REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-1785/2021-44.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik iz Zagreba, protiv I. tuženika GRADA ZAGREBA, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg S. Radića 1 i II. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 14. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Antonije Ivančić, odvjetnice, punomoćnice I. tuženika KŽ i punomoćnika II. tuženika DŽ, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu i II. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da solidarno isplate tužiteljici ŠŽ iznos od 15.516,32 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 14.600,00 EUR od 24. lipnja 2022. do isplate,

- 916,32 EUR od 13. siječnja 2025. do isplate,

kao i da joj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.445,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.7.2020. do isplate, zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 14.600,00 EUR od 31.7.2020. do 23.6.2022., i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 916,32 EUR od 31.7.2020. do 12.1.2025., kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 401,57 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 22.8.2019., oko 18:00 sati, u Zagrebu na Gornjem gradu, na nogostupu kod parka Bele IV., stradala prilikom pada na tlo, a nakon što se spotaknula na oštećenje na nogostupu, kojom prilikom je zadobila tešku ozljedu desne noge. Predmetno oštećenje je bilo neoznačeno i nezaštićeno. Budući se nezgoda dogodila na nogostupu u Gradu Zagrebu tužiteljica potražuje naknadu štete od I. tuženika. Međutim, obzirom je održavanje predmetne površine u nadležnosti osiguranika tuženika

– Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, tužiteljica potražuje naknadu štete i od II. tuženika. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne povrede te joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja joj je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 27. veljače 2023. i na ročištu 4.12.2023., a prema sljedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove

3.000,00 EUR

- za pretrpljeni strah

6.000,00 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog

smanjenja životnih aktivnosti

2.000,00 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti

4.400,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu

916,32 EUR

odnosno sveukupno iznos od 16.316,32 EUR sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. I tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužiteljica nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazilo da se radi o javnoj površini u vlasništvu tuženika, te stoga osporava da bi bio vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do spornog štetnog događaja, a koju bi I. tuženik po zakonu bio dužan, kao vlasnik, održavati. Kako predmetnog dana nije proveden očevid od strane policije na mjestu navodnog štetnog događaja, to je tužiteljica mogla ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji zadobiti bilo gdje. Osporava vjerodostojnost fotografije mjesta navodnog štetnog događaja priložene u tužbi, budući da iz istih nije moguće nedvojbeno utvrditi da je rupa postojala na dan navodnog štetnog događaja. Osporava postojanje uzročno- posljedične veze između navodnog štetnog događaja te ozljeda tužiteljice s postupanjem tuženika, jer smatra isto iz činjeničnih navoda iz tužbe te dostavljene dokumentacije, nije moguće utvrditi. Ukoliko je do navedenog štetnog događaja došlo na opisani način, tada je isti nastao isključivo krivnjom same tužiteljice, u smislu izostajanja postupanja koje se očekuje od prosječne osobe prilikom hodanja, te je na taj način tužiteljica zasigurno sama doprinijela nastanku štete pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška I. tuženiku.

3. II tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja i njegovu dinamiku budući nema objektivnih dokaza da bi do istoga došlo. Priznaje da je Zagrebački holding d.o.o. bio osiguran kod II. tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], međutim osporava se pasivna legitimacija Zagrebačkog holdinga d.o.o., a time i pasivna legitimacija II. tuženika. Tužiteljica uz tužbu dostavlja fotografije lokacije za koju navodi da predstavlja mjesto njezina pada, dok je II. tuženiku dostavila i kartu na kojoj je obilježila mjesto pada. Mjesto pada se nalazi na prostoru između zemljišnih čestica k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je pripadajući dio jedne od tih čestica. U naravi je riječ o betonskoj stazi koja se proteže uz kuću na k. č. br. [katastarska čestica] i koja nije u obvezi održavanja osiguranika II. tuženika. Osporava se visina tužbenog zahtjeva, kao i potraživana zatezna kamata. Tužiteljica je dostavila medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na frakturu desne patele, koja je liječena osteosintezom, OSM je izvađen, zaostalo je ograničenje pokreta do 20 stupnjeva u odnosu na puni opseg, dakle pokretljivost koljena je ostala 80 stupnjeva, dok je naruženost lakog stupanj, te nije uvijek vidljiva trećim osobama. Stoga predlaže odbiti tužbu sa tužbenim zahtjevima u cijelosti, uz naknadu parničnog troška II. tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izjave svjedoka (list 5-10 spisa), fotografije lica mjesta (list 11-12 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 13-27 spisa), odštetni zahtjev (list 28-30, 118, 128-130, 136-138, 158-160, 170-440 spisa), fotografije naruženja (list 31-34 spisa), kartu (list 40 spisa), izjavu osiguranika (list 41-44 spisa), ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2019. (list 50-54 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 90-114 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 115 spisa), z.k. izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 117 spisa), z.k. identifikaciju (list 131-132 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 141-152 spisa), saslušana je tužiteljica (list 148-149 spisa) i svjedoci EŽ (list 149 spisa) i NŽ (list 150 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančići, kirurgu (list 443-448 spisa).

5. Dopisom od 4. prosinca 2023. od osiguranika II. tuženika Zagrebačkog Holdinga d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste zatražen je podatak da li je mjesto štetnog događaja – puteljak pored parka Bele IV koji izlazi na Vranyczanyevu ulicu bio u planu održavanja Zagrebačkog Holdinga d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste temeljem Ugovora o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2019. Budući Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste nije postupio po dopisu suda od 4. prosinca 2023. i dostavio tražene podatke na ročištu 13. veljače 2024. temeljem čl. 226. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) određen je rok do kojeg će se čekati sa dostavom zatraženih podataka do 13. svibnja 2024., nakon kojeg proteka roka će se rasprava provesti bez obzira što određeni dokaz nije izveden. Dopisom od 15. veljače 2024. ponovo je zatražena dostava navedenih podataka te budući Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste nije postupio po nalogu suda i dostavio navedene podatke ni do proteka određenog roka, a ni do dana održavanja ročišta za glavnu raspravu 14. studenog 2024, na tom je temeljem čl. 226. st. 2. ZPP-a odlučeno da će se rasprava provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev pretežito osnovan.

7. Među parničnim strankama sporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđenja nastanka štetnog događaja proveden je očevid na licu mjesta i saslušani su tužiteljica i svjedoci EŽ i NŽ.

9. Na očevidu na licu mjesta utvrđeno je da je mjesto pada tužiteljice izbočina na pločniku od otprilike 7-8 cm, širine 30 cm na pristupnom putu uz park Bele IV. i kuće kućnog broja 1 Vranyczanyeve ulice.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tog dana iz Parka Bele IV odlučila ići bočnim prolazom jer je u parku bila manifestacija sa puno ljudi. Spustila se niz stepenice kroz prolaz koji je tada bio raskrčen, a sada je obrastao, te sje hodala po pločniku i u jednom trenutku je zapela, pala prema naprijed i dočekala se na ruke. Nakon toga se više ne sjeća, jer ju je bolilo. Na nogama je imala tenisice, a nije gledala u pod ispred sebe nego ravno te nije vidjela tu izbočinu. Dva koraka iza nje je bila svjedokinja EŽ. Nije ništa nosila u rukama, a na ramenima je imala ruksak. To oštećenje nije bilo označeno, a lice mjesta je i na dan održavanja očevida neizmijenjeno. Tuđu pomoć i njegu su joj pružali ukućani. Tri mjeseca je bila imobilizirana i nije mogla obavljati kućne poslove i bila joj je potreba pomoć oko osobne higijene.

11. Iz iskaza svjedoka EŽ, snahe tužiteljice, proizlazi da su se šetali Gornjim gradom i u ovom parku je bila manifestacija pa su ušli u park i nakon što su razgledali, odlučili su izaći te su prošli kroz bočni prolaz parka koji na dan očevida izgleda izmijenjeno jer je zarastao, a tada je bio uredno pošišan i očišćen. Kretale su se jedna uz drugu odnosno tužiteljica je bila uz nju, a onda je bila malo ispred i vidjela je kako je zapela, spotaknula se i pala prema naprijed. Nije se mogla ustati te im je prišao jedan gospodin koji im je pomogao da ju odvede do klupe od kud je ona nazvala supruga koji ju je onda odveo kod liječnika. Mjesto nije bilo označeno niti zaštićeno, a izgleda isto kao na ovom očevidu. Nije bilo drugih ljudi koji su se kretali dijelom pločnika kao one i kretali su se na pločniku pored ceste.

12. Iz iskaza svjedoka NŽ, supruga tužiteljice, proizlazi da nije vidio pad tužiteljice, ona ga je nazvala i rekla da je boli koljeno te je autom došao do lica mjesta. Pokušao ju je s EŽ odvesti do auta ali nisu mogli pa im je pomogla neka gospođa, odveo ju je u Draškovićevu kod liječnika. Ne sjeća se da li je tog dana poslikao mjesto događaja ili je došao sutradan.

13. Sud iskazima tužiteljice i svjedoka EŽ i NŽ vjeruje jer su isti iskazivali logično, životno, uvjerljivo i međusobno suglasno te suglasno s ostalim provedenim dokazima u spisu.

14. Stoga ovaj sud utvrđuje na temelju navedenog iskaza i provedenog očevida da je tužiteljica pala na pločniku uz Park Bele IV. spotaknuvši se na izbočinu na pločniku visine oko 7-8 cm, a širine 30 cm, kojom prilikom je zadobila ozljede zbog kojih ju je njezin suprug koji sam pad nije vidio, ali je došao naknadno na lice mjesta, odveo sa lica mjesta kod liječnika.

15. Što se tiče istaknutih prigovora promašene pasivne legitimacije I. i II. tuženika ističe se da se pad tužiteljice dogodio na pločniku uz Park Bele IV., dakle na javnoj površini.

16. Temeljem čl. 98. st. 1. tada važećeg Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, u daljnjem tekstu: ZC) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti, a koje nisu razvrstane kao javne ceste, i to posebice ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja i druge ceste na području naselja i gradova. Temeljem čl. 100. ZC-a nerazvrstanu cestu čini i nogostup, a temeljem čl. 101. st. 1. ZC-a nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Temeljem čl. 107. st. 1. i 2. ZC-a upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, a jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta.

17. U smislu odredbe čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18 i 110/18, u daljnjem tekstu: ZKG) važećeg na dan nastanka štetnog događaja, komunalno gospodarstvo je cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba. Temeljem odredbe čl. 22. st. 1. toč. 1. ZKG-a komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture su i održavanje nerazvrstanih cesta, a temeljem odredbe čl. 31. st. 1. ZKG-a jedinice lokalne samouprave mogu odlukom predstavničkog tijela trgovačkim društvima i javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost održavanja nerazvrstanih cesta, povjeriti vršenje javnih ovlasti u obavljanju tih komunalnih djelatnosti.

18. Temeljem odredbe čl. 2. Odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 2/2019) održavanje nerazvrstanih cesta povjereno je trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Podružnici Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48 na neodređeno vrijeme.

19. Međutim, sama činjenica da je I. tuženik povjerio održavanje nerazvrstanih cesta osiguraniku II. tuženika ne oslobađa ga od odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama zbog neredovitog obavljanja te djelatnosti u smislu čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) jer je I. tuženik i dalje temeljem čl. 107. st. 1. i 2. ZC-a odgovoran za održavanje nerazvrstanih cesta. Budući je tu komunalnu djelatnost povjerio i osiguraniku II. tuženika, a štetni događaj se dogodio na javnoj površini – nerazvrstanoj cesti to su i I. i II. tuženik temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. u vezi sa čl. 1084. ZOO-a pasivno legitimirani i odgovorni naknaditi nastalu štetu tužiteljici i to temeljem čl. 1107. st. 3. ZOO-a solidarno.

20. Da je osiguranik II. tuženika ažurno i redovito obavljao propisane poslove redovitog održavanja i da je I. tuženik ažurno i redovito nadzirao obavljanje povjerenih poslova, na mjestu štetnog događaja bi bilo uočeno da postoji izbočenje na pločniku te da postoji realna opasnost od pada. Pritom sud smatra da tužiteljica temeljem čl. 1092. st. 1. ZOO-a nije doprinijela nastanku štete jer ista kao pješak opravdano može očekivati da su pločnici redovito održavani i sigurni za kretanje te je nelogično i neživotno da prilikom hodanja gleda u pod kako bi izbjegla izbočenje na pločniku za koje bi opravdano mogla očekivati da nije tamo, pouzdajući se upravo u to da je pločnik uredno održavan. Stoga po mišljenju ovog suda istaknuti prigovor suodgovornosti tužiteljice nije osnovan.

21. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igora Stipančića, kirurga.

22. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju 22.8.2019. zadobila padom prijelom ivera desnog koljena uz natučenje i ogrebotine kože istog koljena. Zbog tih ozljeda je primljena na bolničko liječenje u Kliniku za traumatologiju KBC "Sestara milosrdnica" gdje je dan kasnije prijelom ivera zbrinut operacijom tzv. obuhvatnom svezom. Otpuštena je kući s imobilizacijom noge koja je skinuta 17.9.2019. Radiološki je na kontroli kirurga 3.12.2019. navedena sanacija prijeloma. Provela je liječenje ambulantom i stacionarnom fizikalnom terapijom (Daruvarske toplice u vremenu od 6.2.- 27.2.2020.). Podvrgnuta je vađenju alenteze tj. ugrađenog osteosintetskog materijala iz desnog koljena 18.6.2020. Nakon vađenja alenteze je provodila fizikalnu terapiju. Kontinuitet liječenja tegoba s koljenom se prati do listopada 2020. Tužiteljica je 7.10.2020. pregledana u ambulanti za bol i kao dominanta tegoba se navode bolovi u LS kralježnicu te dijagnoza sindroma nakon operacije slabinske kralježnice (postlaminektomični sindrom). Tada se spominju i tegobe s desnim koljenom. Tužiteljica je prije ovog događaja operirala u dva navrata slabinsku kralježnicu (2015. i 2018.). Iz njenog kartona je razvidno da ima dugogodišnje tegobe od strane kralježnice i to unatoč dvjema operacijama. Čak joj je preporučena i treća operacija u smislu ukrućivanja kralježnice. Isto tako iz kartona je vidljivo da je znatno prije ovog događaja 26.2.2013. zadobila ozljedu desnog koljena zbog kojeg je provodila dugotrajno liječenje i bila na bolovanju. U kartonu se ozljeda desnog koljena navodi od 26.2.2013. do 15.10.2013. (što je razdoblje veće od 7,5 mjeseci). Tužiteljica je i nakon listopada 2020. nastavila liječenje zbog tegoba s desnim koljenom pa joj je ordinirana fizikalna terapija za koljeno (14.10.2020.). Po završetku fizikalne terapije je pregledana u ambulanti za bol (8.4.2021.) gdje se žalila na tegobe s koljenom koje su očevidno trajne naravi tj. zaostale nakon ozljeđivanja u ovom događaju. Tada se žalila i na tegobe s vratnom i slabinskom kralježnicom. U srpnju 2020. načinila je MR koljena i pregled fizijatra. Na pregledu fizijatra dominante tegobe su vezane za kralježnicu "dolazi zbog jakih bolova u LS …". Kako je na MR-u nađen rascjep vanjskog i unutarnjeg meniska desnog koljena podvrgnuta je artroskopskoj operaciji 9 mjeseci kasnije na Klinici za ortopediju (21.4.2022.). I nakon ove operacije je provodila fizikalnu terapiju, a tegobe s koljenom su iste koje je imala i ranije. Obzirom na sve do sada navedeno za očekivati je da će tužiteljica i dalje provoditi liječenje povremenim fizikalnim terapijama kako koljena tako i kralježnice. Upitno je da li je ozljeda meniska u uzročnoj-vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, ozljede meniska u pravilu nastaju pri rotacijskim kretnjama i opterećenju potkoljenice poput skoka, trčanja a ne padom na koljeno kako je tužiteljica zadobila prijelom ivera, iako je pitanje da li je prije pada nakon zapinjanja došlo do forsirane rotacije u koljenskom zglobu. Pitanje je kakva je ozljeda nastala 2013. kad je provodila liječenje zbog kontuzije 7,5 mjeseci, ali o tome osim u kartonu nema podataka. Činjenica je da se subjektivne tegobe koje tužiteljica navodi tijekom tri godine (dugotrajnost i intenzitet) ne mogu u potpunosti dovesti u vezu s prijelomom ivera, a pogotovo ne ozljedom i operacijom meniska. Nadalje, ni šepanje tužiteljice se ne može u cijelosti uzročno povezati s predmetnim ozljeđivanjem jer se i prije ozljeđivanja u ovom događaju u njenom kartonu navodi otežana pokretljivost, ne može hodati,… anatalgičan hod i sl. Glede završetka liječenja smatra da se može reći da je isto završeno po završenom ciklusu fizikalne terapije nakon operacije meniska što je bilo u lipnju 2022. Fizikalna terapija je provedena od 13.6. do 24.6.2022. Iako je i nakon ovoga provodila fizikalnu terapiju ista se može smatrati samo kao povremeno olakšanje trajno zaostalih tegoba. Temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice smatra da je ozljeda koju je zadobila u ovom događaju ostavila trajne posljedice koje se očituju bolovima u desnom koljenu te ograničenjem kretnji desnog koljena. Postoji kontraktura desnog koljena uz razvoj degenerativnih promjena tj. artroze koljenskog zgloba. Međutim, postoji i ograničenje kretnji lijevog neozlijeđenog koljena, te obostrano znaci gonartroze s tim da je desno znatno izraženija što je posljedica zadobivene ozljede u predmetnom događaju. Uzevši sve navedeno mišljenja je da kao posljedica ozljeđivanja u ovom štetnom događaju kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti koje iznosi 12%- 13%. Zbog ozljeđivanja u ovom događaju je trpjela bol, strah i trebala tuđu pomoć kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta što uključuje i strah od dvije operacije odnosno za ishod istih je trpjela 5-6 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg oko 2 mjeseca. Povremeni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje je trpjela 10 mjeseci. Bol jakog intenziteta je imala 7-8 dana, srednjeg oko 25 dana, a manjeg još do 3 mjeseca sveukupno. Uzeto je u obzir i bol nakon dvije provedene operacije i vađenja šavi. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć joj je bila sveukupno potrebna u trajanju od tri mjeseca 3 h na dan zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda kao i korištenja štaka. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 4 mjeseca tri puta tjedno po 2 h. Naruženje zbog izgleda koljena i operacijskog ožiljka je blažeg stupnja. Tužiteljica šepa što također pričinja naruženost većeg stupnja ali kako smatra da isto nije isključivo posljedica predmetnog ozljeđivanja onda ukupno naruženje smatra da treba cijeniti kao srednjeg stupnja.

23. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Igora Stipančića i to stoga što smatra da su isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a niti stranke nisu imale primjedbe na isto. 24. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

25. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženje. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

26. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 3.000,00 EUR. 27. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužiteljice, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 5.200,000 EUR.

28. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora u omjeru od 12-13%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.000,00 EUR.

29. Cijeneći nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen stupanj naruženja, kao i činjenicu da se navedeno naruženje očituje u vidu šepanja koje je jako uočljivo trećim osobama, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 4.400,00 EUR.

30. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 14.600,000 EUR, dok je preostali iznos od 800,00 EUR do ukupno zatraženih 15.400,00 EUR odbijen kao neosnovan. 31. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (390 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18, 120/21 i 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" br. 124/24) koja iznosi 970,00 EUR bruto, iznosila 5,99 EUR, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 916,32 EUR.

32. Tužiteljici je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 15.516,32 EUR.

33. Tužiteljica ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

34. Budući je tužiteljica odštetni zahtjev II. tuženiku podnijela 29.7.2020., a vještak je u nalazu naveo da je liječenje zbog posljedica iz ovog štetnog događaja završeno 24. lipnja 2022. zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu su joj sukladno čl. 1103. ZOO-a dosuđene od 24. lipnja 2022. do isplate jer je šteta nastala završetkom liječenja.

35. U odnosu na nenovčanu imovinsku štetu, valja reći kako visina iste može biti poznata tek onda kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, dakle kada nenovčana imovinska šteta dobije značenje novčane obveze. Zbog toga sud smatra da tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na utvrđeni iznos nenovčane imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude jer je tim danom nenovčana imovinska šteta dobila karakter novčane, te je stoga tužiteljici dosudio zateznu kamatu na naknadu za tuđu pomoć i njegu od dana donošenja ove presude do isplate.

36. Stopa zakonske zatezne kamate određena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. U odnosu na istaknute prigovore I. i II. tuženika kojim se protive preinaci tužbe nakon provedenog vještačenja, a sukladno specifikaciji tužiteljice iz podneska od 27. veljače 2023. i na ročištu 4. prosinca 2023. ističe se da je pravo na pristup sudu najvažnije jamstvo prava na pravično suđenje propisanog čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14, u daljnjem tekstu: Ustav) bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, nego i pravo na "rješavanje" spora od strane suda (tako i u odluci Ustavnog suda broj: U-III-2466/2017, te odlukama Europskog suda za ljudska prava Smolić protiv Hrvatske i Šimecki protiv Hrvatske). Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], ŠŽZ and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], Š protiv Moldavije, i Louli-Georgopoulou protiv Grčke). Nadalje, u presudi Vugdelija protiv Hrvatske, § 20., Europski sud za ljudska prava navodi da hrvatska procesna pravila u svezi preinake tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva imaju legitiman cilj ostvarenja pravne sigurnosti i učinkovitog djelovanja pravosudnog sustava. Pritom ona moraju biti primijenjena na način koji je razmjeran tom cilju.

38. Tužiteljica je tek nakon provedenog vještačenja specificirala visinu tužbenog zahtjeva, a sukladno čl. 191. st. 2. ZPP-a tuženik se ne može protiviti preinaci tužbe kojom tužitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe iz iste činjenične osnove zahtijeva drugu novčanu svotu. Pritom se ističe da se u konkretnom slučaju radi o naknadi neimovinske štete u kojoj je tužitelju teško bez odgovarajućeg vještačenja "procijeniti" visinu štete. Kao što je Europski sud za ljudska prava u svojim presudama Klauz protiv Hrvatske § 79., Čolić protiv Hrvatske § 49.-60. te Vugdelija protiv Hrvatske § 23. utvrdio da se sukladno hrvatskom pravu nagrada odvjetnika računa prema vrijednosti predmeta spora pa što je viši iznos naknade štete koju tužitelj potražuje, to će biti viši i njegovi troškovi odvjetnika, kao i troškovi druge strane koji onda mogu "konzumirati" veliki iznos dosuđene naknade. U tom kontekstu, ne može se tužitelju staviti na teret oprez da prvotno potražuje niži iznos naknade štete koji će naknadno povisiti (Vugdelija protiv Hrvatske, § 24.). Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva u skladu sa rezultatima provedenih dokaza proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

39. Što se tiče tijeka kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, ovaj sud ne smatra da navedena preinaka tužbe utječe na tijek zateznih kamata budući je ista činjenična osnova zahtjeva. Naime, što se tiče početka tijeka zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO-a odlučan je dan podnošenja tužbe ili odštetnog zahtjeva te je bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičnog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom. Stoga, kada tužiteljica temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, ona time nije promijenila istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. U tom smislu nije važna odredba čl. 191. st.

1. ZPP-a, koja povišenje tužbenog zahtjeva tretira kao preinačenje tužbe, jer je njeno značenje samo procesne naravi i ima svrhu da takvu dispoziciju tužitelja podvrgne pravilima iz čl. 191. st. 2. ZPP-a. Stoga su tužiteljici zatezne kamate na cjelokupno dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđene od 24. lipnja 2022. (dan završetka liječenja) do isplate.

40. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

42. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (16.316,32 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

43. Tužiteljici je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva po 100 bodova (tbr. 32), za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podnesaka od 14.4.2022., 27.2.2023. i 5.4.2023. po 100 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 10.5.2022., 27.5.2022., 9.6.2022. i 8.12.2022. po 25 bodova (tbr. 8/4), za pristup na ročišta 28.4.2022. po 100 bodova (tbr. 9/1), za pristup na ročišta 4.12.2023., 13.2.2024. i 14.11.2024. po 250 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na očevid 3.6.2022. po 100 bodova (tbr. 9/7) odnosno sveukupno 1550 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 3.100,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 3.875,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,32 EUR i na presudu u iznosu od 245,54 EUR, kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR i trošak izlaska sudske komisije u iznosu od 49,48 EUR, tako da je tužiteljici sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 4.445,42 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

44. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 28.9.2021. i 3.5.2023. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

45. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 245,54 EUR

2. I. tuženiku

3. II. tuženiku