Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj Pn- 363/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja MLDB. EMMA FARAH BN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po zz majci BN, a ona zastupana punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 zastupan po pun. odvjetnicima OD Grgić & partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 03. prosinca 2024. u prisutnosti zamj. pun. tužitelja Ivana Grančića odvj. vježbenika kod odvj. Tanje Bota i pun tuženika Ivone Kraljević Radalj odvj. u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom dana 13. siječnja 2025. godine

presudio je

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 796,34 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 18.1.2020.g ., dok se za više traženo do iznosa od 1.400,00 EUR i to baš 603,66 EUR tužbeni zahtjev odbija.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je dana 1.10.2019. god. u Splitu tužiteljica je stradala kao putnik u vozilu marke Citroen, reg. oznake [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran JN, vozač vozila marke Opel, reg. oznake [registarska oznaka], čije vozilo je bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068001104805. Tužiteljica da je zadobila ozljede zbog kojih je morala primati liječničku pomoć te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (rendgensko sni-manje, nošenje Shanzovog ovratnika, posjećivanje ambulante, fizioterapije, trajanje rehabilitacijskog postupka, trošenje analgetika i sl. Radi predmetnog ozljeđivanja tužiteljica je trpjela te i dalje trpi intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 17.1.2020. god. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a koji je tuženik otklonio odlukom od 31.1.2020. Zbog navedenog potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu, te potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 18.01.2020. .

1.1. Tužbeni zahtjev preciziran je nakon provedenih vještačenje i izražen u eurima kao važećoj valuti u Republici Hrvatskoj podneskom od 27.06.2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti, a osporava visinu tužbenog zahtjeva. Osporava se da bi tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila povrede koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade jer da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti. Osporava se potreba za tuđom njegom i pomoći, a posebno da se ista određuje prema cjeniku B budući tužiteljica nije niti stara/nemoćna, a niti je dokazano da je koristila usluge navedene ustanove. Ukoliko je ista doista bila potrebna, pružena je od strane ukućana. Tuženik osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata, navodeći da je po primitku odštetnog zahtjeva (17.01.2020.g.) tuženik obzirom na sve okolnosti u vrijeme odlučivanja, u cijelosti postupio sukladno svojoj obvezi iz odredaba čl.12. ZOOP-a te tužiteljici u roku od 60 dana uputio utemeljeni odgovor (31.01.2020.g.). Smatra da kamate mogu teći tek od presuđenja.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, izvedeno vještačenje po vještacima ortopedu dr. Danči Tripalo i psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. U konkretnom slučaju nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti osnov tužbenog zahtjeva već samo visina istog, odnosno da li se radi o povredama koje bi po svom karakteru i težini uopće opravdavale dosuđenje odštete.

7. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.

8. Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

9. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. propisano je ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

10. Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

11. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Odredbama članaka 1085. stavak 1. i 4. te članka 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

13. U predmetu su u cilju utvrđenja jačine ozljeda tužiteljice, bolova koje je trpjela, potrebe za tuđom njegom i pomoći, te pretrpljenog straha provedena vještačenja po vještaku ortopedu i psihijatru.

14. Vještakinja ortoped, dr. Danči Tripalo u svom usmeno danom nalazu i mišljenju navela je da se nakon prometne nesreće tužiteljica žalila na bol u vratu, nije gubila svijest, vrat je uredno pokretan, bolan na palpaciju i terminalno bolan u rotaciji. Napravljen je RTG vratne kralježnice koje je bio uredan. Postavljen je "šancov" ovratnik. Kontrola neurokirurga po potrebi. Nije se javila neurokirurgu zaključuje da nema neuroloških simptoma. Priložen je još jedan nalaz fizijatra od 11. studenog 2019. u kojemu se opisuje da se tužiteljica žali na glavobolje i jutarnje mučnine, nalaz vrata je miran. Dodala je da dostavljeni zdravstveni karton tužiteljice nije cjelovit već datira od datuma 20. siječnja 2022. do 23. studenog 2023. Smatra da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja nije ostavila umanjenje životne aktivnosti međutim imala je bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana i još slabog intenziteta 2 tjedna. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna za vrijeme intenzivnog nošenja ovratnika i to bi bilo 2 tjedna po 1 sat dnevno.

15. Vještak psihijatar dr. Nikola Sikirica naveo je da je nakon predmetne prometne nesreće daljnjem nastavku liječenja mal. tužiteljica jednom i psihijatrijski pregledana i to 6. studenog 2019. godine te joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres uz opisivanje simptoma kao što su promjene ponašanja, straha kod podsjećanja na traumatski događaj, košmarni snovi i anksioznost. Tužiteljici je preporučeno uzimanje anksiolitika dijazepama u dozi od 3 puta po 2mg. Nakon toga nema drugih psihijatrijskih nalaza pa je za pretpostaviti da se psihičko stanje iste stabiliziralo . Iznosi zaključak da je u trenutku traumatskog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 7 do 10 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 8-10 tjedana

. Na pitanje pun. tuženika na osnovu čega je procijenio 8 do 10 tjedna strah blažeg intenziteta, a na osnovi samo jednog psihijatrijskog nalaza, odgovorio je da se njegova procjena temelji na saznanju da su emocionalne reakcije kod djece na traumatski događaj intenzivnije nego kod odrasle zrele osobe te stoga je ova procjena trajanja straha u skladu s tim.

16. Tužiteljica nije imala prigovora na vještva dok tuženik smatra da vještvo vještaka psihijatra nema uporište u medicinskoj dokumentaciji. Ovo stoga što je tužiteljica u sklopu kratkotrajnog liječenja obavila samo jedan psihijatrijski pregled te stoga nije bilo mjesta navedenoj procjeni trajanja i intenziteta straha po vještaku Sikirici, no nije predložio novo vještvo u svrhu ekonomičnosti postupka, već da sud kritički cijeni navedeno.

17. Na vještvo vještakinje ortopeda nije dakle bilo prigovora te ga i sud u cijelosti prihvaća.

18. Iz vještva dr. Danči Tripalo nesumnjivo proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nesreći da je tužiteljica zadobila laku tjelesnu ozljedu u vidu ozljede vratne kralježnice čime je povrijeđeno njeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje.

19. Opisana povreda prava osobnosti očitovala se pretrpljenim fizičkim bolovima u trajanju jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana i još slabog intenziteta 2 tjedna, kako je utvrđeno vještvom dr. Tripalo.

20. Kod utvrđivanja novčane satisfakcije po kriteriju pretrpljenih bolova, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, činjenicu da je tužiteljica osoba mlađe životne dobi, konkretno u vrijeme nesreće dijete u dobi od 10 godina, da je nosila okovratnik, te obavljao preglede kod fizijatra, kao i RTG snimanja, koje prati izvjestan stupanj boli i neugode. Sud posebno uzima u obzir da se radi o djetetu kojem je nošenje Shancova ovratnika zacijelo predstavljalo i već problem i neugodnost nego odrasloj osobi obzirom da su djeca aktivna, te bi joj isto predstavljalo problem u svakodnevnoj igri, druženju pa i školskim aktivnostima.

21. Neimovinska šteta nastala zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je jedinstvena šteta, dok su fizički bolovi i strah kriteriji za utvrđivanje pravične novčane naknade.

22. Kod utvrđivanja pravične novčane naknade za pretrpljeni strah dužinu i intenzitet trajanja straha, kao i činjenicu da su bolovi i strah u najvećem opsegu upravo posljedica ozljeđivanja muskulature vratne kralježnice sud prihvaća nalaz vještaka dr. Nikole Sikirica u pogledu jačine i trajanja pretrpljenog straha koje obrazlaže time da su emocionalne reakcije kod djece na traumatski događaj intenzivnije nego kod odrasle zrele osobe. Naime dijete (10 godina) ne može realno sagledati jačinu ozljeda i posljedice koje su izazvale, kod djeteta se javlja strah kod odlaska liječniku (kod neke djece čak i kada nisu ozlijeđena), od pregleda, RTG snimanja jer ne zna i ne može pojmiti što će mu se na tim pregledima događati i raditi. Posebno nakon prometne nesreće kod djece se može javiti iracionalni strah od automobila, vožnje u automobilu, prelaska ulice i sl., a da se kod mal. tužiteljice takav strah javio potvrđuje vještak kada navodi da je 6. studenog 2019. godine psihijatrijski pregledana i da joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres uz opisivanje simptoma kao što su promjene ponašanja, straha kod podsjećanja na traumatski događaj, košmarni snovi i anksioznost. To je bilo više od mjesec dana nakon prometne nesreće, pa kako nakon ovog psihijatrijskog pregleda nije zabilježeno da je bilo daljnjih pregleda i liječenja to sud prihvaća nalaz vještaka da je sekundarni strah blažeg intenziteta trajao nakon nesreće sljedećih 8-10 tjedana.

23. Nadalje, odredbom članka 1095. stavkom 1. ZOO-a, kako je navedeno i pod točkom 9. obrazloženja je propisano "Tko drugo nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.", a odredbom članka 1086. ZOO-a "Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka.", što znači da oštećeniku pripada pravo na naknadu za troškove tuđe pomoći bez obzira na to tko mu je u vrijeme bolesti pružao uslugu jer su to izvanredne usluge koje je prouzrokovao štetnik i koje ni najbliži srodnici nisu dužni učiniti bez naknade (oni nisu dužni prema oštećeniku ispunjavati obveze koje terete odgovornu osobu i na taj način povećavaju svoj rad i/ili čak gube zaradu), (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023. i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III 3538/2018 od 12. studenog 2020., U-III- 6091/2016 od 20. prosinca 2018. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-550/2014 od 18. studenog 2015., Rev-1361/2013 od 28. studenog 2017., Rev-1696/2017 od 11. travnja 2018. i druge).

23.1. Tužitelj kao dokaz o visini cijene sata tuđe njege i pomoći osoba koje se inače bave pružanjem takve usluge, a u Splitu je to Dom za starije i nemoćne "Lovret što je ovdje već općepoznato, dostavio Potvrdu Doma "Lovret" u kojem potvrđuju da je cijena sata Doma za starije i nemoćne "Lovret", a za službu pomoći i njege u kući 35,00 kuna, a s tim da u tužbi tužiteljica navodi da je u trenutku podnošenja tužbe ta cijena već 40,00 kuna.

23.2. Tužiteljica nije razdvojila, niti posebno naznačila iznos koji potražuje specificirano iz osnove tuđe njege i pomoći, no u podnesku od 27.06.2024 ističe kako je vještvima utvrđeno da joj je ta pomoć bila potrebna 2 tjedna po 1 sat dnevno, odnosno ukupno 14 sati, što bi matematički, ako smatra da je iznos naknade za tuđu njegu i pomoć bio 40,00 kuna dalo 560,00 kuna, odnosno sada 74,32 Eura.

23.3. Svakako, iako je tužiteljica dijete od 10 godina i iako je očito da joj je tu pomoć pružala majka, koja bi se i inače brinula o djetetu, ili drugi član obitelji, sud smatra neupitnim da bi nakon prometne nesreće ta briga bila povećana, da bi mal. tužiteljici trebala pomoć kod određenih radnji zbog nošenja okovratnika, koje bi radnje inače djevojčica mogla sama obavljati (održavanje higijene, odijevanje i sl.) te bi osoba koja joj pri tome pomaže na isto trošila vrijeme koje inače ne bi morala.

23.4.Visina cijene sata za tuđu pomoć koju su tužitelju pružali ukućani, konkretno supruga, određuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Naime, u više je svojih odluka Vrhovni sud Republike Hrvatske (Rev-x 267/2015-2 od 25. ožujka 2015., Rev-x 1034/2013-4 od 12. veljače 2020.) izrazio stajalište prema kojem se naknada štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, s time da u situaciji o kakvoj je ovdje riječ, kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za pomoć i njegu (obzirom da mu je pružena od strane članova obitelji, a u spisu nema podataka da je za tu pomoć plaćao trećoj osobi) tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa njega i pomoć pružana.

23.5. U dostavljenoj potvrdi Doma "Lovret" stoji da su cijene utvrđene temeljem odluke Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući, Klasa: 011-02/09-01/05 Ur.Br: 534-06-1-2/1-09-1, a primjenjuju se od 01. ožujka 2009. god. Dakle cijena od 35,00 kuna (4,65 eura) primjenjivala se 2009. god. na dalje. Dostavljena je uz tužbu i dopis doma "Lovret" od 17. veljače 2021. god. iz predmeta ovog suda Pn-2/20 u kojem potvrđuju daje cijena sata njege i pomoći nemedicinskog osoblja doma "Lovret" za pomoć i njegu u kući korisnika po ugovoru s korisnikom, prema cjeniku doma 40,00 kuna. Danas je zacijelo i iznos od 40,00 kuna (koji sudeći po navodima tužbe potražuje tužiteljica) odnosno 5,31 euro prenizak za sat pružanja usluga održavanja higijene i njege, obzirom na promjene koje je donijelo uvođenje eura, inflaciju koja je npr. u 2022. iznosila 12,7 % godišnje, te 8,4% u 2023., tako da sud prihvaća kao iznos sata tuđe njege i pomoći iznos od 5,31 euro ( pomnoženo sa 14 sati, daje 74,34 eura).

24. Tužiteljica je podneskom od 27. lipnja 2024. god. preinačila tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete tražeći 1.400,00 eura ukupno, umjesto prvom tužbom traženih 6.000,00 kuna = 796,34 eura, a tuženik je na ročištu od 03. prosinca 2024., ne protiveći se preinaci, istaknuo prigovor zastare za povišeni dio zahtjeva, čime se upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtejvu, pa je tu preinaku sud dopustio time što je po istom nastavio raspravljati. Svakako, odredba članka 190. ZPP-a st. 2. propisuje da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, pa bi preinaku svakako trebalo dopustiti jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva.

24.1. Naime, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći, pa povećanje zahtjeva za neimovinsku štetu, bilo da se povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s tih osnova za isto razdoblje ili se zahtijeva isplata za drugo razdoblje predstavlja preinaku tužbe, a ne tek usklađivanje tužbenog zahtjeva (čl. 191.st.1. ZPP-a). U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, a koji stav je izrazio Vrhovni sud RH u svojoj odluci od 24. siječnja 2017. broj Revr- 1460/2013. Također i u svojoj odluci od 24. veljače 2015. broj Rev-x- 848/2014 Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravni stav da se pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno, slijedom čega je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe, tako da takav stav predstavlja stabilnu i ustaljenu sudsku praksu vezanu uz zastaru tražbine povišenog tužbenog zahtjeva po osnovu neimovinske štete.

24.2. S obzirom da je štetni događaj nastupio 01. listopada 2019. do dana preinačenja 27. lipnja 2024. nesumnjivo je protekao zastarni rok od 3 godine od dana kada je tužiteljica saznala za štetu i počinitelja te je sukladno članku 230. ZOO nastupila zastara potraživanja za preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

24.3. Stoga je za povećani dio tužbenog zahtjeva, konkretno 603,66 eura valjalo usvojiti tuženikov prigovor zastare potraživanja i odbiti tužbeni zahtjev.

25. U pogledu zahtjeva za naknadom zakonske zatezne kamate na kako neimovinsku tkao i imovinsku štetu tužiteljica kao dan početka tijeka kamata uzima dan podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno 18. siječnja 2020. god.

25.1. Odredba čl. 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok odredba čl. 1086. ZOO propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

25.2. Također Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao specijalni propis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima u čl. 12. propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete, te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (st. 1.). Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom st. 1. tog članka (st. 3.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. istog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.).

25.3. Slijedom citiranih odredbi sud je priznao tužiteljici zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku obzirom su stranke u približno jednakim dijelovima uspjele u sporu.

U Splitu, 13. siječnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika