REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4966/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić u pravnoj stvari tužiteljice ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanela Prša, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Sanele Prša, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika ŠS, odvjetničke vježbenice, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.906,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,26 EUR od 18.3.2008. do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR od 17.11.2008. do isplate,

- na iznos od 10,88 EUR od 16.1.2009. do isplate,

- na iznos od 11,34 EUR od 17.2.2009. do isplate,

- na iznos od 7,79 EUR od 16.4.2009. do isplate,

- na iznos od 7,40 EUR od 20.5.2009. do isplate,

- na iznos od 5,22 EUR od 16.6.2009. do isplate,

- na iznos od 6,29 EUR od 17.7.2009. do isplate,

- na iznos od 4,88 EUR od 17.8.2009. do isplate,

- na iznos od 6,81 EUR od 15.9.2009. do isplate,

- na iznos od 4,66 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,05 EUR od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos od 5,83 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,87 EUR od 18.1.2010. do isplate,

- na iznos od 11,80 EUR od 12.2.2010. do isplate,

- na iznos od 11,45 EUR od 15.3.2010. do isplate,

- na iznos od 14,16 EUR od 14.4.2010. do isplate,

- na iznos od 18,16 EUR od 14.5.2010. do isplate,

- na iznos od 19,14 EUR od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 26,15 EUR od 14.7.2010. do isplate,

- na iznos od 24,10 EUR od 16.8.2010. do isplate,

- na iznos od 33,44 EUR od 14.9.2010. do isplate,

- na iznos od 28,14 EUR od 14.10.2010. do isplate,

- na iznos od 28,14 EUR od 14.10.2010. do isplate,

- na iznos od 29,98 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 36,47 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 39,19 EUR od 14.1.2011. do isplate,

- na iznos od 34,69 EUR od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 36,13 EUR od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos od 34,55 EUR od 14.4.2011. do isplate,

- na iznos od 40,24 EUR od 16.5.2011. do isplate,

- na iznos od 57,10 EUR od 14.7.2011. do isplate,

- na iznos od 82,63 EUR od 12.8.2011. do isplate,

- na iznos od 53,41 EUR od 14.9.2011. do isplate,

- na iznos od 47,19 EUR od 13.10.2011. do isplate,

- na iznos od 47,16 EUR od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos od 47,96 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 53,17 EUR od 16.1.2012. do isplate,

- na iznos od 54,61 EUR od 14.2.2012. do isplate,

- na iznos od 52,73 EUR od 16.3.2012. do isplate,

- na iznos od 52,58 EUR od 13.4.2012. do isplate,

- na iznos od 53,64 EUR od 15.5.2012. do isplate,

- na iznos od 54,94 EUR od 13.6.2012. do isplate,

- na iznos od 53,35 EUR od 26.7.2012. do isplate,

- na iznos od 53,29 EUR od 14.8.2012. do isplate,

- na iznos od 48,14 EUR od 17.9.2012. do isplate,

- na iznos od 52,11 EUR od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 53,68 EUR od 12.11.2012. do isplate,

- na iznos od 52,50 EUR od 13.12.2012. do isplate,

- na iznos od 49,24 EUR od 16.1.2013. do isplate,

- na iznos od 49,56 EUR od 14.2.2013. do isplate,

- na iznos od 50,67 EUR od 18.3.2013. do isplate,

- na iznos od 54,25 EUR od 16.4.2013. do isplate,

- na iznos od 46,86 EUR od 16.5.2013. do isplate,

- na iznos od 47,62 EUR od 17.6.2013. do isplate,

- na iznos od 48,17 EUR od 16.7.2013. do isplate,

- na iznos od 48,37 EUR od 19.8.2013. do isplate,

- na iznos od 49,56 EUR od 16.9.2013. do isplate,

- na iznos od 51,07 EUR od 17.10.2013. do isplate,

- na iznos od 51,53 EUR od 14.11.2013. do isplate,

- na iznos od 53,69 EUR od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 51,14 EUR od 16.1.2014. do isplate,

- na iznos od 52,46 EUR od 17.2.2014. do isplate,

- na iznos od 53,51 EUR od 13.3.2014. do isplate,

- na iznos od 52,41 EUR od 16.4.2014. do isplate,

- na iznos od 50,46 EUR od 16.5.2014. do isplate,

- na iznos od 51,00 EUR od 12.6.2014. do isplate,

- na iznos od 51,52 EUR od 7.7.2014. do isplate,

- na iznos od 53,07 EUR od 8.8.2014. do isplate,

- na iznos od 54,25 EUR od 8.9.2014. do isplate,

- na iznos od 53,66 EUR od 7.10.2014. do isplate,

- na iznos od 55,71 EUR od 6.11.2014. do isplate,

- na iznos od 1.200,34 EUR od 26.11.2014. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.106,39 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.768,94 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 6. studenog 2019. tužiteljica ističe da je s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d., 11. kolovoza 2006. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006, ovjeren kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica pod brojem Ov-10390/06 dana 21. kolovoza 2006. Temeljem istog prednik tuženika je tužiteljici odobrio i isplatio stambeni kredit za adaptaciju kuće i zatvaranje stambenog kredita u Slavonskoj banci d.d. u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Navodi da je predmetni kredit otplaćivan u anuitetima do 26. studenog 2014. kada je prijevremeno otplaćen u cijelosti od strane tužiteljice. Smatra da su povrijeđena njezina prava kao potrošača jer je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu i to odredbu koja se odnosi na ugovornu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak. Naime, radi se o nepoštenim odredbama jer tuženik prije i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije u cijelosti informirao tužiteljicu o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tuženik je znao, odnosno mogao predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka pa je za njega kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, a u odnosu na tužiteljicu koja je neuka po tom pitanju. Tužiteljica prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bila adekvatno informirana o svim uvjetnima kredita pa tako ni o rastu tečaja CHF. Navodi kako je odlukama i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te presudom VSRH broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 21. studenog 2024. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.906,84 EUR, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 15. siječnja 2020. podnio odgovor na tužbu u kojem se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Ističe kako se na pravni odnos tuženika i tužiteljice ne mogu primijeniti odluke donesene u kolektivnom sporu budući da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru o kreditu različite od onih koje su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu. Tužiteljica je imala pravo za cijelo vrijeme trajanja ugovora izmijeniti valutu CHF i neku drugu valutu (čl. 5. Ugovora o kreditu) pa stoga nema govora da je tužiteljica ugovaranjem takve odredbe stavljena u znatno neravnopravan položaj. Nadalje navodi da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu mogla izabrati između više opcija i to između ugovora u CHF ili eurima ili u kunama, kao i ugovor s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom. Tužiteljica je odabrala sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i s promjenjivom kamatnom stopom. Navodi da je tužiteljicu pri sklapanju ugovora upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula. Odredbama Zakona o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti. Tuženik je postupio sukladno zakonu pa stoga nije bio nepošten te je postupao u dobroj vjeri. Ističe kako promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je donio presudu i rješenje posl. br. P-12611/2019-16 dana 25. siječnja 2022. Presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 29.436,21 kn, sa zateznim kamatama kao i trošak postupka u iznosu od 8.928,36 kn sa zateznim kamatama. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 9. lipnja 2021. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Dubrovniku rješenjem posl. br. Gž-177/2022-3 od 10. srpnja 2024. potvrdio je pobijano prvostupanjsko rješenje, a ukinuo presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje. U drugostupanjskom rješenju u bitnom se navodi da se utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne mogu automatski primijeniti na konkretni ugovor već je potrebno ocijeniti odredbe konkretnog ugovora i okolnosti po kojima je taj ugovor sklopljen.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u specifikaciju uplata (list 6-8), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 9), otplatni plan za kredit (list 10-13), Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 od 11. kolovoza 2006. (list 14-21), obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, kamatama i troškovima (list 22), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću (list 76- 81), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 217-218).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. kao kreditor, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 od 11. kolovoza 2006. na iznos 23.000,00 CHF. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

7. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja. Iz odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

8. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

11. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. U svrhu utvrđivanja činjenice informiranosti tužiteljice prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, saslušana je tužiteljica. U svom iskazu tužiteljica navodi da je otišla u banku podići kredit u svrhu adaptacije obiteljske kuće. Raspitivala se i u drugim bankama, ali Slavonska banka je imala najpovoljnije uvjete i zato se odlučila kod njih podići kredit. Nudili su joj kredite i u drugim valutama, ali ovaj je bio najpovoljniji. Nisu joj ništa govorili o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom, rekli su samo ono što je i pisalo u ugovoru. Ugovor je pročitala. Kod javnog bilježnika je samo potpisala, ne sjeća se da je javni bilježnik nešto govorio o sadržaju ugovora. Novac je iskorišten u svrhu adaptacije obiteljske kuće u kojoj još živi s obitelji. Kredit je u cijelosti otplatila. Otplaćivala ga je osobno, ustezali su joj mjesečne anuitete s plaće. Prihvatila je ugovor onakav kakav joj je ponuđen.

13. Iskaz tužiteljice ovaj sud je ocijenio istinitim te ga je prihvatio u cijelosti. S obzirom na njezin iskaz te odredbe Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom njegovog potpisivanja dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

14. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

15. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

16. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti dijela odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu je ništetnost takve odredbe (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

17. Kako odluka o tome je li ništetan dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice za isplatom iznosa od 3.906,84 EUR, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 3. prijepornog Ugovora o kreditu.

18. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja pojedinih anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužiteljica, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću.

19. U svom nalazu i mišljenju vještak mr. sc. Zrinko Ručević utvrđuje kako su tužiteljica i prednik tuženika 11. kolovoza 2006. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2006. Iznos kredita je kunska protuvrijednost od 23.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate od 120 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,65%. Dospijeće prve obveze bilo je 1. listopada 2006., a slijedećih svakog prvog dana u mjesecu. Ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanim u valuti, a plativim u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja da razlika između obveza od dana dospijeća prve obveze do dana konačne otplate (26. studenog 2014.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 29.438,68 kn.

20. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je isti obrazložen i jasan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Uostalom, stranke nalazu i mišljenju, u matematičkom dijelu izračuna, nisu prigovarale.

21. U odnosu na prigovore tuženika u pogledu metodologije koju je vještak koristio valja reći da je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud. Zadatak je vještaku dan s obzirom na okolnost da su tužiteljica i prednik tuženika na dan sklapanja Ugovora o kreditu izričito naveli da kamatna stopa iznosi 4,65% te s obzirom da je iznos kredita u Ugovoru određen kao kunska protuvrijednost iznosa od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita te se tako utvrđena kamatna stopa i srednji tečaj HNB-a na dan korištenja kredita imaju smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka, utvrđenima (tako i VSRH u odluci Revt-249/14).

22. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

24. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

25. Okolnost da je čl. 5. Ugovora o kreditu ugovorena mogućnost za tužiteljicu kao korisnicu kredita na podnošenje zahtjeva za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu, ne isključuje pravo tužiteljice da u ovom postupka, pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, ostvaruje svoje pravo na isplatu preplaćenih iznosa. Naime, iako je tužiteljica imala mogućnost zahtijevati izmjenu valutne klauzule, tužiteljica nije bila dužna iskoristiti tu mogućnost, niti bi zbog toga što nije podnijela takav zahtjev trebala trpjeti štetne posljedice u vidu nemogućnosti postavljanja zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa, kako je postavljen u ovom postupku, a kako to smatra tuženik. Tužiteljica nije iskoristila tu ugovorom predviđenu mogućnost, nastavila je uredno podmirivati anuitete po predmetnom kreditu te je isti otplatila u cijelosti. Kako je uslijed promjena tečaja CHF naspram kune, a o čemu su već izneseni razlozi u ovoj presudi, došlo do razlike u otplaćenim anuitetima, a u odnosu na iznos anuiteta prema početnom tečaju, tužiteljica ima pravo od tuženika potraživati tu razliku.

26. Nisu osnovani navodi tuženika da se učinci presuda u kolektivnom sporu ne odnose i na predmetni Ugovor o kreditu jer je isti zaključen sa Slavonskom bankom d.d. koja nije obuhvaćena izrekom tih presuda. Naime, tužba u kolektivnom sporu podnesena je 4. travnja 2012., a sve presude donesene u tom postupku (prvostupanjske, drugostupanjske, kao i odluke VSRH) donesene su nakon navedenog datuma. Uvidom u sudski registar utvrđeno je da je Trgovački sud u Osijeku brisao društvo Slavonska banka d.d. dana 22. listopada 2009. rješenjem Tt-09/183-8. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Slavonska banka d.d. utvrđeno je da je navedeno društvo pripojeno društvu Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na temelju odluka skupština navedenih društava kojima je dano odobrenje na Ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008. Odlukom skupštine društva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 14. lipnja 2016. promijenjena je tvrtka društva u Addiko bank d.d.

27. Dakle, u trenutku podnošenja tužbe u kolektivnom sporu (pa tako i u trenutku donošenja odluka u istom) društvo Slavonska banka d.d. nije postojalo jer je pripojeno tuženiku (pod ranijom tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) te je bilo brisano iz sudskog registra. Kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojom je potvrđena presudom VTSRH posl. br. Pž-6632/2017-20 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je u tom postupku petotuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, to je samim time utvrđeno da je kolektivne interese i prava potrošača povrijedila i Slavonska banka d.d. koja je pripojena tuženiku još 2008. i koja u vrijeme donošenja navedenih odluka nije postojala kao pravni subjekt pa stoga nije mogla niti biti tužena u kolektivnom sporu. Stoga ovaj sud smatra da se učinci kolektivnih presuda imaju primijeniti i na predmetni Ugovor zaključen između tužiteljice i prednika tuženika.

28. S tim u vezi, valja reći još i to kako prema odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' br. 118/03 – dalje: ZTD) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tom dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koje se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika. Stoga se, a sukladno citiranoj odredbi, odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d. (tako VSRH u odluci Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024. i u odluci Rev- 346/2024-2 od 29. svibnja 2024.).

29. Uzgred, treba reći i slijedeće. Ugovor o kreditu je dvostrani pravi posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Unošenje u Ugovor o kreditu ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, a bez da su navedeni rizici i eventualne posljedice takvog ugovaranja i bez da je tužiteljica o rizicima i eventualnim posljedicama informirana prethodno zaključenju ugovora, u suprotnosti je s navedenim načelima obveznog prava. Navedeno stoga što je uz takvu ugovornu odredbu, tužiteljica od samog početka tog ugovornog odnosa, kao potrošač, dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer nije znala kako će se kretati tečaj CHF naspram kune niti je to mogla pretpostaviti, a nije upozorena ni da HNB ne štiti navedeni tečaj na način kao što štiti tečaj EUR naspram kune, dakle nije ni približno mogla cijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati tečaj CHF naspram kune.

30. O sadržaju pregovaranja sud je zaključio na temelju iskaza tužiteljice iz kojeg proizlazi da joj prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom, mogućim kretanjima tečaja tijekom trajanja ugovora, kao niti o parametrima koji bi na to utjecali.

31. Kako se radi o ugovornoj odredbi čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnice kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

32. Kako je odredba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena to je u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/2007) dio ugovorne odredbe čl. 3. ništetan. Stoga je, i bez da se na konkretan Ugovor o kreditu primjenjuju učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu, o tužbenom zahtjevu tužiteljice valjalo odlučiti na jednak način jer je sud u ovom postupku kao o prethodnom pitanju odlučio o ništetnosti dijela odredbe čl. 3. Ugovor o kreditu.

33. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

34. To znači da zastara zahtjeva za isplatom teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na tuženika. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 6. studenog 2019., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

35. Istaknuti prigovor zastare ne bi bio osnovan ni da se na predmetni Ugovor o kreditu ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora. Naime, kako se radi o restitucijskom zahtjevu, zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom kao o prethodnom pitanju odlučeno o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF (tako i pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Stoga niti uslijed navedenog, zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

36. Podneskom od 16. listopada 2024. tuženik je odustao od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem svjedokinje ĐS, djelatnice tuženika.

37. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o namjenskom kreditu u svrhu adaptacije kuće, a sklopila ga je tužiteljica kao fizička osoba. Iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten upravo u svrhu u koju je podignut, dakle za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj tužiteljica i dalje živi. Dakle, proizlazi da kredit nije korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Iz svega navedenog sud zaključuje da tužiteljica ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor upravo potrošački ugovor.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

39. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23

- dalje: Tarifa), a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 18. veljače 2020., 9. lipnja 2021. i 21. studenog 2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 3. prosinca 2020., 6. prosinca 2021. i 3. prosinca 2024. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. tarife (1.400,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (350,00 EUR) iznosi 1.750,00 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 70,87 EUR i na presudu u iznosu od 85,52 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR pa trošak tužiteljice iznosi 2.106,39 EUR.

40. Na ukupno dosuđeni trošak tužiteljice od 2.106,39 EUR dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

41. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.768,94 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

42. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku