REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-1295/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja PP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnici u Poreču, Partizanska 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin, Labin, Istarska 1, radi odobrenja za privremeni boravak, 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin, KLASA: UP/I- 216-02/24-03/5656, URBROJ: 511-08-25-24-3 od 31. srpnja 2024. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

Obrazloženje

1 . Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin, KLASA: UP/I-216-02/24-03/5656, URBROJ: 511-08-25-24-3 od 31. srpnja 2024. u točki 1. izreke odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Kosova, za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, u točki 2. izreke određeno je, da je tužitelj dužan napustiti područje Europskog gospodarskog prostora (u nastavku teksta EGP-a) u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja. U točki 3. izreke rješenja određeno je, da je tužitelj dužan predati rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da ako po izvršnosti rješenja ne postupi, tužitelja će se prisilno udaljiti sukladno članku 203. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20, 114/22 i 151/22).

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 31. srpnja 2024., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 16. kolovoza 2024. zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odbijen iz razloga što se protiv tužitelja vodi kazneni postupak te posljedično tome predstavlja opasnost za javni poredak. Istaknuo je, da se suprotno utvrđenju tuženika, protiv tužitelja ne vodi nikakav kazneni postupak, slijedom čega da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a s tim u svezi da su povrijeđene odredbe članka 19. stavak 1., članka 29. i članka 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, u nastavku teksta Ustav) te članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/92, 14/02, 13/03,9/05, 1/06 i 2/10) i članka 2., 5., 6., 8. i 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 u nastavku teksta ZUP). Tužitelj se pita na temelju kojih podataka je Sigurnosno-obavještajna agencija utvrdila da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak. Naposljetku, tužitelj je naveo da nije na adekvatan način sudjelovao u upravnom postupku, jer tužitelju nisu poznate činjenice tko je, kada i kako ustanovio da se protiv njega vodi kazneni postupak te da u konkretnom slučaju nisu primijenjene odredbe Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj pa je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 31. srpnja 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, podredno da Sud sam riješi upravnu stvar.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljen kod ovog Suda 11. listopada 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje je doneseno na temelju odredbe članka 59. stavak 1. točka 7. ZS-a, a sve imajući u vidu da je Sigurnosno-obavještajna agencija, Centar Pula, podneskom od 2. srpnja 2024. dostavila negativno mišljenje za tužitelja te je u obrazloženju navela da je tužitelj počinitelj kaznenog djela krivotvorenja novca na području Republike Hrvatske, radi čega su ocijenili da bi odobrenje predmetnog zahtjeva tužitelja predstavljalo opasnost za javni poredak, a također da se tijekom obavljenog razgovora sa tužiteljem, tužitelj nije htio u potpunosti razjasniti o okolnostima pribavljanja krivotvorenih novčanica, pri čemu nije htio iznijeti podatke o osobi koja mu je uručila navedeni novac pa su cijenili da nije bio kooperativan i time nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama i institucijama Republike Hrvatske. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 8. siječnja 2025. tužitelj je ispričao izostanak s niže zakazanog ročišta, ustrajući pri navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. U ovom upravnom sporu 9. siječnja 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, a prisutnosti tužitelja osobno pa je tužitelju u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu tužitelj je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora. Sud nije izveo dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 8. svibnja 2024. podnio tuženiku zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji sa suprugom TP, državljankom Republike Hrvatske, da je u postupku provedena sigurnosna provjera za tužitelja sukladno članku 5. stavku 1. ZS-a, u svezi s člankom 59. stavak 1. točka 7. ZS-a, te je u podnesku od 2. srpnja 2024. Sigurnosno-obavještajna agencija, Centar Pula, dostavilo neklasificirano negativno mišljenje za tužitelja, jer raspolažu podacima na temelju kojih smatraju da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, a što je razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, a sve imajući u vidu da je tužitelj počinitelj kaznenog djela krivotvorenja novca na području Republike Hrvatske pa su mišljenja da bi odobrenje predmetnog zahtjeva predstavljalo opasnost za javni poredak.

7. Utvrđeno je, da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu 19. srpnja 2024. tužitelj saslušan na Zapisnik kod tuženika, kojom prilikom je izjavio da je u braku sa hrvatskom državljankom te je bio pred nekoliko godina zaposlen na području Labina i da je upoznat sa činjenicom da će mu zahtjev biti odbijen zbog kaznene prijave za kazneno djelo krivotvorenje novca. U svezi s tim naveo je, da je nije dobio nikakav poziv od strane suda, da postupak u vezi navedenog kaznenog dijela nije dovršen te da je prije nekoliko mjeseci bio u Policijskoj upravi Istarskoj radi obavijesnog razgovora, nakon toga da je platio novčanu kaznu i smatra je da je sve riješeno, nakon čega je osporavanim rješenjem tuženika od 31. srpnja 2024. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji pozivom na odredbu članka 59. stavak 1. točka 7. ZS-a. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Odredbom članka 51. stavak 1. točka 7. ZS-a propisano je, da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, dok je odredbom stavka 2. članka 59. Zakona propisano, da će se zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbiti ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovog članka ili ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena ili krivotvorena ili postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u [adresa] u svrhu različite od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka.

10. Odredbom članka 5. stavka 1. ZS-a propisano je, da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija. Stavkom 2. citiranog članka ZS-a propisano je, da će se u odluci na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti navesti zakonske odredbe te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti.

11. Sukladno odredbi članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 79/06 i 105/06) sigurnosna provjera provodi se između ostalog i za strance u Republici Hrvatskoj čiji je boravak važan za sigurnost države.

12. Mjerodavne su i odredbe Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12), i to:

- članak 3. stavak 2., kojim je propisano da sigurnosne zapreke kod provođenja temeljne sigurnosne provjere jesu činjenice koje upućuju na zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti, odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske;

- članak 13. stavak 1. podstavak 10., prema kojem se temeljna sigurnosna provjera provodi, između ostalih, za strance prilikom odobravanja boravka;

- članak 41., u kojem je normirano da, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

13. Sukladno navedenom članku Zakona o sigurnosnim provjerama, Sigurnosno-obavještajna agencija ne dostavlja izvješće nadležnom tijelu nego samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke. To mišljenje metodološki nastaje temeljem postupanja po Zakonu o sigurnosnim provjerama ali sigurnosno- obavještajnog rada po pravilima sigurnosno-obavještajnog postupanja propisanih Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske.

14. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kada je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, jer je uvidom u mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije od 2. srpnja 2024. kao i uvidom u cjelokupni spis Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA:216-03/23-01/280, URBROJ:539-060013/2001-24-2 označen stupnjem tajnosti „povjerljivo“ u kojeg je ovaj Sud izvršio uvid 25. listopada 2024. utvrđeno, da postoje razlozi koji predstavljaju zapreku za davanje pozitivnog mišljenja u svezi podnesenog zahtjeva tužitelja. U svezi s tim ukazuje se tužitelju da Sigurnosno- obavještajna agencija ne smije otkriti izvor podataka te je zaštita tajnosti izvora podataka izrijekom propisana kao obveza Sigurnosno-obavještajnih agencija i radi se o postupanju iz specifičnog djelokruga Sigurnosno-obavještajnih agencija koje je ujedno i djelokrug isključivo tih agencija, a navedeno postupanje nije upravni postupak i navedeno mišljenje nije upravni akt.

15. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da mu nije data mogućnost sudjelovanja u postupku, odnosno da je povrijeđena odredba članka 52. ZUP-a, ukazuje se tužitelju, da iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu je razvidno, da je tužitelj saslušan na Zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 19. srpnja 2024. kada je upoznat sa činjenicom da je od strane Sigurnosno-obavještajne agencije uskraćena mu suglasnost za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji, dok je ovaj Sud izvršio uvid u mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 216-03/23- 01/280, URBROJ: 539-06013/2001-24-2 od 2. srpnja 2024., (koje je neklasificirano) i u kojem je navedeno, da je Sigurnosno-obavještajna agencija tijekom postupanja u okviru zakonom definiranog djelokruga Sigurnosno-obavještajne agencije temeljem nadležnosti iz članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu i članka 6. i 41. Zakona o sigurnosnim provjerama te s tim povezanim člankom 5. Zakona o strancima utvrdila, da tužitelj prema raspoloživim podacima je počinitelj kaznenog djela krivotvorenja novca na području Republike Hrvatske, radi čega cijene da bi odobrenje predmetnog zahtjeva predstavljalo opasnost za javni poredak, a također da se tijekom obavljenog razgovora sa tužiteljem isti nije u potpunosti razjasnio o okolnosti pribavljanja krivotvorenih novčanica pri čemu nije htio iznijeti podatke o osobi koja mu je uručila navedeni novac, temeljem čega cijene da nije bio kooperativan i time nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama i institucijama Republike Hrvatske.

16. Stoga imajući u vidu da je zahtjev tužitelja za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji odbijen pozivom na odredbu članka 59. stavak 1. točka 7. ZS-a, da je operativnom provjerom od 22. lipnja 2024. utvrđeno, da se tužitelj vodi u krim evidencijama zbog počinjenog kaznenog djela krivotvorenja novca u mjesecu svibnju 2023., te u prekršajnoj evidenciji zbog počinjenih prekršaja iz oblasti prometa, a da je jedan od kumulativnih uvjeta koji mora biti ispunjeni za odobrenje privremenog boravka onaj propisan odredbom članka 59. stavak 1. točka 7. ZS-a, odnosno da stranac ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, to je osporavano rješenje tuženika zakonito, pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u ZOU Alen Kalčić i Neven Švić u Poreču, Partizanska 13

- tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Labin, Labin, Istarska 1