REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Pn 254/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], LV 2123 Kekava, Vimbukrogs „Vecivimbas“, OIB (latvijski) 300767-10912, kojeg zastupa punomoćnica Vera Miloš, odvjetnica u Puli, Ciscuttijeva 15, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Pula, Rovinjska 2, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tuženice, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju ZŠ iznos od 350.000,00 eura (tristo pedeset tisuća eura) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom računajući od podnošenja izvansudskog zahtjeva 12. prosinca 2016. po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 21.064,00 eura (dvadeset jedna tisuća šezdeset četiri eura) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi naknade štete isplatom 350.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. prosinca 2016. do isplate.

1. 1. U tužbi je naveo da je kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu vođena istraga protiv I. okrivljenog NŠ i II. okrivljene KŠ zbog postojanja osnovane sumnje da bi zajedno, prema prethodnom dogovoru, počinili kaznena djela protiv imovine krađom, prijevarom te krivotvorenja isprave kako je to sve činjenično opisano i pravno kvalificirano u rješenju o istrazi od 8. ožujka 2016. Dana 7. rujna 2016. navedeno tijelo je podiglo optužnicu posl. br. K- DO-3182/2016 kod Općinskog suda u Puli – Pola protiv okrivljenika NŠ i KŠ kojom se stavlja na teret ŽŠ da je počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – krađom opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., dalje: KZ) i jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 2. u vezi s st. 1. KZ-a, a KŠ da je počinila jedno kazneno djelo protiv imovine – krađom u pomaganju iz čl. 228. st. 3. u vezi s čl. 38. KZ-a. Kazneni postupak je u tijeku kod Općinskog suda u Pazinu pod posl. br. K 189/2019. Dana 5. ožujka 2016., a vezi s naprijed navedenim osnovanim sumnjama protiv okrivljenika NŠ i KŠ, Policijska postaja Krk mu je oduzela motornu jahtu marke „Princes“ V70 imena DIN IV bijele boje s bočnim plavim linijama, broj trupa: GBPYIP8021F606 duljine 21,43 m, a širine 5,03 metara, proizvedene 2006., brojeva motora [broj motora] i 69012530461253, snage 1140, zajedno s ključevima, te službene isprave, sve kako je to naznačeno u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] i 0963141. U tijeku istrage je podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, Stalnoj službi u Pazinu da mu se vrati oduzeta jahta, međutim to tijelo nije postupilo po njegovom zahtjevu, niti ga je obavijestilo o činjenici da je predmetna jahta vraćena ĆŠ. Naknadno je uvidom u spis utvrdio da je na temelju naloga navedenog tijela od 25. srpnja 2016. jahta vraćena ĆŠ protivno čl. 189. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014.). RŠ nije vlasnik te jahte, što nije ni sporno, već korisnik najma na temelju ugovora o najmu. Uostalom, i Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, prihvaća tu činjenicu i u nalogu za vraćanje jahte navodi da je RŠ Mampreso korisnik jahte na temelju ugovora o leasingu sklopljenog s Banca Agrileasing iz Rima. U trenutku oduzimanja, jahta je bila u njegovom posjedu i vlasništvu (tužitelja). Vlasništvo je stekao na temelju ugovora o kupoprodaji od NŠ, koji je prema predočenim ispravama bio vlasnik broda i koji mu je predao brod u posjed u marini u Novigradu. Na temelju tako zaključenog ugovora o kupoprodaji upisao se u upisnik brodova u Republici Latviji, kao vlasnik jahte. Zakonito je stekao vlasništvo jahte. Pokretanjem kaznenog postupka protiv NŠ, pojavile su se određene činjenice koje ukazuju da je MŠ mogao steći vlasništvo jahte kaznenim djelom, pa mu je predmetna jahta oduzeta. Njemu o tome nije ništa poznato ili mu je moglo biti poznato, pa ako ova činjenica bude dokazana to ne utječe na njegovo stjecanje prava vlasništva nad predmetnom jahtom u skladu s čl. 208., 209. i 214. Pomorskog zakonika (181/2004., 76/2007., 146/2008., 61/2011., 56/2013., 26/2015.) u vezi s čl. 118. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.). Kako je za tu jahtu u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu 350.000,00 eura prodavatelju, oštećen je upravo za taj iznos, budući da jahta, koja mu je oduzeta u toku vođenja kaznenog postupka, po prestanku razloga za zadržanje je neosnovano vraćena ĆŠ. Prije pokretanja ovog postupka obratio se tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji je u cijelosti otklonjen kao neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola obavijestilo je sud da im je povjereno postupanje u ovoj pravnoj stvari odlukom Županijskog državnog odvjetništva u Puli – Pola.

Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknula je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda s obzirom na to da je tužitelj strani državljanin koji nema prebivalište u [adresa]. Stoga je u skladu s čl. 48. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) za suđenje u ovoj pravnoj stvari općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor. Također, predložila je da se u skladu s čl. 68. ZPP-a od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatraži da se za postupanje u ovoj pravnoj stvari odredi drugi stvarno nadležni sud iz razloga što je tužitelj u tužbi naveo da mu je nastala šteta nezakonitim i nepravilnim radom zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, a koji je ovlašten postupati po Zakonu o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 67/2018.) u postupcima koji se isključivo vode pred Općinskim sudom u Pazinu. Tužba ne sadrži konkretne činjenice o šteti koju je tužitelj pretrpio ni konkretne razloge o nezakonitosti u radu tuženice kao ni dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. U konkretnom predmetu je utvrđeno da je sporna jahta u spornom razdoblju bila u vlasništvu Bance Agrileasing S.p.a. iz Rima, odnosno pravnog sljednika Iccrea Banca Impresa S. p. a., te da je korisnik jahte na temelju ugovora o leasingu sklopljenog s Banca Agrileasing iz Rima bio RŠ. MŠ (okrivljenik u predmetnom kaznenom postupku) nije stekao vlasništvo nad tom jahtom, te se protupravno imovinski okoristio na štetu tužitelja za iznos 350.000,00 eura. Navodi tužitelja da je dokazao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s ŠŠ su netočni. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podignulo je optužnicu protiv NŠ iz razloga što je postojala osnovana sumnja da su MŠ i GŠ doveli tužitelja u zabludu da je MŠ vlasnik sporne jahte slijedom čega je tužitelj uplatio iznos 350.000,00 eura u korist NŠ, a koji iznos potražuje u ovom postupku kao naknadu štete. Okolnost što je tužitelj upisan kao vlasnik jahte u latvijskom registru brodova nije od utjecaja na nalog za vraćanje jahte ĆŠ. Tužitelj nije mogao postati vlasnik sporne jahte jer je MŠ svoje vlasništvo u njemačkom registru brodova upisao na temelju fiktivnog računa, te navedena jahta nije nikada bila brisana iz talijanskog registra brodova. Iz svih dokaza proizlazi da je vlasnik jahte Banca Agrileasing S.p.a. iz Rima, odnosno pravni sljednik Iccrea Banca Impresa S.p.a., pa je iz tog razloga predmetna jahta vraćena HŠ kao nespornom posjedniku ispred vlasnika. U konkretnom slučaju nisu ispunjene okolnosti iz čl. 128. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 76/2009., 153/2009., 116/2010., 145/2010., 57/2011., 130/2011., 72/2013., 148/2013., 33/2015., 82/2015.), koji je bio na snazi u vrijeme navodnih štetnih radnji, jer opisano postupanje zamjenika općinskog državnog odvjetnika nije nezakonito niti nepravilno. Radi se o primjeni materijalnog prava odnosno pravnom stajalištu za koje ne odgovora. Da bi postojala njezina odgovornost za utuženu štetu morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročna veza između štetne radnje i štete. U opisanom postupanju nema protupravnosti niti postoji uzročna veza između opisanog postupanja i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala.

3. U podnesku od 15. svibnja 2020. tužitelj je osporio prigovore da ovaj sud ne bi bio mjesno nadležan. Kako potražuje naknadu štete koja je nastala nezakonitim odnosno nepravilnim radom zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu (ranije Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu), ovaj sud je nadležan za postupanje u skladu s čl. 52. st. 1. ZPP-a. Nisu osnovani ni navodi da su ispunjene pretpostavke za svrsishodnu delegaciju prema čl. 68. ZPP-a. Suprotno navodima tuženice, tužba sadrži sve konkretne činjenice o šteti koju je pretrpio kao i razloge o nezakonitom radu Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, kao štetnika. U predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu posl. br. K-DO-3182/2016, sada K-DO-254/2019 prikupljeni su određeni dokazi na temelju kojih je državno odvjetništvo donijelo zaključke o vlasništvu jahte i vratilo je jahtu osobi koja nije vlasnik. Iz pribavljenih isprava proizlazilo bi da je predmetna jahta vlasništvo Bance Agrileasing S.p.a. iz Rima odnosno pravnog sljednika Iccrea Banca Impresa S.p.a., a da MŠ nije stekao vlasništvo nad jahtom, međutim to su samo zaključci iz provedene istrage i te okolnosti tek trebaju biti utvrđene u kaznenom postupku, koji je u tijeku. Općinsko državno odvjetništvo nije na valjani način utvrdilo sve činjenice na kojima temelji pravnu osnovu za vraćanje jahte upravo ĆŠ, a pogotovo to nije učinjeno u vrijeme donošenja odluke o vraćanju jahte. Općinsko državno odvjetništvo je dostavilo nalog Policijskoj postaji Umag da se jahta vrati ĆŠ **.**.2016., a izvornik izvatka iz registra brodova dostavljen je u spis 26. srpnja 2016., odnosno nakon što je jahta već bila vraćena. RŠ nije vlasnik broda niti je ikada to bio, što nije ni sporno. Neosnovano tuženica ističe kako opisano postupanje zamjenika općinskog državnog odvjetnika nije nezakonito niti nepravilno jer da se radi o primjeni materijalnog prava, odnosno pravnom stajalištu za što ne odgovara. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odluci broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. za štetu počinjenu nezakonitim ili nepravilnim radom državnih tijela tuženica odgovara po načelu uzročnosti, što znači po načelu objektivne odgovornosti. Ovim pravnim shvaćanjem vezani su redovni sudovi pa je s obzirom na navedeno za ocjenu postojanja odgovornosti tuženice potrebno utvrditi je li se radilo o nezakonitom i/ili nepravilnom radu, je li tužitelj pretrpio štetu uslijed takvog rada, te postoji li uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada i nastale štete. Općinsko državno odvjetništvo je jahtu vratilo osobi koja nije njezin vlasnik, a nije ni posjednik, a u nalogu za vraćanje izričito se poziva na čl. 189. st.1. Zakona o kaznenom postupku, a koja jasno i nedvosmisleno propisuje da se privremeno oduzeti predmeti imaju vratiti vlasniku. Trebalo je prije svega utvrditi stvarnog vlasnika i pod pretpostavkom da je to navedena leasing kuća zatražiti suglasnost da se jahta preda CŠ. Postupajući suprotno tome predstavlja nezakonit i nepravilan rad. Zbog navedenog ustraje kod navoda da je zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Pazinu pogrešno primijenio jasnu i nedvosmislenu pravnu normu zbog čega su ispunjeni uvjeti za odgovornost tuženice za štetu koju je zbog toga pretrpio.

4. Prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.

4. 1. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj navodi da mu je nastala zbog nezakonitog i/ili nepravilnog rada općinskog državnog odvjetništva.

4. 2. U skladu s čl. 48. st. 3. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u [adresa]. Ako tužitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u [adresa] za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor.

U čl. 52. st. 1. ZPP-a određeno je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

4. 3. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u sporu radi naknade štete koji pokreće oštećena osoba protiv Republike Hrvatske postoji izberiva nadležnost, pa je tužitelj podnošenjem tužbe ovom sudu, kao sudu mjesta na čijem su području poduzete radnje opisane u tužbu zbog kojih tužitelj navodi da mu je nastala šteta, odredio ovaj sud kao mjesno nadležan u skladu s čl. 52. st. 1. ZPP-a.

5. Nije prihvaćen kao osnovan prijedlog tuženice za postupanje u skladu s čl. 68. ZPP-a, odnosno da se od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatraži da za postupanje u ovoj pravnoj stvari odredi drugi stvarno nadležni sud, jer za to, po stavu ovog suda, nisu ispunjene pretpostavke iz navedene odredbe ZPP-a.

6. Na pripremnom ročištu održanom 1. listopada 2020. tužitelj je predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi kod ovog suda pod posl. br. K 189/2019 u kojem postupku sudjeluje kao oštećenik.

6. 1. Tuženica se očitovala o prijedlogu za prekid na način da smatra da nisu ispunjene pretpostavke jer se radi o zahtjevu tužitelja za naknadu štete protiv Republike Hrvatske zbog nezakonitog/nepravilnog rada.

6. 2. Sud nije prihvatio kao osnovan prijedlog za prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi kod ovog suda pod posl. br. K 189/2019 budući da odluka u tom predmetu nije od utjecaja na rješenje predmeta ovog spora, pa nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka u skladu s čl. 213. st. 1. i st. 2. t. 1. ZPP-a.

7. Na prijedlog tuženice, u skladu s čl. 211. ZPP-a, u dopisu ovog suda 1. listopada 2020. posl. br. Pn 254/2019-10 obaviještena je treća osoba PŠ, zamjenik u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, o otpočetoj parnici.

8. U dokaznom postupku pročitani su zahtjev za mirno rješenje spora od 16. studenog 2016. (str. 4-6), dopis od 13. veljače 2017. (str. 7), dopis od 7. prosinca 2016. (str. 8), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (str. 9), potvrda od 1. kolovoza 2016. (str. 11), posebno izvješće od 25. srpnja 2016. (str. 12), potvrda o vlasništvu s prijevodom po sudskom tumaču (str. 13-16), ugovori o osiguranju s prijevodom po sudskom tumaču (str. 17-20), ugovor o kupoprodaji s prijevodom po sudskom tumaču (str. 21-30), protokol o isporuci i primitku motorne jahte s prijevodom po sudskom tumaču (str. 31-33), isprave iz priloženog spisa Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu posl. br. K-DO-88/2020 (ranije K-DO-3138/2016) te isprave iz priloženog spisa ovog suda posl. br. K 189/2019.

8. 1. Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni s obzirom na to da su sve odlučne činjenice za odluku u ovoj pravnoj stvari utvrđene na temelju sadržaja isprava u spisu (kao i u priloženim spisima). Daljnje izvođenje dokaza vodilo bi ka nepotrebnom odugovlačenju postupka te bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

8. 3. Valja istaknuti da su u tijeku postupka, po prijedlogu tužitelja, putem nadležnog suda u Rimu (Tribunale di Roma) po Uredbi (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima, zatraženi podaci od Bance Agrileasing S.p.a. o tome tko je bio vlasnik predmetne jahte na dan 1. kolovoza 2016. kada je nadležno državno odvjetništvo predalo jahtu u posjed ĆŠ, te o statusu ugovora o najmu broda (leasingu) na dan 1. kolovoza 2016. Tribunale di Roma dostavilo je tražene podatke 30. siječnja 2024. S obzirom na to da se radilo o ispravama sastavljenim na talijanskom jeziku, u skladu s čl. 104. ZPP-a, pozvan je tužitelj da predujmi troškove prijevoda isprava na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču i to u više navrata (dopisima suda od 7. veljače 2024. i 21. ožujka 2024. te 30. travnja 2024.), te na ročištu 1. listopada 2024., kada je ujedno tužitelj upozoren da ako ne uplati predujam u za to ostavljenom mu roku da se neće izvesti dokaz čitanjem navedene dokumentacije. Kako tužitelj nije uplatio predujam u za to ostavljenim mu rokovima, kao ni do dana održavanja ročišta glavne rasprave 27. studenog 2024., sud je na tom ročištu raspravnim rješenjem odustao od izvođenja dokaza čitanjem dokumentacije pribavljene od nadležnog suda u Rimu u skladu s čl. 153. st. 3. ZPP-a. Tužitelj je na ročištu 27. studenog 2024. priložio dio pribavljenih isprava s prijevodom po sudskom tumaču, međutim tuženik se usprotivio da se koristi prijevod isprava sačinjen izvan ovog postupka na inicijativu tužitelja. Slijedom toga je raspravnim rješenjem odlučeno da se tako sačinjen i priloženi prijevod isprava neće uzeti u obzir u postupku.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu uslijed postupanja (koje tužitelj opisuje kao nepravilno i nezakonito) zamjenika općinskog državnog odvjetnika koji je naložio u postupku koji se vodio kod toga tijela da se ranije oduzeta jahta za potrebe kaznenog postupka vrati ĆŠ, kao korisniku leasinga i posjedniku, ispred stvarnog vlasnika Iccrea Banca Impresa S.p.a. (ranije Banca Agrileasing S.p.a.), umjesto njemu, koji dolazi upisan kao vlasnik te jahte u Registru plovila u Republici Latviji, ujedno i posljednjem posjedniku tog plovila.

11. Na temelju isprava priloženih u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu posl. br. K-DO-88/202 (ranije posl. br. K-DO- 3138/2016) te spisu ovog suda posl. br. K 189/2019 utvrđene su činjenice kako slijedi.

11. 1. Tužitelj je kao kupac s ŠŠ, kao prodavateljem 23. veljače 2016. sklopio ugovor o kupoprodaji u kojem je u čl. 1. ugovora opisan predmet prodaje kao plovilo za razonodu/motorna jahta Princess V70, izgrađenu 2006., s međunarodnom karticom plovila za razonodu br. 88844 A Registra plovila Općeg njemačkog automobilskog kluba, serijskog broja: GB-PYIP8021F606, s detaljnim opisom tehničkih i drugih karakteristika. Prodavatelj je potvrdio da je trenutna lokacija plovila u luci Punat (Krk) u Hrvatskoj. Ugovorena je kupoprodajna cijena plovila u iznosu 350.000,00 eura, te rok isporuke do 25. veljače 2016. uz potpisivanje Protokola o isporuci i primitku plovila te sve pripadajuće dokumentacije koju je prodavatelj dužan isporučiti kupcu u skladu s Ugovorom o kupoprodaji.

11. 2. Dana 3. ožujka 2016. tužitelj i MŠ sklopili su Protokol o isporuci i primitku motorne jahte, kojim su utvrdili da je prodavatelj MŠ **.**.2016. isporučio primatelju, ovdje tužitelju plovilo – motornu jahtu Princess V70, zajedno s dokumentima plovila i to potvrdom proizvođača, međunarodnom potvrdom plovila za razonodu ADAC-a, tehničkim uputama i knjigom održavanja.

11. 3. Prema potvrdi ADAC-a (upisnik brodova u Njemačkoj), koju je MŠ predao tužitelju, predmetno plovilo bilo je upisano u tom registru u razdoblju od 27. studenog 2015. do 19. siječnja 2016. na ime NŠ.

11. 4. Na osnovi ugovora o kupoprodaji od 23. veljače 2016., te Protokola o isporuci i primitku motorne jahte od 3. ožujka 2016. tužitelj je u upisniku brodova u Republici Latviji izvršio upis prava vlasništva predmetne jahte na svoje ime te je sklopio Ugovore o osiguranju br. 11197119-11.

11. 5. Dana 5. ožujka 2016. u marini Punat, na otoku Krku, policijski djelatnici Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Krk, su, kako je to utvrđeno u potvrdama broj 0963141 i 0963142 od 5. ožujka 2016. te zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) od 5. ožujka 2016., zbog osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo teške krađe opisano u čl. 229. st. 2. KZ-a na temelju čl. 261. st. 2. u vezi s čl. 212. ZKP-a, od tužitelja privremeno oduzeli predmete: motornu jahtu „PRINCESS“, model V 70, imena „Dolce far niente, reg. 4427, broj trupa:

GBPYIP8021F606, i dva unutarnja motora serijskih brojeva: [serijski broj] i 69012530461253, službene isprave Republike Latvije naslovljene „Registracija aplieciba – Certificate of registry“ i „Ipašuma aplieciba – Ceritificate og ownership koja se odnose na naprijed navedenu motornu jahtu, jedan cilindrični ključ s privjeskom plave boje na kojem pište „INTERMAS“ te dva ključa s plavo-crvenim privjeskom na kojima kemijskom olovkom piše „V70“,

11. 6. Policijska uprava istarska, Policijska postaja Umag – Umago je dana 6. ožujka 2016. podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, Stalnoj službi u Pazinu kaznenu prijavu broj: 511-08-23-/3-K-67/16 6. ožujka 2016. protiv NŠ i KŠ zbog postojanje osnovane sumnje da bi počinili kaznena djela iz čl. 327. st. 1. KZ-a dogovor za počinjenje kaznenog djela, iz čl. 228. st. 3. KZ-a krađe, iz čl. 236. st. 2. prijevare te iz čl. 278. st. 1. KZ-a krivotvorenja isprave, odnosno zbog postojanja osnovane sumnje da je motorna jahta PRINCESS“, model V 70, broj:

GBPYIP8021F606 ukradena te da su krivotvorene isprave na temelju kojih se MŠ upisao kao vlasnik te jahte u registru plovila u Republici Njemačkoj, a koje je potom predao tužitelju i koji se na temelju tih isprava upisao kao vlasnik plovila u Republici Latviji.

11. 7. Po zaprimanju kaznene prijave, Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu je rješenjem broj K-DO-3138/2016 od 8. ožujka 2016. odlučilo da će provesti istragu protiv I. okrivljenog NŠ i II. okrivljene KŠ zbog postojanja osnovane sumnje da bi zajedno i prema prethodnom dogovoru počinili kazneno djelo protiv imovine krađom iz čl. 228. st. 3. KZ-a, kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. KZ-a te kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. KZ-a, kako je to opisano u kaznenoj prijavi.

11. 8. Po završetku istrage, Općinsko državno odvjetništvo je 7. rujna 2016. podignulo optužnicu posl. br. K-DO-3138/2016 pred Općinskim sudom u Puli – Pola protiv I. okrivljenika NŠ i II. okrivljene KŠ jer da su I. okrivljenik MŠ u vremenu od točno neutvrđenog dana u prosincu 2015. do 3. ožujka 2016., u Novigradu, zajednički i prema prethodnom dogovoru s GŠ, s ciljem da protupravno prisvoje tuđu pokretnu stvar velike vrijednosti i s ciljem da se protupravno znatno imovinski okoriste, MŠ i GŠ neistinito predočili tužitelju da je MŠ vlasnik motorne jahte marke Princess V70, imena „DIN IV“, bijele boje, s bočnim plavim linijama, broj trupa: GBPYIP8021F606, dužine 21,43 m, širine 5,03 metra, sa dva unutarnja motora marke MAN, model V12-1550, koja je u vlasništvu talijanskog trgovačkog društva Iccrea Banca Impresa S.p.a., iako su bili svjesni, da MŠ nije vlasnik navedene jahte, pa je tužitelj, u uvjerenju da je MŠ vlasnik navedene jahte, dana **.**.2016. s ŠŠ kao prodavateljem, u državi Latviji, u mjestu Riga, sklopio kupoprodajni ugovor u kojem je bilo ugovoreno da će OŠ ŽŠ isplatiti iznos od 350.000,00 eura nakon što jahta bude usidrena u marini Punat na otoku Krku, nakon čega su 2. ožujka 2016. u vremenu od 11:30 do 18:00 sati GŠ i MŠ uzeli i za sebe zadržali navedenu jahtu na način da je GŠ, zajedno s dva skipera talijanske nacionalnosti koji su upravljali jahtom, dovezao jahtu u marinu „Punat“ dok je MŠ u marinu Punat došao osobnim vozilom, gdje je GŠ tužitelju predao ključ od jahte, nakon čega je 3. ožujka 2016. tužitelj putem Internet bankarstva uplatio u korist računa NŠ kupoprodajnu cijenu jahte u iznosu 350.000,00 eura, nakon čega je MŠ tužitelju predao ključeve od motora jahte, čime se MŠ na štetu tužitelja protupravno imovinski okoristio za iznos od 350.000,00 eura i čime je Iccrea Banca Impresa S.p.a oštetio za iznos od 750.000,00 eura, dakle tuđu pokretnu stvar velike vrijednosti oduzeli drugome s ciljem da je protupravno prisvoje te s ciljem da sebi pribave znatnu protupravnu imovinsku korist, lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveli nekoga u zabludu i održavali ga u zabludi i time ga naveli da ovaj nešto na štetu svoje imovine učini, a II. okrivljenica KŠ da bi u vremenu od točno neutvrđenog dana u siječnju 2016. do 2. ožujka 2016. u Novigradu, s ciljem da pomogne ŽŠ i GŠ da protupravno prisvoje tuđu pokretnu stvar velike vrijednosti, koristeći svojstvo punomoćnice Franca Mampresa, korisnika motorne jahte, iako je znala da GŠ nije potencijalni kupac navedene jahte, FŠ, lažno predočavala da je potencijalni kupac jahte GŠ te mu naložila da organizira vršenje potrebnih radova za osposobljavanje jahte za plovidbu, uslijed čega su ti radovi bili izvršeni, jahta je spuštena u more sa suhog veza te je izvršena probna vožnja, direktoru marine Novigrad AŠ **.**.2016. predočila da će jahta isploviti za dva do tri dana uslijed čega je on zaključio da je jahta prodana te ĆŠ lažno predočavala da postoje potencijalni kupci broda te mu u više navrata predočavala detalje vezano za dolaske NŠ i EŠ u marinu Novigrad lažno mu predočavajući da se radi o kupcima navedene jahte, predočavala mu detalje vezano za radove oko osposobljavanja jahte za plovidbu, spuštanje jahte u more i vezano za probnu vožnju jahte, te mu neistinito predočavala da kupci nude 550.000,00 eura za kupnju navedene jahte, a uslijed kojih su radnji MŠ i GŠ **.**.2016., na naprijed opisani način, uzeli i za sebe zadržali navedenu jahtu, dakle s namjerom pomogla drugome da tuđu pokretnu stvar velike vrijednosti oduzme drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji, pa da su time počinili I. okrivljenik u stjecaju jedno kazneno djelo protiv imovine – krađom iz čl. 228. st. 3. KZ-a i jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ-a, a II. okrivljenica jedno kazneno djelo protiv imovine – krađom u pomaganju iz čl. 228. st. 3. u vezi s čl. 38. KZ-a.

11. 9. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. K 569/2016, Kov 392/2016 potvrđena je navedena optuženica Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu broj K-DO-3138/2016 od 7. rujna 2016. te je postupak naknadno nastavljen kod Općinskog suda u Pazinu sada pod posl. br. K 189/2019.

11. 9. 1. II. okrivljenica KŠ je preminula u tijeku postupka, pa je u odnosu na nju pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu posl. br. K 189/2019 od 6. ožujka 2020. obustavljen kazneni postupak. U odnosu na I. okrivljenika NŠ postupak je i dalje u tijeku. Prema obavijesti Ministarstva pravosuđa Republike Turske od 8. srpnja 2022. da je MŠ uhićen u toj zemlji zbog kaznenog djela „uvoza droge ili stimulansa“ te je nepravomoćnom odlukom 8. Kaznenog suda u Izmiru od 9. veljače 2022. osuđen na trideset godina zavora i novčanu kaznu te se nalazi u zatvoru.

12. U tijeku istrage, u spis nadležnog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu zaprimljen je zahtjev tužitelja od 9. lipnja 2016. (po kojem je požureno postupanje podneskom od 2. kolovoza 2016.) da mu se preda u posjed predmetna jahta budući da dolazi upisan kao vlasnik jahte u upisniku plovila Republike Latvije na temelju ugovora o kupoprodaji br. 100-SA/1601 od 23. veljače 2016. sklopljenog s ŠŠ te Protokola o predaji i primitku motorne jahte.

12. 1. Također, i RŠ je u dopisu od 27. lipnja 2016. predložio da mu nadležno Općinsko državno odvjetništvo vrati predmetnu jahtu, u skladu s dopisom Iccrea BancaImpresa S.p.a. od 15. lipnja 2016. kojim se ovlašćuje da preuzme jahtu.

12. 3. Zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu je uputio nalog br. K-DO-3035/2016 od 25. srpnja 2016. Policijskoj postaji Umag za vraćanje predmetne jahte ĆŠ. U nalogu je navedeno da je na temelju podataka u spisu utvrđeno kako je RŠ korisnik navedene motorne jahte na temelju ugovora o leasingu sklopljenog s Banca Agrileasing iz Rima (pravni prednik Iccrea Banca Impresa S.p.a.), da se radi o predmetu veće vrijednosti koji je tijekom kaznenog postupka bio pronađen i privremeno oduzet, da više ne postoje razlozi za njegovo oduzimanje, pa da se na temelju čl. 189. st. 1. ZKP-a predmetno plovilo ima vratiti ĆŠ.

12. 4. Policijska uprava Istarska, Policijska postaja Umag – Umago je u posebnom izvješću obavijestila Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, da su 25. srpnja 2016. postupili po traženju (nalogu od 25. srpnja 2016.) te su na temelju punomoći Franca Mampresa, odvjetniku Vedranu Marcanu, vratili tri ključa predmetne motorne jahte te su o tome sačinili potvrdu o vraćanju predmeta.

12. 5. Prema potvrdi o vraćanju predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola br. K-DO-3138/2016-87 dana 1. kolovoza 2016. punomoćnik Franca Mampresea odvjetnik Vedran Marcan, je preuzeo knjižicu plovila motorne jahte marke Princess V70, imena „DIN IV“ (ime jahte izmijenjeno u „Dolce far niente“) serijskog broja [serijski broj], dok je preslik knjižice zadržen u spisu.

12. 6. Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka u skladu s čl. 186. a. st. 1. ZPP- a obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora 16. studenog 2016. kojim je zatražio naknadu štete kao i u tužbi zbog nezakonite i nepravilne odluke o vraćanju jahte od 25. srpnja 2016.

12. 7. U dopisu broj N-DO-19/17 od 15. veljače 2017. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci obavijestilo je tužitelja da zahtjev za mirno rješenje spora nije osnovan jer nema odgovornosti Republike Hrvatske u skladu s čl. 128. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 76/2009., 153/2009., 116/2010., 145/2010., 57/2011., 130/2011., 72/2013., 148/2013., 33/2015., 82/2015.), da se u konkretnom slučaju radi o pravnom stajalištu i primjeni materijalnog prava koje nema obilježje nezakonitog odnosno nepravilnog rada. Utvrdili su da se u spisu predmeta posl. br. K-DO-3182/2016 nalaze podaci da je predmetna jahta u prijepornom razdoblju bila u vlasništvu Banca Agrileasing S.p.a. iz Rima, odnosno pravnog sljednika Iccrea Banca Impresa S.p.a., te da je korisnik jahte na temelju ugovora o leasingu sklopljen s Banca Agrileasing iz Rima bio RŠ. MŠ nije stekao vlasništvo nad predmetnom jahtom niti je ona bila brisana iz talijanskog registra brodova.

13. Stoga, u konkretnom slučaju je sporno da li je zamjenik općinskog državnog odvjetnika postupio nezakonito ili nepravilno kada prilikom donošenja odluke o vraćanju privremeno oduzete jahte nije naložio da se ona vrati tužitelju, a time i da li je zbog toga nastala šteta tužitelju u utuženom iznosu. Da bi sud odlučio da li su postojale pretpostavke za vraćanje jahte tužitelju u skladu s čl. 189. st. 1. ZKP-a, valjalo je prethodno utvrditi da li je tužitelj bio vlasnik predmetne jahte u trenutku izdavanja naloga za vraćanje privremenog oduzetog predmeta.

14. Tužitelj je sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne jahte s ŠŠ, kako je naprijed navedeno. MŠ se upisao kao vlasnik te jahte u registru plovila u Njemačkoj na temelju računa u kojem je kao izdavatelj (prodavatelj) naznačen Agenzia nautica WIND SERVICE snc, sa sjedištem u [adresa], od 25. studenog 2016., kao predmet prodaje “Princess Yach V70”, broja: GBPYIP8021F606, izdan na iznos 290.400,00 eura. Međutim, pravna osoba Agenzia nautica WIND SERVICE snc nije imala svojstvo vlasnika predmetne jahte. Vlasnica Agenzie nautice WIND SERVICE snc je u tijeku istrage obavijestila policijske službenike (str. 155. priloženog spisa K-DO88/2020) da se to društvo ne bavi kupoprodajom niti iznajmljivanjem plovila, već vrši savjetovanje i pruža usluge nautičke prakse i znanja, testiranja i izdaje nautičke certifikate, prati rast drugih tvrtki i dobavljača i drugo. Društvo nije nikad izdalo račun broj 1322015 od 25. studenog 2015. na ime MŠ. Također je navela da je prema dostavljenim joj podacima od strane policijskih službenika utvrdila da se radi o jahti u vlasništvu Bance Agrileasing iz Rima.

14. 1. Prema tome MŠ se upisao kao vlasnik navedenog plovila u upisniku brodova u Njemačkoj na temelju fiktivnog računa. Također u spisu ne postoji dokaz da bi MŠ isplatio iznos od 290.000,00 eura u korist društva Agenzia nautica WIND SERVICE snc, niti su u spisu priložene isprave na temelju kojih bi sud mogao u utvrditi da je MŠ bio u posjedu predmetne jahte u razdoblju u kojem je bio upisan kao vlasnik u registru brodova u Njemačkoj (od 27. studenog 2015. do 19. siječnja 2016.).

15. Na temelju isprava u priloženim spisima posl. br. K-DO-88/2020 i posl. br. K 189/2019 utvrđeno je da je jahta u relevantnom razdoblju dolazila upisana u registru plovila Republike Italije na ime Banca Agrileasing S.p.a. u Rimu (odnosno pravnog sljednika Iccrea Banca Impresa S.p.a.), a da je korisnik plovila na temelju ugovora o leasingu bio RŠ (ugovor s ugovorenim rokom korištenja od 2011. do 2019).

15. 1. Policijski službenici Policijske postaje Umag su, a kako se to navodi u posebnom izvješću od 9. ožujka 2016., utvrdili na temelju telefonskog razgovora s BŠ, djelatnikom Iccrea Bancaimpresa, Roma (ranije Banca Arileasing Roma), i na temelju e-mail poruke Iccrea Bancaimpresa, da je predmetni ugovor o leasingu jahte Princess V70 još uvijek na snazi te da je RŠ njen legalni korisnik (str. 161). Također je i RŠ potvrdio da je legalni korisnik predmetne motorne jahte policijskim službenicima Policijske postaje Umag (str. 9. ožujka 2016.).

16. Da se radilo o motornoj jahti koja bi bila u vlasništvu drugih osoba, a ne tužitelja proizlazi iz isprava dostavljenih od strane Marine Nautice iz Novigrada i Lučke kapetanije Pula, kao i iz zapisnika o ispitivanju svjedoka – djelatnika marine kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalnoj službi u Pazinu.

16. 1. U evidenciji posjeta plovilu Marine Nautice iz Novigrada naznačen je kao vlasnik motorne jahte „DIN IV“ RŠ, a koja evidencija je sastavljena za razdoblje od 9. studenog 2012. do 8. srpnja 2015. (broj veza H 22, H 26, A18). Također Marina Nautica je u spis dostavila i popis inventara u kojem je evidentirano plovilo naziva „DIN IV“ vlasnika RŠ na vezu A-KI,

16. 2. Lučka kapetanije Pula dostavila je potvrdu o uplati naknade po prijavi jahte, brodice ili čamca za razdoblje od 31. srpnja 2014. do 2. kolovoza 2015. iz koje je vidljivo da je za plovilo imena „DIN IV“ vlasnika Banca Agrileasing S.p.a., Roma, Italija. Za tu jahtu vršene su uzastopne prijave Lučkoj kapetaniji Pula od 8. srpnja 2011.

16. 3. Iz pregleda dolazaka i odlazaka za plovilo imena „DIN IV“ (razdoblje od 8. srpnja 2011. do 3. rujna 2013.) također je vidljivo da je korisnik jahte bio RŠ.

16. 4. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka FŠ, sastavljenog kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, 18. ožujka 2016., utvrđeno je da je navedeni svjedok obavljao poslove za potrebe održavanja jahte Princess V70, od svibnja 2015. na dalje, po uputama Franca Mampresa, za kojeg je držao da je vlasnik jahte. NŠ je prvi put vidio kada je došao u Marinu Novigrad negdje u siječnju 2016. s GŠ i UŠ. Zaključio je da su MŠ i GŠ bili zainteresirani za kupnju jahte jer mu je prethodno ĐŠ, punomoćnica Franca Mampresa, rekla da dolaze kupci vidjeti jahtu. Opisao je na koji način i u čijem prisustvu je došlo do premještanja jahte iz marine u Novigradu marinu Punat na Krku, a sve bez znanja i suglasnosti Franca Mampresa. Nikad nije čuo za tužitelja, ni da bi u kupnju jahte bili uključeni državljani Republike Latvije.

16. 5. Kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, ispitan je u svojstvu svjedoka i AŠ, odgovorna osoba marine Nautica u Novigradu, koji je naveo da se kao vlasnik predmetne jahte predstavljao RŠ, koji je bio potpisnik ugovora o korištenju veza na temelju kojega je jahta bila u marini. Za plovila za koja postoji ugovor o lesingu, nije potrebno u svrhu korištenja lesinga ishoditi suglasnost stvarnog vlasnika plovila. On je također opisao događaje vezane za predmetnu jahtu u razdoblju od veljače do ožujka 2016., odnosno da je predmetno plovilo bez suglasnosti Franca Mampresa napustilo marinu u Novigradu. On je zvao policiju 4. ožujka 2016., te naknadno dao i izjavu da mu je vlasnik jahte rekao da mu je jahta ukradena, odnosno da je nestala.

16. 6. IŠ je također saslušan kao svjedok u postupku kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, 26. travnja 2016. gdje je naveo da mu je ukradena jahta Princess V70 imena DIN IV, koja se nalazila u marini u Novigradu. Za tu jahtu je sklopio ugovor o leasingu 2011. kada je uplatio i polog u visini 300.000,00 eura, kao osiguranje u slučaju da mu se nešto dogodi. S obzirom na to da se radi o plovilu u vlasništvu leasing kuće, samo leasing kuća može prodati to plovilo. Nije čuo za NŠ, kao ni za agenciju Wind Service Lignano.

17. Prema čl. 118. st. 1. ZV-a u vezi s čl. 209. st. 4. Pomorskog zakonika tko je u dobroj vjeri stekao samostalni posjed pokretne stvari na temelju naplatnoga pravnog posla sklopljenoga radi stjecanja prava vlasništva s posjednikom kojem ta stvar ne pripada, ili koji nije ovlašten njome tako pravno raspolagati, stekao je vlasništvo te stvari. Međutim, ta se odredba ne primjenjuje se ako je stvar njezinu vlasniku ili osobi putem koje je on posjedovao bila ukradena, ili ju je izgubio, odnosno zametnuo; osim glede stjecanja gotova novca, vrijednosnih papira na donosioca ili na javnoj dražbi (čl. 118. st. 4. ZV-a).

18. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u postupku je utvrđeno, pri čemu su cijenjeni i navodi tužitelja iz zapisnika o njegovom ispitivanju kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, 29. travnja 2016., da je tužitelj bio u dobroj vjeri kada je predmetnu motornu jahtu kupovao (naplatnim pravnim poslom) od NŠ, kao prodavatelja. Na temelju tako sklopljenog pravnog posla s ŠŠ stupio je u samostalni posjed kupljene motorne jahte 3. ožujka 2016. Međutim, MŠ nikad nije bio vlasnik predmetne motorne jahte, pa ju nije ni mogao zakonito otuđiti tužitelju. MŠ je protupravno prisvojio tuđu stvar (predmetnu jahtu) te je poduzimao radnje s ciljem da mu tužitelj povjeruje da je vlasnik navedene jahte (pokazivanjem fiktivnog računa, kao i izvoda iz registra brodova u Njemačkoj u kojem se upisao kao vlasnik jahte na temelju navedenog računa). Motorna jahta je protupravno otuđena njezinom zakonitom vlasniku Iccrea Bance Impresa S.p.a. (ranije Bance Agrileasing S.p.a.).

19. Stoga pravilnim tumačenjem čl. 118. st. 1. i 4. ZV-a treba zaključiti da kupac, ovdje tužitelj, iako je bio u dobroj vjeri nije mogao steći vlasništvo predmetne motorne jahte, koja mu je bila predana u posjed, u situaciji kada je ta stvar bila ukradena njezinom vlasniku. Navedena motorna jahta bila je u vlasništvu Iccrea Bance Impresa S.p.a. (ranije Bance Agrileasing S.p.a.) neprekidno od 2011. nadalje (uključujući i u inkriminiranom razdoblju). U cijelom tom razdoblju motorna jahta bila je u posjedu ČŠ, kao korisnika leasinga, na temelju ugovora sklopljenog s Bancom Agrileasing S.p.a.

20. Prema čl. 128. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu, koji je bio na snazi u vrijeme navodne štetne radnje, Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika građaninu ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom.

20. 1. Dakle, da bi se moglo govoriti o postojanju odgovornosti tuženice za štetu potrebno je da je šteta uzrokovana nezakonitim ili nepravilnim radom. Radi se o objektivnoj odgovornosti tuženice koja se temelji na načelu uzročnosti. Stoga, za postojanje odgovornosti tuženice za štetu moraju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke i to postojanje nezakonitog ili nepravilnog rada, postojanje štete, koja je zbog takvog postupanja nastala tužitelju i postojanju uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada i nastale štete. Šteta koja je nastala mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada. Nezakonit rad predstavlja postupanje protivnog zakonu ili propuštanje primjene zakona, a nepravilan rad činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

21. Kako je u ovom postupku utvrđeno da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne jahte Princess V70, to u skladu s čl. 189. st. 1. ZKP-a nisu postojali uvjeti da mu se vrati oduzeti posjed te jahte. Stoga, u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi došlo do nepravilnog rada, a isto tako nezakonitog rada, slijedom čega nema niti pretpostavki za odgovornost tuženice za štetu.

21. 1. Okolnost (na koju se poziva tužitelj) da je u spis Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu zaprimljen izvornik izvatka iz registra brodova Republike Italije 26. srpnja 2016. (dan nakon izdavanja naloga za vraćanje plovila), ne utječe na ocjenu postupanja nadležnog tijela. Na dan izdavanja naloga o vraćanju jahte 25. srpnja 2016. u spisu općinskog državnog odvjetništva je postojao niz isprava na temelju kojih je zamjenik državnog odvjetnika mogao pravilno utvrditi tko je vlasnik predmetne jahte (kao i korisnik). Pritom, valja reći da da prigovori tužitelja usmjereni na osporavanje pravnog temelja za vraćanje motorne jahte ĆŠ u odnosu na Bancu Agrileasing S.p.a., kasnije Iccrea Banca Impresa S.p.a., nisu relevantni, jer se radi o odnosu između ugovoratelja leasinga i korisnika leasinga, što nije od utjecaja na odluku o ocjeni zakonitosti i pravilnosti postupanja nadležnog državnog odvjetništva u odnosu na tužitelja, odnosno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

21. 2. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da općinsko državno odvjetništvo, za čiji rad odgovora tuženica, u utuženom razdoblju nije postupalo nezakonito ili nepravilno na štetu tužitelja, valjalo je odbiti zahtjev za naknadu štete u cijelosti.

21. 3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. I. izreke.

22. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

23. U skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka tuženici.

24. Tuženica je zatražila naknadu troškova za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu od 27. rujna 2019. 5.266,00 eura te kod pristupa ročištima 1. listopada 2020., 1. listopada 2024. i 27. studenog 2024. po 5.266,00 eura te kod sastava podneska od 19. rujna 2024. 5.266,00 eura.

25. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT), vrijednosti predmeta spora od 350.000,00 eura, te na temelju čl. 155. u vezi s čl. 163. ZPP-a priznati su joj troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 27. rujna 2019. u iznosu 5.266,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), te troškovi pristupa na ročišta 1. listopada 2020., 1. listopada 2024. i 27. studenog 2024. po 5.266,00 eura (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), ukupno 21.064,00 eura. Nije joj priznat kao opravdan trošak sastava podneska od 19. rujna 2024. u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je navode iz tog podneska mogla iznijeti na ročištu glavne rasprave održanom 1. listopada 2024., a za pristup na koje ročište joj je priznata nagrada u cijelosti.

26. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 21.064,00 eura, dok su odbijeni zahtjev tuženice u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja u cijelosti.

U Pazinu 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženica p. p.