REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-21/2024- 153

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SPORTINA d.o.o za trgovinu i usluge, Zagreb, Remetinečka cesta 139, OIB: 68039275991, zastupanog po punomoćniku Filipu Vukovu, odvjetniku u Lovranu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Dražena Lančića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Filipa Vukova, odvjetnika, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SPORTINA d.o.o za trgovinu i usluge, Zagreb, Remetinečka cesta 139, OIB: 68039275991 isplatiti tužiteljici ŽBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neplaćene naknade za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanima iznos od 10.686,43 EUR bruto, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamata koja teče na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržene u dosuđenom bruto iznosu od 10.686,43 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 393,64 EUR od 16.07.2010. godine,

- na iznos od 360,84 EUR od 16.08.2010. godine,

- na iznos od 846,33 EUR od 16.09.2010. godine,

- na iznos od 590,46 EUR od 16.10.2010. godine,

- na iznos od 548,10 EUR od 16.11.2010. godine,

2  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2 024- 153

- na iznos od 131,21 EUR od 16.12.2010. godine,

- na iznos od 627,49 EUR od 16.01.2011. godine,

- na iznos od 862,53 EUR od 16.02.2011. godine,

- na iznos od 469,09 EUR od 16.03.2011. godine,

- na iznos od 940,25 EUR od 16.04.2011. godine,

- na iznos od 1.337,34 EUR od 16.05.2011. godine,

- na iznos od 1.335,15 EUR od 16.06.2011. godine,

- na iznos od 1.631,17 EUR od 16.07.2011. godine,

- na iznos od 612,83 EUR od 16.08.2011. godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik SPORTINA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, dužan je tužiteljici ŽBČ, [adresa], isplatiti iznos od 3.462,26 EUR bruto na ime otpremnine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.07.2012. godine pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku SPORTINA d.o.o za trgovinu i usluge, Zagreb, Remetinečka cesta 139, OIB: 68039275991 isplatiti tužiteljici ŽBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na iznos glavnice od 774,84 EUR isplaćene za putne troškove, pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 16. 8. 2012. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena kako slijedi:

- na iznos od 21,24 EUR od 01.06.2010. godine,

- na iznos od 21,24 EUR od 01.06.2010. godine,

- na iznos od 26,54 EUR od 01.07.2010. godine,

- na iznos od 21,24 EUR od 01.07.2010. godine,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.07.2010. godine,

- na iznos od 5,31 EUR od 01.08.2010. godine,

- na iznos od 37,16 EUR od 01.08.2010. godine,

- na iznos od 98,21 EUR od 01.08.2010. godine,

- na iznos od 5,31 EUR od 01.08.2010. godine,

- na iznos od 5,31 EUR od 01.09.2010. godine,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.10.2010. godine,

- na iznos od 103,13 EUR od 01.11.2010. godine,

- na iznos od 125,02 EUR od 01.12.2010. godine,

3  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2 024- 153

- na iznos od 19,58 EUR od 01.12.2010. godine,

- na iznos od 8,63 EUR od 01.01.2011. godine,

- na iznos od 145,86 EUR od 01.01.2011. godine,

- na iznos od 62,51 EUR od 01.01.2011. godine,

- na iznos od 31,38 EUR od 01.02.2011. godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za iznos od 15.032,60 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te za isplatu zakonske zatezne kamate koja na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak teče na dosuđeni bruto iznos iz točke I. izreke ove presude od 10.686,43 EUR.

V. Nalaže se tuženiku SPORTINA d.o.o za trgovinu i usluge, Zagreb, Remetinečka cesta 139, OIB: 68039275991 naknaditi tužiteljici ŽBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 10.418,48 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-3345/2011 od 17.6.2021. djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, i to za iznos od 190.331,16 kn bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime neisplaćenog prekovremenog rada, rada noću i nedjeljom, za razdoblje od lipnja 2010. do srpnja 2011.; za iznos od 13.011,18 kn, na ime neplaćenih putnih troškova; za iznos zakonske zatezne kamate na glavnicu od 20.795,20 kn koja se odnosi na minuli rad i za iznos zakonske zatezne kamate na glavnicu od 15.466,67 kn bruto, za neiskorišteni godišnji odmor. Tužiteljica je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate otpremnine od 29.386,04 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te za iznos zakonske zatezne kamate na glavnicu od 5.838,00 kn za putne troškove tijekom 2010. i 2011. godine.

2. Protiv citirane presude parnične stranke uložile su žalbu, a Županijski sud u Rijeci je presudom i rješenjem poslovni broj Gž R-1225/2021 od 13.12.2023. potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama II., III., i IV. izreke (neplaćeni putni troškovi od 13.011,18 kn i iznos zakonske kamate na glavnicu od 20.795,20 kn i 15.466,67 kn), a ukinuo je prvostupanjsku presudu u točkama I., V., VI., i VII. izreke (za naknadu za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanima od 190.331,16 kn bruto; za otpremninu od 29.386,04 kn i za parnične troškove dosuđene strankama).

3. U presudi i rješenju Županijskog suda u Rijeci navodi se da u odnosu na naknadu za prekovremeni rad postoji proturječnost između iskaza tužiteljice i nalaza i mišljenja vještaka Vranka, pri čemu prvostupanjski sud visinu prekovremenog rada temelji na

4  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2 024- 153

nalazu i mišljenju vještaka, bez analize iskaza tužiteljice i priležeće dokumentacije. Naime, tužiteljica je na ročištu 8.4.2019. izričito ustvrdila da je 42% prekovremenih sati za koje potražuje naknadu ostvarila u Hrvatskoj, a 58% da je odradila u inozemstvu na službenim putovanjima, dok je vještak u zaključcima nalaza i mišljenja od 5.1.2018. istaknuo da nisu utvrđeni prekovremeni sati ostvareni na službenim putovanjima, dok je prilikom saslušanja na ročištu izričito iskazao da nije pri utvrđivanju prekovremenih sati tužiteljice utvrđivao posebno je li u svakom mjesecu u kojem je iskazan prekovremeni rad prema dokumentaciji tužiteljice odradila redovni fond sati ili manje od toga te da nije utvrdio prekovremeni rad da bi ga tužiteljica ostvarila na službenim putovanjima, kao što je naveo u nalazu i mišljenju. Sud nije cijenio da je tužiteljica uputila zahtjev tuženiku prije pokretanja parničnog postupka, u kojem između ostaloga, potražuje po osnovi prekovremenog rada iznos od 67.938,00 kn. Pritom bi bilo prihvatljivo, a s obzirom na provedeni dokazni postupak, da je tužiteljica radila izvan radnog vremena zbog potreba posla, da je odgovorna osoba tuženika za to imala saznanja te da evidencije tuženika o radnom vremenu tužiteljice nisu vjerodostojne, odnosno cjelovite. Nadalje, vezano za otpremninu, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio da tužiteljica nije ostvarila 2 godine neprekidnog rada kod tuženika do otkazivanja ugovora o radu, obzirom se u vrijeme neprekinutog radnog odnosa uračunava i vrijeme opravdane spriječenosti za rad, npr. zbog bolovanja slijedom čega tužiteljici prema čl. 119 ZR pripada pravo na otpremninu te je sud trebao analizirati nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je utvrdio visinu otpremnine tužiteljice. Također vezano za troškove putovanja i zakonsku zateznu kamatu koja se potražuje ukazuje se na rekapitulaciju – dnevnice, koja je dostavljena u spis, pa je na temelju analize iste moguće utvrditi na koja se točno putovanja odnose putni nalozi.

4. Tužiteljica navodi u tužbi i tijekom postupka da je s tuženikom 3.5.2010. zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto regionalna direktorica ljudskih potencijala. Navedeni ugovor je 1.12.2011. izmijenjen aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim je tužiteljica raspoređena na radno mjesto direktorica ljudskih potencijala.

5. U skladu s navedenim ugovorom o radu i Kolektivnim ugovorom za djelatnost trgovine tužiteljici pripadaju materijalna i druga prava vezana uz radni odnos. 6. Tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom o redovitom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto stručni suradnik u službi ljudskih resursa, koje radno mjesto tužiteljica nije prihvatila, slijedom čega je otkaz stupio na snagu.

7. Tužiteljici tuženik nije isplaćivao naknadu za odrađeni prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom i blagdanima koji je obavljan u razdoblju od lipnja 2010. do zaključno srpnja 2011.

8. Tuženik tužiteljici nije isplatio otpremninu, iako joj je otkazao ugovor o radu zbog poslovnih razloga.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, nakon provedenih knjigovodstveno financijskih vještačenja, u podnesku zaprimljenom na sudu 10.6.2024. tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj na ime neisplaćene naknade za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanima isplati iznos od 25.261,29 EUR / 190.331,16 kn bruto za

5  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2 024- 153

razdoblje od lipnja 2010. do srpnja 2011., sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog 16. u mjesecu u odnosu za potraživanje za prethodni mjesec, te da joj na ime otpremnine isplati iznos od 3.900,20 EUR / 29.386,04 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17.7.2012. do isplate.

10. Tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj isplati i zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 774,84 EUR / 5.838,00 kn za putne troškove , s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, za razdoblje od lipnja 2010. do veljače 2011.

11. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osim u dijelu u kojem su tužiteljičini zahtjevi za isplatom određenih iznosa usvojeni tuženikovom odlukom od 26.8.2011. donesenom povodom njenog zahtjeva za zaštitu prava od 10.8.2011.

12. U cijelosti se osporava zahtjev za isplatom naknade za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanima te na ime otpremnine.

13. Tuženik od tužiteljice nije zahtijevao da radi prekovremeno, noću, nedjeljom ili blagdanima, niti je tužiteljica obavljala takav rad. Tuženik uredno vodi evidenciju o radnicima, uključujući evidenciju o radnom vremenu radnika te iz njegovih evidencija ne proizlazi da bi tužiteljica u razdoblju dok je bila u radnom odnosu kod tuženika radila prekovremeno, noću, nedjeljom ili blagdanima. Evidencije se izrađuju na temelju prijave samog radnika, pa su tako evidencije za tužiteljicu sastavljene na temelju njezinih prijava o vremenu početka i završetka rada. U odnosu na otpremninu se ističe da tužiteljica nema pravo na istu, odnosno nije ostvarila pravo na isplatu otpremnine sukladno odredbama Zakona o radu jer do trenutka donošenja odluke o otkazu nije provela dvije godine na radu kod poslodavca.

14. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

15. U tijeku postupka sud je izvršio uvid: u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3.5.2010. (str. 7-9 spisa), aneks ugovora o radu od 1.12.2010. (str. 10-11 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 29.7.2011. (str. 12-14 ), rekapitulaciju prekovremenog rad, noćnog rada, rada nedjeljom i dr. (str. 15- 19 spisa), zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu (str. 27-30 spisa), odluku tuženika povodom zahtjeva za zaštitu prava (str. 31-33 spisa), evidenciju tuženika o radnom vremenu tužiteljice (str. 35-51, 70, 222-223 spisa), obračune putnih troškova/putne račune (str. 57-59 spisa), putne naloge (str. 60-61 spisa), e-mailove (str. 62-65, 68-69, 164-167, 226, 235-248, 250-252, 306-313, 415-423, 477-481, 651- 658, 659-675 spisa), izviješća s puta (str. 67 spisa), evidencije službenih putovanja (str. 152 spisa), organigram (str. 227-231 spisa) obračunske isprave o isplati plaće (str. 439-448 spisa), evidencije službenih putovanja (str. 482-483 spisa), ispis iz HZMO-a (str. 752-756 spisa), presudu ORSZG Pr-329/11 od 20.10.2016. (str. 369-387 spisa), kao i drugu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je dokaze saslušanjem svjedoka ŽB (str. 270-271 spisa), BB (str. 294 spisa), TB (str. 295 spisa), CB (str. 317-318 spisa), MB (str. 324), ČB (324-325 spisa), ZB (str. 344-345 spisa), SB (str. 356 spisa), ĆB (str. 356 spisa), GB (str. 357 spisa), saslušanjem tužiteljice (str. 393-394 spisa), provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje financija i knjigovodstva Aleksanderu

6  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2 024- 153

Vranku (str. 452-461, 487-490 spisa), dopunska vještačenja (str 736-745, 777-781, 795-799, 868-879, 901-918 spisa), saslušanjem vještaka (str. 807, 897-898 spisa).

16. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

17. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

18. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3.5.2010. i aneksa istom od 1.12.2010. Iz ugovora o radu od 3.5.2010. razvidno je da je tužiteljica bila zaposlena kao regionalna direktorica ljudskih potencijala, a iz aneksa ugovora o radu razvidno je da je kao radno mjesto tužiteljice određeno direktorica ljudskih potencijala.

19. Među strankama nije sporno da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao odukom o redovitom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 29.7.2011. Iz obrazloženja predmetne odluke o otkazu je razvidno da je ugovor o radu otkazan iz organizacijskih razloga, a među strankama nije sporno da je tužiteljica odbila nastaviti raditi na ponuđenom drugom radnom mjestu.

20. Iz odluke o otkazu je razvidno da je tužiteljici utvrđen otkazni rok u trajanju od tri mjeseca, pri čemu je tužiteljica oslobođena svih radnih obveza prema poslodavcu tijekom otkaznog roka.

21. Tužiteljica je protiv predmetne odluke o otkazu uložila zahtjev za zaštitu prava, a povodom njenog zahtjeva za zaštitu prava tuženik je donio 26.8.2011. odluku kojom se zahtjev za zaštitu prava tužiteljice djelomično usvaja kao osnovan i to za isplatom potraživanja prema zahtjevu tužiteljice od 27.11.2011. po osnovi razlike po manje isplaćenim dnevnicama i neisplaćenim dnevnicama za službena putovanja i manje isplaćenog minulog rada u razdoblju od svibnja 2010. do siječnja 2011., do iznosa od 27.076,68 kn, za korištenje cjelokupnog godišnjeg odmora od 26 dana u 2011. te jednog dana plaćenog dopusta, odmah po prestanku korištenja prava temeljem privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti te za isplatu naknade za 16 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2010.

22. U preostalom dijelu se zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan, i to za isplatom iznosa od 2.500,00 kn, zajedno s plaćama za srpanj 2011. po osnovi boravka IB u stanu u vlasništvu tužiteljice te za isplatu iznosa od 81.927,18 kn po osnovi razlike po manje isplaćenim dnevnicama i neisplaćenim dnevnicama za službena putovanja, prekovremene sate rada i manje isplaćeni minuli rad u razdoblju od svibnja 2010. do siječnja 2011.

23. Nije sporno da je protiv odluke o otkazu tužiteljica podnijela tužbu sudu, no presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3929/11 od 20.10.2016., koja je pravomoćna, odbijen je njezin tužbeni zahtjev radi utvrđenja kao nedopuštenih odluka o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 29.7.2011. i odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 26.8.2011. te radi utvrđenja prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s 31.3.2015.

24. Iz izvatka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11.7.2019. razvidno je da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao 17.7.2012. godine.

7  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2 024- 153

25. U ugovoru o radu na neodređeno vrijeme u čl. 5. navodi se da će radnica ugovorene poslove obavljati u punom radnom vremenu, a početak i završetak dnevnog i tjednog radnog vremena, kao i raspored radnog vremena, utvrđuje poslodavac posebnom odlukom.

26. Prema ugovoru o radu od 3.5.2010. tužiteljica je obavljala poslove regionalne direktorice ljudskih potencijala te je bila obvezna obavljati i druge poslove vezane za to radno mjesto, kao i druge poslove po nalogu direktora ili druge osobe koju ovlasti direktor u skladu s internim aktima poslodavca, te u skladu s naravi i vrstom poslova za obavljanje kojih je radni odnos zasnovan. Kao mjesto rada tužiteljice (odredba čl. 4. ugovora o radu) određen je poslovni objekt tuženika u Zagrebu, a po potrebi i nalogu direktora ili ovlaštene osobe i drugo mjesto u zemlji ili inozemstvu. Prema aneksu ugovora o radu tužiteljica je obavljala poslove direktorice ljudskih potencijala, uz što se obvezala obavljati poslove vezane i za ljudske potencijale u Srbiji.

27. Svjedok ŽB iskazala je da je bila zaposlena kod tuženika kao referent u kadrovskoj službi. Kao regionalna direktorica ljudskih resursa tužiteljica joj je bila izravno nadređena. U spornom razdoblju se radilo prekovremeno jer su se vršili selekcijski postupci, tražili su se novi zaposlenici za trgovine Armani, Burrbery i za marketing, moralo se ostajati prekovremeno na poslu, pa tako i tužiteljica. Prema nalogu direktorice HB, radnici nisu smjeli upisivati sebi prekovremene sate, vodili su svaki za sebe evidencije i dostavljali ih u kadrovsku službu, Svjedok je bila u kadrovskoj službi, ali nije smjela ništa upisivati glede prekovremenih sati, to na temelju naloga direktorice HB. Tužiteljica je svoje evidencije prekovremenih sati također dostavljala u kadrovsku službu, preko direktorice HB, a u kadrovskoj službi se to odlagalo u registratore. Nisu postojali nalozi za prekovremenim radom, već su djelatnici ostajali u prekovremenom radu zbog potreba posla, to se vidjelo, a vidjela je i direktorica HB da se ostaje raditi prekovremeno. Tužiteljici je gđa HB bila nadređena djelatnica. Ono što su radnici upisivali u prekovremene sate nije se provjeravalo, već se samo ulagalo u registratore, a po nalogu direktorice HB upisivalo se radnicima 8 sati rada. Svjedok nije radila vikendom i u dane blagdana, ali radile su djelatnice u trgovinama. Tužiteljicu je vidjela da ostaje raditi prekovremeno jer je zajedno s njom vodila selekcijske postupke. Ponekad je tužiteljica ostajala raditi duže od svjedoka u prekovremenom radu, a ponekad kraće. Kod tuženika nije postojao sistem evidentiranja dolazaka na posao i odlazaka s posla putem kartica, nije bilo porte i nikome se nije trebalo javiti pri dolasku na posao ili odlasku s posla. U službenim evidencijama tuženika upisivalo se redovno radno vrijeme po nalogu gđe. HB, iako se zbog potreba posla radilo i prekovremeno. Potreba za prekovremenim radom se ukazivala i po nekoliko puta tjedno, ali ne nužno svaki dan. Tužiteljica je često bila i na službenim putovanjima. Od studenog 2010. do ožujka 2011., dok je radila kao prodavačica, svjedok nije radila zajedno s tužiteljicom, stoga kada govori o prekovremenim satima tužiteljice misli na razdoblje od 6 mjeseci.

28. Svjedok ŽB je iskazala da su se selekcijski razgovori s kandidatima obavljali izvan radnog vremena jer je u tijeku radnog vremena trebalo obaviti niz drugih poslova i poštivati rokove. Tužiteljica je bila odgovorna za tržišta Srbije, Crne Gore i još neka tržišta.

8  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2 024- 153

29. Svjedok ŽB je ispravila svoj raniji navod da su se stvarne evidencije koje je vodio svaki radnik za sebe predavale u kadrovsku, to je pogrešno ušlo u zapisnik, odnosno predavale su se samo službene evidencije s upisanih 8 sati dnevno. Navela je da nikada nije vidjela djelatnika da vodi za sebe evidenciju prekovremenih sati, pa ni sama ih nije vodila.

30. Svjedok ŽB je potvrdila da su evidencije koje prileže spisu na str. 36-51 one evidencije koje je tužiteljica dostavila radi ispunjavanja.

31. Svjedok BB je iskazala da je radila kod tuženika u spornom razdoblju od lipnja 2010. do srpnja 2011. kao grafički dizajner, u uredu do tužiteljičina. Tužiteljica je radila skoro svakodnevno prekovremeno, a isto tako i svjedok, obzirom na potrebe posla. Tužiteljica i svjedok pokrivale su istu regiju i odrađivale svaka svoj segment posla. Ponekad je direktorica HB dolazila u ured u 16 sati poslijepodne i zahtijevala da se nešto odradi. Budući se radilo za više zemalja, to je zahtijevalo prekovremeni rad. Svjedoku je njoj nadređeni djelatnik rekao da ne smije evidentirati prekovremeni rad te su postojale samo liste s idealnim radnim vremenom. Nije bilo evidencije prisutnosti na poslu, ni putem kartica, ni elektronički, osim što je bila jedna "tekica", i to ne cijelo vrijeme, u koju su se djelatnici upisivali kada bi dolazili na posao, ali ne i kada bi odlazili s posla. Ponekad su djelatnici dobivali naloge od tužiteljice da ispunjavaju naloge sa stvarno odrađenim satima, no svjedoku nadređena djelatnica gđa Ž rekla joj je da bilježi samo 8 sati dnevno, odnosno idealno radno vrijeme pa je tako svjedok i postupala. Svjedok je ponekad zajedno ostajala raditi s tužiteljicom prekovremeno, pri čemu nije dobivala pisane naloge za prekovremeni rad, ali dobivala je usmene. Kod tuženika nitko nije bio samostalan u radu u tom smislu da je mogao raditi što je htio, za sve je trebalo pitati regionalnu direktoricu HB, a ista je bila nadređena tužIteljici. Tužiteljica je bila odsutna s radnog mjesta onda kada je bila na službenim putovanjima. Svjedok je vidjela gđu HB kada je po svršetku radnog vremena tražila od tužiteljice da napiše izvještaj za neki natječaj koji se odvio dan prije ili neki posao i tome slično. Natječaji su se odvijali uglavnom nakon radnog vremena, kada bi kandidati koji su se prijavili mogli doći radi razgovora.

32. Svjedok TB navela je da je kao suradnik za zapošljavanje radila u Sportini do 1.5.2011. i surađivala je tužiteljicom. U firmi se radilo prekovremeno, pa se prekovremeno radile i tužiteljica i svjedok. Opseg posla zahtijevao je prekovremeni rad. Redovno radno vrijeme bilo je do 16,30, a svjedok je u razdoblju dok je radila u Sportini viđala tužiteljicu na radnom mjestu i iza tog vremena. U evidenciju radnog vremena upisivalo se samo redovno radno vrijeme od 8,30 do 16,30, a to nije odgovaralo stvarnom stanju te je postojala uputa da se tako bilježi radno vrijeme, i svjedok je to vidjela u jednom e-mailu. Svjedok nije vodila svoju vlastitu evidenciju radnog vremena. Gđa HB je imala saznanja da djelatnici, pa i tužiteljica, rade dulje od punog radnog vremena te je vidjela da se ostaje raditi dulje od punog radnog vremena. U trgovinama tuženika, kad se to moglo organizirati, radnicima se umjesto naknade prekovremenih sati davalo slobodne dane, ali takav princip nije postojao u upravi. Svjedoku nije poznato da bi tužiteljica bila samostalna u svom radu. Svjedok nije čula da su postojali nalozi da se radi prekovremeno, ali zbog potrebe posla ostajalo se raditi prekovremeno. Razgovori za selekciju kandidata odvijali su se u pravilu u poslijepodnevnim satima, kada se radilo o pozicijama za koje je Head Hunting agencija tražila kandidate, i to se usklađivalo s njihovim mogućnostima i potrebama. Bez putnog naloga nije se moglo ići na službeno putovanje.

9  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2 024- 153

33. Svjedok CB iskazala je da je od kolovoza 2010. zaposlena kod tuženika kao direktor te joj je tužiteljica formalno podređena, ali ne i po odgovornosti. Točno je da su neki radnici radili prekovremeno, za što im je isplaćen dodatak, no tužiteljica je radila 40 sati tjedno i sama si je određivala raspored rada. Isto tako je sama sebi određivala kada će ići na službeni put, odnosno u dogovoru s upravom kojoj je odgovarala. Svjedok nije imala ništa s radnim vremenom i službenim putovanjima tužiteljice, već je s istom obavljala samo stvari koje su se ticale međusobne koordinacije u svezi poslovanja Sportine Hrvatska. Dok je surađivala sa svjedokom, tužiteljica nije radila prekovremeno. Kao formalno odgovorna osoba za Hrvatsku, svjedok je tužiteljici potpisivala putne naloge, no isti su dolazili naknadno, nakon što je putovanje obavljeno. Svjedok ih nije odobravala niti ih planirala već je samo naknadno potpisivala putne naloge. Naknadno je svjedok ustanovila da se dokumentacija vezana za službena putovanja ne poklapa sa službenom evidencijom putovanja. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica prijavljivala da je na službenim putovanjima bila duže nego što je stvarno bila. Bili su joj isplaćeni troškovi hotela iako je privatno boravila u istima, a ne službeno. Međutim, ne može se sjetiti konkretnih iznosa koji su joj isplaćeni. Na prijedlog i molbu odvjetnika koji zastupa tuženika u ovoj pravnoj stvari, zamoljena je pregledati dokumentaciju koja se odnosi na službena putovanja tužiteljice, te je istu zatražila iz računovodstva te je izvršila uvid u istu. O službenim putovanjima tužiteljica se dogovarala s upravom, ali svjedoku nije poznato na koji način, niti je svjedok od uprave dobila dokumentaciju kada i u kojem razdoblju su joj odobrena službena putovanja. Tužiteljica je imenovana za regionalnog voditelja s ciljem da se unaprijedi cjelokupno poslovanje Sportine na svim tržištima jer je u tijeku bila reorganizacija te je trebala pomoć pri sistematizaciji poslova. Svjedok je davala naloge tužiteljici za obavljanje određenih poslova, primjerice, ako bi u slučaju krađe u trgovini trebalo isplatiti nekog djelatnika, a u postupku zapošljavanja djelatnika tražila je od tužiteljica da da svoje mišljenje i da razgovara s kandidatima. Nije tužiteljici određivala raspored radnog vremena, već si je tužiteljica sama slagala raspored radnog vremena. Ako je dan ranije na poslu ostala duže od punog radog vremena, primjerice zbog razgovora s kandidatom, onda je slijedeći dan mogla doći kasnije na posao. Radila je 40 sati tjedno. Tužiteljica je sama sebi upisivala prisutnost na poslu i potpisivala evidencije. Evidencije su se dostavljale u kadrovsku službu, koja je na temelju istih radila obračune plaća. U evidenciju su se unosili i putni nalozi i službena putovanja. Evidenciju rada tužiteljice nije nitko provjeravao. Tužiteljica je provjeravala evidenciju rada kadrovske službe, a svjedok evidenciju radnika u održavanju. Članovi uprave tuženika u spornom razdoblju bili su gđa ČB i g. MB. Službeno radno vrijeme uprave je bilo klizno, s početkom od 8,30 do 9,00, a završetkom do 16,30 ili 17,00 sati. Svjedok je potvrdila da je znala zateći tužiteljicu iza 16,30 na radnom mjestu, no ista si je sama određivala raspored radnog vremena. Nikakav postupak nije bio pokrenut protiv tužiteljice zbog nepravilnosti ustanovljenih prilikom kontrole službenih putovanja. Po stavu svjedoka potrebe posla tužiteljice nisu zahtijevale prekovremeni rad. Njena stručna sprema i kvalifikacije bili su razlozi zbog kojih je zaposlena kod tuženika i omogućavali su joj samostalnost u obavljanju poslova. Točno je da su se elektroničke poruke dobivale i izvan radnog vremena, no svako je odlučivao o tome hoće li ih pročitati ili ne. Određeni razgovori s kandidatima koje je tužiteljica obavljala događali su se u različito vrijeme, nekada i poslije podne. Svjedok smatra da je pozicija tužiteljice u Društvu bila menadžerska.

1 0  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

34. Svjedok MB naveo je da je radio u spornom razdoblju u Društvu Sportina d.o.o. u Sloveniji, koje je bilo povezano s tuženom Sportinom u Zagrebu. Sportina Slovenija potvrđivala je godišnje planove prihoda i planiranja bilance uspjeha tvrtki u regiji, pa tako i zagrebačke. Kao direktor Sportine Slovenija s tužiteljicom je surađivao, ali moglo bi se reći "ugrubo". Ona je bila zaposlena u Zagrebu na kadrovskim poslovima. Za one kadrovske poslove koje je obavila u Zagrebu dobila je "ugrubo" nalog iz Sportine Slovenija da ih napravi za Sportinu Srbija, ali taj posao nije napravila do kraja. Svjedoku je tužiteljica podnosila izvještaje putem e-mailova, a znali su se i susretati. Svjedok se nije miješao u konkretne radne zadatke tužiteljice i nema saznanja o tome da bi radila prekovremeno. CB u [adresa] je definitivno bila nadređena tužiteljici. Tužiteljica je imala pravo, obzirom na svoju poziciju, samostalno sebi određivati radno vrijeme. Putne naloge trebala joj je formalno potvrditi direktorica CB. Tužiteljica svjedoka nikada nije izvijestila o nepravilnostima vezanima za evidenciju radnog vremena, a ukoliko su se nepravilnosti događale, upravo je tužiteljica trebala to urediti u sklopu svojeg radnog mjesta.

35. Svjedok LB iskazala je da je 19.7.2010. postala prokurist tvrtke Sportina Bled d.o.o. koja je vlasnik Sportine Hrvatska d.o.o. U Sportini Bled obavljala je poslove vezane za financije i ljudske resurse te je u tom svojstvu kontaktirala tužiteljicu. Tužiteljica je radila kadrovsko strukturiranje za cijelu regiju, a upoznala ju je na kolegijima na kojima se raspravljala financijska situacija. Svjedok nema saznanja o radnom vremenu tužiteljice niti o tome je li radila prekovremeno. Tužiteljica nije upućivala svjedoku nikakve mailove vezano za poslove koje je obavljala. Svi menadžeri imaju klizno radno vrijeme i sami sebi određuju radno vrijeme i prema svojim ugovorima nemaju naknadu za prekovremeni radi. Svjedok nema saznanja o službenim putovanjima tužiteljice.

36. Svjedok ZB je iskazala da je u spornom razdoblju bila prokuristica kod tuženika. S tužiteljicom je radila u istom uredu i surađivala je s njom kao i svi drugi djelatnici i tužiteljica je ponekad ostala duže na poslu no svjedok ne zna odgovoriti na pitanje je li to bio prekovremeni rad. S tužiteljicom nije bila u hijerarhijskom odnosu nadređene ili podređene djelatnice. Tužiteljica je kao menadžer, ukoliko su to zahtijevale potrebe posla, mogla raditi i dulje od punog radnog vremena i mogla je koristiti slobodne dane. Svaki menadžer je za sebe vodio svoju evidenciju radnog vremena. Svjedok je, ako bi ostala duže na poslu prethodnih dana, slijedeći dan mogla doći kasnije na posao. Svjedok je tražila ponekad od CB da joj se odobre slobodni dani za višak odrađenih sati. U njenom ugovoru o radu sa Sportinom ne stoji da si je slobodna sama određivati radno vrijeme. Kada je svjedok išla na službena putovanja, upisivala je vrijeme kada je kretala i kada se vratila, a za većinu putnih naloga postoje evidencije iz ENC uređaja. Evidencije koje su se ispunjavale bile su temelj za isplatu plaće. Jedan ili dva puta svjedok je bila na službenom putu tijekom vikenda, što je onda bilo i evidentirano u evidenciji radog vremena, no u tom slučaju svjedok slijedeći radni dan, u ponedjeljak, ne bi došla na posao. Tužiteljici je bila nadređena CB. Radnici Sportine Zagreb kada idu na put u inozemstvo spavaju u stanu u vlasništvu Sportine, ako postoji u tom mjestu, u protivnom koriste hotel. Što se tiče pisanja mailova i pošte izvan radnog vremena, to je izbor svakog zaposlenika te ne postoji nalog da se čitaju i pišu mailovi izvan radnog vremena.

1 1  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

37. Svjedok SB iskazala je da je u 2010. i 2011. radila kod tuženika kao voditelj investicija. Rukovoditelji jesu bili samostalni u određivanju radnih zadataka. Na posao se dolazilo u 8,00 sati ujutro i odlazilo po završetku radnih zadataka, a to u pravilu nije bilo s istekom radnog vremena. Rukovoditelj svjedoka SB je vidio do kada ista radi i znao je da ostaje raditi poslije radnog vremena. U evidenciju radnog vremena uvijek se upisivalo osmosatno radno vrijeme, te se nisu upisivali prekovremeni sati. Svjedok i tužiteljica su radile u istoj zgradi te je svjedok vidjela tužiteljicu da ostaje raditi nakon proteka radnog vremena. Isto je vidjela i njoj nadređena gđa. CB. Direktorica CB je imala uvid u radne zadatke djelatnika te je određivala koji se posao ima odraditi u radnom danu, a obim posla je bio takav da se nije moglo sve odraditi unutar radnog vremena. Rad duži od punog radnog vremena bio je dogovoren i na sastancima, usmeno s rukovoditeljima, bilo je i e-mailova iz kojih se vidjelo da se moralo ostati izvan radnog vremena. Tužiteljica je išla na službena putovanja.

38. Svjedok ĆB je iskazala da je u 2009. i 2010. bila voditeljica računovodstva kod tuženika. Vrijeme provedeno na službenim putovanjima utvrđivalo se ENC uređajima na automobilu. Svjedok je imala odluku o visini dnevnice i odluku o tome što sve spada u ta putovanja i toga se držala. Odluka o visini dnevnice je interni akt poslodavca.

39. Svjedok ĐB je iskazala da je radila kod tuženika u 2010. i 2011. u računovodstvu. U tom razdoblju bilo je putnih naloga za službena putovanja i za tužiteljicu i za druge djelatnike. Putni nalozi su se obrađivali, no kod tuženika u različitim razdobljima bilo je više odluka o visini dnevnice. Vrijeme provedeno na službenom putovanju utvrđivalo se iz putnog naloga a ne putem ENC-a. To iz razloga što je bio veliki broj putnih naloga koje je trebalo obraditi. Što se tiče ENC-a, vozila su cijelo vrijeme bila u pokretu, stoga se to nije moglo tako utvrđivati. Svjedoku nije poznato tko je utvrđivao vrijeme na službenom putu, no putni nalog je morao biti potpisan po osobi koja ide na službeni put,, ali i po nadređenom djelatniku koji odobrava taj službeni put. U slučaju tužiteljice, to je bila gđa. CB. Posao svjedoka je bilo knjiženje putnih naloga. U situaciji ako vrijeme na putnom nalogu ne bi odgovaralo vremenu koje se po zakonu ne bi moglo priznati kao službeni put, vršila se korekcija dnevnica i svjedok je vršila takve korekcije. Visina dnevnice je bila u skladu sa zakonom, ali nije bila uvijek ista.

40. Tužiteljica je iskazala da je u sklopu svog radnog mjesta bila zadužena za pružanje podrške za cijelu Sportina Grupu. S tuženikom nije sklopila nikakav menadžerski ugovor, niti su u ugovoru kojega je sklopila s poslodavcem postojale odredbe na temelju kojih bi se moglo smatrati da je tužiteljica bila menadžer, no točno je da je kao direktorica imala ovlast kontroliranja, organiziranja i ekipiranja u svom djelokrugu rada, no zadatke je dobivala na sastancima direktora i g. MB, ali i od regionalnih direktora tržišta, a u spornom razdoblju morala je raditi i prekovremeno jer su to zahtijevale potrebe posla. Otvarale su se trgovine u trgovačkim centrima, te je bilo potrebno sve pripremiti da dođe do otvaranja na vrijeme, odnosno da se poštuju rokovi. S tim u svezi moralo se napraviti puno posla, a to je zahtijevalo prekovremeni rad. U spornom razdoblju tuženik je imao intenzivan investicijski ciklus. Nije bilo pisanih naloga za odrađivanje prekovremenog rada, budući tuženik nije htio plaćati isti. Postojao je i e-mail s takvom uputom koji je kružio kod poslodavca i prije nego je tužiteljica došla raditi u Sportina d.o.o. Naputak da nema pisanih naloga za

1 2  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

prekovremeni rad tužiteljica je dobila i od MB. Inače je g. MB tužiteljici bio nadređen za projekte koji su se odnosili na cijelu grupaciju, odnosno NB kao prokurist u Sloveniji, ali joj je bio nadređen i svaki regionalni direktor za tržište unutar Sportina Grupe. Od njih je dobivala naloge da na vrijeme dovrši posao i da po potrebi radi prekovremeno radi poštivanja rokova. Svoju evidenciju rada, koja je uključivala i prekovremene sate, tužiteljica je dostavljala regionalnoj direktorici CB, no ona je odgovarala kako tužiteljicu ne može tretirati drugačije nego druge radnike kojima se nije priznavao prekovremeni rad, stoga je ista dala nalog da joj se izradi idealna satnica iz koje bi proizlazilo da nema prekovremenog rada. Takvu satnicu tužiteljica nije potpisala. Gđa CB je rekla tužiteljici da će pokušati razgovarati s g. MB i da joj se odrađeni prekovremeni sati kompenziraju na drugačiji način, primjerice bonusima. Točno je da g. CB nije određivala tužiteljici prekovremeni rad niti joj je govorila da mora raditi prekovremeni, ali joj je govorila da posao mora dovršiti u rokovima, a to je zahtijevalo i prekovremeni rad. Ista je vidjela tužiteljicu kako ostaje na poslu dulje od punog radnog vremena. Često je morala ostajati na poslu dulje od punog radnog vremena zbog e-mailova koji su stizali iz drugih zemalja, a kako bi mogla odmah dati uputu za postupanje zbog neke situacije koja se u konkretnom času odvijala. Njeno radno vrijeme nitko nije kontrolirao. Inače je tužiteljica pokušala urediti pravilno evidentiranje radnog vremena i pravilno evidentiranje stvarno odrađenih sati rada za sve zemlje u kojima djeluje Sportina, te je za to napravila obrasce te je o tome razgovarala s g. MB i gđom CB. Nadalje je iskazala da je sva službena putovanja obavila na temelju putnih naloga te se radilo o putovanjima vezanim za obavljanje njezinog posla. Sva službena putovanja tužiteljice odobrili su i g. MB i gđa CB. Gđa CB je imala potpisivati službene naloge, kao i troškove službenog putovanja. Poslodavac je tužiteljici vrijeme provedeno na službenom putu utvrđivao na temelju onoga što je pisalo na putnom nalogu, ne na temelju podataka iz ENC-a o tome kada se krenulo na put, te kada se vratila sputa.

41. Tužiteljica je iskazala da je potpisala aneks ugovora o radu od 1.10.2010., no isti je stvarno sklopljen 3.5.2011. te je tužiteljica uz primjerak koji je poslala gđi CB navela točan datum sklapanja ugovora, 3.5.2011., no ona je to ispravila u 1.12.2010.

42. Na ročištu 8.4.2019. tužiteljica je iskazala da je 42% prekovremenih sati za koje potražuje naknadu ostvarila u Hrvatskoj, radeći za matično Društvo, a preostalih 58% prekovremenih sati odradila je u inozemstvu na službenim putovanjima na koja je bila upućena od strane poslodavca.

43. Iz iskaza svjedoka, zaposlenika tuženika u utuženom razdoblju, ŽB, BB i TB, te tužiteljice proizlazi da je u spornom razdoblju tužiteljica zbog potreba posla ostajala na poslu po proteku redovnog radnog vremena, odnosno da je radila prekovremeno. Svjedok ŽB je iskazala da se radilo prekovremeno, da je provođenje selekcijskih postupaka zahtijevala prekovremeni rad, isto je iskazala i svjedok ŽB te svjedok TB, koja je navela da je opseg posla zahtijevao prekovremeni rad. Svjedok ZB je iskazala da je tužiteljica ponekad ostajala duže na poslu, a isto je iskazala i svjedok SB, da je vidjela tužiteljicu kako ostaje na poslu i po proteku radnog vremena te su navedena dva svjedoka potvrdila iskaz svjedoka ŽB, BB, TB i tužiteljice da je tužiteljica zbog potreba posla ostajala i poslije radnog vremena obavljati poslove i radne zadatke svog radnog mjesta.

1 3  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

44. Iz iskaza svjedoka CB koja je u spornom razdoblju bila direktorica kod tuženika, i koja je, kako je navela, formalno bila nadređena tužiteljici, proizlazi da nije bilo potrebe za prekovremenim radom te da si je tužiteljica bila ovlaštena sama organizirati radno vrijeme.

45. Svjedok MB, koji je u spornom razdoblju radio u društvu Sportina d.o.o. u Sloveniji, iskazao je da je tužiteljica bila u poziciji sama sebi određivati radno vrijeme.

46. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka ŽB, BB, TB i SB proizlazi da se u evidencije radnog vremena upisivalo isključivo redovno osmosatno radno vrijeme. Svjedok ŽB je navela da se prema nalogu direktorice CB nisu smjeli upisivati prekovremeni sati, svjedok BB je iskazala da joj je nadređena djelatnica rekla da se može bilježiti samo osam sati redovnog radnog vremena u evidencije rada, odnosno idealno radno vrijeme, svjedok TB navela je da se u evidenciju radnog vremena upisivalo samo redovno radno vrijeme, a to nije odgovaralo stvarnom stanju, no postojala je uputa da se bilježi takvo radno vrijeme, svjedok SB je iskazala da se u evidencije radnog vremena uvijek upisivalo osmosatno radno vrijeme, a nisu se upisivali prekovremeni sati.

47. Sud cijeni iskaze svjedoka ŽB, TB , BB i SB kao životne i uvjerljive u dijelu u kojem su iskazivale da se kod tuženika u spornom razdoblju radilo i prekovremeno, odnosno da su djelatnici tuženika morali ostajati na poslu i po proteku osmosatnog redovnog radnog vremena zbog potreba posla, pa tako i tužiteljica, budući se radi o zaposlenicama tuženika u utuženom razdoblju koje o navedenoj činjenici imaju neposredna saznanja te se njihovi iskazi u bitnim elementima u navedenom dijelu poklapaju te potvrđuju iskaz tužiteljice da je zbog potreba posla (pri čemu su navedeni i konkretni poslovi i zadaci) morala ostajati na poslu dulje od svog radnog vremena.

48. Iz iskaza svih svjedoka proizlazi da se u službene evidencije rada bilježilo redovno osmosatno radno vrijeme, a iz iskaza svjedoka ŽB, TB, BB, SB i tužiteljice nedvojbeno je utvrđeno da se kod tuženika radilo i prekovremeno te da je tako radila i tužiteljica, iz čega slijedi da službene evidencije rada u koje je upisano isključivo redovno radno vrijeme za djelatnike, pa tako i za tužiteljicu, nisu odgovarale stvarnom stanju, odnosno stvarno odrađenim satima tužiteljice u spornom razdoblju.

49. Napominje se da i iz iskaza svjedoka CB proizlazi da je tužiteljica ostajala na poslu i nakon proteka redovnog radnog vremena te je ista iskazala da je znala tužiteljicu zateći i iza 16,30 sati na radnom mjestu, no da je radno vrijeme bilo klizno, te da je tužiteljica sama sebi mogla određivati radno vrijeme.

50. U odnosu na navedeno valja ukazati na činjenicu koja je utvrđena iz iskaza saslušanih svjedoka da se kod tuženika se nije kontroliralo vrijeme dolaska na posao i odlaska s posla, odnosno poslodavac to nije činio.

51. Predmetnom spisu prileže evidencije rada za tužiteljicu za sporno razdoblje (str. 34-51) iz kojih je razvidno da je za tužiteljicu bilježeno redovno radno vrijeme od 8 sati dnevno, a isto tako i za sate provedene na službenim putovanjima. Navedene

1 4  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

evidencije nisu potpisane od strane tužiteljice, a tužiteljice je u svom iskazu navela da nije potpisivala te službene evidencije, već da je vodila svoje vlastite evidencije o radnom vremenu koje je dostavljala gđi. CB. Iz evidencija o radnom vremenu koje je dostavio tuženik razvidno je da je uvijek kao početak radnog vremena tužiteljice upisano 8,30 sati, a kao prestanak radnog vremena 16,30 sati.

52. Svjedok CB je iskazala da je radno vrijeme bilo klizno te da je početak radnog vremena bio od 8,30 sati do 9,00, a svršetak radnog vremena od 16,30 sati do 17,00 sati, pri čemu je vidjela tužiteljicu da ostaje na poslu i iza 16,30 sati. Iz evidencija radnog vremena koje je dostavio tuženik u spis proizlazi da je tužiteljica na posao dolazila uvijek u 8,30 te da je odlazila s posla uvijek u 16,30, a navedeno vođenje evidencija, odnosno upisivanje vremena dolaska na posao i odlaska s posla tužiteljice ne poklapa se ni s iskazom svjedoka CB, budući je ona navela da je radno vrijeme bilo klizno, te je vidjela tužiteljicu da zna ostati na poslu i iza 16,30 sati. Dakle, iz iskaza svjedoka CB da evidencije o radnom vremenu tužiteljice nisu točno vođene.

53. Po stavu suda evidencije o radnom vremenu tužiteljice za sporno razbolje koje je dostavio tuženik upućuju na točnost iskaza svjedoka ŽB, BB, TB i SB, saslušanih u ovom postupku te tužiteljice koji su iskazali da je postojao nalog da se u evidencije radnog vremena upisuje samo redovito radno vrijeme od 8 sati.

54. Kako je navedeno, utvrđeno je u ovom postupku da se kod tuženika nije kontrolirao dolazak na posao i odlazak s posla radnika, pa tako ni tužiteljice, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sama vodila svoje evidencije radnog vremena u koje je upisivala i prekovremene sate, noćni rad i rad u dane blagdana i druge neradne dane, odnosno situacije kada je ostala na poslu i dulje od redovnog radnog vremena.

55. Iste evidencije tužiteljica je dostavila i u spis u registratoru te je uvidom u iste utvrđeno da je tužiteljica pored sati redovnog radnog vremena upisivala i određeni broj prekovremenih sati za određene dane koje je odradila, noćni rad i rad u neradne dane. Evidencije rada koje je dostavila tužiteljica za utuženo razdoblje nisu ovjerene od strane poslodavca.

56. U ovom postupku utvrđeno je da evidencije o radnom vremenu tužiteljice koje je dostavio tuženik nisu točne jer u istima nisu evidentirani svi sati rada tužiteljice, već je evidentirano isključivo osmosatno radno vrijeme za tužiteljicu, od 8,30, do 16,30 sati, a iz iskaza tužiteljice i svjedoka koji su radili s tužiteljicom u istim prostorijama u utuženom razdoblju proizlazi da su zaposlenici često ostajali na poslu i po proteku osmosatnog radnog vremena te je tako ostajala raditi i tužiteljica. Budući se dolasci na posao i odlasci s posla za tužiteljicu nesporno nisu kontrolirali, budući je i svjedok CB, tužiteljici nadređena djelatnica, iskazala da je vidjela tužiteljicu da ostaje na poslu iza 16,30 sati (pri čemu iz evidencija o radnom vremenu koje je dostavio tuženik za tužiteljicu ne proizlazi da joj je ubilježeno da je ostajala na poslu iza 16,30 sati, niti da je u neke dane dolazila kasnije na posao, čime bi kompenzirala dulje ostanke na poslu prethodnih dana) sud prihvaća kao točne evidencije o radu koje je dostavila tužiteljica, koje se poklapaju s tuženikovima u dijelu u kojem se utvrđuje osmosatno radno vrijeme tužiteljice, no iz istih je razvidno da je u pojedine dane tužiteljica ostajala na poslu i dulje od redovnog radnog vremena, odnosno noću i u neradne dane, a navedeno je u skladu s iskazima naprijed navedenih svjedoka i tužiteljice, pri čemu se napominje da su i tužiteljica i svjedoci navodili konkretne

1 5  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

poslove koje je trebalo obaviti nakon proteka radnog vremena, pri čemu se neki poslovi nisu ni mogli obaviti tijekom radnog vremena (selekcijski razgovori). Nadalje, predmetnom spisu prileži opsežna e-mail korespondencija (registrator-str spisa) tužiteljice s poslovnim partnerima tuženika ili djelatnicima tuženika iz koje je razvidno da je tužiteljica obavljala svoje poslove i po proteku osmosatnog radnog vremena, iza 16,30 h (e-mailovi kojima se traži pravno mišljenje o određenom pitanju, radi isplate naknade za godišnji odmor, ugovaranje sastanaka, radi razjašnjena poslovnih situacija, radi organizacije rada), noću i u pojedine neradne dane, pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da je te e-mailove često slala iz radnih prostorija poslodavca.

57. Iz ugovora o radu i njegova aneksa ne proizlazi da je tužiteljica imala s tuženikom sklopljen menadžerski ugovor ili da bi se radilo o mješovitom ugovoru koji ima i elemente ugovora o radu i elemente menadžerskog ugovora. Niti jednom odredbom ugovora o radu nije utvrđeno pravo tužiteljice da sama sebi određuje radno vrijeme, već se u ugovoru o radu u čl. 5. navodi da će radnica ugovorene poslove obavljati u punom radnom vremenu, a početak i završetak dnevnog i tjednog radnog vremena, kao i raspored radnog vremena, utvrđuje poslodavac posebnom odlukom. Odredbe o radnom vremenu iz ugovora o radu od 3.5.2010. nisu izmijenjene ni aneksom od 1.12.2010. Dakle, iz ugovora o radu nedvojbeno proizlazi da je početak i završetak radnog vremena i raspored radnog vremena tužiteljici bio obvezan utvrditi poslodavac te da tužiteljica nije bila samostalna u određivanju svog radnog vremena. Slijedom navedenog, sud cijeni kao neuvjerljiv iskaz svjedoka CB da je tužiteljica bila samostalna u određivanju svog radnog vremena, kao i u dijelu u kojem je navela da je bila samo formalno nadređena tužiteljici, budući da i iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužiteljici određivala radne zadatke. Iz istih razloga sud cijeni kao neuvjerljiv iskaz svjedoka MB u kojem je naveo da si je, s obzirom na svoju poziciju, tužiteljica sama određivala radno vrijeme.

58. Prekovremeni rad propisan je Zakonom o radu, čl. 65. st. 1, koji određuje da je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim slučajevima prijeke potrebe radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). U ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice da svojim djelatnicima tuženik nije izričito nalagao odrađivanje prekovremenog rada te nisu postojali ni usmeni ni pisani nalozi djelatnicima da rade dulje od punog radnog vremena. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da joj nije bilo naloga za prekovremeni rad. Međutim, po stavu suda tužiteljica je u konkretnom slučaju, iako ne postoje ni pisani ni usmeni nalozi istoj da radi prekovremeno, u spornom razdoblju odrađivala prekovremeni rad jer je nedvojbeno zbog potreba posla ostajala raditi dulje od punog radnog vremena, a poslodavac je nedvojbeno prihvatio takav njezin rad. Napominje se da iz iskaza svjedoka CB proizlazi da je vidjela tužiteljicu da ostaje na poslu iz 16,30, a svjedok CB je bila tužiteljici naređeni djelatnik, a da je gđa CB imala saznanja da tužiteljica ostaje raditi na poslu i dulje od redovnog radnog vremena proizlazi iz iskaza svjedoka TB koja je navela da je gđa CB imala saznanja da djelatnici, pa i tužiteljica, rade dulje od punog radnog vremena, pri čemu ih je vidjela da ostaju na poslu dulje od redovnog radnog vremena te svjedoka BB koja je iskazala da je vidjela gđu. CB da nakon svršetka radnog vremena od tužiteljice traži napisati npr. izvještaj za neki natječaj koji se odvio dan prije ili neki drugi posao. Slijedom navedenog, nedvojbeno utvrđena činjenica u konkretnom slučaju da nisu postojali ni pisani ni usmeni izričiti nalozi tužiteljici da ostaje raditi prekovremeno ne dovodi do 1 6  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

zaključka da tužiteljica nije radila prekovremeno jer je u ovom postupku utvrđeno da je ostajala na poslu i nakon redovitog radnog vremena, radi izvršavanja radnih zadataka svog radnog mjesta, a o tome je saznanja imala i njoj nadređena djelatnica, gđa CB.

59. U ovoj pravnoj stvari provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje financija i knjigovodstva Aleksanderu Vranku. U nalazu i mišljenju od 11.1.2018. vještak je utvrdio da iz evidencija tužiteljice koje prileže predmetnom spisu, koje su dostavljene u zasebnom registratoru, proizlazi da je u utuženom razdoblju od svibnja 2010. do srpnja 2011. ostvarila ukupno 642 sata prekovremenog rada, 21,50 sati rada noću, 9,50 sati rada u dane blagdana, te 97,50 sati rada nedjeljom. Na temelju navedenog vještak je utvrdio da ukupna visina potraživanja tužiteljice s naslova prekovremenog rada, rada noću, nedjeljom i blagdanima iznosi 190.331,16 kn.

60. Vještak je izračun sastavio sukladno evidencijama tužiteljice te je sukladno istima utvrdio koliko je sati tužiteljica odradila prekovremeno, koliko noću, blagdanom i nedjeljom.

61. Tuženik je nalazu i mišljenju vještaka prigovorio u smislu da je naveo da prekovremeni sati nisu ostvareni sukladno nalogu poslodavca, a također ni na službenim putovanjima.

62. U odnosu na navedeno ističe se da se vještak pisano očitovao o prigovoru tuženika navevši da je točno da je prekovremene sate utvrdio i izračunao prema evidencijama o radu koje je dostavila tužiteljica te da je pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da ne postoje pisani nalozi poslodavca tužiteljici da odradi prekovremeni rad te je također u pisanom nalazu utvrdio da kod tužiteljice nije utvrđeno postojanje prekovremenih sati ostvarenih na službenim putovanjima.

63. U dopuni nalaza i mišljenja od 20.5.2024. vještak je utvrdio da u razdoblju od lipnja 2010. do prosinca 2011., koje je uzeto u obzir, a kada je tužiteljica radila u inozemstvu, odnosno kada je bila na službenim putovanjima, proizlaze sveukupni iznosi prekovremenih sati, sati noćnog rada, sati rada blagdanom i nedjeljom, u ukupnom iznosu od 82.998,97 kn odnosno 11.015,86 EUR te nadalje proizlazi da je tužiteljica u tom razdoblju za svaki od navedenih mjeseci ostvarila redovan mjesečni fond sati.

64. Izračun broja sati koje je tužiteljica provela na službenim putovanjima od 11.5.2010. do 31.5.2011. iznosi 1.949,75 sati, broj dnevnica za službena putovanja iznosi 93, a ukupni iznos dnevnica za ukupno razdoblje je 12.570,39 kn, odnosno 1.668,38 eur. Ukupno obračunati putni troškovi iz evidencija tužiteljice za službena putovanja od svibnja 2010. do svibnja 2011. iznose 35.926,42 kn, od čega za isto razdoblje dnevnice iznose 12.570,39 kn, putni troškovi bez troškova dnevnica (gorivo, cestarina i slično), iznose 4.529,73 kn, a iznos za isplatu zajedno s dnevnicama, troškovima goriva, cestarinom i slično, plaćeni gotovinom, iznosi 17.100,12 kn, odnosno 2.262,57 EUR.

65. Na dopunu nalaza i mišljenja od 25.4.2024. tuženik je imao prigovore te ih je izložio u podnosu od 19.6.2024., a vještak se o istima očitovao na ročištu 2.10.2024. navevši da je naknadu za prekovremeni rad u točki 1 dopune utvrdio isključivo za rad 1 7  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

tužiteljice u tuzemstvu, dakle u Hrvatskoj te nije uključen nikakav rad ostvaren na službenim putovanjima. Tužiteljica je ostvarila naknadu za prekovremeni rad u tuzemstvu od 11.015,86 EUR. Kada je vještaku predočena tablica br. 1 nalaza i mišljenja, u kojoj se navode razdoblje prekovremenih sati uzetih u obzir kada je tužiteljica radila u inozemstvu, vještak je pojasnio da se ti prekovremeni sati odnosne isključivo na rad tužiteljice u tuzemstvu, to stoga što se po poslovnoj praksi prekovremeni radni sati u inozemstvu mogu evidentirati, obračunavati i isplaćivati jedino po nalogu poslodavca te se u tablici isključivo radi o obračunu prekovremenih sati ostvarenih u tuzemstvu, a ne u inozemstvu. U prvom nalazu i mišljenju vještak je izračunao ukupne sati koji obračunavaju rad tužiteljice i u tuzemstvu i u inozemstvu, i u tome je razlika između zadnjeg obračuna i prethodnog.

66. U narednoj dopuni nalaza i mišljenja vještak je iznose koje je utvrdio u dopuni nalaza i mišljenja iskazao u eurima, u ukupnom iznosu i pojedinačnim mjesečnim iznosima.

67. Obzirom je tužitelj podneskom od 21.10.2024. istaknuo nove prigovore na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, sud je istoga saslušao radi otklanjanja prigovora na ročištu 13.11.2024. te je vještak ponovio da u tablici 1 istog, vezano za prekovremene sate, se radi o prekovremenim satima ostvarenim u tuzemstvu. Pogrešan je zaključak da se radi o utvrđivanju prekovremenih sati u inozemstvu, radi se o prekovremenim satima ostvarenim u tuzemstvu.

68. Nakon drugog očitovanja vještaka na dopunski nalaz i mišljenje parnične stranke za istog nisu imala daljnjih prigovora i pitanja te sud isti u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan. Vještak je podrobno analizirao dokumentaciju dostavljenu u spis i izvršio izračun na temelju iste, a usmeno se višekratno detaljno očitovao o prigovorima parničnih stranaka, posebno pojasnivši razliku izračuna prekovremenih sati iz nalaza i mišljenja i zadnje dopune, odnosno u zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja vještak je utvrdio prekovremene sate koje je tužiteljica odradila u tuzemstvu, a u prijašnjem nalazu i mišljenju je sukladno evidencijama tužiteljice koju je analizirao utvrđivao i sate odrađene u tuzemstvu i inozemstvu. Parnične stranke svojim prigovorima nisu uspjele dovesti u pitanje stručnost nalaz i mišljenja i nakon zadnjeg očitovanja vještaka za istog nisu imale daljnjih pitanja, niti su predlagale daljnje dokaze na okolnost izračuna prekovremenih sati.

69. Kako je navedeno, u ovom postupku je utvrđeno da je evidencija o radnom vremenu tužiteljice koju je dostavio tuženik nevjerodostojna, pri čemu tuženik nije kontrolirao dolazak na posao i odlazak s posla radnika te je utvrđeno da je tužiteljica zbog potreba posla morala raditi izvan radnog vremena, dakle, i prekovremeno, pri čemu iz evidencija radnog vremena koje je tužiteljica sama vodila proizlazi da je radila prekovremeno, noću i u neradne dane u određenim situacijama, a što proizlazi i iz opsežne e-mail korespondencije tužiteljice koju je vodila s poslovnim partnerima tuženika i u sklopu izvršavanja radnih zadataka svog radnog mjesta, stoga sud prihvaća i njezine evidencije o radom vremenu koje je dostavila u spis i na temelju kojih je vještak izradio nalaz i mišljenje, koje se poklapaju u pogledu odrađenog redovnog radnog vremena s evidencijama tuženika, ali iz kojih je također razvidno da je tužiteljica u određene dane radila i prekovremeno, te u dane blagdana, noću i nedjeljom.

1 8  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

70. Tuženik po mišljenju sud nije uspio osporiti točnost dokumentacije koju je dostavila tužiteljica, budući iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku te tužiteljice proizlazi da se radilo i izvan radnog vremena zbog potreba posla te da je odgovorna osoba tuženika za to imala saznanja te je utvrđeno da evidencije tuženika o radnom vremenu tužiteljice nisu vjerodostojne, odnosno nisu cjelovite na način da u iste nisu upisivani i odrađeni prekovremeni sati tužiteljice kao ni sati rada koje je odradila noću, nedjeljom i u dane blagdana, a u ovom postupku je, kako je navedeno, utvrđeno da je postojala kod tuženika i potreba za takvim oblicima rada.

71. Tužiteljica slijedom navedenog ima pravo na naknadu za odrađene prekovremene sate u tuzemstvu onako kako je izračunao vještak u zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja pri čemu valja navesti da iz očitovanja tužiteljice tijekom postupka proizlazi da je 42% prekovremenih sati za koje potražuje naknadu ostvarila u Hrvatskoj, te nadalje valja navesti da je tužiteljica u svom zahtjevu za isplatom naknade prekovremenih sati kojega je postavila tuženiku prije pokretanja ove parnice u elektroničkoj poruci tuženiku od 25.7.2011. zatražila isplatu iznosa od 74.487,00 kn, što približno odgovara iznosu kojega je utvrdio vještak u zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja.

72. Iz zadnje dopune nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica u svakom mjesecu za koji potražuje naknadu za prekovremeni rad ostvarila redovan mjesečni fond sati.

73. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova odrađenog, a neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada, rada noću, nedjeljom i u dane blagdana, iznos od 10.686,42 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 16. u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec, pri čemu se napominje da je iz zadnjeg dopunskog nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja vještaka utvrđeno da isti nije u prekovremeni rad obračunavao sate rada odrađene tijekom službenih putovanja tužiteljice, odnosno nije uračunat rad ostvaren u inozemstvu i na službenim putovanjima u inozemstvu. Tužiteljica je slijedom navedenog odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 14. 574,86 EUR. 74. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici na ime isplate dijela troškova putovanja isplatio dana 16.8.2012. iznos od 5.838,00 kn / 774,84 EUR, a iz dopune nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da je pri izračunu razlike troškova za službena putovanja uzeo u obzir i taj iznos. Utvrđeno je iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka da je tužiteljici isplaćen naprijed navedeni iznos 16.8.2012. Predmetnom spisu prileži rekapitulacija troškova putovanja (str. 17 spisa) te su uvidom u istu utvrđeni datumi dospijeća pojedinih iznosa na ime troškova putovanja koji su od strane tuženika tužiteljici isplaćeni u iznosu od 5.838,00 kn 16.8.2012., i to za putovanje Bled-Lešće od 11.5.-12.5.2010. (razlika dnevnice od 160,00 kn koja dospijeva 1.6.2010.), putovanje Bled od 24.5.2010-25.5.2010. (razlika dnevnice od 160,00 kn koja dospijeva od 1.6.2010.), putovanje na Bled od 31.5.2010. do 2.6.2010. (razlika dnevnice od 200,00 kn koja dospijeva od 1.7.2010.), putovanje u Split 17.6.2010. do 18.6.2010. (razlika dnevnice od 160,00 kn koja dospijeva 1.7.2010.), putovanje u Split od 27.6.2010. do 28.6.2010. (razlika dnevnice od 80,00 kn koja dospijeva 1.7.2010), putovanje u Ljubljanu 9.7.2010. (razlika dnevnice od 40,00 kn koja dospijeva 1.8.2010), putovanje u Bled od 12.7.2010. do 15.7.2010. (razlika dnevnice od 280,00 kn koja dospijeva 1.8.2010.), putovanje u Bled 22.7.2010. do 24.7.2010. (razlika

1 9  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

dnevnice od 740,00 kn koja dospijeva 1.8.2010), putovanje u Lešće 26.7.2010. (razlika dnevnice od 40,00 kn koja dospijeva 1.8.2010.), putovanje u Lešće 3.8.2010. (razlika dnevnice od 40,00 kn koja dospijeva 1.9.2010.), putovanje u Lešće 12.8.2010. (razlika dnevnice od 80,00 kn koja dospijeva 1.9.2010), putovanje u Lešće 27.8.2010 (razlika dnevnice od 40,00 kn koja dospijeva 1.9.2010), putovanje u Lešće 28.9.2010 (razlika dnevnice od 80,00 kn koja dospijeva 1.10.2010), putovanje u Beograd od 30.9.2010. do 3.10.2010. (razlika dnevnice od 777,00 kn koja dospijeva 1.11.2010.), putovanje u Beograd od 8.11.2010. do 13.11.2010. (razlika dnevnice od 942,00 kn koja dospijeva 1.12.2010.), putovanje u Kragujevac od 26.11.2010. do 27.11.2010. (razlika dnevnice od 147,54 kn koja dospijeva 1.12.2010.), putovanje u Split od 23.12.2020. do 24.12.2010. (razlika dnevnice od 65,00 kn koja dospijeva od 1.1.2011.), putovanje u Beograd od 14.12.2010. do 20.12.2010. (razlika dnevnice od 1.099,00 kn koja dospijeva 1.1.2011.), putovanje u Beograd od 29.12.2010. do 31.12.2010. (razlika dnevnice od 471,00 kn koja dospijeva od 1.1.2011.) i putovanje u Ljubljanu 10.1.2011. (razlika dnevnice od 205,00 kn koja dospijeva 1.2.2011.). Budući je tuženik, kako proizlazi iz navedenog zakasnio s isplatom punih iznosa dnevnica za navedena putovanja to na ime razlike dnevnice duguje i zakonsku zateznu kamatu, koja teče od 1. u mjesecu u odnosu na dnevnicu za putovanje koje joj je izvršeno u prethodnom mjesecu. Napominje se da su u rekapitulaciji dnevnica iznosi navedeni u kunama, a u podnesku od 10.6.2024. tužiteljica je iste iskazala u eurima, a na koje iznose osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu.

75. Tužiteljica predmetnom tužbom potražuje isplatu otpremnine u iznosu od 3.900,20 EUR / 29.386,04 kn. Tužiteljica je dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, što je utvrđeno uvidom u odluku o otkazu. Uvidom u ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika 3.5.2010. utvrđeno je da je otpočela rad kod tuženika 3.5.2010., a iz odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora razvidno je da je tužiteljici ugovor o radu otkazan 29.7.2011. godine. Odredbom čl. 119. Zakona o radu propisano je u st. 1 da radniku kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanog ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu koja se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Datum prestanka radnog odnosa tužiteljice utvrđen je uvidom u evidenciju HZMO-a, i to je 17.7.2012. Tužiteljica je dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, te je stekla pravo na otkazni rok, tijekom kojeg, sukladno odluci o otkazu, nije bila dužna dolaziti na posao, a tijekom otkaznog roka koristila je i bolovanje te joj je radni odnos prestao, kako je navedeno, 17.7.2012. iz čega proizlazi da je tužiteljica ostvarila više od dvije godine neprekinutog rada kod tuženika, uzimajući u obzir datum početka rada i datum prestanka radnog odnosa te je stekla pravo na isplatu otpremnine sukladno citiranoj odluci čl. 119 ZR, pri čemu na stjecanje prava tužiteljice na otpremninu ne utječe činjenica da nije bila dužna tijekom otkaznog roka dolaziti na posao i da je tijekom otkaznog roka koristila bolovanje, budući se bolovanje, odnosno odsutnost s rada iz opravdanih razloga također obračunava u vrijeme neprekidnog trajanja radnog odnosa (Županijski sud u Rijeci presuda i rješenje poslovni broj Gž R-1225/2021).

76. Sukladno čl. 119. ZR otpremnina se određuje s obzirom na dužini prethodno neprekinutog radnog odnosa kod poslodavca, a ne smije se odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Slijedom navedenog, tužiteljica, koja je navršila dvije neprekinute godine rada kod 2 0  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

poslodavca ima pravo na otpremninu u visini od dva puta jedna trećina prosječne mjesečne plaće koju je ostvarila u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 8.2.2021. utvrđeni su iznosi prosječne plaće tužiteljice isplaćene u zadnja tri mjeseca, uključivo i iznose dodataka za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom nedjeljom i blagdanom, koje također treba uključiti u prosjek, budući se radi o iznosima isplaćenim tužiteljici na ime plaće, te prosjek iznosi 13.043,19 kn.

77. Tužiteljica je prigovorila ovom dijelu izračuna vještaka, navevši da vještak nije utvrđivao prosjek isplaćenih plaća, već naknada plaća, i to za razdoblja kada je tužiteljica bila na bolovanju. U odnosu na navedeno valja navesti da je iz dopunskog nalaza i mišljenja utvrđeno da je vještak utvrđivao prosjek plaća za svibanj, lipanj i srpanj 2011., tri mjeseca prije donošenja odluke o otkazu. Predmetnom spisu prileže isplatne liste za svibanj i lipanj 2011. te je razvidno da je tužiteljica bila u svibnju 2011., ukupno 16 sati privremeno spriječena za rad zbog bolesti, no istoj je isplaćena za navedeni mjesec plaća, a ne naknada plaće, isto je tako isplaćena plaća za lipanj 2011. kada nije koristila bolovanje, te je u svakom mjesecu, uključivo i srpanj 2011. ostvarila i pravo na dodatke za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom i nedjeljom. Dakle, vještak je izračunao prosjek prema isplaćenim bruto plaćama tužiteljice, kako proizlazi iz isplatnih lista, a ne prema isplaćenim naknadama plaće, a navedeno proizlazi iz isplatnih lista koje su priložene spisu te tužiteljica nije bila na bolovanju u kontinuitetu u navedena tri mjeseca. Slijedom navedenog, sud prihvaća izračun prosječne bruto plaće tužiteljice u tri mjeseca prije otkaza koju je izračunao vještak od 13.043,19 kn te se napominje da se tužiteljica nakon vještakovog izračuna očitovala izričito da ne traži novu dopunu vještačenja ili novo vještačenje izračuna otpremnine, stoga nije ni dokazala točnost svog izračuna koji je priložila uz prigovor na izračun vještaka (a kojega je tuženik osporio), odnosno netočnost izračuna od strane vještaka, koji izračun ovaj sud ocjenjuje kao stručan, budući se temelji na podacima o tužiteljici isplaćenoj bruto plaći i pripadajućim dodatcima, kako proizlaze iz isplatnih lista.

78. Iz dopunskog nalaza i mišljenja utvrđeno je da dvije prosječne 1/3 plaće tužiteljice isplaćene u zadnja 3 mjeseca rada tužiteljice kod tuženika iznose 26.086,38 kn, što preračunato u valutu euro iznosi 3.462,26 EUR te je to iznos koji tužiteljici pripada na ime otpremnine, a kako ista potražuje na ime otpremnine iznos od 3.900,20 EUR valjalo ju je odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva po navedenom osnovu za iznos od 457,74 EUR. Na navedeni iznos od 3.462,26 EUR tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu koja teče od 18.7.2012. do isplate, budući joj sa 17.7.2012. prestao radni odnos kod tuženika te je pravo na isplatu otpremnine stekla od trenutka prestanka rada kod tuženika.

79. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a. Međutim, istu je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 10.686,43 EUR iz točke I. izreke ove presude. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj

2 1  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

80. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav tužbe 250 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 2.3.2012. kojim je odgovorila na odgovor na tužbu 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 6.3.2012. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 3.10.2012. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 5.11.2013. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 26.11.2013. 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 13.5.2014. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 10.9.2014. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 13.5.2015. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 26.5.2015. bodova 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 15.9.2015. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 13.1.2016. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 6.7.2016. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 9.11.2016. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 7.3.2017. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 10.10.2017. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak zaprimljen na sudu 27.10.2017. 62,5 bodova OT (tbr. 8/3), podnesak 21.2.2018. 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 4.7.2018. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 8.4.2019. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 14.10.2019. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 4.12.2019. 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 5.10.2020. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 25.11.2020. 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 5.5.2021. 250 bodova OT (tbr. 9/1), žalba 30.6.2021. 312,50 bodova OT (tbr. 10/1), ročište 15.4.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 2.10.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 13.11.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), dakle ukupno 7125 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 EUR za jedan bod iznosi 14.250,00 EUR.

81. Tužiteljici u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 1.10.2012., 4.2.2013., 4.11.2013., 5.6.2014., 29.3.2017., 23.10.2018., 24.4.2019., 27.12.2019., 19.2.2020., 8.6.2020., 10.6.2024. i 21.10.2024. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

82. Tuženiku je priznat parnični trošak za sastav odgovora na tužbu 250 bodova OT (tbr. 8/1) ročište 6.3.2012. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 11.4.2012. 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 3.10.2012. 250 bodova OT (9/1), podnesak 28.3.2013. 62,50 OT (tbr. 8/3), ročište 5.11.2013. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 13.5.2014. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 10.9.2014. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 13.5.2015. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 15.9.2015., 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 13.1.2016. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 6.7.2016. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 9.11.2016. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 7.3.2017. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 10.10.2017. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 7.2.2018. 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 4.7.2018. 250 bodova (tbr. 9/1), podnesak 4.8.2018. 62,5 bodova OT (tbr. 8/3), podnesak 13.3.2019. 250 bodova OT (tbr. 8/1) ročište 8.4.2019. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 7.10.2019. 62,5 bodova OT (tbr. 8/3), ročište 14.10.2019. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 5.10.2020. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 5.5.2021. 250 bodova 2 2  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

OT (tbr. 9/1), sastav žalbe 312,50 bodova OT (tbr. 10/1), ročište 15.4.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 13.11.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), dakle ukupno 6250 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 EUR za jedan bod iznosi 12.500,00 EUR.

83. Tuženiku nisu priznati podnesci s nadnevcima 3.1.2014., 10.9.2014., 9.11.2016. i 25.9.2020. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

84. Tužiteljica je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u ovoj parnici uspjela u cijelosti, odnosno dokazala je osnovanost utužene tražbine, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela je u omjeru od 51%. Kada se zbroji 100% (uspjeh tužiteljice u pogledu osnova) s 51% (uspjeh tužiteljice u pogledu visine), dobije se iznos od 151%, a podijeljeno s 2 to iznosi 75,5%. Slijedom navedenog 75,5% naprijed utvrđenog iznosa parničnog troška tužiteljice od 14.250,00 EUR iznosi 10.758,75 EUR. 85. Tuženik je uspio, kada se uzme u obzir osnova i visina tužbenog zahtjeva i podijeli sa dva, sa 24,5%. Slijedom navedenog, 24,5% naprijed utvrđenog iznosa parničnog troška tuženika od 12.500,00 EUR iznosi 3.062,50 EUR. 86. Kada se od iznosa parničnog trošak tužitelje od 10.758,75 EUR oduzme iznos parničnog troška tuženika od 3.062,50 EUR, dobije se iznos od 7.696,25 EUR, koji uvećan za PDV od 25% iznosi 9.620,31 EUR te je to parnični trošak tužiteljice, koji valja uvećati za troškove financijskog vještačenja od 398,17 EUR i 400,00 EUR, koje je predujmila tužiteljica, budući je provedba financijskog vještačenja bila neophodna za iznos ove parnice dobije se iznos od 10.418,48 EUR, koji je priznat tužiteljici kao parnični trošak.

87. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

88. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2024.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

2 3  P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

2 1

/

2024- 153

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika