel za financije pa time direktno na Ministarstvo obrane RH. Ističe kako je u to vrijeme bio problem osigurati potrebnu vojnu opremu, pa su postojale i donacije od različitih poduzeća koja su uplaćivala određene iznose firmama koje bi tim novcem kupovale opremu, te koju bi oni kasnije podizali. Što se tiče način nabave opreme navodi kako su „Anić commerce" i "Omikroncommerce" d.o.o bile i jedine firme koje su ih snabdijevale opremom, te iste nisu imale nikakve konkurencije, pri čemu objašnjava da nabava nije išla preko Ministarstva obrane, ističući kako je Ministarstvo obrane pokušalo pokrenuti domaću proizvodnju, međutim oprema nije bila zadovoljavajuće kvalitete, te je gardisti nisu htjeli nositi. Također navodi da, ukoliko bi oprema bila naručivana preko Ministarstva obrane, tada je naručena oprema išla u skladište Ministarstva obrane, a u toj situaciji postojala je bojazan da bi opremu dobila ona postrojba kojoj ona nije nužna, a jer bi postojala mogućnost da takve postrojbe imaju nekog političkog zaštitnika koji bi intervenirao da oprema bude dostavljena toj postrojbi. Navodi da, koliko se sjeća, "Omikroncommerce" d.o.o. nije donirao nikakvu opremu, niti je bilo kojoj drugoj tvrtki platio opremu, ali se sjeća da je "Omikroncommerce" d.o.o. isporučio oko 1000 kompleta vojne opreme, dok navodi da ne zna i nije se pitao odakle mu ta oprema. On smatra da je roba koju isporučuje “Omikroncommerce” d.o.o. vjerojatno plaćen, jer inače ne bi ni bio isporučen. Nadalje, obzirom na navod optužnice da plaćena roba nije ušla u skladište, objašnjava kako se radi o čizmama i dodaje da je točno da je on izdao predračun, a radilo se o 1000 pari čizama, od kojih je 200 pari ušlo u skladište I Gardijske brigade, a ostatak je otišao u druge postrojbe kojima su čizme bile potrebne, a radi se o 153. brigadi, II Gardijskoj brigadi i Nastavnom centru Jastrebarsko. Navodi kako je istima otpustio određenu količinu čizama, uz uvjet da naknadno dostave skladišne primke u područni Odjel za financije, što oni nisu učinili, no dodaje da u spisu postoje otpremnice, a skladišne primke postoje za 200 pari čizama koje su ušle u skladište I Gardijske brigade. Vezano za 300 pari čizama koje su navedene kao poklon, ističe da dopušta da je došlo do propusta, ali dodaje da je nemoguće da tih 300 pari čizama predstavlja dar, tj. donaciju jer su isti od sastava kompleta, a radi se o 1000 kompleta za koje je izdao nalog, te dodaje kako iz nalaza i mišljenja vještaka računovodstveno-financijske struke Smiljane Josipović proizlazi da je tih 1000 kompleta ušlo u skladište 1. gardijske brigade. Također objašnjava kako je 17. svibnja 1993. godine došao iz područnog Odjela za financije račun za 600 kompleta, a radi se opet o 600 kompleta koji ulaze u 1000 naručenih, uz podatak da se račun za 600 kompleta zagubio, međutim izvršenim kontrolama utvrđeno je da se račun nije zagubio nego je opravdan račun, odnosno nalog koji nije izdan od strane I Gardijske brigade, nego od Operativne zone Zagreb, sa istim datumom te sa istom količinom i istom vrstom opreme. Također navodi kako ne zna za doniranu opremu, kao niti da bi bila plaćena oprema koja nije isporučena, te objašnjava kako prije nego što bi on kao pomoćnik zapovjednika za logistiku naložio isplatu, postojao je sistem nadzora i kontrole robe i financijske dokumentacije, i unutar Brigade i na višim instancama. Pojašnjava da je prije svega skladištar morao ovjeriti skladišnu primku, što znači da je roba primljena u skladište, a nakon toga bi načelnik ili savjetnik određene službe ovjerio da roba odgovara po kvaliteti i kvantiteti, da bi potom načelnik Financijske službe I Gardijske brigade prekontrolirao kompletnu materijalnu financijsku dokumentaciju i tek nakon toga bi on potpisivao fakturu. Dodaje da je nakon što bi on potpisao fakturu načelnik Financijske službe takvu fakturu slao u Operativnu zonu Zagreb, gdje se faktura kontrolirala i odobravala, tj. ukoliko bi sve bilo u redu tada bi plaćanje bilo odobreno, a ukoliko nešto ne bi bilo u redu fakture bi bile vraćene na doradu ili korekciju u brigadu. Sjeća se da je I. optužni BN u zapovjedništvu Operativne zone bio nadležan za financijsku službu, i kroz njegovu službu su prolazile fakture. Što se tiče ĆN, navodi kako je s istim samo par puta kontaktirao, te su se susreli vezano uz isporuku robe i razgovarali o tome kada će i u kojoj količini će roba biti isporučena, te je li roba stigla, i na koji način će biti isporučena, pa navodi kako je istog ponekad i požurivao s isporukom, te jesu li poslane fakture odnosno predračuni od "Omikroncommerce" d.o.o, pri čemu navodi kako on nije dogovarao s NH isporuku robe "Omikroncommerce" d.o.o Hrvatskoj vojsci, odnosno I Gardijskoj brigadi, a s kim je CH to dogovarao ne zna. Što se tiče plaćanja, navodi kako roba i nije mogla biti isporučena dok nije bila plaćena. Dodaje da je isporučena roba dolazila u skladište, te je na temelju otpremnice skladištar ispunjavao skladištu primku što ujedno znači da je roba primljena u skladište, nakon čega je načelnik intendantske službe kompletirao račun, te je morao ovjeriti, odnosno potvrditi da roba odgovara po kvaliteti i kvantiteti, a načelnik financijske službe morao je ovjeriti da je sa financijske strane sve u redu, odnsono da se predračun i račun slažu i tada bi on stavljao završni potpis. Objašnjava da bi prilikom kompletiranja računa uz račune imao i skladišne primke, a dok uz predračun ne bi imao ništa, jer je predračun nalog za isplatu, koji je slao područnom Uredu za financije koje vrši plaćanje i kada je plaćanje izvršeno vrši se isporuka robe. Navodi da ĐN poznaje kao tadašnjeg pomoćnika zapovjednika za logistiku zapovjedništva Operativne zone Zagreb te je sa istim kontaktirao samo službeno, ali dodaje da sa istim nije kontaktirao vezano uz isporuku robe jer tada nisu bili vezani, obzirom I Gardijska brigada nije bila pod Operativnom zonom Zagreb, nego je bila na južnom bojištu od travnja 1992. do siječnja 1993., a glede kontrole financijskog poslovanja potpadala je pod područni Ured za financije, a ne Operativnu zonu Zagreb. U odnosu na I. optuženog BN navodi da je on zapravo samo financijski izvršavao njegove naloge, odnosno on je u računovodstvenom smislu bio servis, ali nije mogao utjecati ni na visinu sredstava ni na način na koji će ih trošiti, jer su sredstva dobivana izravno od MORH- a. Što se tiče 153. i 2. Brigade, navodi da su one bile pod Operativnom zonom Zagreb, a za Učilište u Jastrebarskom ne zna, te na pitanje iz kojeg razloga je dio čizama istima prepustio navodi kako su se svi oni sretali na bojištu, te je bilo nedovoljno opreme pa su u međusobnim razgovorima vidjeli kome je što bilo potrebno i mijenjali su i razmjenjivali opremu, jer je na taj način oprema brže stigla tamo gdje je bila potrebna, a dodaje kako su mijenjali i drugu vrstu opreme, ovisno o potrebama, te u takvim situacijama razmjenjivana roba nije niti ušla u skladište.

5.2. U obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka II. optuženi CN je naveo kako je navod o nagovoru pok. ĆN zaista bez osnove, jer donirana roba prema ugovorima nije bila namijenjena 1. Gardijskoj brigadi, a svoju robu nije trebao reklamirati, jer nitko od dobavljača nije mogao osigurati dovoljne količine, a u ratnim uvjetima nitko nije postavljao pitanje načina plaćanja, jer pod embargom nisu bili u poziciji da postavljaju uvjete posebno za opremu, oružje i streljivo. Str.1 red 21,22,23 navodi se da je postupio protivno članku 10. Uredbe vlade RH koji govori da promet naoružanja i vojne opreme obavlja M.O. te da je neosnovano odobravao avansno plaćanje putem predračuna. Pa jasno je da je Vlada RH za ove poslove ovlastila Ministarstvo obrane, koga je trebala? Međutim člankom 21. iste Uredbe navodi se da se ovlašćuje ministar obrane da po potrebi donese pobliže propise za provođenje ove Uredbe. Naime, Ministarstvo obrane izdaje pravilnike pa tako i Pravilnik o nabavi roba i usluga koji je izdan tek 1994. U to vrijeme nije bilo nikakvog dokumenta s razine MORH-a koji bi to regulirao, što je i razumljivo, jer se vodio rat i vojska je bila u stvaranju. Zato se problem premostio formiranjem POF-ova MO u svim operativnim zonama (prije toga su postojali računovodstveni centri) i oni su između ostalog kontrolirali dali je nešto Ministarstvo obrane odobrilo ili ne. Dakle, predračune je izdavao za ono što mu je s razine Ministarstvo obrane bilo odobreno. Predračun kao i ponuda nije obvezujući dokument i nigdje se ne knjiži, prema tome ako nešto nije bilo odobreno predračun bi bio vraćen u postrojbu koja ga je izdala Navedeno je potvrdio i svjedok VN iz POF-a MO u zapisnik od 21. svibnja 2009. Da se roba nabavljala i na ovaj način ukazuju i činjenice da su i druge postrojbe vršile nabavu na isti način. list 111,112 spisa, potvrda da je 2. Gardijske brigade zaprimila: 2000 odora, 1000 vreća za spavanje i 50 pancirki, na listu 138 narudžba 2. Gardijske brigade, na listu 135 narudžba 153 listu 216 narudžba SIS-a. Jasno je da se roba u to vrijeme nabavljala i na ovaj način i imao je odobrenje Ministarstva obrane za količinu koju je naručio. Sva roba koju je naručio ušla je u skladište 1 Gardijske brigade što je zaključio i sudski vještak Smiljana Josipović izjavom u zapisnik od 10. listopada 2012. (list 5). Na isto je upozorio i Županijski sud u Zagrebu, na strani 6. stavak 4.,5. i 6. Na strani 2. red 34. navodi se da je postupanje suprotno Uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršenja nabavki. Navedenu Uputu je izdao pomoćnik zapovjedništva za logistiku OZ Zagreb i ona nema nikakve veze s 1 Gardijskom brigadom, jer ista nije bila u sastavu OZ Zagreb već direktno pod zapovjedništvom GS OS RH0. To je potvrdio svjedok general AN Načelnik uprave za ustroj, popunu i mobilizaciju, isto se vidi i iz sheme financiranja koju je donio pomoćnik Ministarstva obrane general BH (list 394 spisa). Na ovo je također upozorio Županijski sud u Zagrebu, stranica 5. stavak 4. i 5. Ova uputa odnosi se na postrojbe koje je prethodno naveo i ne govori ono kako tumači tužiteljstvo, jer u zadnjem stavku navodi između ostalog predračune koji se dostavljaju Ministarstvu obrane, međutim, kada je robu nabavljalo Ministarstvo obrane direktno, niže razine nisu dostavljale nikakve predračune, niti su znale što je nabavljeno. To što je osigurano, išlo je u skladišta MORH-a i oni su zatvarali materijalno-financijsku dokumentaciju. Čudno je da postrojbe koje su bile u sastavu OZ Zagreb, dakle trebale su robu nabavljati preko nadređenog zapovjedništva nisu bile predmet interesa tužiteljstva. Na stranici 2. red 21. i 22. navodi se da je naložio isplatu sredstava na ime kupnje vojne opreme znajući da je dio vojne opreme doniran. Ovo mu se stalno pokušava staviti na teret bez ikakve osnove i činjenica. Glede toga izjavljuje sljedeće. Za ugovore o donaciji saznao je tek iz sudskog spisa, međutim, to da li je znao ili nije znao uopće nije bitno. Činjenice su sljedeće: u sudskom spisu postoje dva ugovora o donaciji i to između CROMOS-a 157br. I SIS-a , dakle jasno je kome je roba namijenjena i tko je potpisao ugovore. Nadalje, sudski vještak Smiljana Josipović jasno je navela koja je roba donirana, a koja opravdano plaćena. Za doniranu robu nigdje se ne spominje niti 1 Gardijska brigada. Na to je upozorio Županijski sud u Zagrebu, stranica 5. stavak 3. Čudno je također da postrojbe koje su dobivale robu iz donacije i čija je roba plaćena također nisu bile interesantne tužiteljstvu. U spisu stranica 2. red 20. se navodi da je naložio plaćanje, kome, Ministarstvu obrane, a da je njegova moć barem bila takva, onda ne bi naručio samo 1000 odora. Kad bi to bilo točno, onda smo mogli naručivati svašta i samo slati predračune. Dakle, nikad niža razina u vojnoj strukturi nije nalagala, niti zapovijedala višoj, poglavito ne Ministarstvo obrane. Na strani 1. red 19. navodi se da je sve činio u nakani stjecanja nepripadne materijalne koristi za trgovačko društvo OMICRONCOMMERC, s time da riječ nakana tumači kao svjesno i s namjerom, dakle, optužuje ga se za ratno profiterstvo i to na način da je drugome kojeg je prvi put tada vidio u životu svjesno pribavljao materijalnu korist. Svašta je prošao u ratu, ali ništa ga nije pogodilo kao ova optužba. Njega, koji je u travnju 1991. stavio „glavu na kocku“ prilikom napada na Remontni zavod Bregana kada su osigurali prve količine oružja. Nitko nije dao zapovijed, odabrani su dobrovoljci iz Rakitja. Jedina namjera mu je bila osigurati opremu za postrojbu koja je tada vodila teške borbe na Južnom bojištu (106 mrtvih i preko 250 ranjenih). U rat se uključio dobrovoljno, kao sportaš i pričuvni kapetan, prvo u specijalnu postrojbu Rakitje, zatim 1. Gardijska brigada i nakon toga 9 godina u GS OS RH (ukupno 13 godina), gdje su mu stavljena u nadležnost sva TMS OS . Nitko protiv njega nikad nije pokrenuo stegovni postupak, niti ga je itko pitao o ovi događajima, a iz spisa se vidi da su istražne radnje počele još 1993. Dakle, nadležne službe su sve znale, a istovremeno su trebale dati suglasnost za sve dužnosti koje je obnašao u GS OS. Odlikovan je 6 puta od Predsjednika države, dva puta pohvaljen od načelnika GS, dva puta od načelnika uprave ,dodijeljena mu je medalja „Tigar“ za osiguranje prve količine oružja. Na temelju svega navedenog i svih do sada iznesenih dokaza te navoda Županijskog suda u Zagrebu koji je poništio prvostupanjsku presudu, vidljivo je da svojim postupcima nije nanio nikakvu štetu Republici Hrvatskoj. Zbog toga moli sud da odbaci navedenu optužbu kao neosnovanu i donese oslobađajuću presudu. Na posebno pitanje ZODO, odgovorio je da mu je odobrenje za nabavu odora dano usmeno i to na kolegiju pomoćnika ministra obrane na kojem su bili prisutni ne samo tadašnji pomoćnik ministra, nego i načelnik uprave za financije, načelnik uprave za nabavu te načelnik itendancke uprave. Odobrenje od Ministarstva obrane mu je trebalo iz razloga što ako takvog odobrenja ne bi bilo svatko bi mogao naručivati što god je htio, dok se sjeća da je naručio 1000 odora, a trebalo mu je znatno više, najmanje 2000, no tu količinu nije naručio jer za istu nije imao odobrenje. Tada su bila samo dva dobavljača za vojne odore, one koje su znali, a radilo se o tvrtkama Omikroncommerc i Anić commerce koji nisu mogli nabaviti značajnije količine odora, a pod time misli na 30-50 000 komada, a kojih odora na skladištu ministarstva nije bilo.

6. Nije sporno da je u inkriminirano vrijeme trajao Domovinski rat u Republici Hrvatskoj te da je vrijedio embargo za uvoz oružja u Republiku Hrvatsku. Nije sporno da je DN bio direktora trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o., ĐN pomoćnik zapovjednika za logistiku Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, II. optuženi CN, pomoćnik zapovjednika za logistiku I. Gardijske brigade ZNG-a, RN zamjenika načelnika Uprave za financije MORH-a, a I. optuženi BN načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno financijsko poslovanje Operativne zone Zagreb, a potom i voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb.

7. Kako su optuženici naveli da se ne smatraju krivim, te su osporili sve navede optužnice, spornim se ukazuje cjelokupni činjenični opis iz optužnog akta, izuzev utvrđenih nespornih dijelova.

8. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti sud je izvršio uvid u pročitao materijalnu dokumentaciju te ujedno pročitao iskaze svih nabrojenih svjedoka (točka 3.1. presude), te je na temelju analize svakog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu svezu i povezujući ih s obranom I. i II. optuženika utvrdio da nije dokazano da bi I. optuženi BN i II. optuženi CN počinili kazneno djelo protiv gospodarstva zlouporabom položaja i ovlasti, opisano po članku 291. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 291. stavku 2. KZ/11, u svezi sa člankom 5. točke 6 i članka 7. stavka 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.

8.1. Svjedok ŠN je u svome iskazu naveo kako je on u inkriminiranom periodu bio savjetnik načelnika opskrbne službe Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, te navodi kako mu je ĐN bio nadređen, I. optuženi BN je radio u financijama, a dok za II. optuženog CN navodi kako istog poznaje samo iz viđenja. Dodaje da je nabavka vojne opreme bila centralizirana, te je išla isključivo preko MORH-a, tako da Zapovjedništva operativnih zona, pa tako i operativne zone Zagreb nisu imala ovlasti za nabavku vojne opreme. Navodi kako je početkom 1993. vidio određen broj računa ispostavljenih od poduzeća „Omikroncommerce“ d.o.o., a naslovljenih na Operativnu zonu Zagreb, što mu je bilo čudno, jer Operativna zona nije imala takve ovlasti, pa dodaje kako su isti računi „malo šetali“, a potom su plaćeni po nalogu ĐN. Objašnjavajući što je mislio pod time da su računi „malo šetali“, naveo je kako su isti računi došli do njega, no on ih nije želio potpisati iz razloga što je roba zaprimljena kao donacija, a kako su potom za istu stigli računi, navodi da je račune vratio u financije. Kako su se računi opet vratili k njemu, navodi da je za iste izvršio provjeru u financijama SIS-a, te kod ĐN i potom je iste potpisao. Potom navodi kako je plaćena ona roba za koju su postojali računi, a naknadno su pronađene i narudžbenice, a što se tiče donirane robe navodi kako ne zna je li „Omikroncommerce“ d.o.o. donirao neku robu, ali je postupak doniranja išao mimo zapovjedništva. Nakon što su svjedoku predočene skladišne primke (list 195, 198, 201, 204-205, 210-211, 215, 229) isti navodi kako se radi o klasičnim skladišnim primkama, odnosno dokumentaciji kojom se evidentira roba primljena u skladište, a iz sadržaja istih navodi kako se može zaključiti da se radi o robi koja nije naručena nego je donirana, pri čemu se na pojedinim primkama navodi kako je robu donirao „Omikroncommerce“ d.o.o. Na temelju predočenih mu računa (list 191-213), svjedok navodi kako se iz istih vidi da je plaćanje navedene robe naknadno odobreno, a obzirom je na poleđini njegov potpis, svjedok objašnjava da je prethodno, a obzirom je na nekim primkama pisalo „donacija“ o tome obavijestio I. optuženog BN, a također nije želio ništa potpisati prije nego li se konzultirao sa svojim nadređenim, odnosno ĐN, pa tek kada mu je rečeno da račune poduzeća „Omikroncommerce“ d.o.o. treba platiti, navodi kako je račune na poleđini potpisao i ovjerio pečatom, te priložio uz njih i skladišne primke. Nije mu poznata osoba imena MN, nema saznanja o uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanja nabavki i usluga. Na listu 215 nalazi se njegov potpis, a na mjestu skladištar od HN, a ne zna je li ŽN davao nekakve naloge za plaćanje. Na izdatnicama je bilo vidljivo koja roba naručena za SIS, a koja za Operativnu zonu Zagreb. Njegov potpis je značio da je roba pravilno skladištena. Skladišnu primku je isključivo ispunjavao HN. Od ĐN bi dobio informaciju radi li se o donaciji i to bi se upisivalo u skladišnu primku. Ne sjeća se jesu li donacije imale kakve veze s 1. gardijskom brigadom.

8.2. Svjedok HN u svome iskazu je naveo da je u inkriminiranom periodu radio na poslovima rukovoditelja skladišta opskrbne opreme. Kada su istom predočene skladišne primke u spisu (list 195-229), isti navodi da je primke osobno on ispunjavao, te navodi kako se radi o robi koja je zaprimljena u skladište i evidentirana, a pri čemu dodaje kako, kada bi na primci napisao „donacija“, je to značilo da mu je rečeno da se radi o doniranoj opremi, što je on saznavao od ŠN i IN, te uz takvu robu nije pristizala i prateća dokumentacija koja je inače obvezna pratnja robi pri normalnom skladišnom poslovanju. Ističe kako je u svakoj situaciji kada bi se radilo o doniranoj robi, on tražio dokumentaciju o vrsti i količini robe, ali je nije nikada dobio, a rečeno mu je da se ona nalazi kod ĐN. Dodaje kako mu nije poznato zašto je plaćana roba koja je donirana, jer to i nije bio njegov posao. Opisuje da bi, kada bi se radilo o doniranoj robi, ista dolazila bez otpremnice, te bi on tada nazvao ŠN ili IN koji bi mu rekli da robu zaprimi u skladište. Ističe da bi vrlo često on osobno prebrojavao robu, posebice kada bi se radilo o novim vojnim odorama i čizmama, jer je u to vrijeme takva roba bila vojsci izuzetno interesantna i potrebna, a ponekad bi prebrojavanje robe vršili vojnici. Skladišnu primku s lista 215 je ispunio, a usmenu informaciju je dobio od ŠN da je roba primljena i da se radi o donaciji gospodina ĐN, a što je upisao i popisao vrstu i količinu robe.

8.2.1. Dopunski ispitan svjedok HN je naveo da u cijelosti ostaje kod ranijih iskaza, da je u inkriminiranom razdoblju radio kao referent opskrbe u skladištu, a skladište se nalazilo u jednom vojnom objektu u [adresa], ŠN je voditelj Odjela za opskrbu pri zapovjedništvu vojnog područja u Zagrebu. Kada je vojna oprema dovezena, nije bilo popratne dokumentacije, što je inače trebalo biti radi popunjavanja skladišne primke, a ŠN mu je rekao da je riječ o donaciji. Taj podatak je dobio usmeno, a on je s velikom pažnjom pobrojao i pregledao robu te popunio skladišnu primku. Tada nije imao nikakav poslovni kontakt s I. i II. optuženikom te DN. Poznato mu je da je ĐN u tom razdoblju bio pomoćnik zapovjednika za logistiku 1. zbornog područja Zagreb. Osobno je ispunio skladišne primke na listu 195,198, 201, 204, 205, 211, 214 i 215. Na primki s lista 201 i 215 naznačio je da se radi o donaciji s time d mu je ŠN rekao da se sva dokumentacija nalazi kod ĐN. Njemu nadređeni je bio ČH, načelnik 303. logističke baze, a na neki način strukovno nadređeni mu je bio ŠN. Naloge za izdavanje robe su mu mogli dati ŠN i referent IN. U 99 posto slučajeva osobno je brojao i pregledavao robu, a nakon što je od ŠN dobio uputu da je riječ o donaciji, to je opisao u skladišnu primku, a sva dokumentacija se nalazila kod ĐN, pa je onda on tu robu i zaprimio u skladište.

8.3. Iz iskaza svjedoka UN utvrđeno je da je isti u inkriminiranom periodu bio generalni direktor poduzeća „Chromos boje i lakovi“, pa kako je poduzeće željelo pomoći hrvatskoj vojsci, navodi kako su saznali da se „Omikroncommerce“ d.o.o. bavi uvozom vojne opreme, te dodaje kako je tada kontaktirao sa DN, a nakon čega je, 28.01.1992. s „Omikroncommerce“ d.o.o. zaključen Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji, a 09.10.1992. i Ugovor o donaciji, kojim je bilo predviđeno da će „Chromos boje i lakovi“ kao donator, mjesečno osigurati iznos od 30.000,00 DM koji će uplatiti na žiro račun poduzeća „Omikroncommerce“ d.o.o., koji će za isporučenu robu mjesečno poduzeću „Chromos boje i lakovi“ ispostavljati fakturu. Dodaje kako se Ugovor o donaciji odnosio na potrebe 157. Brigade HV-a, a pored tog ugovora navodi kako je 05.10.1992. zaključen i Ugovor o donaciji s Operativnom zonom Zagreb, Sektor logistike, kojim je ugovoreno da će se „Omikroncommerce“ d.o.o. isporučivati opremu, a „Chromos boje i lakovi“ će mjesečno uplaćivati iznos od 30.000,00 DM. Dodaje kako on osobno, nakon potpisivanja ugovora nije pratio dinamiku realizacije istih, a jer je to bilo u nadležnosti financijskih službi poduzeća, pa stoga ne zna je li sva fakturirana roba zaista i isporučena ili ne, te je li nešto od donirane robe kasnije naplaćeno. Naposljetku navodi kako se ne sjeća tko je od strane Operativne zone Zagreb potpisao Ugovor o donaciji, a niti se sjeća kako je došlo do toga da se ugovor potpisuje direktno s Operativnom zonom Zagreb.

8.3.1. Dopunski ispitan svjedok UN je naveo da da je koncem 1992. obnašao dužnost generalnog direktora tvornice "Chromos boje i lakovi" i poznavao je DN te ga je kontaktirao u cilju da njegova firma pomogne u borbi protiv agresije, tako da donira vojnu opremu, slijedom čega su zaključeni ugovori poslovnoj suradnji i donaciji, koliko se sjeća jedna donacija je bila 107. ili 108. brigadi Zbora narodne garde ili HV iz Slavonskog Broda. Oni su na temelju ugovora o donaciji doznačivali određena novčana sredstva na račun društva Omikroncommerce. Ugovori s lista 31-36 je on zaista potpisao, na njemu se nalaze njegovi potpisi, ali se ne sjeća detalja. Njegov potpis se nalazi i na ugovorima o donaciji s lista 256 i 257.

8.4. Svjedokinja FN je u svome iskazu navela da je radila, tijekom 1992. u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb, šef kojeg je bio JN, a dodaje kako je 01.11.1992., zasnovala radni odnos u HV-u u Područnom uredu za financije. Objašnjava kako je u Računovodstvenom centru kontrola računa vršena na način da se kontroliralo postoje li narudžbenice za robu, te je li roba doista zaprimljena i sadrži li račun sve elemente koje treba sadržavati, kao i potpise, nakon čega bi bilo izvršeno plaćanje. Dodaje kako joj je poznato da je I. optuženi BN radio u Operativnoj zoni Zagreb, ali ne zna u kojem svojstvu, te ističe kako su svi računi morali biti potpisani od strane zapovjednika za logistiku, te načelnika struke, ovisno o sredstvima koja su se zaprimala, te su skladištari sastavljali primku koja je također bila potpisana od stane svih koji su je bili dužni potpisati. Ističe da su se, oformljivanjem Računovodstvenog centra, žiro računi koje su prethodno imale postrojbe, gasili te je plaćanje vršeno preko Računovodstvenog centra, dodajući da je isto uvedeno u veljači 1992. Pojašnjava da su računi u Računovodstveni centar dolazili uz dostavnicu, na kojoj se nalazio popis svih računa, te bi iste preuzela osoba zadužena za preuzimanje pošte, a koja bi potom bila dostavljena načelniku, te potom raspodijeljena po odsjecima. Nakon toga je vršena kontrola računa, te su računi slani u platni promet gdje su rađeni virmani za plaćanje i potom su dostavljani u knjigovodstvo na knjiženje. Što se tiče avansnog plaćanja, navodi kako je ono bilo moguće po predračunu, no za isto nije bila potrebna nikakva dokumentacija nego samo nalog za plaćanje.

8.4.1. Dopunski ispitana svjedokinja FN navela je da da je 26. veljače 1992. bila mobilizirana i raspoređena u računovodstveni centar Operativne zone Zagreb, u kojem je bilo objedinjeno financijsko poslovanje za sve postrojbe koje su se nalazile u toj operativnoj zoni, obzirom su do tada postrojbe imale svoje račune, pa formiranjem ovog računovodstvenog centra ugasili su se računi tih postrojbi. Ona je tamo radila kao kontrolor isprava odnosno računa, ali se ne može sjetiti detalja oko poslovanja s tvrtkom Omikroncommerce. I. optuženik nije radio u računalnom centru Zagreb, u to vrijeme načelnik je bio pukovnik JN, a 1. studenog 1992. u područni ured je došao I. optuženik i postao joj nadređeni. Procedura za kontrolu računa je bila takva da bi svaki kontrolor stavio svoj žig na taj račun i ovjerio i parafirao ga, potom bi bio dostavljen na platni promet računovodstvenog centra, gdje se sastavlja virman, i onda bi se vršilo plaćanje. Procedura s predračunima je bila jednaka kao procedura s računima. Na računu broj 78/92 (list 237 spisa) nalazi se njen pečat broj 4 i paraf. Kada se radi o avansnom plaćanju, tada se u računu i predračunu može kontrolirati samo je li račun ispravno sačinjen na način da količina i cijena odgovaraju prema onom što je prikazano na računu, odnosno predračunu, a kada stigne dokumentacija, onda se vrši cjelovita kontrola tog plaćanja. Tu se kontrolira i postoji li nalog za plaćanje zapovjednika za logistiku.

8.5. Svjedok ON je u svome iskazu naveo da je od travnja do listopada 1992. bio pomoćnik načelnika financijske službe, te mu je nadređeni bio I. optuženik. Ističe kako mu nije poznato je li Zapovjedništvo operativne zone Zagreb imalo žiro račun, te je li provodilo ikakva plaćanja, a zna da su stizali računi koji su potom nekuda prosljeđivani, no ne zna kuda, pa tako ne zna niti jesu li računi prosljeđivani u Računovodstveni centar.

8.5.1. Dopunski ispitan svjedok ON je naveo da je u razdoblju od travnja 1992. do listopada 1992. bio mobiliziran i raspoređen na mjesto pomoćnika načelnika Financijske službe, a nadređeni m u je bio I. optuženik. U tom razdoblje je uglavnom nosio papire, nema nikakvih saznanja oko nabavke vojne opreme preko Omikroncommerce i plaćanje iste te nije poznavao II. optuženika.

8.6. Svjedok VN u svome iskazu je naveo kako je I. optuženik u inkriminiranom periodu radio u Operativnoj zoni u Odjelu za planiranje i materijalno financijske poslove, a dodaje kako je on 1. rujna 1992. premješten iz Centra za obuku vojnika Jastrebarsko, u Računovodstveni centar operativne zone Zagreb na mjesto načelnika odjela za knjigovodstvo i platni promet, u nadležnosti kojeg je bilo vršenje kontrole računa, te potom plaćanje, i objašnjava kako je upravo Računovodstveni centar bio zadnja kontrola nakon koje bi išao nalog za plaćanje, a Računovodstveni centar je novac dobivao od Uprave za financije. Sjeća se da je od strane RN bilo intervencija da se plate računi za plaćanje kojih nisu bila dostavljena sredstva, te dodaje kako se radilo o velikim iznosima, a ističe kako je takvih intervencija bilo radi plaćanja poduzeću „Omikroncommerce“ d.o.o. Objašnjava da je RN bio zamjenik načelnika Uprave za financije, te je Računovodstveni centar za svoj rad bio odgovoran upravo PN i stoga je bio dužan postupati po njegovim nalozima. Nadalje, iskazujući o tome što je obuhvaćala kontrola računa, ističe da je kontrola vršena na način da je utvrđivano što se sve nalazi na knjigovodstvenoj ispravi, te i sam obrazac računa dobavljača, količina i cijena robe, te potpisi pomoćnika zapovjednika za logistiku, kao i potpisi struke te pečati na potpisima, no kada bi se radilo o isplati po predračunu tada navodi da je bio potreban nalog pomoćnika za logistiku, te ukoliko nije bilo odobrenih sredstava, bez odobrenja zamjenika načelnika Uprave za financije, ne bi smjelo biti izvršeno avansno plaćanje. Inače, kontrola računa je vršena na način da se utvrđuje sve što se nalazi na knjigovodstvenoj ispravi, kontroliran je obrazac računa dobavljača količina robe te cijena, kao i potpis pomoćnika zapovjednika za logistiku, potpis struke i pečat, potpis skladištara na skladišnim primkama i potpis refernta. To se sve odnosilo na račun, a kod predračuna, tada je bio potreban nalog pomoćnika zapovjednika za logistiku i kopija narudžbe. Koliko se sjeća, prema Omikroncommerce nije ostala niti jedna otvorena stavka. Zamjenik načelnika uprave za financije je bio odobravao isplatu.

8.6.1. Dopunski ispitan svjedok VN je naveo da ostaje pri ranijem iskazu, od 1. rujan 1992. bio je premješten iz Jastrebarskog u Zagreb te raspoređen u računovodstveni centar operativne zone Zagreb koji je vodio računovodstvo i financije za postrojbe koje su se nalazile u sklopu operativne zone Zagreb, gdje su se vršile kontrole knjiženja i isplate računa i predračuna. ĐN je u tom razdoblju bio pomoćnik zapovjednika za logistiku OZ Zagreb, I. optuženik je radio u odjelu za financije i planiranje, II. optuženik mu je manje poznat, ne zna gdje je on radio, a nikada nije čuo za DN. Sjeća se da su bili dostavljeni računi tvrtke Omikroncommerce i radilo se o velikim iznosima, a po predračunima te tvrtke dobili bi odobrena sredstva od Uprave za financije. Iz dokumentacije za predračune nije se vidjelo niti je proizlazilo da se radi o donacijama, jer da su donacije, takvi predračuni ne bi išli na naplatu. Tada je, vezano uz te predračune Omikroncommerce, urgirao gospodin PN koji je radio u Upravi za financije. Njima je bilo bitno da je pomoćnik zapovjednika za logistiku, ĐN, potpisao nalog za isplatu tih predračuna. Uz predračun je trebalo dostaviti i narudžbenicu. Nalog za isplatu računa, odnosno predračuna, mogli su davati zapovjednici za logistiku u postrojbama, odnosno zapovjednici za logistiku u OZ Zagreb. Računi i predračuni su najprije u Odjel kontrole a nakon toga bi bili dostavljeni u Odjel za knjigovodstvo i platni promet gdje bi se pripremala isplata. Uprava za financije je osiguravala novčana sredstva za isplatu, a koju je odobrio računovodstveni centar. Uz račun ili predračun trebao je biti dostavljen i nalog za isplatu koji se potpisao od strane zapovjednika za logistiku u postrojbi odnosno operativne zone a mogao se i zasebno sačiniti ali je moramo biti potpisan i ovjeren pečatom. Na predračunu broj 77/92 gdje je na samom dokumentu potvrda zapovjednika za logistiku, svjedok je odgovorio da je bio moguć takav način isplate. Kada se radi o pravoj donaciji onda se takva roba ne treba plaćati.

8.7. Iz iskaza svjedoka GN utvrđeno je da je tijekom 1992. po nalogu načelnika opskrbne struke, išao podići gumene čizme i futer, koju robu je osobno podigao, te je uz istu dobio i otpremnicu, a potvrđuje kako se na otpremnici u spisu (list 129) nalazi njegov potpis, kao i da je roba preuzeta od poduzeća „Omikroncommerce“ d.o.o., pa dodaje da je roba išla u skladište, od kuda je raspoređena na desetak lokacija na terenu. Ne sjeća se da bi ikada upoznao II. optuženika.

8.7.1. Dopunski ispitan svjedok GN naveo je da je jedno vrijeme bio rukovoditelj skladišta u vojarni u Dugom Selu i sjeća se da je negdje 1992. otišao na Britanski trg kamionom podignuti neku robu, čizme. U tom razdoblju nije upoznao I. i II. optuženika niti mu je išta poznato oko te robe koju je preuzeo.

8.8. Svjedokinja MN je u svom iskazu navoda da je ona na mjesto načelnika financijske struke došla 1993. te nema saznanja o zbivanjima iz inkriminiranog perioda, no sjeća se da je potpisivala jednu primku iz 1992., te nakon što je istoj predočena skladišna primka broj 3 – 3 (list 215), ista potvrđuje da se na njoj nalazi njen potpis pod rubrikom „izračunavao-kontrolirao vrijednost“, pri čemu objašnjava kako je tu potpisala, obzirom je ista već bila potpisana po skladištaru, koji je naveo kako je osobno prisustvovao zaprimanju robe u skladište. Također potvrđuje i da se na skladišnim primkama br. 2 -11 (list 195), te br. 3-21 (list198), nalaze njeni potpisi. Objašnjava kako je za plaćanje računa bila potrebna skladišna primka, te izjava da roba, odnosno oprema odgovara kvaliteti, te potpisi struke nadležne za nabavu robe i kontrolu kvalitete robe, a ne sjeća se je li postojala razlika kada se radilo o avansnom plaćanju, te dodaje da ona nije radila u područnom odjelu gdje se vršilo plaćanje, a dodaje kako se u odjelu, gdje je radio I. optuženik, djelomično vršilo i plaćanje, pri čemu pojašnjava kako je pri tom mislila na Područni odjel za financije. Nije od nikoga dobila naknadu naredbu da potpiše primke, ali je trebalo kompletirati račun što je tražila financijska kontrola područnog ureda za financije, pa je onda potpisala. U Stančićevoj je postojala Uprava za financije, a postojali su i područni uredi, s time da je ona radila u Područnom uredu na Črnomercu. Nije radila u područnom uredu gdje se vršilo plaćanje, pa ne zna je li se vršilo bilo kakvo plaćanje prema Omikroncommerce.

8.8.1. Dopunski ispitana svjedokinja MN je navela da je bila zaposlena u hrvatskom vojnom učilištu od 9. rujna do 11. studenog 1992., a 1. ožujka 1993. je došla na radno mjesto šefice financijske službe u Zapovjedništvo zbornog područja Zagreb. Tada se vojna oprema nabavljala preko društva Omikroncommerce i bila je plaćena po predračunu, a 1993. je Ministarstvo financija vršilo kontrolu te je rečeno da za tu robu, koja je plaćena po predračunu, kada se dobije račun, treba kompletirati s primkom te da se pribavi klauzula odgovorne osobe da je roba zaprimljena po količini i kvaliteti u skladište. To je sve naknadno napravljeno. Skladištar je garantirao da je roba zaprimljena u skladište, primku je potpisao a ona je to supotpisala. Odgovorna osoba za logistiku u Zapovjedništvu zbornog područja Zagreb bio je ĐN, on je potpisao da je roba o kvaliteti i količini odgovarala naručenoj robi, što je onda značilo da se račun može kompletirati i završiti. Koliko joj je poznato u to vrijeme neposredno nadređeni je bio I. optuženik. Zna da je bilo nekakvih problema oko potpisivanja tih računa između ĐN i I. optuženika. II. optuženika nije poznavala. Misli da se radilo o vojnim prslucima koji su bili isporučeni od strane Omikroncommerce.

8.9. Ispitan kao svjedok IN je naveo kako su u inkriminiranom periodu dolazile razne donacije, no koje on nije, vidio jer to nije bilo u njegovoj nadležnosti, ali smatra da je sva roba koja je ulazila u skladište morala imati popratnu dokumentaciju, a u suprotnom bi bilo potrebno sastaviti zapisnik o tome što je ušlo u skladište, te tko je robu dovezao i kakve je kvalitete roba. Ističe kako nema saznanja o tome da bi u inkriminiranom periodu dolazila roba poduzeća „Omikroncommerce“ d.o.o., jer to nije bilo u njegovoj nadležnosti, a dodaje kako je Zapovjedništvo operativne zone Zagreb moglo neku robu naručivati samo, a za neku robu je naručivanje bilo centralizirano, no koja roba se naručivala centralizirano, a koja ne, ne sjeća se. Njemu je nadređeni bio pukovnik SH, a ŠN je bio časnik za opremu, dok HN časnik u 3030 Brigadi.

8.9.1. Dopunski ispitan svjedok IN je naveo da je od 1. rujna 1992. obnašao dužnost časnika za opskrbu Zbornog područja Zagreb u Odjelu za logistiku, i to kao pričuvni časnik, a tek 1. prosinca 1993. je dobio mjesto djelatne osobe u HV- u. Tada je ŠN bio načelnik opskrbne struke, u razdoblju od rujna do konca 1992. je poznavao I. optuženika i on je bio načelnik financije službe u Odjelu za logistiku zbornog područja Zagreb, a II. optuženika nije poznavao. Nije sudjelovao u nikakvoj nabavci vojne opreme. U tom razdoblju načelnik opskrbne struke Zbornog područja Zagreb je bio pukovnik SH a šef logistike pukovnik ĐN. ŠN se biše bavio pitanjima prehrane i planiranjima prehrane pri Zbornom području Zagreb, a HN je bio časnik opskrbne struke u 303. logističkoj bazi u Zagrebu, s time da s njim nije razgovarao oko donirane vojne opreme. Nije točno da je s HN razgovarao oko zaprimanja robe iz donacije, te nije istina da je istome rekao da neka roba dolazi bez popratne dokumentacije i da mu je on rekao da u skladišne primke napiše ono što mu je ŠN rekao. On i HN nisu bili u odnosu hijerarhije.

8.10. Svjedok ŽN je u svome iskazu naveo da je u inkriminiranom periodu bio načelnik SIS-a Centar Zagreb. Sjeća se da je poduzeće „Omikroncommerce“ d.o.o. nabavljalo vojnu opremu za HV, a o naručivanju opreme trebao je brinuti Sektor logistike, te ukoliko je postojala potreba za nabavom nečega, tada bi postrojba uputila zahtjev prema Zbornom području koje je nabavu vršilo direktno ili preko MORH-a. Ističe kako on osobno nije imao ništa sa naručivanjem opreme, a nakon što je svjedoku predočena narudžbenica i izjava broj 18-A/92 od 5. listopada 1992. (list 216), navodi kako je ista išla preko MORH-a, te potvrđuje da se na istoj pod rubrikom „potpis ovlaštene osobe- naručioca“, nalazi njegov potpis, iako se, radi proteka vremena, ne sjeća okolnosti pod kojima je izdana ista narudžbenica i izjava, posebice iz razloga što je u to vrijeme potpisao mnogo različitih dokumenata. Nadalje navodi kako su se događale situacije kada bi netko od donatora dostavio opremu direktno u postrojbu, te je u to vrijeme bilo nemoguće kontrolirati i zavesti što je od koga primljeno, jer nije postojao centar u koji bi se sve dostavljalo te koji bi potom opremu dalje distribuirao. Navodi kako SIS nije bio u izravnom poslovnom odnosu s poduzećem „Omikroncommerce“ d.o.o., no dodaje kako iz predočenih mu narudžbenica proizlazi da je preko MORH-a roba naručena upravo od „Omikroncommerce“ d.o.o., pri čemu ističe kako se sa DN susreo jednom, te su tada razgovarali o tome što isti može nabaviti od opreme, a vezano uz način nabavke sjeća se da je spominjana donacija. Za ĐN navodi kako je isti tada bio pomoćnik zapovjednika Zbornog područja za logistiku, te dodaje kako je sa istim radio u istom objektu, te su se svakodnevno susretali. Ne sjeća jesu li se za navedene firme provodile sigurnosne provjere, tijekom 1991. nisu sigurno. 1. gardijska brigada je pod Glavnim stožerom, a samo u nekim situacijama je bila podčinjena Zbornom području.

8.10.1. Dopunski ispitan svjedok ŽN je naveo da je Zapovjedništvo OZ Zagreb bilo smješteno u Ilici 25, a kasnije premješteno u Ilicu 242. Obnašao je tada dužnost pomoćnika OZ Zbornog područja Zagreb za protuobavještajne poslove, šef mu je bio ĐH. U tom razdoblju pomoćnik načelnika za logistiku je bio ĐN, a I. optuženik je radio u Odjelu za logistiku, kao i II. optuženik. Ne sječa se detalja oko plaćanja opreme koja je nabavljena za potrebe HV. Određena vojna oprema znala je stizati od donora izvana direktno u postrojbu, bilo je nemoguće evidentirati na jednom mjestu, jer je to bila situacija na terenu kada se stvarala hrvatska vojska. Nije mu poznat ugovor o donaciji s lita 34 i 35 između Chromos boje i lakovi i OZ Zagreb, ali navodi da u tom razdoblju oprema koja im je bila potrebna djelom je dolazila iz Ministarstva obrane a djelom preko logistike OZ Zagreb.

8.11. Iz iskaza svjedoka AN proizlazi kako je isti u inkriminiranom periodu bio načelnik Uprave za ustroj i popunu unutar Glavnog stožera HV-a, čija nadležnost je bila izrada ustrojbenih dokumenata i ostalih dokumenata koji su propisivali organizacijsku strukturu HV-a. Dodaje kako je I gardijska brigada bila podređena izravno Glavnom stožeru HV-a, te ističe da se Uputa za osiguranje opreme nije odnosila na istu, jer ona nije bila u ustrojbenoj strukturi Operativne zone Zagreb. Što se tiče nabavke opreme navodi kako o istom nema saznanja, niti se može izjasniti o načinu, jer za to nije bio odgovoran. Dodaje kako za Uputu za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanja nabavki i usluga zapovjedništva Operativne zone Zagreb, od 14. studenog 1991. nije čuo, jer obzirom na posao koji je tada radio, za navedeno nije morao znati niti čuti.

8.11.1. Dopunski ispitan svjedok AN naveo je kako mnoge stvari u tom periodu nisu bile regulirane, te dodaje kako je zapovijed obvezujući akt za postrojbu kojim se regulira način izvršenja određene zadaće, osim ako zapovijed nije u suprotnosti s pozitivnim propisima, a dok je uputa stručni akt koji je obvezujući za one postrojbe koje su u organizacijskoj strukturi zapovjedništva. Prvi dokument u smislu pravilnika kojim se regulirao materijalno zbrinjavanje postrojbi HV, doneseni su tek 1998.

8.12. Svjedok EN u svome iskazu je naveo da je njemu osobno poznat I. optuženik, II. optuženik, ĐN i RN, a čuo je za DN i tvrtku Omikroncommerce. Do 31. prosinca 1991. je bio zamjenik zapovjednika 1. brigade ZNG-a a od 31. prosinca 1991. do 1. srpnja 1994. je bio zapovjednik iste brigade koja se kasnije zvala 1. gardijska brigada Tigrovi. I. optuženika zna od tuda što je radio u Područnom odjelu za financije Zagreb OZ Zagreb, a kasnije je radio u njegovom inspektoratu HV-a. II. optuženik je bio vojnik, a tijekom 1992. pomoćnik zapovjednika za logistiku u 1. gardijskoj brigadi. RN bio je načelnik za financije u MORH-u, a ĐN je radio u OZ Zagreb nešto u vezi logistike. 1. gardijska brigada je bila prištabska postrojba pod direktnim zapovjedništvom načelnika Glavnog stožera i ona nije bila područna postrojba. Što se tiče nabavke vojne opreme, na početku su išli svi u Jadran film i u tvornice po vojnu opremu. Nije mu poznato da bi se 1. gardijska brigada opskrbljivala vojnom opremom od OZ Zagreb, jer je OZ Zagreb imala svoju gardijsku brigadu, i to 2. gardijsku brigadu. 1. gardijska brigada nije imala u svom ustrojstvu pomoćnika zapovjednika za financije, već časnika za financije. Sve račune koje bi napravila 1. gardijska brigada išli su u obradu u Područni odjel za financije Zagreb. Spomenuta Uputa mu nije poznata, a nabavka vojne opreme za 1. gardijsku brigadu je išla preko MORH-a, s time da ta brigada nikada nije primala novac niti novčane donacije. Nije mu poznata tvrtka Chromos boje i lakovi. Od 1991. do 1992. na snazi je bila Odluka Vijeća sigurnosti o zabrani nabave naoružanja i vojne opreme. Nije mu poznato kada je formiran Područni odjela za financije Zagreb.

8.13. Svjedok RH je u svome iskazu naveo da je 26. rujna 1991. prešao iz JNA u ZNG i aktivno sudjelovao u zauzimanju vojarni u Varaždinu, Bjelovaru i Samoboru. Tada je upoznao i zapovjednika 1. gardijske brigade EN i pomoćnika za logistiku, II. optuženika. Dužnost zapovjednika 3. OZ Zagreb preuzeo je 21. veljače 1992. a dužnost zapovjednika OZ Zagreb je obnašao do lipnja 1992. kada prelazi u Glavni stožer HV-a. Kada je došao u 3. OZ Zagreb, upoznao je I. optuženika, koje je bio načelnik odjela za donacije, ĐN je bio operativac u Operativno odjelu za logistiku, a RN mu nije poznat. Nije imao kontakata sa DN i tvrtkom Omikroncommerce. Dok je bio zapovjednik 3. OZ Zagreb cijelo vrijeme je zamjenik zapovjednika za logistiku bio ĆH, koji je bio nadređen ĐN i I. optuženiku. Nije upoznat kako se vojna oprema plaćala. Skladišta OZ Zagreb je bilo u Kustošiji, i u njega su odlazili pripadnici svih tadašnjih gardijskih brigada po oprema. Nije mu ništa poznato oko donacija, niti mu je poznato što je trebalo potpisivati u vezi nabave vojne opreme.

8.14. Svjedok ZN je u svome iskazu naveo da nije poznavao II. optuženika, niti DN, ali poznaje I. optuženika koji je radio u logistici OZ Zagreb. Došao je kao obični djelatnik uprave za financije MORH-a 1. lipnja 1992. Polovicom listopada 1992. dolazi do ustrojavanja Područnih odjela za financije po operativnim zonama. On je bio načelnik uprave za financije MORH-a od listopada 1992. do 1998. i u rujnu 1992. je ministar donio zapovijed kojom su ustrojene financije, osnivani područni odjeli za financije, a gasili se računovodstveni centri. Računovodstveni centri su bili pod operativnim zonama, pod zapovjedništvom i odgovarali su za rad zapovjedništvu operativne zone, dok područni odjeli su bili pod nadležnošću uprave za financije MORH-a. Do osnivanja područnih odjela računovodstveni centri su obavljali i knjigovodstvenu i računovodstvenu funkciju prilikom nabave materijalnih sredstva te vršili plaćanja za operativne zone, a potom su to preuzeli područni odjeli. Materijalna sredstva i vojna oprema do osnivanja područnih odjela nabavljala su se centralizirano putem MORH-a, ali su se mogla nabavljati i necentralizirano, kada primjerice ne bi bilo robe na skladištu, onda se mogla nabavljati po operativnim zonama i postrojbama, ali uz prethodno odobrenje uprave za logistiku, odnosno nabavu MORH-a. RN je bio njegov zamjenik, od 1. studenog 1992. je obnašao dužnost zamjenika načelnika uprave za financije MORH-a. Centralizirana nabava putem MORH-a je značila da bi Glavni stožer dao nalog logistici MORH-a da se nabavi određena roba. Za centraliziranu nabavu su sredstva predviđala proračunom. Za necentraliziranu nabavu vojne opreme trebalo je odobrenje uprave za nabavu MORH-a, a time da ne znam tko je bio načelnik uprave za nabavu, ali čelni čovjek za logistiku MORH-a je bio general BH. Inače Uputa je obvezivala one na koje se ona odnosila i nije se moglo postupiti suprotno Uputi. Odjeli za financije i područni odjeli nisu mogli odbiti naloge za plaćanje koje bi davala logistika, već su samo vršili kontrolu i eventualno su mogli vratiti naloge na dopunu. Sve operativne zone bile su na financiranju MORH-a i dostavljale su planove za nabavu MORH-u, a MORH je na mjesečnoj razini, ovisno o sredstvima kojima je raspolagao, doznačavao financijska sredstva operativnoj zoni. Od 1. studenog 1992. 1. gardijska brigada se financirala putem područnog odjela za financije Zagreb, a taj odjel je bio podređen upravi za financije MORH-a.

8.15. Iz obrane ĐN dane na zapisniku 21. svibnja 2014. proizlazi da je isti od 26. lipnja 1992. bio pomoćnik za logistiku OZ Zagreb, a u njegov djelokrug je spadala opskrba postrojba svim potrebnim sredstvima. U inkriminiranom razdoblje je poznavao I. optuženika, obzirom je tada on bio načelnik financijske službe, poznavao je i II. optuženika iz 1. gardijske brigade, međutim nikakve druge veze nije imao s njima, a DN nije ni poznavao. Kada je bilo govora o naručivanju potrebne opreme, rečeno mu je od strane načelnika uprave za opskrbu DH i zamjenika načelnika uprave RN, kako potrebnu opremu može naručivati od DN i njegove firme Omikroncommerce, jer se ona nalazila na popisu dobavljača. Uputa za izradu mjesečnoga plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva OZ Zagreb nije imala nikakvu pravnu snagu ukoliko bi postojala zapovijed njemu nadređeni, jer je on upravo temeljem takve zapovjedi postupao pa se predmetna oprema nije mogla naručivati i plaćati centralizirano putem MORH-a. Svi računi predračuni firme Omikroncommerce urudžbirani su u urudžbenu logistiku OZ Zagreb. Naglašava, da je tada bilo nesređeno stanje što se tiče evidencija primljene robe i nije bilo nikakvih velikih uputa. On kao vojnik bio je dužan izvršavati zapovjedi sebi nadređenih i na taj način je postupao, a niti u jednoj situaciji nije činio kaznena djela niti je išta radio mimo zapovjedi. Njemu je suđeno na vojnom sudu zbog zlouporabe položaja, a radi nabave opreme i potrebnih sredstava, međutim tamo je oslobođen. Planiranje i organiziranje djelatnosti je bilo u nadležnosti načelnika službi, oni potpisuju sve dokumente koji imaju karakter izdavanja – primanja materijalnih sredstava i tehničkih materijalnih sredstava, izdavanja narudžbenica, u okviru odobrenih novčanih sredstava. On samostalno nije odlučivao, već je odluka donesena na stanku zapovjednika OZ Zagreb te njihovih punomoćnika sa zapovjednicima postrojbi. Plaćanje po predračunima se vršilo radi hitne potrebe da se postrojba popuni, a načelnici službi i skladištari su bili odgovorni da se plaćena roba po predračunu ispostavi. Temeljem zapovjedi on je morao i mogao potpisivati dokumente kojima se naručivala vojna oprema. On je naslijedio ĆH na mjestu pomoćnika za logistiku. Dnevno je ovjeravao i stotine računa i predračuna, pa zbog proteka vremena se ne može izjasniti o postojanju popratne dokumentacije uz sve račune ili predračune. Plaćanje je trebalo biti izvršeno sredstvima za poslovanje OZ Zagreb, a novci su bili doznačeni preko službe društvenog knjigovodstva u područnom odjelu financija. Ukoliko su postaje donacije Omikroncommerca, to je sve zavedeno u dokumentaciji. Nije mu poznato da roba koja je donirana je bila već plaćena.

8.16. U svojoj obrani DN je naveo da ostaje pri svojoj obrani od 3. studenog 2004., gdje je naveo da se ne osjeća krivim za inkriminirano mu kazneno djelo, dodajući da je iz rata izašao siromašniji nego li je bio prije rata. Također je naveo da drugo ne želi iznositi u svoju obranu, niti želi odgovarati na pitanja.

8.17. Iz dopisa Generalnog konzulata RH Stuttgard proizlazi da nisu pronašli potvrdu izdanu 1991./1992. glede dostave humanitarne pomoći na ime DN, iz podneska Uprave za nabavu i ugovaranje MORH-a od 28. rujna 2000. razvidna je cijena vojne opreme dok iz ugovora o poslovno tehničkoj suradnji broj 1/92 od 28.01.1992. razvidno je daje sklopljen između Chromos boje i lakovi i Omikroncommerca, proizlazi da je isti sklopljen radi zajedničkog plasiranja robe i kapitala i povezivanja proizvodnih i razvojnih programa a s ciljem uvećanja dobiti, osiguranja dorade i plasmana robe na domaćem i inozemnom tržištu. Iz ugovora o donaciji od 5. listopada 1992. godine i 9. listopada 1992. godine proizlazi da je Chormos boje i lakovi obvezuju kao donor preuzeti obvezu da u obliku donacije osigura zadrugu ugovornu stranu potrebnu opremu za Operativnu zonu Zagreb, a prema njihovoj specifikaciji će isporučiti poduzeću Omikroncommerce. Ujedno, proizlazi da je SIS prihvatio donaciju a Omikroncommerce da će za isporučenu robu donoru mjesečno ispostavljati fakture. Za Operativnu zonu Zagreb potpisnik ugovora je bio ĐN.

8.18. Iz više računa TD „Omikroncommerca" d.o.o. tijekom 1992. razvidno je da su računi izdani za Chromos boje i lakovi, a isti su se odnosili na veći broj vojne opreme. Iz više dopisa Zapovjedništva 139. brigade HV-a, 157. brigade HV-a, razvidno je da se isti zahvaljuju poduzeću Chormos boje i lakovi za donaciju opreme.

8.19. Iz potvrde glavnog stožera, zapovjedništva OZ proizlazi da potvrđuju primitak doniranih sredstava od Chromosa, koja je isporučena od strasne Omikroncommerca, a vezano uz maskirne uniforme NATO.

8.20. Iz više otpremnica od 2. studenog 1992., 6. siječnja 1994., razvidno je da Omikroncommerce isporučuje kupcu Chromos boje i lakovi i RH Ministarstvu obrane vojnu opremu, dok iz analitičkih kartica Chromos boje i lakovi razvidno je se kao dobavljač navodi Omikroncommerce, te iz očitovanja Chormos boje i lakovi proizlazi koji računi za koje razdoblje te plaćanje istih od strane Chormos boje i lakovi prema Omikroncommerce.

8.21. Iz više dopisa Zapovjedništva operativne zone Zagreb proizlazi da isti od Omikroncomerce naručuju vojnu opremu zbog nedostatnih financijskih sredstava, a iz više rješenja Ministarstva financija proizlazi da se oslobađa od plaćanja carina oprema u korist Zapovjedništva OZ Zagreb.

8.22. Iz više skladišnih primki proizlazi da je zaprimljena roba kao donacija od Omikroncommerce, ista je pečatirana od strane Zapovjedništva OZ Zagreb i potpisana od skladištara HN, Đ i R.

8.23. Iz izvatka iz sudskog registra „Omikroncommerca" d.o.o. proizlazi da je osnivač društva DN koje je osnovano 20. veljače 1990. te da u svom poslovanju ima veliki broj djelatnosti koje obavlja, između ostalog uvoz i izvoz robe.

8.24. Iz izjave o pravdanju predračuna Ministarstva obrane proizlazi da je izvršen očevid o pravdanju predračuna iz kojeg je razvidno da su određeni predračuni opravdani računima te da neka vojna oprema nije pravdana računima odnosno primkama. UJENO je zaključeno da su pravdanja predračuna vršena sukcesivno sa znatnim zakašnjenjima, da su prihvaćena po predočenim dokumentima, a da su kao dokaz prijema uzete ovjere načelnika struke i pomoćnika zapovjednika. Iz rekapitulacije štete učinjene na teret MORH-a utvrđena je ukupna šteta na teret MORH-a a vezano uz razlike u cijenama vojne opreme prilikom čega je utvrđeno da su odgovorne osobe ĐN, LH, CN, ŠH, ŽN, HH, dok iz dostave cijena opskrbnih materijalnih sredstava Ministarstva obrane razvidna je cijena pojedine vojne opreme.

8.25. Iz zapisnika o kontroli materijalno financijskog poslovanja Ministarstva financija za 1992.-1994. kod Omikroncommerce proizlazi da je navedena pravna osoba 1992., 1993. i 1994. netočno obračunavala i uplaćivala porez na dobit i time počinila prekršaj zakona o neposrednim porezima. U odnosu na provedeni nadzor utvrđeno je da je HV, policija i glavni stožer saniteta RH oslobođeni od poreza na usluge što im dobavljanju pravne osobe, slijedom čega toj pravnoj osobi nisu obračunati porezi na razliku u cijenu u trgovini na veliko. Ujedno, navedena pravna osoba je tijekom kontrole uplatila obračune poreza na dobit.

8.26. Iz zapovijedi Ministarstva obrane od 10. rujna 1992. i 24. rujna 1992. proizlazi da se utvrđuje ustroj Uprave za financije ministarstva obrane i da navedena uprava organizira financijsko-materijalno poslovanje i vođenje knjigovodstva na dvije razine, u sjedištu Ministarstva obrane i u područnim odjelima za financije Uprave za financije, u čijem sastavu spada pod c) Područni odjel za financije djelatne skupine Zagreb za područje 3. operativne zone sa sjedištem u [adresa], a za voditelja odjela se postavlja BN, odjel počinje s radom 1. studenog 1992., te se ukida financijska služba OZ Zagreb što je prikazano shemom financiranja i sistematizacijom poslova i radnih zadataka područnog odjela za financije djelatne skupine Zagreb.

8.27. Iz obavijesti o upisu činjenice smrti proizlazi da je **.**.2022. preminuo RN.

8.28. Iz dopisa Ministarstva obrane Glavnog stožera OS RH od 25. listopada 2012. proizlazi da u arhivskoj građi nije pronađena Uputa za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanja nabavki i usluga ZOZZ od 14. studenog 1991.

8.29. Iz smrtnog lista za UH proizlazi je isti preminuo **.**.2019.

8.30. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Branka Petanjeka proizlazi da u arhivi poduzeća Omikroncommerce ne postoji dokumentacija u vidu faktura, primka izdatnica, kalkulacija te da iz dokumentacije koja prileži spisu nije moguće utvrditi od kojih dobavljača i po kojim cijenama je nabavljana vojna oprema plaćena od strane TD Chormos boje i lakovi, a koja sredstva su bila namijenjena donaciji HV. Vojna oprema koju je poduzeće Omikroncommerce prodavalo HV-u u iznosu od 827.210.060,00 HRD-a, iz dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi od koga donacija potječe, jer uz račune, odnosno skladišne primke, nisu priložene dostavnice. Na temelju prodaje vojne opreme HV-u od strane poduzeća Omikroncommerce d.o.o. za ministarstvo obrane RH nastupila je šteta od 507.395.060,00 HRD-a, odnosno 2.058.346,76 DEM, na koji način je Omikroncommerce stekao nepripadnu materijalnu korist u navedenom iznosu, odnosno za prodaju donirane vojne opreme i neisporučene robe. Iz ovjera potpisa na dokumentaciji, na temelju kojih je Područni odjel za donacije, Djelatne skupine Zagreb, obavljalo plaćanja Omikroncommerce d.o.o. vidljivo je da su nalog za isplatu potpisivali ĐN i CN, po naredbi RN, a ovjeru da isporučena roba, navedena u predračunu odnosno računu, odgovara količini i kvaliteti potpisivali su ŠN, MN, ŽN, LH i Ć.

8.30.1. Iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da je fakturiranje i isporučivanje vojne opreme od strane društva Omikroncommerce prema Zapovjedništvu operativne zone Zagreb vršeno u periodu od 1992. do 1993., te prema vrsti i količini vojne opreme koje je Omikroncommerce fakturiralo zapovjedništvu operativne zone Zagreb proizlazi da se radi o takvoj opremi koja je po vrsti i količini bila obuhvaćena fakturama koje je Omikroncommerce ispostavio društvu Chromos boje i lakovi. Iz daljnje dopune nalaza i mišljenja proizlazi da je ukupna šteta preračunata u kunama 478.994,66 kuna, da se potpis I. optuženika nalazi na jednom dokumentu koji je bio predmet vještačenja, prema Uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanja nabavki u usluga od 14. studenog 1991., nalog za rad Računovodstveni centar OZ Zagreb i Odjeljenje za planiranje i materijalno financijsko poslovanje primali su od načelnika službi za logistiku na nivou štaba Zapovjedništva OZ Zagreb. Nadležni u ZOZZ kao niti u Odjelu financijske službe nisu mogli, a niti smjeli davati naloge za izvršenje plaćanja po predračunima za nabavku opreme, naoružanja, odjeće i obuće. Ujedno, iz nalaza proizlazi da II. optuženik nije izdao nalog za isplatu predračuna broj 68/92 na iznos od 94.500.000,00 HRD-a, ali je ovjerio račun broj 52/92 a vezano uz tisuću američkih odjela-komplet, iz dokumentacije proizlazi da je zaprimljeno 400 komada po predračunu 77/92, a po predračunu 79/92 nije zaprimljen nit jedan komad.

8.30.2. Ispitan u više navrata na raspravi, knjigovodstveno i financijski vještak Branko Petanjek je naveo da u cijelosti ostaje pri pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 30. srpnja 2010. Nalaz je sačinio na temelju dokumentacije koju se nalazila u spisu, koju je pribavio na adresama MORHA, CROMOSA i jedino nije na adresi "Omikroncommerca" uspio dobiti dokumentaciju, jer od odgovorne osobe dobio odgovor da više ne posjeduje tu dokumentaciju. Rješenja Ministarstva financija carinske uprave nisu potkrijepljena adekvatnom uvoznom dokumentacijom koju je trebao dobiti na poslovnoj adresi "Omikroncommerca", a to je uvozna faktura iz koje bi bilo vidljivo koja vrsta robe se uvozi količina, jedinične cijene, a temeljem kojih dokumenata je izdano rješenje Carinske uprave o oslobađanju plaćanja carine. Nije grafološki vještak da bi mogao rukom potpisani dokument izvještačiti, zbog toga je u nalazu napisao da je za njega potpis nečitak. Kada je vještak prisustvovao raspravi kada je nalaz davala vještakinja za knjigovodstvo i financije Smiljane Josipović, isti je naveo kako se s istim u cijelosti slaže, jer je u svojim dosadašnjim nalazima i dopunama odgovarao na ista pitanja na gotovo isti način.

8.31. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Smiljane Josipović proizlazi da dokumentacije kojom se pravdalo avansno plaćanje vojne opreme po 11 predračuna/računa, što iznosi 2.753.108,37 DEM, djelom se ne može smatrati vjerodostojnom dokumentacijom jer proizlazi da je MORH društvu Omikroncommerce platio vojnu opremu za koju nije postojala obveza plaćanja, i to oprema iz donacija i oprema koja nije isporučena pa je šteta nastala u iznosu od 1.968.858,66 DEM-a, dok prilikom usuglašavanja razlike po nalazima vještaka Petanjeka i Josipović, vještakinja Josipović je utvrdila da stanje ostaje nepromijenjeno i da je nominalna vrijednost štete 7.552.028,56 kuna.

8.31.1. Ispitana u više navrata na raspravi, knjigovodstveno i financijski vještakinja Smiljana Josipović, da ostaje pri nalazu od 8. listopada 2011. Ministarstvo financija, Porezna uprava, obavila je kontrolu poslovanja za 1992. do 1994. kod "Omikroncommerce" o čemu je sačinjen zapisnik od 02. 11. 1994. Zapisnik se nalazi u spisu na listu 292 – 300. Iz zapisnika slijedi da nadzor nije prihvatio po pravnoj osobi iskazanu nabavnu vrijednost prodane robe koja je knjižena na konto 710 te osporio istu i to za 1992. osporeno je 194.471.247 HRD-a, za 1993. osporeno je 342.480.857 HRD. Dakle ukupno osporena nabava vrijednost iznosi 536.952.104 HRD-a za koje iznose je povećana dobit i time osnovica za obračun poreza na dobit te je obvezalo poreznog obveznika za uplatu poreza na dobit i kamatu u ukupnom iznosu od 437.999.970 HRD, odnosno tad su već bile kune preračunato iznosilo je 437.999,97 kuna koje je porezni obveznik promtno podmirio, nije se ni žalio. U zapisniku stoji da pregledom ulazne dokumentacije kao nabavna vrijednost prodane robe je utvrđeno da sadržaj ulaznih računa ino dobavljača nije takva da nedvojbeno i istinito predstavlja poslovnu promjenu te zbog toga nisu mogli biti evidentirani u poslovnim knjigama kao rashod. Da se radi o ulaznim fakturama koje su ispostavljena naknadno po većim cijenama za već ranije isporučenu robu na temelju ispostavljenih originalnih faktura s kompletnom ulaznom carinskom dokumentacijom i plaćenim carinskim pristojbama. Dakle u zapisniku se ne navodi da je pregled izvršen na način daje praćen ulaz i izlaz robe odnosno da se izlazni računi vežu na ulazne računa a iz zapisnika nije niti vidljivo da li je bilo uopće ustrojeno robno knjigovodstvo, robna analitika. Kako se radi o nevjerodostojnim računima ino dobavljača za koje se ne navodi da li su opće ove uvećane vrijednosti uopće i plaćene to se može zaključiti da su poreznom obvezniku poslužili samo radi iskazivanja važećih rashoda odnosno manje odbiti. Prema tome nadzorom financijske policije nije utvrđeno da je svaki izlaz fakturirane robe imao svoj ulaz. Razlika u nominalnom iznosu između prethodnog vještačenja i njenog nalaza iznosi 2.278.800 HRD-a, a što je manje od 0,4 %. Razlika se sastoji u dvije stavke. Kod donirane robe u odnosu na vještaka Petanjeka za 300 čizmi i 1 nagre, a vještak Petanjek je iskazao da nije isporučeno 100 pari čizmi. Za Uputu za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga ZOZZ od 14. 11. 1991. joj nije poznato je li i do kada je ta Uputa bila na snazi u periodu naručivanja. Za transakciju plaćanja je bitan potpis osobe koja je dala nalog na predračunu da se izvrši plaćanje, a na samom virmanskom nalogu može biti potpis te osobe ili neke druge osobe koja ima deponiran potpis kod FINE (SDK). Nije utvrđivala ništa vezano uz sistematizaciju ili organizacionu shemu zapovjedništva operativne zone. Svi su predračuni plaćeni s istog žiro računa 30101-637-5220, s tim da je naziv korisnika tog žiro računa do zaključno 10. mjeseca 1992. bilo RH HV-Zapovjedništvo operativni zone Zagreb a od 11. mjeseca 1992. naziv korisnika toga žiro računa je MORH, Područni odred za financije DS Zagreb. Prema tome prvih 10 navedenih predračuna na strani 7 nalaza plaćeni su dok je naziv bio RH HV ZOZZ a samo zadnji predračun broj 79 od 02. 11. 1992. koji je plaćen 04. 11. 1992. plaćen je sa žiro računa koji sada nosi MORH Područni odjel za financije DS Zagreb.

8.32. Prilikom usuglašavanja nalaza i mišljenja po stalnim sudskim vještacima za knjigovodstvo i financije Smiljani Josipović te Petanjek Branku, vještaci su naveli da da ostaju pri nalazima. Naveli su da su nalaz rađen na temelju dokumentacije u spisu koja je takva kakva je, ali je provjeravana i u tvrtkama "Cromos boje i lakovi", MORH i "Omikroncommerce". Od "Cromos boje i lakovi" i MORH-a dobivena je dokumentacija

– knjigovodstvena, odnosno izvodi iz poslovnih knjiga tih društava, gdje su svi ti dokumenti provedeni u poslovnim knjigama dakle za pretpostaviti je da se radi o vjerodostojnoj dokumentacije, jer inače ne bi bilo provedene kroz poslovne knjige, bez obzira radi li se o kopijama ili o originalima.

8.33. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije, računovodstvo i porez Petre Blašković proizlazi da je društvu Omikroncommerce po više predračuna (11) ukupno doznačeno 694.240.060,00 HRD-a, od čega iznos od 366.598.460,00 HRD-a se odnosi na plaćanja društvu Omikroncommerce, koja su opravdana isporukama robe koja je donirana, a iznos od 114.675.000,00 HRD-a odnosi se na plaćanja društva Omikroncommerce za koje ne prileži vjerodostojna dokumentacija da je roba isporučena.

8.33.1. Dopunski ispitana na raspravi 2. listopada 2018. vještakinja Petra Blašković je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja uz dopunu da spisu prileži zapovijed ministra obrane od 10. rujna 1992. kojim se ustrojava Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb, a iz zapovijedi od 24. rujna 1992. za voditelja odjela je postavljen I. optuženik. Nakon prvog studenog 1992. od kada je Odjel za financije trebao započeti s redovitim radom izvršeno je samo jedno plaćanje po predračunu broj 79 dana 4. studenog 1992. To plaćanje je pravdano skladišnim primkama broj 1 od 20. studenog 1992., broj 5 od 8. prosinca 1992. i broj 8 od 15. prosinca 1992. Za razdoblje prije 1. studenog 1992. spisu ne prileži dokumentacija o sistematizaciji radnih mjesta, pa se ne može očitovati o radnim zadacima i odgovornosti I. optuženika. Iz tabličnog prikaza pisanog nalaza razvidno je da I. optuženik nije naveden kao osoba koja ovjerava isplate. Pored donacija od strane Chromos boje i lakovi, donaciju je dao Krizni stožer Berlin – pomoć za Hrvatsku. I. optuženik je bio nadređen referentima platnog prometa koji su pripremali naloge za isplatu službi Društvenog knjigovodstva Hrvatske, a Odjel financijske službe trebao je pribavljati suglasnost za plaćanje od pomoćnika zapovjednika za logistiku što je po predračunu 79/92 razvidno da postoji ta suglasnost. Odjel financijske službe trebao je vršiti kontrolu predračuna, a obzirom da nema opisa radnih mjesta u tom razdoblju ne može se očitovati je li I. optuženik, s obzirom na svoj položaj, mogao "stopirati" isplatu nekog predračuna. Svoj nalaz je dala na temelju dokumentacije iz spisa pa i preslike istih. U odnosu na ovih 11 predračuna analizirala je da uz te predračune prileže i otpremnice društva Omikroncommerce, za koje nije sporno da je roba isporučena, izuzev predračuna 78/92. Obzirom na priležeću dokumentaciju, ista nije mogla nedvojbeno utvrditi radi li se o dvostrukom ili lažnom fakturiranju u odnosu na inkriminirane predračune. U odnosu na Uputu za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga donijete od strane OZ Zagreb, iz priležeće dokumentacije se ne može vidjeti kada je ona važila a isto tako nije joj poznato da li je ona imala obvezujući ili savjetodavni karakter. U odnosu na I. optuženika isti nije transferirao novac s računa Zapovjedništva na račun društva Omikroncommerce, ali kako je već navela, on je bio u odnosu na plaćanje jednog predračuna 79/92 nadređeni referentu platnog prometa, koji je bio dužan provjeriti je li predračun ovjeren. Ne može ocijeniti jesu li istiniti podaci na računu, ako je račun potpisan od strane II. optuženika kao pomoćnika zapovjednika za logistiku, a prije toga je taj isti račun ovjeren pečatom i potpisom od strane načelnika LH (npr. račun broj 53/92).

9. Na temelju analize svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza te povezujući iste s obranom optuženika ovaj sud smatra da nije dokazano da bi I. optuženi BN i II. optuženi CN počinili kazneno djelo kako im je stavljeno na teret optužnicom, zbog čega ih je sud oslobodio od optužbe.

9.1. Naime, iz nijednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi I. optuženik i II. optuženik s pokojnim ĐN i pokojnim RN zajedno i po prethodnom dogovoru počinili inkriminirano kazneno djelo. Kako iz pročitane materijalne dokumentacije, tako niti iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da su svi oni međusobno bili povezani na temelju zajedničke odluke te podjele uloga pri realizaciji dijela i zajednički sudjelovali u počinjenju djela ili su neki, poduzimajući određene radnje, bitno pridonijeli ostvarenju djela. U inkriminiranom razdoblju I. optuženi BN jest osobno poznavao ĐN, koji je bio pomoćnik zapovjednika 3. operativne zone za logistiku i njemu zapovjedno prvo nadređena osoba, od kojeg je primao zadaće i zapovijedi za rad kao i RN koji je u razdoblju na koje se odnosi optužnica bio zamjenik načelnika Uprave za financije Ministarstva obrane i njemu strukovno prvonadređena osoba, od kojeg je primao naloge za rad sukladno odredbama zapovijedi ministra obrane od 10. rujna 1992., što I. optuženik i u svojoj obrani niti ne poriče. Međutim, sama činjenica da su ĐN i RN bili nadređeni I. optuženiku ne dokazuje samo po sebi da bi I. optuženik, zajedno s ĐN i RN te po prethodnom dogovoru počinio predmetno kazneno djelo. Ujedno, valja napomenuti da u vojnom uređenju, postoji stroga hijerarhijska podjela odgovornosti, a iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su upravo ĐN i RN bili nadređeni I. optuženiku, koji je po zapovjednoj odgovornosti morao djelovati. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi I. optuženi BN uopće poznavao II. optuženog CN, a niti DN, niti da bi s njima neposredno ili posredno vodio bilo kakve razgovore ili dogovore vezane za poslovanje s tvrtkom Omikroncommerce d.o.o. Zagreb. Nitko od ispitanih svjedoka ne navodi da bi znao o bilo kakvim dogovorima između I. i II. optuženika i pokojnog ĐN i pokojnog RN, niti to proizlazi iz pročitane dokumentacije. Također, iz nijednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi I. i II. optuženici bili u bilo kakvom odnosu sa FH. Nitko od ispitanih svjedoka ne potvrđuje da bi I. optuženik i II. optuženik bili povezani sa OH, da bi između njih postojao nekakav, pa i prešutan dogovor, a to se niti ne može utvrditi iz pročitane dokumentacije, a niti je dokazano na koji način bi ih DN nagovorio na počinjenje predmetnog kaznenog djela. DN nije bio vojna osoba, a niti je s optuženicima bio povezan rodbinskim, niti prijateljskim vezama pa ostaje nedokazano zašto bi I. optuženik i II. optuženik upravo na njegov nagovor, počinili predmetno kazneno djelo, pogotovo imajući u vidu da ih se tereti kako su pribavili korist trgovačkom društvu „Omnikommerce“ d.o.o., a ne sebi.Iz pročitane obrane ĆN također ne proizlazi da je isti bio povezan s I. optuženikom i/ili II. optuženikom. Iz obrane II. optuženog CN proizlazi da je par puta kontaktirao sa FH te da su se susreli vezano uz isporuku robe, time da nije dogovarao isporuku robe I. Gardijskoj brigadi. Ovo samo po sebi ne dokazuje da bi I. optuženika i II. optuženika DN potaknuo na počinjenje predmetnog kaznenog djela. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, zaista, prema mišljenju ovoga vijeća, nije dokazno da bi I. optuženik i II. optuženik, zajedno s osobama navedenima u činjeničnom opisu ove optužnice, bili međusobno povezani, a s ciljem počinjenja utuženog kaznenog djela.

9.2. Nadalje, I. optuženi BN je optužen da je kao načelnik Odjela financijske službe Operativne zone Zagreb, zatim načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno financijsko poslovanje Operativne zone Zagreb, a potom i kao voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb bio odgovoran za kontroliranje osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije prije slanja iste na plaćanje u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb, te propustio nepravilne naloge za plaćanje inkriminiranih predračuna vratiti ĐN i II. optuženome CN kao neosnovane, već ih je kao osnovane proslijedio dalje u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb, gdje su temeljem takve dokumentacije sačinjavani virmani i vršene isplate. Ovdje prvenstveno valja istaknuti kako se ne radi o kontroliranju osnovanosti i dopuštenosti računa nego predračuna, jer su isplate vršene na temelju predračuna (koji su datirani od 7. rujna 1992. do 2. studenog 1992.), dok su računi izdani 12. studenog 1992., a roba koja je po primkama zaprimljena u skladište, zaprimljena je u listopadu i studenom 1992. što proizlazi i iz nalaza i mišljenja svih vještaka za financije i knjigovodstvo. Iz ovjera potpisa na dokumentaciji, na temelju kojih je Područni odjel za donacije, Djelatne skupine Zagreb, obavljalo plaćanja Omikroncommerce d.o.o. vidljivo je da su nalog za isplatu potpisivali ĐN i II. optuženi CN, po naredbi RN, a ovjeru da isporučena roba, navedena u predračunu odnosno računu, odgovara količini i kvaliteti potpisivali su ŠN, MN, ŽN, Podolšak i Ć, dakle bez da se spominje I. optuženik. Navedeno je potvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka Podolnjaka i Josipović. Nadalje, prilikom utvrđivanja postojanja Računovodstvenog centra Zapovjedništva Operativne zone Zagreb te ovlasti koje je taj centar imao vezano za kontrolu i naplatu računa, ali i predračuna te je li postojala odgovornost I. optuženog BN, a obzirom na njegov formacijski status u Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb, ovo vijeće je utvrdilo okolnosti plaćanja računa u Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb, analizom iskaza svjedoka MN, VH, FN i ON, a koje iskaze je sud cijenio istinitim i životni, vjerodostojnim, jer su svjedoci iskazivali jasno i određeno u okviru svojih znanja i sjećanja dok nije bilo razloga za sumnju u istinitost njihovih iskaza, a iskazi su potkrijepljeni i materijalnom dokumentacijom, posebice, računima, predračunima i skladišnim primkama. Svi navedeni svjedoci potvrđuju da je u inkriminirano vrijeme postojao Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb, koji je bio posebna organizacijska cjelina (vojna pošta) neposredno podređena Zapovjedništvu operativne zone Zagreb, a koji je obavljao poslove kontrole dokumentacije prije isplate, vođenja žiro računa i provedbe plaćanja računa dobavljačima i popune blagajni u postrojbama, vođenja financijskog knjigovodstva i obračuna i isplate plaća i drugih primanja. Ovo proizlazi i iz akata Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb od 2. travnja 1992. i od 30. lipnja 1992. Iz akta Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb od 30. lipnja 1992. je utvrđena unutarnja organizacija centra koji je imao Odjel za kontrolu, Odjel za knjigovodstvo i platni promet i Odjel za obračun plaća, a što potvrđuje i svjedok VN, koji je naveo da je u inkriminiranom periodu I. optuženi BN radio u Operativnoj zoni u Odjelu za planiranje i materijalno financijske poslove, a on je 1. rujna 1992. premješten iz Centra za obuku vojnika Jastrebarsko u Računovodstveni centar operativne zone Zagreb, na mjesto načelnika odjela za knjigovodstvo i platni promet. U nadležnosti računovodstvenog centra bilo je vršenje kontrole računa te potom plaćanje i upravo je Računovodstveni centar bio zadnja kontrola nakon koje bi išao nalog za plaćanje. Računovodstveni centar je novac dobivao od Uprave za financije. Taj Centar je vodio računovodstvo i financije za postrojbe koje su se nalazile u sklopu Operativne zone Zagreb i oni su vršili u tom centru kontrolu knjiženje i isplatu računa i predračuna koji su im dostavljani iz tih postrojbi. Kada bi im bili dostavljani predračuni i računi iz postrojbi koje su se nalazile u sklopu operativne zone Zagreb, tada bi se vršila kontrola jesu li oni sačinjeni na pravilan i ispravan način, nakon toga bi se oni knjižili ukoliko su bili ispravni te bi se virmanom nalagalo plaćanje time što je za predračune trebalo naknadno dostaviti odgovarajuću dokumentaciju kako bi se to sve pravdalo. U tom razdoblju ĐN je bio pomoćnik zapovjednika za logistiku u Operativnoj zoni Zagreb, I. optuženik je radio u odjelu za financije i planiranje dok je on radio u računovodstvenom centru, tamo nije radio I. optuženik, on je tada radio u Odjelu za financije operativne zone Zagreb, a kada je u studenom 1992. formiran Područni odjel za financije umjesto računovodstvenog centra, tada je I. optuženik tamo počeo raditi. Naloge za isplatu računa, odnosno predračuna, mogli su davati zapovjednici za logistiku u postrojbama odnosno zapovjednici za logistiku u Operativnoj zoni Zagreb. Prva gardijska brigada ZNG-a je izravno dostavljala svoje račune računovodstvenom centru, a virmanske naloge nakon kontrole izrađivali su u računovodstvenom centru odnosno poslije u Područnom odjelu za financije i za izradu virmanskih naloga nije bila potrebna posebna dozvola nekog u hijerarhiji, a tko bi bio nadređen računovodstvenom centru. Načelnik računovodstvenog centra zbog velikog broja računa koji su svakodnevno stizali nije mogao imati u vid u svaki račun ili predračun koji je stigao u njihov centar, jer to jednostavno fizički nije mogao provjeravati. Zbog toga je posao bio podijeljen tako da je račun ili predračun najprije išao u Odjel kontrole gdje bi se provjeravalo je li isti ispravno i pravilno sačinjen, te da li sadrži sve što je potrebno kako bi se mogla naložiti isplata, a nakon toga bi taj račun ili predračun bio dostavljen njima u Odjel za knjigovodstvo i platni promet, gdje bi se pripremala isplata i gdje bi se nakon toga izdavali virmani. Procedura je bila ista i u vrijeme kada je djelovao računovodstveni centar, te kasnije kada je taj centar zamijenio Područni odjel za financije. Uprava za financije je osiguravala novčana sredstva za isplatu, a koju je odobrio računovodstveni centar. I svjedokinja FN je navela kako bila mobilizirana te je radila u računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb, šef kojeg je bio JN, a od kada je zasnovala radni odnos u HV- u, radila je u Područnom odjelu za financije Zagreb. U računovodstvenom centru vršena je kontrola računa na način da se kontroliralo da li postoje narudžbenice za robu te da li je ta roba doista i zaprimljena i da li račun sadrži sve elemente koje treba sadržavati kao i potpise te bi potom bilo izvršeno plaćanje. Svi računi koji su dolazili morali su biti potpisani od strane zapovjednika za logistiku te načelnika struke ovisno o sredstvima koja su se zaprimala te su skladištari sastavljali primku koja je također bila popisana od strane svih osoba koje su je bila dužne potpisati. Plaćanje računa se vršilo od strane računovodstvenog centra a kojem su sredstva bila dostavljana iz uprave za financije te pojašnjavam kako su prethodno postrojbe imale svoje žiro računa no "oformiravanjem“ računovodstvenog centra žiro računi postrojba su se gasili te je plaćanje obavlja preko računovodstvenog centra. To se na ovaj način događa od veljače 1992. u to vrijeme bilo moguće i avansno plaćanje po predračunu te za isto nije bila potrebna nikakva dokumentacija nego samo nalog za plaćanje. 26. veljače 1992. bila je mobilizirana i raspoređena u računovodstveni centar operativne zone Zagreb u kojem je bilo objedinjeno financijsko poslovanje za sve postrojbe koje su se nalazile u operativnoj zoni Zagreb. Do tada su postrojbe imale svoje račune i formiranjem ovog računovodstvenog centra operativne zone Zagreb, ugasili su se računi tih postrojbi. U tom računovodstvenom centru je radila kao kontrolor isprava odnosno računa koje su dostavljale postrojbe vezano za naplatu i kao takva zajedno s drugim kolegicama kontrolirala sam jesu li ti računi pravilno sastavljeni. Dana 1. studenog 1992. formiran je područni odjel za financije Zagreb i tada je primljena u stalni radni odnos, više nije bila mobilizirana. I. optuženik nije radio u računalnom centru Zagreb, on je došao u Područni ured za financije Zagreb i nakon toga joj je postao nadređeni. Nakon 1. studenog 1992., kada je prestao s radom Računalni centar operativne zone Zagreb i kada je formiran Područni odjel za financije Zagreb, procedura koja se odnosila na zaprimanje, kontrolu i plaćanje računa ostala je ista i u tom pogledu nije se ništa mijenjalo. Kad su dobili predračun, a ne račun, postupak s predračunima je bio potpuno isti kao i s računima. Stoga bi i u toj situaciji kontrolor trebao provjeriti je li predračun izrađen na pravilan i točan način, te ako jest, onda bi ga ovjerio pečatom i parafirao. Nadalje, svjedok ON je naveo kako je od travnja do listopada 1992. bio pomoćnik načelnika financijske službe te mu je nadređeni bio upravo I. optuženik. Ne zna da li je zapovjedništvo operativne zone Zagreb imalo žiro račun te provodilo bilo kakva plaćanja a zna da su stizali računi koji su se potom nekuda prosljeđivali no međutim ne znam kuda. Svjedokinja MN je navela da je u razdoblju od 9. rujna do 11.studenog 1992. bila zaposlena u Hrvatskom vojnom učilištu i tek 1. ožujka 1993. došla je na radno mjesto šefice Financijske službe u zapovjedništvo zbornog područja Zagreb. U trenutku kada je došla na navedeno radno mjesto, vojna oprema koja je nabavljena preko društva "Omikroncommerc" bila je plaćena po predračunu i kada je tijekom 1993. Ministarstvo financija vršilo svoju kontrolu, rečeno joj je da bi tu robu koja je plaćena predračunom i kada je dobila račun za tu robu trebalo kompletirati na način da se pribavi primka iz koje bi bilo vidljivo da je ta roba doista i zaprimljena u skladište te da se pribavi i jedna klauzula odgovorne osobe da je zaprimljena roba po količini i po kvaliteti odgovarala robi koja je bila naručena od strane naručitelja. Odgovorna osoba za logistiku u Zapovjedništva zbornog područja Zagreb, a to je bio ĐN potpisao da je roba i po kvaliteti i količini odgovarala naručenoj robi i to je značilo da se račun može kompletirati i završiti i time je moj posao vezano za tu robu koja je prvo plaćena predračunom, bio gotov. Navedeno je potkrijepljeno mišljenjem vještaka Podolnjaka. Iz svega navedenoga zaključuje se da kontrola dokumentacije prije isplate (kontroliranje osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije) nije provodila u Odjeljenju za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike u Zapovjedništvu operativne zone Zagreb, u kojem je radio, već u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb u kojem nikada nije radio, a što su u svojim iskazima potvrdili svjedoci FN i VN, tadašnji djelatnici Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb. Sve postrojbe Operativne zone Zagreb, zatim podstožerne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske i provedbene postrojbe Ministarstva obrane Republike Hrvatske svoju dokumentaciju za plaćanje dostavljale su u Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb. U Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb ta dokumentacija je prvo išla u Odjel za kontrolu, gdje je vršena zakonska, računska i formalna kontrola dokumentacije prije plaćanja. Nakon što su kontrolori u Odjelu za kontrolu Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb utvrdili ispravnost dokumentacije za plaćanje, prosljeđivali su je u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb, gdje je vršeno knjiženje, priprema virmana za plaćanje i predaja tih virmana Službi društvenog knjigovodstva na realizaciju. Ovaj postupak su u svojim iskazima detaljno opisali svjedoci FN i VN, tadašnji djelatnici Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb. Prema tome, 1. brigada ZNG-a nikada nije dostavljala svoju dokumentaciju za plaćanje na kontrolu Odjeljenju za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva operativne zone Zagreb, već u Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb. Dakle, kao načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva operativne zone Zagreb nije mogao biti odgovoran za kontrolu dokumentacije za isplatu 1. brigade ZNG-a.

9.3. U odnosu na odgovornost I. optuženog BN, obzirom na njegov formacijski status u Zapovjedništvu Operative zone Zagreb je utvrđeno kako nije dokazano da bi on ikada bio načelnik Odjela financijske službe Operativne zone Zagreb, niti da bi takav odjel uopće postojao. Iz akta Personalne uprave Ministarstva obrane od 25. travnja 1992. je utvrđeno da je od 10. ožujka 1992. do 23. rujna 1992. obnašao dužnost načelnika Odjeljenja za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva 3. operativne zone. Također, nije dokazano da bi Operativnoj zoni Zagreb postojao samostalni Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb i ne postoji dokument iz kojeg bi se to moglo zaključiti. U vrijeme kada je 1. brigada ZNG-a dostavila na kontrolu i plaćanje Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb svoja prva dva inkriminirana predračuna od 26. listopada 1992., I. optuženi BN više nije obnašao dužnost načelnika Odjeljenja za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva operativne zone Zagreb, jer je po zapovijedi pomoćnika ministra obrane generala pukovnika BH od 24. rujna 1992. s istim danom raspoređen u Ministarstvo obrane na dužnost voditelja Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb u sastavu Uprave za financije Ministarstva obrane, sa zadaćom da stvori uvjete da Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb započne s redovitim radom 1. studenog 1992. (list spisa 392-393). U razdoblju od 24. rujna do 31. listopada 1992. provodio je konkretne zadaće taksativno navedene u toj zapovijedi pomoćnika ministra obrane, a među tim zadaćama nije bila kontrola osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije. Zapovjedništvo operativne zone Zagreb je u razdoblju nakon 23. rujna 1991., kada više nije bio načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva operativne zone Zagreb, dostavilo na kontrolu i plaćanje Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb pet inkriminiranih predračuna s kojima nije bio ni u kakvom doticaju i nije ni mogao biti odgovoran za kontrolu dokumentacije za isplatu po tim inkriminiranim predračunima. Do početka rada Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb 1. studenog 1992., Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb je izvršio kontrolu, pripremio virmanske naloge i proslijedio ih na realizaciju u Službu društvenog knjigovodstva za plaćanje prvih 10 od 11 inkriminiranih predračuna društva Omikroncommerce d.o.o. Prema tome, organizacijske cjeline u kojima je radio i za čiji je rad bio odgovoran do 31. listopada 1992. nisu provodile kontrolu osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije, pa samim time nije ni mogao počiniti kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Prema navedenoj zapovijedi pomoćnika ministra obrane generala pukovnika BH od 24. rujna 1992., Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb je počeo s redovitim radom 1. studenog 1992. i sastojao se od Odjela za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja, Odjela za knjigovodstvo i platni promet i Odjela za obračun plaća. Procedura je bila da postrojbe dostavljaju Područnom odjelu za financije Djelatne skupine Zagreb račune i predračune uz dostavnicu u dva primjerka, koja je predstavljala popis računa i predračuna dostavljenih toga dana. Dostavnice s računima i predračunima je u Područnom odjelu za financije Djelatne skupine Zagreb preuzimao administrativni referent, koji je na dostavnice otisnuo datum prijema. Nakon toga je dostavnice s računima i predračunima po internoj dostavnoj knjizi predavao Odjelu za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja. Kontrolori u Odjelu za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja su provodili kontrolu dostavljenih računa i predračuna (zakonska, računska i formalna kontrola) i ako nisu utvrdili nikakve neispravnosti ili nezakonitosti, ispravne račune i predračune su po internoj dostavnoj knjizi predavali Odjelu za knjigovodstvo i platni promet, a dostavnice vraćali adminstrativnom referentu, koji je jedan primjerak vraćao postrojbi koja je dostavila račune i predračune, a jedan primjerak odlagao u arhivu Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb. U slučaju da je kontrolor utvrdio neku neispravnost ili nezakonitost, pripremio je upozorbu prema postrojbi iz koje je bio naredbodavatelj koji je izdao nalog za plaćanje, u kojoj je navodio zbog čega nalog za isplatu smatra neispravnim ili nezakonitim, odredbe propisa koje pri tome nisu poštovane, način na koji se te neispravnosti ili nezakonitosti mogu otkloniti i rok za otklanjanje tih neispravnosti ili nezakonitosti i dostavio je voditelju Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb na potpis. Ovo su u svojim iskazima potvrdili svjedoci FN i VN, koji su od 1. studenog 1992. godine bili djelatnici Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb. Odjel za knjigovodstvo i platni promet je provodio knjiženje računa i predračuna u financijskom knjigovodstvo, a referenti platnog prometa iz tog odjela su pripremali virmanske naloge za plaćanje računa i predračuna, dostavljali pripremljene virmanske naloge na potpis šefu Odjela za knjigovodstvo i platni promet i po doznaci sredstava iz Uprave za financije Ministarstva obrane nosili potpisane virmanske naloge na realizaciju u Službu društvenog knjigovodstva. Nakon što je Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb počeo s radom 1. studenog 1992. godine i ugašen Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb, 1. brigada ZNG-a (odnosno II. optuženi CN, pomoćnik zapovjednika za logistiku u 1. brigadi ZNG-a) izdalo je nalog za plaćanje jednog preostalog od 11 inkriminiranih predračuna društva Omikroncommerce d.o.o. i to predračuna broj 79/92 od 2. studenog 1992. Taj predračun je primljen u Područnom odjelu za financije Djelatne skupine Zagreb 3. studenog 1992., isti dan je Odjel za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja izvršio kontrolu i s obzirom da nije utvrdio neispravnosti ili nezakonitosti, predao ga je Odjelu za knjigovodstvo i platni promet gdje je VN, kao šef Odjela za knjigovodstvo i platni promet, potpisao virmanski nalog za plaćanje tog predračuna i taj virmanski nalog je 4. studenog 1992. odnijet na realizaciju u Službu društvenog knjigovodstva. S obzirom da Odjel za kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja na tom predračunu nije utvrdio nikakve neispravnosti ili nezakonitosti, jer je nalog za isplatu izdala ovlaštena osoba, on kao voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb nije bio upoznat s plaćanjem tog konkretnog predračuna, a prema proceduri nije ni trebao biti, jer su k njemu dolazili samo oni računi i predračuni kod kojih je kontrola utvrdila neku neispravnost ili nezakonitost. Osobno kao voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb nije provodio kontrolu osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije, niti je to bilo u opisu poslova njegovog radnog mjesta. U inkriminiranom razdoblju od 4. rujna do 12. studenog 1992. u Računovodstveni centar Operativne zone Zagreb, kao ni u Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb nisu dostavljeni računi i popratna dokumentacija u vidu primki za pravdanje isplata po inkriminiranim predračunima, tako da se prigodom plaćanja tih predračuna nije imalo na temelju čega zaključiti da neka oprema eventualno predstavlja donaciju ili da uopće neće biti isporučena. Navedeno proizlazi i iz vještakinja za knjigovodstvo i financije Smiljana Josipović, ali i vještaka Podlonjaka, ali i vještakinje Blašković, koja je potvrdila da nije mogla potvrditi da je I. optuženik osoba koja je ovjerava isplate.

9.4. Nadalje, u odnosu na optužbu da je I. optuženik BN propustio utvrditi da inkriminirani predračuni nisu u skladu s Uputom za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991. provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da navedena Uputa je donijeta u trenutku kada je Ministarstvo obrane odobrilo otvaranje žiro računa Zapovjedništvu operativne zone Zagreb, a svrha joj je bila definiranje nadležnosti u okviru samog Zapovjedništva operativne zone Zagreb, a što je utvrđeno iz samog sadržaja navedene upute. Dakle, radilo se o internom dokumentu samog Zapovjedništva operativne zone Zagreb, u kojem su određeni nositelji poslova definiranih u Uputstvu o načinu financiranja, sanitetskom i intendantskom osiguranju brigada rezervnog sastava Zbora narodne garde od 25. srpnja 1991. i nije se odnosila na Ministarstvo obrane i druge postrojbe izvan Operativne zone Zagreb, pa tako ni na 1. brigadu ZNG-a. U vrijeme donošenja navedene upute svaka postrojba je imala svoj žiro račun i sama plaćala svoje stvorene obveze iz financijskih sredstava koje im je doznačivalo Ministarstvo obrane (o čemu je iskazivala svjedokinja FN) i Ministarstvo obrane je izravno komuniciralo s postrojbama i doznačivalo im financijska sredstva na njihove žiro račune. Takav način funkcioniranja za postrojbe Operativne zone Zagreb bio je u primjeni do početka rada Računovodstvenog centra Operativne zone Zagreb u travnju 1992. i gašenja žiro računa postrojbama. Nakon toga je Uprava za financije Ministarstva obrane definirala novi obrazac mjesečnog plana potreba i prema zbirnom mjesečnom planu potreba postrojbi Operativne zone Zagreb, podstožernih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske i provedbenih postrojbi Ministarstva obrane doznačivala financijska sredstva na žiro račun koji se vodio u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb. Uprava za financije Ministarstva obrane nije donosila nikakav pisani akt o odobravanju zbirnog mjesečnog plana potreba, niti je o tome davala bilo kakve pisane ili usmene obavijesti, već je prema prilivu financijskih sredstava iz Državnog proračuna doznačivala financijska sredstva na žiro račun koji se vodio u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb. Dakle, Zapovjedništvo operativne zone Zagreb nikada nije imalo saznanja o tome koliko je ukupno prema mjesečnom planu potreba odobreno i za koje namjene, već je samo znalo koliko je i kada ukupno uplaćeno na žiro račun koji se vodio u Računovodstvenom centru Operativne zone Zagreb. Pored toga, mjesečni planovi potreba za inkriminirano razdoblje se ne nalaze u spisu, a s obzirom na protek vremena nije ih moguće pribaviti. Tako je tijekom prethodnog dokaznog postupka sud od nadležnog tijela MORH-a zatražio podatak do kada je bila na snazi uputa za izradu mjesečnog plana potreba i izvršenja nabavke i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenoga 1991. kao i da li je ovo uputa obvezivala 1 gardijsku brigadu, međutim iz Središnjeg vojnog arhiva MORH-a, zatim zapovjedništva HKoV kao pravnog sljednika zapovjedništva operativne zone Zagreb te Kabineta načelnika Glavnog stožera MORH-a, odgovoreno je da traženi dokument nije pronađen te se ne mogu očitovati o njegovom sadržaju, niti njegovom važenju. Dakle, tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno do kada je navedena Uputa stvarno bila na snazi s obzirom na promijene u organizaciji i ustrojstvu Ministarstva obrane i Hrvatske vojske tijekom 1992. i na koga se odnosila, pa nema nikakvog temelja za konstataciju da je propustio utvrditi da inkriminirani predračuni nisu u skladu s tom Uputom, pogotovo zbog toga što njegovo Odjeljenje za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje u Sektoru logistike Zapovjedništva 3. operativne zone i nije bilo nadležno za kontrolu osnovanosti i dopuštenosti predračuna, a i I. optuženik je od 24. rujna 1992. postao djelatnik Ministarstva obrane, na koje se navedena Uputa nije odnosila, slijedom navedenoga, po stavu ovoga vijeća nije dokazano da je I. optuženik BN propustio utvrditi da inkriminirani predračuni nisu u skladu s Uputom za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991.

9.5. Nadalje, I. optuženom BN se stavlja na teret da bi propustio utvrditi da inkriminirani predračuni nisu u skladu sa člankom 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 55/91). Navedeni članak te Uredbe ni na koji način ne regulira postupke nabave u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci, već regulira tko obavlja promet naoružanja i vojne opreme na razini Republike Hrvatske, a kako osobno nije provodio kontrolu osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije, I. optuženik BN nije niti mogao počiniti propust koji mu se stavlja na teret da nije vršio kontrolu kompletnosti dokumentacije već se (a kako je to prethodno utvrđeno) kontrola se provodila u računovodstvenom centru operativne zone Zagreb, a koje je onda nakon svoje kontrole to slala u Odjel za knjigovodstvo i platni promet operativne zone Zagreb. Odjeljenje za planiranje i materijalno-financijsko poslovanje operativne zone Zagreb je vršilo nadzor kompletnosti računa i prateće dokumentacije, a na način da bi provjeravali da li je račun bio uredno evidentiran te je li nalog za isplatu potpisala ovlaštena osoba te na kraju i da li za to ima dovoljno sredstva.

9.6. Iz predmetnog Ugovora o donaciji je utvrđeno da je pok. ĐN u ime Operativne zone Zagreb, Sektor logistike, s trgovačkim društvom "Omikroncommerc" d.o.o., zastupan po UN, sklopio Ugovor o darovanju koji je zaključen 5. listopada 1992., a nije sporno da je plaćanje po četiri predračuna (broj 37/92, 51/92, 52/92 i 54/92), za koja se tvrdi da je pok. ĐN zajedno s II. optuženim CN potpisao i ovjerio pečatom Zapovjedništva, izvršeno u razdoblju od 9. do 29. rujna 1992., dakle prije nego je zaključen Ugovor o donaciji, dok je predračun broj 56/92 plaćen dana 5. listopada 1992., na dan kada je zaključen ovaj Ugovor. S obzirom na navedeno, u odnosu na predračune koji su po njegovu nalogu plaćeni trgovačkim društvom „Omikroncommerc" d.o.o. od strane ZOZZ, nakon zaključenja Ugovora o donaciji kojeg je osobno potpisao, sasvim razvidno da je pok. ĐN znao da se radi o doniranoj robi, no ta okolnost u odnosu na II. optuženog CN nije dokazana. Nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio da bi II. optuženik, u trenutku kada je naložio plaćanje predračuna, znao za Ugovor o donaciji te za činjenicu da plaća robu koja je donirana, niti o tome postoji dokumentacija u spisu.

9.7. Nadalje, II. optužni CN se tereti da je kao pomoćnik zapovjednika za logistiku I. gardijske brigade postupio protivno Uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršenja nabavki i usluga ZOZZ od 14. studenog 1991. S tim u vezi u provedenom dokaznom postupku nije dokazno da bi se I. gardijska brigada ustrojbeno nalazila pod ZOZZ, slijedom čega on nije bio dužan primjenjivati odredbe ove Upute. Nadalje, II. optuženiku se stavlja da je postupio protivno članku 10. Uredbe vlade RH koji govori da promet naoružanja i vojne opreme obavlja Ministarstvo obrane te da je neosnovano odobravao avansno plaćanje putem predračuna. Međutim člankom 21. iste Uredbe navodi da se ovlašćuje ministar obrane da po potrebi donese pobliže propise za provođenje ove Uredbe. Naime, Ministarstvo obrane je izdao pravilnike pa tako i Pravilnik o nabavi roba i usluga koji je izdan tek 1994. U to vrijeme nije bilo nikakvog dokumenta s razine MORH-a koji bi to regulirao, što je i razumljivo, jer se vodio rat i vojska je bila u stvaranju. Zato se problem premostio formiranjem POF-ova Ministarstvo obrane u svim operativnim zonama (prije toga su postojali računovodstveni centri) i oni su između ostalog kontrolirali dali je nešto Ministarstvo obrane odobrilo ili ne. Pri tome se mora uzeti u obzir činjenica da je od 1. studenog 1992. započeo s radom Područni odjel za financije Djelatne skupine Zagreb koji je, prema članku 1. Zapovjedi od 24. rujna 1992., bio u sastavu Uprave za financije MORH-a, te je početkom njegova rada ukinuta financijska služba OZZ, te je sačinjen novi financijski ustroj koji je i shematski prikazan (list 394). Dakle, predračuni broj 79/92 i 80/92 za koje se tereti II. optuženik, plaćeni su 4. i 11. studenog 1992., dakle, nakon što je POF započeo s radom. Navedeno je utvrđeno iz iskaza svjedoka AN čiji je iskaz sud cijenio istinitim i vjerodostojnim, jer iskazivao detaljno i određeno, u skladu je s materijalnom dokumentacijom, te nije imao razloga neistinito svjedočiti, a u kojem iskazu je naveo kako je tijekom 1992. bio načelnik Uprave za ustroj i popunu unutar Glavnog stožera Hrvatske vojske čija je nadležnost bila izrada ustrojbenih dokumenata i ostalih dokumenata koji su propisivali organizacijsku strukturu Hrvatske vojske. I. gardijska brigada je bila podređena izravno Glavnom stožeru Hrvatske vojske u organizacijskom smislu. Uputa za osiguranje opreme nije se odnosila na I gardijsku brigadu, jer ona nije bila u ustrojbenoj strukturi Operativne zone Zagreb. Postojao je dokument po nazivu mobilizacijski razvoj HV koji je pravno regulirao status koje postrojbe se nalaze pod kojim zapovjedništvom, taj dokument je kao vrhovni zapovjednik donosio Predsjednik države na prijedlog ministra obrane, a taj dokument je vidio jer je i sam takve dokumente stvarao. Prvi dokumenti u smislu pravilnika koji su regulirali materijalno zbrinjavanje postrojbi HV doneseni su tek negdje 1994. ili 1995. Nije čuo za Uputu za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanja nabavki i usluga zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991., jer obzirom na posao koji je tada radio za istu nije niti morao čuti niti znati. Oružane snage RH bile podijeljene u zborna područja, mornaricu, zrakoplovstvo i podstožerne postrojbe. Jedna od tih podstožernih postrojbi je bila i 1. gardijska brigada. Što se tiče nabave vojnog materijala opremanje svih podstožernih postrojbi se obavljalo u to vrijeme isključivo preko MORH-a, a ne glavnog stožera jer u to vrijeme glavni stožer oružanih snaga RH nije imao svoja tijela za provedbu takvih aktivnosti tj. za nabavu vojnog materijala. Ne zna tko je bio zadužen vezano uz nabavu vojnog materijala u inkriminiranom periodu, dakle 1992., jer je tada bio načelnik uprave za ustroj i popunu unutar glavnog stožera HV-a, a opremanjem se tada bavio MORH, a ne glavni stožer. Njegov posao u glavnom stožeru u to vrijeme je bila organizacija i popunjavanje vojnih postrojbi, a ne logistika te nabava i opremanje naoružanjem i vojnim materijalom. Pojasnio je da 1992. još nisu bile do kraja razvijene procedure koje se odnose na opremanje postrojbi. Glavni stožer oružanih snaga iskazivao je zahtjeve za opremanje postrojbi naoružanjem i vojnim materijalom i to prema MORH-u, a MORH je dalje radio nabavu i opremanje. Isto tako s obzirom da u to vrijeme nije bilo točno određenog tijela u glavnom stožeru koje bi se time bavilo, postrojbe su se direktno obraćale Ministarstvu obrane, a ne čak niti glavnom stožeru. Zborno područje je inačica operativnoj zoni, samo što je s vremenom promijenjen naziv. U vezi s naprijed navedenim tijekom prethodnog dokaznog postupka sud je od nadležnog tijela MORH a zatražio podatak do kada je bila na snazi uputa za izradu mjesečnog plana potreba i izvršenja nabavke i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenoga 1991. kao i da li je ovo uputa obvezivala 1 gardijsku brigadu, međutim iz Središnjeg vojnog arhiva MORH a, zatim zapovjedništva HKoV kao pravnog sljednika zapovjedništva operativne zone Zagreb te Kabineta načelnika Glavnog stožera MORH a, odgovoreno je da traženi dokument nije pronađen te se ne mogu očitovati o njegovom sadržaju niti njegovom važenju. I svjedok ŠN u svom iskazu navodi kako I gardijska brigada nije bila pod operativnom zonom a pod čijim zapovijedanjem je bila se ne sjeća, pa je u tom dijelu sud njegov iskaz cijenio istinitim iz prije navedenih razloga. Međutim, sud nije cijenio vjerodostojnim njegov iskaz u dijelu u kojem navodi kako je početkom 1993. vidio određeni broj računa ispostavljenih od trgovačkog društva „Omikroncommerce“ a naslovljenih na operativnu zonu Zagreb koji su malo šetali, a potom plaćeni po nalogu pokojnog ĐN. Ovo stoga što iz pročitane dokumentacije proizlazi da ti računi nisu plaćeni niti su mogli biti plaćeni tada, već je plaćanje izvršeno po predračunima puno prije toga. Također, i sama sporna Uputa za izradu mjesečnog plana potreba i izvršenja nabavke i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenoga 1991. na strani 2 zadnji stavak navodi: nabavka opreme naoružanja, izgradnja i adaptacija objekata kao i nabavka odjeće i obuće se vrši preko ministarstva obrane na osnovu predračuna, ugovora i ponuda koje dostavljaju načelnici službi zapovjedništva operativne zone Zagreb. Slijedom navedenog i same uputa je razvidno kako se nabavka naoružanja, kao i odjeće i obuća mogla vršiti i na osnovu predračuna. Svjedokinja MN je također iskazivala da su se plaćanja vršila i putem predračuna. Slijedom navedenog, ovo vijeće cijenilo je vjerodostojnim obranu II. optuženog CN da je predračune izdavao za ono što mu je s razine M.O. bilo odobreno. Predračun kao i ponuda nije obvezujući dokument i nigdje se ne knjiži, prema tome ako nešto nije bilo odobreno predračun bi bio vraćen u postrojbu koja ga je izdala, kako je to potvrdio i svjedok VN iz POF-a MO. Da se roba nabavljala i na ovaj način dokazuje i činjenica da su i druge postrojbe vršile nabavu na isti način. Iz potvrde na listu 111-112, proizlazi da je 2. gardijska brigada zaprimila: 2000 odora, 1000 vreća za spavanje i 50 pancirki, na listu 138 prileži narudžba 2. gardijske brigade, na listu 135 narudžba 153 br. A na strani 216 narudžba SIS-a. Jasno je da se roba u to vrijeme nabavljala i na ovaj način, dok nije dokazno kako II. optuženik nije imao je odobrenje MO za količinu koju je naručio. U odnosu na optužbu da je II. optuženik postupao suprotno Uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršenja nabavki. Navedenu Uputu je izdao pomoćnik zapovjedništva za logistiku OZ Zagreb i ona nema nikakve veze s 1. gardijskom brigadom, jer ista nije bila u sastavu OZ Zagreb, već direktno pod zapovjedništvom GS OS RH, a što je tijekom dokaznog postupka i utvrđeno te ranije obrazloženo. To je potvrdio svjedok general AN Načelnik uprave za ustroj, popunu i mobilizaciju, isto se vidi i iz sheme financiranja koju je donio pomoćnik MO general BH koja se nalazi na listu 394. Ova uputa se nije odnosila na 1. gardijsku brigadu, jer je ona bila podstožerna postrojba, a nabava vojnog materijala i opremanje svih podstožernih postrojbi se obavljalo u to vrijeme isključivo preko MORH-a, a ne glavnog stožera. Kada je robu nabavljalo MO direktno, niže razine nisu dostavljale nikakve predračune, niti su znale što je nabavljeno. Iz svega navedenog je proizlazi nije dokazano da bi II. optuženi CN na opisani način kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj i ovlast, prekoračio granice svoje ovlasti i nije obavio svoju dužnost te na taj način drugoj osobi pribavio korist, a time prouzročio štetu državnom proračunu.

9.8. Iz izvedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je u inkriminirano vrijeme pokojni ĐN obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika za logistiku zapovjedništva operativne zone Zagreb. Također je nesporno da je pokojni DN imao svojstvo direktora trgovačkog društva „Omikroncommerce" d.o.o., kao što to proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za navedeno trgovačko društvo te samih obrana I. optuženika i II. optuženika, kao i iskaza svjedoka UN koji je naveo kako je upravo s NH, kao direktorom trgovačkog društva „Omikroncommerce" d.o.o., kontaktirao te zaključio Ugovore o donaciji. Na temelju dokumentacije koja prileži spisu u vidu računa i otpremnica trgovačkog društva „Omikrocommerce" d.o.o., nesporno je utvrđeno da je isto trgovačko društvo MORH- u, tijekom 1992. i 1993., isporučivalo veće količine robe, odnosno opreme koja je plaćana avansno, tijekom inkriminiranog razdoblja. Nadalje utvrđeno je kako je „Omikroncommerce" d.o.o. hrvatskoj vojsci isporučio vojnu opremu za koju je 12. studenog 1992. ispostavilo 14 predračuna i to upravo za robu nabavljanu u razdoblju od 7. rujna do 9. studenog 1992. temeljem narudžbenica koje su ovom društvu dostavljane, između ostalog i od strane ĐN i II. optuženog CN. Također je utvrđeno da je dio vojne opreme koji je isporučen od strane poduzeća „Omikrocommerce" d.o.o., isporučen kao trgovačka roba, iako se radilo o donaciji, dakle o robi koja je „Omikrocommercu" d.o.o. već bila plaćena od strane donatora, pa stoga nije na strani MORH-a postojala obveza plaćanja već plaćene robe, ili pak robe koja nikada nije bila isporučena. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka GH, koji je u inkriminirano vrijeme bio generalni direktor trgovačkog društva "Chromos boje i lakovi", kao i iz dokumentacije koja je priložena u spisu, odnosno ugovora o poslovnoj suradnji između trgovačkog poduzeća društva „Omikroncommerce" d.o.o. i trgovačkog društva „Chromos boje i lakovi" d.d. Pri tome je važno istaknuti kako je ugovor u ime Operativne zone Zagreb, Sektora logistike, potpisao ĐN, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku, iz čega proizlazi da je isti znao da je roba koja se isporučuje od strane trgovačkog društva „Omikroncommerce" d.o.o., donirana, pa je stoga znao i da ne postoji obveze njezina plaćanja od strane MORH-a. Da je doista riječ o doniranoj robi, u konačnici proizlazi iz iskaza svjedoka HN i ŠN, kao i skladišnih primki. Plaćanje ove robe vršeno je po nalozima koje su svojim potpisima ovjerili SN i D. optuženi CN, koji su jedini imali takva ovlaštenja, pa je tako ĐN potpisao naloge za plaćanje po predračunima 37/92, 51/92, 52/92, 54/92, 56/92, 57/92, 65/92, 68/92, dok je II. optuženi CN potpisao naloge za plaćanja po predračunima 77/92, 78/92 i 79/92. Kako je tijekom dokaznog postupka utvrđeno postojanje računovodstvenog centra zapovjedništva Operativne zone Zagreb kao što su utvrđene i ovlasti ovog centra vezane za kontrolu i naplatu računa, ali i predračuna nije dokazano da bi I. optuženi BN u konkretnom slučaju počinio utuženo kazneno djelo. U odnosu na II. optuženog CN, a kako je to već prije obrazloženo, je utvrđeno da je kao pomoćnik zapovjednika za logistiku 1. gardijske brigade imao svojstvo odgovorne osobe, jer je bio odgovoran za kompletnu logističku osiguranje 1. gardijske brigade i svih postrojbi koje su se nalazile u vojarni Croatia. Međutim, tijekom postupka nije dokazano da bi on u tom svojstvu postupao protivno Uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršenja nabavke i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb s obzirom da se 1. gardijska brigada nije nalazila pod zapovjedništvom operativne zone Zagreb, slijedom čega sve ono nije bio niti dužan primjenjivati odredbe ove upute. Kako tijekom dokaznog postupka nije dokazano niti da bi I. optuženi BN i II. optuženi CN djelovali zajednički i dogovorno zajedno s pokojnim ĐN i pokojnim RN, a niti je dokazano da bi to činili na nagovor pokojnog ĆN, to su oslobođeni optužbe da bi počinili predmetno kazneno djelo.

9.9. Ujedno, analizom iskaza svih ispitanih svjedoka, ne proizlazi međusobna povezanost I. optuženika i II. optuženika u počinjenju utuženog kaznenog djela. Naime, svjedok ŠN je naveo da je njemu nadređeni bio ĐN te da je na nekim primkama pisalo „donacija“ o tome obavijestio I. optuženog BN, a također nije želio ništa potpisati prije nego li se konzultirao sa svojim nadređenim, odnosno ĐN, pa tek kada mu je rečeno da račune poduzeća „Omikroncommerce“ d.o.o. treba platiti, navodi kako je račune na poleđini potpisao i ovjerio pečatom, te priložio uz njih i skladišne primke. Svjedok HN, u odnosu na doniranu robu, kada bi se radilo o doniranoj robi, on je tražio dokumentaciju o vrsti i količini robe, ali je nije nikada dobio, a rečeno mu je da se ona nalazi kod ĐN. Tada nije imao nikakav poslovni kontakt s I. optuženikom i II. optuženikom te DN. Poznato mu je da je ĐN u tom razdoblju bio pomoćnik zapovjednika za logistiku 1. zbornog područja Zagreb. Svjedok UN je naveo da se ne sjeća tko je od strane Operativne zone Zagreb potpisao Ugovor o donaciji, a niti se sjeća kako je došlo do toga da se ugovor potpisuje direktno s Operativnom zonom Zagreb. Oni su na temelju ugovora o donaciji doznačivali određena novčana sredstva na račun društva Omikroncommerce, međutim, isti nije poslovao niti surađivao s I. optuženikom i II. optuženikom. FN pak je navela da joj je poznato da je I. optuženi BN radio u Operativnoj zoni Zagreb, ali njoj nadređeni je bio JN. Svjedok ON je naveo da je njemu nadređeni bio I. optuženik. U tom razdoblje je uglavnom nosio papire, nema nikakvih saznanja oko nabavke vojne opreme preko Omikroncommerce i plaćanje iste te nije poznavao II. optuženika. Također, svjedok VN je naveo da se sjeća se da je od strane RN bilo intervencija da se plate računi za plaćanje kojih nisu bila dostavljena sredstva, te dodaje kako se radilo o velikim iznosima, a ističe kako je takvih intervencija bilo radi plaćanja poduzeću „Omikroncommerce“ d.o.o. Objašnjava da je RN bio zamjenik načelnika Uprave za financije, te je Računovodstveni centar za svoj rad bio odgovoran upravo PN i stoga je bio dužan postupati po njegovim nalozima. ĐN je u tom razdoblju bio pomoćnik zapovjednika za logistiku OZ Zagreb, I. optuženik je radio u odjelu za financije i planiranje, II. optuženik mu je manje poznat, ne zna gdje je on radio, a nikada nije čuo za DN. Svjedok GN je naveo da u inkriminiranom nije upoznao I. optuženika i II. optuženika, niti mu je išta poznato oko te robe koju je preuzeo. Svjedokinja MN je navela da nije radila u područnom uredu gdje se vršilo plaćanje, pa ne zna je li se vršilo bilo kakvo plaćanje prema Omikroncommerce. Skladištar je garantirao da je roba zaprimljena u skladište, primku je potpisao a ona je to supotpisala. Odgovorna osoba za logistiku u Zapovjedništvu zbornog područja Zagreb bio je ĐN, on je potpisao da je roba o kvaliteti i količini odgovarala naručenoj robi, što je onda značilo da se račun može kompletirati i završiti. Svjedok IN je naveo da nema saznanja o tome da bi u inkriminiranom periodu dolazila roba poduzeća „Omikroncommerce“. Tada je ŠN bio načelnik opskrbne struke, u razdoblju od rujna do konca 1992. je poznavao I. optuženika i on je bio načelnik financije službe u Odjelu za logistiku zbornog područja Zagreb, a II. optuženika nije poznavao. Nije sudjelovao u nikakvoj nabavci vojne opreme. Svjedok ŽN je naveo da se sjeća da je poduzeće „Omikroncommerce“ d.o.o. nabavljalo vojnu opremu za HV, a o naručivanju opreme trebao je brinuti Sektor logistike no dodaje kako iz predočenih mu narudžbenica proizlazi da je preko MORH-a roba naručena upravo od „Omikroncommerce“ d.o.o., pri čemu ističe kako se sa DN susreo jednom. U tom razdoblju pomoćnik načelnika za logistiku je bio ĐN, a I. optuženik je radio u Odjelu za logistiku, kao i II. optuženik. Svjedok AN je naveo da Uputa za osiguranje opreme nije odnosila na 1. gardijsku brigadu, jer ona nije bila u ustrojbenoj strukturi Operativne zone Zagreb. Što se tiče nabavke opreme navodi kako o istom nema saznanja, niti se može izjasniti o načinu, jer za to nije bio odgovoran. Svjedok EN je pak naveo da je RN bio je načelnik za financije u MORH-u, a ĐN je radio u OZ Zagreb nešto u vezi logistike. 1. gardijska brigada je bila prištabska postrojba pod direktnim zapovjedništvom načelnika Glavnog stožera i ona nije bila područna postrojba. Svjedok RH je naveo da je on, dok je bio zapovjednik 3. OZ Zagreb cijelo vrijeme zamjenik zapovjednika za logistiku bio ĆH, koji je bio nadređen ĐN i I. optuženiku, a svjedok ZN je naveo da materijalna sredstva i vojna oprema, do osnivanja područnih odjela, nabavljala su se centralizirano putem MORH-a, ali su se mogla nabavljati i necentralizirano, kada primjerice ne bi bilo robe na skladištu, onda se mogla nabavljati po operativnim zonama i postrojbama, ali uz prethodno odobrenje uprave za logistiku, odnosno nabavu MORH-a. RN je bio njegov zamjenik, od 1. studenog 1992. je obnašao dužnost zamjenika načelnika uprave za financije MORH-a. Centralizirana nabava putem MORH-a je značila da bi Glavni stožer dao nalog logistici MORH-a da se nabavi određena roba. Za necentraliziranu nabavu vojne opreme trebalo je odobrenje uprave za nabavu MORH-a, a time da ne znam tko je bio načelnik uprave za nabavu, ali čelni čovjek za logistiku MORH-a je bio general BH. Ujedno, iz obrane ĐN navodi se da je u inkriminiranom razdoblje on poznavao I. optuženika, obzirom je tada on bio načelnik financijske službe, poznavao je i II. optuženika iz 1. gardijske brigade, međutim nikakve druge veze nije imao s njima, a DN nije ni poznavao. Uputa za izradu mjesečnoga plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva OZ Zagreb nije imala nikakvu pravnu snagu ukoliko bi postojala zapovijed njemu nadređeni, jer je on upravo temeljem takve zapovjedi postupao pa se predmetna oprema nije mogla naručivati i plaćati centralizirano putem MORH-a. Navedene iskaze, sud je prihvatio u cijelosti, dani su vjerodostojno i u skladu s materijalnom dokumentacijom.

9.10. Nadalje, i provedena tri financijsko-knjigovodstvena nalaza ne dovode u međusobnu vezu i odgovornost I. optuženika i II. optuženika, u počinjenju utuženog kaznenog djela. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Branka Petanjeka proizlazi da u arhivi poduzeća Omikroncommerce ne postoji dokumentacija u vidu faktura, primka izdatnica, kalkulacija te da iz dokumentacije koja prileži spisu nije moguće utvrditi od kojih dobavljača i po kojim cijenama je nabavljana vojna oprema plaćena od strane trgovačkog društva Chormos boje i lakovi, a koja sredstva su bila namijenjena donaciji HV. Iz ovjera potpisa na dokumentaciji, na temelju kojih je Područni odjel za donacije, Djelatne skupine Zagreb, obavljalo plaćanja Omikroncommerce d.o.o. vidljivo je da su nalog za isplatu potpisivali ĐN i CN, po naredbi RN, a ovjeru da isporučena roba, navedena u predračunu odnosno računu, odgovara količini i kvaliteti potpisivali su ŠN, MN, ŽN, LH i Ć. Navedeno su potvrdili i svjedoci ŠN, MN i ŽN. Također, vještak je konstatirao da je ukupna šteta preračunata u kunama 478.994,66 kuna, da se potpis I. optuženika nalazi na jednom dokumentu koji je bio predmet vještačenja, prema Uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanja nabavki u usluga od 14. studenog 1991., nalog za rad Računovodstveni centar OZ Zagreb i Odjeljenje za planiranje i materijalno financijsko poslovanje primali su od načelnika službi za logistiku na nivou štaba Zapovjedništva OZ Zagreb. Nadležni u ZOZZ kao niti u Odjelu financijske službe nisu mogli, a niti smjeli davati naloge za izvršenje plaćanja po predračunima za nabavku opreme, naoružanja, odjeće i obuće. Ujedno, iz nalaza proizlazi da II. optuženik nije izdao nalog za isplatu predračuna broj 68/92 na iznos od 94.500.000,00 HRD-a, ali je ovjerio račun broj 52/92 a vezano uz tisuću američkih odjela-komplet, iz dokumentacije proizlazi da je zaprimljeno 400 komada po predračunu 77/92, a po predračunu 79/92 nije zaprimljen nit jedan komad. Kada je vještak prisustvovao raspravi kada je nalaz davala vještakinja za knjigovodstvo i financije Smiljane Josipović, isti je naveo kako se s istim u cijelosti slaže, jer je u svojim dosadašnjim nalazima i dopunama odgovarao na ista pitanja na gotovo isti način. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Smiljane Josipović proizlazi da dokumentacije kojom se pravdalo avansno plaćanje vojne opreme po 11 predračuna/računa, što iznosi 2.753.108,37 DEM, djelom se ne može smatrati vjerodostojnom dokumentacijom, jer proizlazi da je MORH društvu Omikroncommerce platio vojnu opremu za koju nije postojala obveza plaćanja, i to oprema iz donacija i oprema koja nije isporučena pa je šteta nastala u iznosu od 1.968.858,66 DEM-a, dok prilikom usuglašavanja razlike po nalazima vještaka Petanjeka i Josipović, vještakinja Josipović je utvrdila da stanje ostaje nepromijenjeno i da je nominalna vrijednost štete 7.552.028,56 kuna. Za Uputu za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga ZOZZ od 14. 11. 1991. Svi su predračuni plaćeni s istog žiro računa 30101-637-5220, s tim da je naziv korisnika tog žiro računa do zaključno 10. mjeseca 1992. bilo RH HV-Zapovjedništvo operativni zone Zagreb a od 11. mjeseca 1992. naziv korisnika toga žiro računa je MORH, Područni odred za financije DS Zagreb. Prema tome prvih 10 navedenih predračuna na strani 7 nalaza plaćeni su dok je naziv bio RH HV ZOZZ a samo zadnji predračun broj 79 od 02. 11. 1992. koji je plaćen 04. 11. 1992. plaćen je sa žiro računa koji sada nosi MORH Područni odjel za financije DS Zagreb. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije, računovodstvo i porez Petre Blašković proizlazi da je društvu Omikroncommerce po više predračuna (11) ukupno doznačeno 694.240.060,00 HRD-a, od čega iznos od 366.598.460,00 HRD-a se odnosi na plaćanja društvu Omikroncommerce, koja su opravdana isporukama robe koja je donirana, a iznos od 114.675.000,00 HRD-a odnosi se na plaćanja društva Omikroncommerce za koje ne prileži vjerodostojna dokumentacija da je roba isporučena. Za razdoblje prije 1. studenog 1992. spisu ne prileži dokumentacija o sistematizaciji radnih mjesta, pa se ne može očitovati o radnim zadacima i odgovornosti I. optuženika. Iz tabličnog prikaza pisanog nalaza razvidno je da I. optuženik nije naveden kao osoba koja ovjerava isplate. I. optuženik je bio nadređen referentima platnog prometa koji su pripremali naloge za isplatu službi Društvenog knjigovodstva Hrvatske, a Odjel financijske službe trebao je pribavljati suglasnost za plaćanje od pomoćnika zapovjednika za logistiku što je po predračunu 79/92 razvidno da postoji ta suglasnost. Odjel financijske službe trebao je vršiti kontrolu predračuna, a obzirom da nema opisa radnih mjesta u tom razdoblju ne može se očitovati je li I. optuženik, s obzirom na svoj položaj, mogao "stopirati" isplatu nekog predračuna. U odnosu na ovih 11 predračuna analizirala je da uz te predračune prileže i otpremnice društva Omikroncommerce, za koje nije sporno da je roba isporučena, izuzev predračuna 78/92. Obzirom na priležeću dokumentaciju, ista nije mogla nedvojbeno utvrditi radi li se o dvostrukom ili lažnom fakturiranju u odnosu na inkriminirane predračune. U odnosu na Uputu za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga donijete od strane OZ Zagreb, iz priležeće dokumentacije se ne može vidjeti kada je ona važila a isto tako nije joj poznato da li je ona imala obvezujući ili savjetodavni karakter. U odnosu na I. optuženika isti nije transferirao novac s računa Zapovjedništva na račun društva Omikroncommerce, ali kako je već navela, on je bio u odnosu na plaćanje jednog predračuna 79/92 nadređeni referentu platnog prometa, koji je bio dužan provjeriti je li predračun ovjeren. Ne može ocijeniti jesu li istiniti podaci na računu, ako je račun potpisan od strane II. optuženika kao pomoćnika zapovjednika za logistiku, a prije toga je taj isti račun ovjeren pečatom i potpisom od strane načelnika LH (npr. račun broj 53/92). Navedena vještačenja je sud prihvatio kao vjerodostojna, u skladu s pravilima struke, dana su stručno i objektivno, dok u odnosu na razlike nalaza i mišljenja vještakinje Josipović, u vidu postojanja otpremnice čiji zbroj daje 1.0000, a koje otpremnice su priložene izlaznim računima isporučioca "Omkroncommerce", i na temelju kojih je u poslovnim knjigama provedeno knjiženje i unatoč tome što nedostaju skladišne primke za 800 pari čizama, čime je onda bilo opravdano plaćanje po predračunu 78/92, iz nalaza i vještakinje Blašković, kojeg sud prihvaća u cijelosti, proizlazi da u odnosu na ovih 11 predračuna, koje je analizirala uz te predračune prileže i otpremnice društva Omikroncommerce, za koje nije sporno da je roba isporučena, izuzev predračuna 78/92. Upravo iz te činjenice proizlazi da, kako je oprema isporučena I. gardijskoj brigadi, te ostalim postrojbama, taj iznos nije mogao ući u štetu, za koju ovlašteni tužitelj tereti I. optuženika i II. optuženika. Naime, vještakinja je navela da, obzirom na priležeću dokumentaciju, ista nije mogla nedvojbeno utvrditi radi li se o dvostrukom ili lažnom fakturiranju u odnosu na inkriminirane predračune, pa upravo provedenih vještačenjima nije dokazana odgovornost I. optuženika, obzirom da iz tabličnog prikaza pisanog nalaza razvidno je da I. optuženik nije naveden kao osoba koja ovjerava isplate, da su nalog za isplatu potpisivali ĐN i CN, po naredbi RN.

9.11. Sud je u cijelosti prihvatio pročitanu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu, obzirom ista ničim nije dovedena u pitanje njena vjerodostojnost.

10. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 sud je odbio prijedlog branitelja I. optuženika za provođenjem dopunskog vještačenja kao odugovlačeći, obzirom da je stanje stvari u dovoljnoj mjera razriješeno te su tijekom postupka provedena čak tri financijsko-knjigovodstvena vještačenja, ujedno su dva međusobno usuglašena i svi vještaci su dopunski ispitani u prisutnost stranaka. Odbijen je i prijedlog branitelja II. optuženika da se neposredno ispitaju svjedoci ŠN, HN, UN, FN, ON, VN, GN, MN, IN, ŽN, AN, MH, EN, RH i ZN, kao odugovlačeći, obzirom su svi nabrojeni svjedoci u više navrata ispitivani tijekom dokaznog postupka, stranke su im postavljale pitanja, te su iskazivali o svim činjenicama koje su im bile poznate, pa se ne bi utvrdile nove činjenice, važne za donošenje odluke.

11. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, ni na koji način nije dokazano da bi I. optuženi BN i II. optuženi CN počinio kazneno djelo zlouporabom položaja i ovlasti, opisano po članku 291. stavku 1. i 2. KZ/11, u svezi sa člankom 5. točke 6 i članka 7. stavka 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, zbog čega ih je, sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe.

12. Kako su I. optuženik i II. optuženici oslobođen od optužbe, to sukladno članku 149. stavku 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tibor Kovačić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, DOK-2246/99, KO-DO- 1327/20,

2. I. optuženi BN,

3. II. optuženi CN,

4. Branitelj I. optuženika NN,

5. Branitelj II. optuženika ČN,

6. U spis.