Poslovni broj: Usl – 1829/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Lovely Dalmatia d.o.o. Zaostrog, Hrvatskih domoljuba 38, zastupanog po zakonskom zastupniku SJ, a ovaj po opunomoćenicama PJ, DJ i JJ iz odvjetničkog društva Mijoč & Bakić d.o.o. Split, Velebitska 75, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb, radi ukidanja rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. prosinca 2024., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske Klasa: UP/I-335-05/24-02/15 Urbroj: 529-06-1- 24-6 od 4. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak upravnog spora u iznosu od 81,11 €, u roku od 30 dana od primitka pravomoćnog rješenja.
III. U ostalom dijelu odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-335-05/24-02/15 Urbroj: 529-06-1-24-6 od 4. srpnja 2024. ukidaju se točke I.1., I.2. i II. izreke rješenja Klasa: UP/I-034-02/19- 08/55 Urbroj: 529-06-02-01-01/3-20-6 od 8. listopada 2020. (točka I.) te je riješeno da će se rješenje upisati u središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge turizma (54/20 K-XV).
2. Rješenjem od 8. listopada 2020. čije se točke poništavaju:
- utvrđuje se da ugostiteljski objekt koji je rješenjem nadležnog Ministarstva do tada bio kategoriziran pod nazivom Dalmacija u Zaostrogu, Hrvatskih domoljuba 38, u kojem ugostiteljsku djelatnost obavlja ugostitelj Lovely Dalmatia i dalje ispunjava uvjete propisane za vrstu „Kamp“ iz skupine „kampovi“ te se ponovno razvrstava u vrstu „Kamp“ (točka I.1.);
- kamp iz podtočke 1. i dalje ispunjava uvjete propisane za kategoriju koja se označava s dvije zvjezdice te se ponovno kategorizira kategorijom koja se označava sa dvije zvjezdice (točka I.2.),
- troškovi očevida utvrđeni su u iznosu od 1.411,00 kuna (točka I.3.),
- standardiziranu oznaku vrste i kategorije ugostiteljskog objekta, ugostitelj je dužan vidljivo istaknuti na glavnom ulazu u ugostiteljski objekt (točka II.),
- tim rješenjem ukida se rješenje Ministarstva turizma Klasa: UP/I-034-02/18- 04/22 Urbroj: 529-06-02-01-01/1-18-2 od 3. svibnja 2018. kojim je ugostiteljski objekt iz točke I. izreke bio razvrstan u vrstu „Kamp“ i kategoriziran kategorijom koja se označava s dvije zvjezdice (točka III.),
- rješenje se upisuje u Upisnik objekata koji se kategoriziraju (IV).
3. Pravodobno podnesenom tužbom osporava se zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima tužitelj opširno obrazlože razloge zbog kojih smatra da su istim zanemarena osnovna načela upravnog postupka (načelo zakonitosti, utvrđivanja materijalne istine, zaštite stečenih prava stranke) i povrijeđene odredbe članka 8., 98. stavak 5. i 130. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj ima pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine na kojoj je položen kamp, a još od 2022. je u tijeku spor pred nadležnim sudom koji je tužitelj pokrenuo protiv trgovačkog društva Abacus d.o.o., zbog nesklapanja ugovora o kupoprodaji za ½ dijela predmetne nekretnine, dok na suvlasničkom udjelu upisanom na ime SJ ima pravo zakupa. Tuženik je propustio izvršiti uvid u parnični spis pod poslovnim brojem P-661/2022 i utvrditi da trgovačko društvo, koje odbija izvršiti svoju obvezu iz solemniziranog ugovora, tužitelju pokušava nanijeti štetu. Smatra da se tu ujedno radi o prethodnom pitanju koje je važno za rješavanje konkretne upravne stvari. Osporeno rješenje poziva se na primjenu članka 39. i 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a ignorira odredbe Zakona o obveznim odnosima i činjenicu da Abacus d.o.o. odbija pristupiti sklapanju ugovora o kupoprodaji. Tuženik je u odlučivanju postupao arbitrarno i mehaničkom primjenom materijalnog propisa povrijedio načelo zaštite stečenih prava stranaka. Predlaže se osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.
3.1. Pored toga, tužitelj je postavio prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, koje obrazlaže štetom koja mu prijeti izvršenjem osporenog rješenja usred turističke sezone. To bi dovelo do zabrane rada u kampu i otvaranja stečajnog postupka, a time i otkaza za 22 radnika. Istodobno, tužitelj ne bi bio u mogućnosti realizirati kreditne obveze prema banci, državnom proračunu i jedinici lokalne samouprave bez uplata na ime doprinosa i drugih poreznih davanja.
3.2. Nakon pokretanja spora, tužitelj je u više navrata (podnescima od 23. srpnja 2024., 24. srpnja 2024., 26. srpnja 2024.), požurio odlučivanje o odgodnom učinku tužbe.
4. Rješenjem UsI-1829/2024-6 od 26. srpnja 2024. odgođeno je izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.
5. U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća da je rješenje doneseno u primjeni izričite zakonske odredbe i temeljem utvrđenja da je ugovor o zakupu s trgovačkim društvom Abacus istekao 30. studenog 2022., a tužitelj na poziv tuženika nije dostavio novi ugovor o zakupu niti dokaz da bio vlasnik predmetnog zemljišta. Rješenjem o ispunjavanju minimalno tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, ugostitelj ne stječe „stečena prava“, već samo pravo obavljati tu djelatnost dok ispunjava zakonom propisane uvjete.
6. Uz podnesak od 16. prosinca 2024. tužitelj dostavlja nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-661/2022 od 12. prosinca 2024. kojim je njegov tužbeni zahtjev usvojen. Time želi istaknuti kako je i u trenutku donošenja rješenja bio predmijevani (su)vlasnik predmetnih nekretnina odnosno da je imao pravo korištenja prostorom.
7. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 19. prosinca 2024.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
8. Opunomoćenica tužitelja ponavlja ranije izneseno stajalište da je tuženik trebao provesti ispitni i imao mogućnost prekinuti upravni postupak.
9. Opunomoćenica tuženika smatra da dostavljena presuda samo dokazuje točnost utvrđenja da u vrijeme donošenja rješenja tužitelj nije imao pravo korištenja nekretnine na kojoj se nalazi kamp, jer nije bio ni vlasnik niti je imao zaključen ugovor o zakupu.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja.
11. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome je li u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje od kojeg ovisi zakonitost rješenja.
14. Spor proizlazi iz drukčijeg tumačenja dosega odredbe članka 24. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21) prema kojoj se rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta izdaje ugostitelju i pravnoj osobi koja, između ostalog, ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.
15. Tužitelj je ugostiteljsku djelatnost obavljao temeljem rješenja Klasa: UP/I- 034-02/19-08/55 Urbroj: 529-06-02-01-01/3-20-6 od 8. listopada 2020. o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskog objekta naziva Dalmacija u Zaostrogu, vrste kamp.
16. Ugostiteljska djelatnost obavlja se kampu koji se nalazi na katastarskim česticama [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje čestice su prema Izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, upisane kao suvlasništvo na ime trgovačkog društva Abacus d.o.o. Vrgorac, i SJ za ½ dijela.
17. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o zakupu nekretnine i uređenju međusobnih odnosa zaključenim 22. ožujka 2018. između trgovačkog društva Abacus d.o.o., kao suvlasnika i zakupnika, MJ kao suvlasnika, s jedne strane, te tužitelja, kao zakupnika s druge strane, kojim je ugovoreno korištenje zakupljene nekretnine u trajanju od pet godina u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. studenog 2022.
18. Tužitelj je, kao zakupnik, 1. prosinca 2022. sklopio i Ugovor o zakupu nekretnine s SJ, kao zakupodavcem, na rok od sedam godina, računajući od 1. prosinca 2022. do 1. prosinca 2029.
19. Osporeno rješenje doneseno je na zahtjev trgovačkog društva Abacus d.o.o. od 24. travnja 2024., kojem je priložen Ugovor o zakupu nekretnine i uređenju odnosa prema kojem je zakup nekretnine istekao 30. studenog 2022.
20. Polazeći od definicije kampa kao ugostiteljskog poslovnog objekta i funkcionalne cjeline u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost iz članka 2. stavak 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi (Narodne novine br. 54/16, 68/19, 120/19) tuženik utvrđuje da tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost u kampu u kojem nije dokazao da ima pravo korištenja poslovnog prostora odnosno nekretnina na kojoj je kamp položen, jer je u postupku dostavio dokaz o pravu korištenja samo jednog suvlasničkog dijela.
21. Tužitelj se takvom utvrđenju tijekom postupka, kao i ovog spora, protivi i kao smetnju za takav zaključak ističe činjenicu što se pred nadležnim trgovačkim sudom vodi parnični postupak između tužitelja i trgovačkog društva Abacus d.o.o. Spor je pokrenut jer trgovačko društvo nije u ispunjavanju preuzete obveze iz Ugovora o zakupu nekretnine i uređenju međusobnih odnosa od 22. ožujka 2018. na vrijeme prodalo svoj suvlasnički dio.
22. Prema ocjeni suda, ta okolnost ne utječe na zakonitost rješenja koji se temelji na utvrđenju da u trenutku njegovog donošenja nisu bile ispunjene zakonom tražene pretpostavke, konkretno, pravo korištenja prostora na kojem se kamp nalazi. U trenutku kada iz nekog razloga ugostitelj prestane ispunjavati jedan od postavljenih uvjeta, tuženik je dužan u primjeni članka 27. stavak 1. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ukinuti izdano rješenje, dakle, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja bilo kojeg uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.
23. Tuženikovo postupanje vezano je ovom odredbom i u primjeni iste tuženik nije ovlašten ocjenjivati ili ispitivati okolnosti zbog kojih su na strani ugostitelja nastupile promjene glede uvjeta koje mora ispunjavati. Zbog toga, otvoreni i neriješeni odnosi između tužitelja i trgovačkog suda Abacus d.o.o. koji proizlaze iz spomenutog Ugovora, nisu prethodno pitanje zbog kojeg je tuženik bio dužan prekinuti upravni postupak, a od kojeg ovisi rješavanje konkretne upravne stvari. U okolnostima kada je izričitom zakonskom odredbom propisano pod kojim uvjetima je dopušteno obavljanje ugostiteljske djelatnosti kao i obveza tuženika, kao nadležnog tijela, na donošenje rješenja kada ugostitelj prestane ispunjavati jedan od uvjeta, tuženik nema diskrecione ovlasti u primjeni zakona niti prostora za njegovo tumačenje. Takav stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž 143/2021-2 od 18. ožujka 2021.
24. Kod izloženog, odlučeno je u primjeni članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
25. O troškovima upravnog spora odlučeno je u primjeni članka 147. stavak 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (članak 144. stavak 1. ZUS).
26. Opunomoćenica tuženika podneskom je popisala trošak upravnog spora u iznosu od 231,11 € u koji je uključen trošak autobusne karte na relaciji Zagreb - Split (23,55 €), trošak autobusne karte na relaciji Split – Zagreb (27,56 €), trošak noćenja (135,00 €), trošak jedne i pol dnevnice (45 €).
27. Prema odredbi članka 8. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 138/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23, 56/23, 143/23) izdaci za službena putovanja iz članka 7. ovoga Pravilnika (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, troškovi noćenja i dr.) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Neovisno u kojem obliku se izdaje, putni nalog kao vjerodostojna isprava sadrži, između ostalog, podatke o vremenu trajanja putovanja, vrijeme kretanja na put, vrijeme povratka s puta.
28. Prema odredbi članka 7. stavka 2. Pravilnika dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno i dnevnica za rad na terenu u tuzemstvu iznosi do 30 € (točka 19.), a dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno do 15 € kuna (točka 20.).
29. Tuženiku se priznaje trošak prijevoza autobusne karte prema priloženim računima, ukupno 51,11 €. Isto tako, tuženiku se priznaje i trošak jedne dnevnice (30,00 €), što ukupno iznosi 81,11 €.
30. Tuženiku se ne priznaje trošak hotelskog noćenja u iznosu od 135,00 €, jer taj trošak nije nužan ni opravdan. S tim uvezi tužitelju se ne priznaje trošak za pola dnevnice (15,00 €), u odnosu na koji nije dostavljen ni uredno popunjen putni nalog. U odnosu na ovaj dio tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan, kao što je to odlučeno u izreci rješenja.
31. S obzirom na uspjeh u sporu, tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
U Splitu, 13. siječnja 2025.
S U T K I NJ A
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis
