REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-2039/2022-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Čopor, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnice tužitelja Tvrtka Dobrinića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje da je ništetna, nedopuštena te pravno nevaljana Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu 26.08.2022., a koja odluka se odnosi na ugovor o radu zaključen između tuženika i tužitelja od 01.07.2018. i to za obavljanje poslova na radnom mjestu „Savjetnik direktora za tehničke poslove“ broj IX-15/2018 , te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto „Savjetnik direktora za tehničke poslove“ (sukladno odredbama (pravima i obvezama) iz zaključenog i citiranog ugovora o radu), te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama po stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO (NN 35/05/) koje teku od presuđenja pa do plateža, te sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku s osnova parničnih troškova iznos od 500,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1.7.2018 za obavljanje poslova na radnom mjestu „Savjetnik direktora za tehničke poslove“. Dana 26.8.2022. tuženik donosi Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je tužitelj primio 6.9.2022. protiv koje je tužitelj 20.9.2022. izjavio Zahtjev za zaštitu prava radnika na koji se tuženik nije očitovao. Ističe da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, odnosno protivna je odredbama važećeg Zakona o radu te odredbama Kolektivnog ugovora. Svoju odluku tuženik temelji na Pravilniku o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom Holdingu d.o.o. od 13.5.2022., kojim su ukinuta određena radna mjesta te Pravilniku o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog Holdinga d.o.o. od 13.5.2022., kojim su ukinute i brisane određene organizacijske jedinice (dalje u tekstu: Pravilnici). Oba „pravna“ akta tuženika su nezakonita imajući u vidu činjenicu nedvojbenog neispunjenja odredbe iz članka 167. Kolektivnog ugovora koja je nedvojbeno pravno obvezujuća, jer su se stranke kolektivnog ugovora obvezale na zaključenje dodataka odnosno priloga tom ugovoru koji će sadržavati grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada odnosno pravilnik o organizaciji i sistematizaciji najkasnije u roku od 90 dana odnosno do 1.4.2020. Dakle, ti dodaci se mogu zaključiti samo na temelju suglasne volje stranaka Kolektivnog ugovora, a što nesporno nije učinjeno. Da je odredba čl. 167. Kolektivnog ugovora obvezujuća potvrđuje i Sporazum od 10.9.2021. koji jasno potvrđuje obvezu suglasnog očitovanja volje stranaka kolektivnog ugovora glede ispunjenja obveze na zaključenje dodataka odnosno priloga tom ugovoru koji će sadržavati grupa složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada. Posebno se napominje da je i u Izvješću državne revizije upozoravano da nužno postupiti po odredbi čl. 167. Kolektivnog ugovora i zaključiti dodatke istom ugovoru a koji se tiču sistematizacije i organizacije. Sve navedeno jasno govori u prilog tomu da su akti tuženika odnosno „Pravilnici“ koje je jednostrano donio tuženik nezakoniti i ne proizvode pravne učinke, odnosno predstavljaju mrtvo slovo na papiru. Kolektivni ugovor primjenjuje se od 1.1.2020. (čl. 164.), a primjenjuje se i na ugovore o radu sklopljene prije sklapanja Kolektivnog ugovora (čl. 169.) te se primjenjuje na sve zaposlene u Zagrebačkom Holdingu. Shodno navedenom, obzirom nije ispoštovana izričita i jasna odredba čl. 167. Kolektivnog ugovora, i nadalje se primjenjuju svi postojeći akti i to kao dio kolektivnog ugovora te je svako daljnje postupanje prema odredbama članaka 127. i 128. Zakona o radu koje se odnose na utvrđivanje kolektivnog viška i otkazivanje ugovora o radu u tom slučaju nezakonito, jer je nemoguće u skladu s zakonskim odredbama utvrditi osnove za zakonito utvrđivanje kolektivnog viška. Dakle prethodni postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika iz članka 127. Zakona o radu proveden je na nezakonit, netransparentan i diskriminirajući način, jer nesporno ne postoji sistematizacija radnih mjesta (čl. 167. Kolektivnog ugovora) iz koje bi bio bilo jasno određeno koliki je potreban broj radnika na pojedinom radnom mjestu, koji su uvjeti za zapošljavanje, (stručna sprema, godine iskustva, posebni uvjeti …), a što je nužan preduvjet da bi uopće mogao utvrditi broj potrebnih izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, te broj izvršitelja koji su višak, te koja radna mjesta su potrebna i koji uvjeti moraju biti ispunjeni, a koja radna mjesta su nepotrebna. Također, prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 1 Zakona o radu, da bi poslovno uvjetovani otkaz bio dopušten, poslodavac mora imati opravdani razlog za takvu vrstu otkaza, a to je da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla. U ovom konkretnom slučaju nije prestala potreba za obavljanjem poslova, jer se oni i dalje obavljaju, a tuženik u odluci o otkazu samo paušalno navodi da je prestala potreba za radom uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, a da ničim ne konkretizira zbog čega je došlo do prestanka potrebe za radom, te koji je to točno gospodarski ili organizacijski razlog doveo do prestanka potrebe za radom. Tuženik je „utvrđivao“ Kolektivni višak radnika, a da prije toga nije proveo postupke objektivne dubinske analize stanja i reorganizacije, uz prethodno donošenje novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova koji bi sadržavao opis poslova, stručnu spremu, uvjete rada i dr. kako bi tek temeljem istog mogao usporediti s postojećim stanjem i objektivno utvrditi koji radnici doista jesu višak, a koji ne. Osim toga, tužitelj ističe da iz obračuna plaća za 8/2022 i 9/2022 jasno proizlazi da njegovo radno mjesto nije ukinuto i da isto i dalje postoji po važećoj sistematizaciji. Osim toga, tužitelj kao radnik – savjetnik direktora za tehničke poslove - je evidentiran u funkcionalnoj grupi suvišne organizacije. Napominje se da je u dokumentu od 31.12.2021. namjeravano donošenje odluke o kolektivnom višku navedeno u članku 8. pod stavkom Zagrebačke ceste navedeno „Stavlja se izvan snage Odluka o utvrđivanju radnih mjesta s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 11.1.2021. u dijelu koji se odnosi na radna mjesta: pomoćnik voditelja podružnice i koordinator projekata ll“. Iz ovoga proizlazi da radno mjesto tužitelja s obzirom na ugovor o radu nije ukinuto osobito iz razloga jer je navedeno radno mjesto sistematizirano u „Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova podružnice Zagrebačke ceste“ iz 2016. godine koji je i dalje na snazi. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26.8.2022. nedopuštenu i naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad, uz naknadu parničnih troškova.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode tužbe, izuzev da je tužitelju dan otkaz ugovora o radu. Tuženik zamjećuje da tužitelj u tužbi iznosi nove razloge za nezakonitost otkaza, u odnosu na one koje je iznio u Zahtjevu za zaštitu prava, i koji su dostavljeni tuženiku te smatra da se ti razlozi tužbe (koji nisu istaknuti u Zahtjevu za zaštitu prava) ne mogu uzeti u obzir, budući je tužitelj u sudskom postupku osporavanja otkaza vezan upravo onim razlozima koje je naveo u Zahtjevu za zaštitu prava. U odnosu na navode tužitelja da bi otkaz ugovora o radu bio nezakonit jer nisu sklopljeni Dodaci Kolektivnom ugovoru, ističe se da je isti promašen i nema veze s individualnim otkazom tužitelju. Kao prvo, riječ je o (općoj) obvezi iz kolektivnog radnog odnosa, i ista stvara prava i učinke između ugovornih strana, koje su taj ugovor i sklopile. Kao drugo, riječ je o Dodacima KU koji bi se, da su sklopljeni, isključivo odnosili na reguliranje radnih mjesta „unutar tzv. složenosti poslova“, tj. ona radna mjesta na koje se primjenjuje KU, sukladno čl. 61. KU, u svezi s čl. 1. KU. Radna mjesta na koja se ne primjenjuje KU tuženik samostalno utvrđuje, definira, sistematizira itd. Na radno mjesto tužitelja ne primjenjuje se Kolektivni ugovor (tzv. radno mjesto „van složenosti poslova“), i isto isključivo jednostrano regulira tuženik kao poslodavac. Stoga sve da su se i sklopili navedeni Dodaci KU, isti se ne bi uopće odnosili na tužitelja. Tuženik je sukladno čl. 167. Kolektivnog ugovora mogao bez sklapanja dodatka Kolektivnom ugovoru intervenirati u priloge pravilnika o sistematizaciji u podružnici Zagrebačke ceste, a što je učinio. Isto tako je razvidno da se važeći KU uopće ne odnosi na radno mjesto tužitelja. Ovo iz razloga jer je čl. 5. Dodatka V Temeljnom kolektivnom ugovoru u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (dalje: TKU) od 30.7.2013. godine promijenjen čl. 71. st. 1. na način da isti glasi: “Sva radna mjesta na koja se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor razvrstavaju se u deset grupa složenosti sa koeficijentima, vidljivim brojem izvršitelja i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio Temeljnog kolektivnog ugovora.” S time u vezi, u čl. 71 TKU-a je navedeno deset grupa složenosti poslova (s obilježjima i koeficijentom složenosti) dok je svaka podružnica tuženika donijela svoj Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta koji je uključivao naziv radnog mjesta, broj izvršitelja, koeficijente te dodatke za otežane uvjete rada. Isto tako, u čl. 71. TKU-a je navedeno kako će direktor društva i Gradski ured za gospodarstvo utvrditi ovisno o djelatnosti o organizaciji društva, te o ukupnom broju radnika, posebna radna mjesta i broj izvršilaca na njima van ovih deset grupa složenosti poslova. Prema tome, iz navedenog slijedi kako Uprava tuženika može sukladno ovlaštenju iz čl. 71. st. 2. TKU-a utvrditi posebna radna mjesta van propisanih deset grupa složenosti poslova, a slijedom čega može (jednostrano) utvrditi i pripadajuće koeficijente tih radnih mjesta kao i da ih može jednostrano ukinuti odnosno brisati iz postojećih pravilnika. Nakon toga, sklopljen je novi Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., prosinac 2019. godine (dalje: KU) kojim je u čl. 164. propisano da se primjenjuje od 1.1.2020. U čl. 61. KU propisano je da se sva radna mjesta sada razvrstavaju u 5 (pet) grupa složenosti poslova (tužiteljevo radno mjesto ne spada u iste niti je spadalo, već je regulirano posebnim odlukama i aktima tuženika!) S obzirom da stranke KU nisu sklopile navedeni dodatak KU odlučan je stavak 2. citiranog članka 167. novog KU prema kojem se onda primjenjuju prilozi utvrđeni pravilnicima odnosno drugim internim aktima kojima je regulirano pitanje sistematizacije radnih mjesta u podružnicama. Prema navedenoj stipulaciji čl. 167. KU pravilnici o sistematizaciji radnih mjesta podružnica više ne predstavljaju sastavni dio kolektivnog ugovora jer: - su TKU iz 2002. godine te pripadajući Dodaci I-V istekli te više ne vrijede; - novi KU iz prosinca 2019. nije propisao da navedeni pravilnici čine sastavni dio toga KU već samo da se isti primjenjuju. Prema tome, sve dok se ne sklopi dodatak KU primjenjuju se postojeći pravilnici o sistematizaciji radnih mjesta podružnica, a koji više nisu sastavni dio kolektivnog ugovora te se mogu mijenjati kao svaki drugi pravilnik odnosno isto ne iziskuje posebnu zakonsku proceduru kao za izmjenu ili sklapanje dodatka kolektivnom ugovoru. Isto tako, radno mjesto tužitelja nije ni u kakvoj vezi s Dodacima KU. Osim toga, ističe da je posve promašeno tumačiti čl. 167. kao nešto za što je isključivo obvezan tuženik. Riječ je o nečem što je rezultat kolektivnog pregovora, i ne ovisi samo o tuženiku, stoga samo on ne može „trpjeti“ posljedice ako nešto nije ispregovarano. Isto tako, teza tužitelja (koja se osporava) da nije moguće otkazivati ugovore ako nije potpisani Dodatak po čl. 167. značilo bi po toj logici da tuženik ne može dati niti jedan otkaz, sve dok se Dodatak ne sklopi, odnosno da ovisi u potpunosti o sindikatima kao strani KU. Naime, ukoliko npr. Sindikati odbiju ili zavlače sa sklapanjem, to bi značilo po tužitelju, da tuženik ne može uopće voditi poslovanje, utvrđivati procese rada i slično, odnosno da ne može otkazati ugovor niti jednom radniku koji je višak, sve dok takva situacija traje! To niti je točno, niti je bila volja strana potpisnica KU, niti to proizlazi iz ijedne odredbe KU. U odnosu na navode tužitelja da kod tuženika nije prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja, te da radno mjesto „nije ukinuto“ ističe se kako slijedi. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi: 1.) Višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija, (prekobrojni izvršitelji), 2.) Višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su se posve prestali obavljati poslovi radnih mjesta i ukinute su organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bili potrebni poslovi koji su se obavljali unutar istih. Tužitelju je otkazan ugovor o radu upravo iz razloga navedenog pod gore točkom 2.), tj. zbog promjene organizacije – u vidu ukidanja radnih mjesta i organizacijske jedinice. Tako je tužitelju prvenstveno otkazan ugovor o radu upravo iz razloga navedenog pod gore točkom 2.), tj. ukinuta organizacijska jedinica gdje je radio (org.jed. „Ured Voditelja Podružnice Zagrebačke ceste“ – čl. 57. i čl. 66. Pravilnika o izmjenama Pravilnika organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.5.2022.), te su se poslovi koje je isti do tada radio ne obavljaju („savjetnik direktora za tehničke poslove - podružnica Zagrebačke ceste“). Naime, tuženik je utvrdio da unutar Društva postoje nepotrebne organizacijske jedinice i hijerarhijske razine, odnosno nepotrebna radna mjesta izvan grupe složenosti poslova. Takve organizacijske jedinice generiraju nepotrebna radna mjesta, i to u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta. Stoga je tuženik ukinuo te organizacijske jedinice i pripadajuće poslove tih radnih mjesta, što se odnosi i na tužitelja, budući je ukinut „Ured Voditelja Podružnice Zagrebačke ceste“ u kojem je isti radio te nema potrebe za poslovima radnog mjesta tužitelja. Riječ je o takvim nepotrebnim radnim mjestima koja su „interpolirana“ između Voditelja Podružnice i između nadležnih stručnih službi podružnice (koje imaju svoje rukovoditelje). Dakle, poslova za radna mjesta tužitelja već i prije kolektivnog viška nije bilo, a osobito takvih poslova sada nema, jer ne treba ništa „koordinirati/pomagati/savjetovati“ između Voditelja Podružnice i nadležnih stručnih službi ili savjetovati direktora stručne službe (kad je on direktor i autonomno rukovodi tom službom). Rukovoditelji nadležnih službi rukovode istima, i organiziraju rad u istima, te odgovaraju neposredno nadređenom (Uprava ili Voditelj podružnice ako je riječ o stručnim službama), stoga nije potrebno imati „savjetnike“ takvih rukovoditelja. Dakle, sasvim je jasno da za poslovima tužitelja nema potrebe i da se isti ne obavljaju. Kako je riječ o otkazu ugovora o radu zbog toga što poslovi istog – više ne postoje, to je odluka o otkazu opravdana. Isto tako, kako to sam tužitelj ukazuje, za zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu ključno je da li je prestala potreba za obavljanjem poslova. Stoga puko formaliziranje, tj. da li je „brisana kućica“ s navedenim radnim mjestom ili ne, ne može utjecati na zakonitost odluke. Naime, 11.1.2021. Odlukom o radnim mjestima izvan grupa složenosti poslova Podružnice Zagrebačke ceste stavljena je van snage Odluka iz 2018., kojim je bilo sistematizirano radno mjesto tužitelja (savjetnik direktora za tehničke poslove). Nadalje, usvajanjem Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnica Zagrebačke ceste (stupio na snagu 3.2.2021.), organizacijska struktura je promijenjena – i vidljivo je da se poslovi tužitelja više ne obavljaju. Tuženik navodi da nije na tužitelju preispitivanje poduzetničkih odluka tuženika, što je tuženikovo ustavno i zakonsko pravo kao poslodavca. Po provedenom postupku Kolektivnog viška radnika, stupile su na snagu organizacijske promjene (svi akti), pa tako i ukidanje radnog mjesta tužitelja, te je nakon toga tužitelju otkazan ugovor o radu, a nakon provedenog savjetovanja namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, sukladno ZOR-u, budući isti ne spada u zaštićenu kategoriju radnika, pa nije potrebno suodlučivanje. Dakle, sve organizacijske promjene su stupile na snagu prije što je tužitelju otkazan ugovor o radu. Također tuženik ističe da nije razvidno što tužitelj želi reći da je tuženik morao donijeti neku prethodnu „novu sistematizaciju“ radnih mjesta, kada nema poslova radnog mjesta tužitelja. Otkaz ugovora o radu, također je savjetovan sa sindikatima. Također je pogrešan stav tužitelja da je tuženik prije utvrđivanja kolektivnog viška trebao donijeti akt odnosno pravilnik kojim prethodno utvrđuje organizaciju, sistematizaciju, broj izvršitelja, višak sl., tj. da je prije savjetovanja kolektivnog viška po čl. 127. ZOR-a trebao donijeti akte koji imaju za posljedicu višak radnika! Navedeno bi značilo da poslodavac tj. tuženik prije i bez savjetovanja donosi akte koji rezultiraju viškom radnika! O čemu bi se onda savjetovalo prema čl. 127. ZOR- a kada je poslodavac (prethodno) o svemu odlučio i donio akte čijim stupanjem na snagu nastaje višak radnika! Naime, takav stav potvrdio je Sud Europske unije sud u svojoj seminalnoj odluci u predmetu C-188/03 - JA v SA (2005) te C-44/08 Akavan EK i ostali protiv Fujitsu Siemns Computes Oy (2009). Navedeno se odnosi na obvezno tumačenje Direktive Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu RH. Naime, odluke Suda Europske unije predstavljaju službeno i pravno obvezujuće tumačenje prava EU-a i, kao takve predstavljaju izvor prava, a takvo tumačenje i stav je obvezno za sve sudove država članica. Razvidno je da je stoga postupak Kolektivnog viška bio zakonit, štoviše isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30.12.2021. dana 30.12.2021. započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30.12.2021. pa do 6.4.2022. Naveden postupak proveden je sa sindikatima koji djeluju u Društvu, jer se željelo uključiti što veći krug socijalnih partnera, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20.1.2022., 25.3.2022. i 6.4.2022., a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika. Tijekom savjetovanja sindikatima su dostavljeni doslovno svi podaci, pa tako i podaci za sve „usporedne radnike“ i broj izvršitelja (osobito očitovanje od 8.4.2022. s Prilogom, kriteriji odabira, shema nove organizacije (očitovanje 21.3.2022.). Po provedenom savjetovanju, o istome je dana 8.4.2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja, koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška. Tuženik ukazuje da je i sam tužbeni zahtjev protivan materijalnim i procesnim odredbama, te kao takav nepodoban za raspravljanje. Uslijed navedenog, tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani, te ih se predlaže odbiti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom postupka tužitelj ističe da nije sporno da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu savjetnika direktora za tehničke poslove. Navodi da je Pravilnikom o II. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova podružnice Zagrebačke ceste (2016) sistematizirano radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove pod 1.2. u uredu voditelja podružnice. Pravilnikom o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebačke ceste (2017) nije ukinuto radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove, uz napomenu da je u čl. 56. jasno navedeno da odredbe Pravilnika gore citiranog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova u dijelu sistematizacije (2016) i dalje vrijede, dakle radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove i dalje postoji. Odlukom o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupe složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (2022) u čl. 10 se izričito navodi da se ukidaju radna mjesta Pomoćnik voditelja podružnice i Koordinator projekata II, dakle i dalje se primjenjuju odredbe Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova u dijelu sistematizacije (2016) u kojem radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove i dalje postoji. Dakle, pravilnik o sistematizaciji iz 2016. i dalje vrijedi i po istom radno mjesto i savjetnika direktora za tehničke poslove i dalje postoji, te ne postoji pravna osnova za utvrđivanje tužitelja viškom u smislu prestanka potrebe za obavljanje poslova, jer takva odluka ne postoji.
4. Tuženik ističe da radna mjesta s koeficijentom iznad 4, odnosno 4,20 koja su izvan grupa složenosti (što se odnosi na tužitelja) tuženik ustrojava/određuje/ukida samostalno, i to Odlukama o koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. Tako je tuženik Odlukom (o koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova) od 13.06.2018. utvrdio radna mjesta, odnosno radna mjesto tužitelja. Odlukom (o koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova) od 11.01.2021. i formalno je posve ukinuto radno mjesto tužitelja, budući je istom u cijelosti stavljena van snage Odluka od 13.06.2018., i ustrojena su druga radnja mjesta, a prestalo je postojati radno mjesto tužitelja. Tuženik također ističe da je čl. 58. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. brisana, između staloga, i organizacijska jedinica Ured voditelja u podružnici Zagrebačke ceste zbog prestanka obavljanja poslova u istoj, također je čl. 102. navedenog Pravilnika utvrđeno da se prestaju obavljati svi poslovi podrške poslovanju podružnica jer nema potrebe za njihovim obavljanjem.
5. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušao je svjedoke FAE, JAE, BA i RA, te tužitelja.
6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26.8.2022. nedopuštena i nezakonita, te da temeljem iste radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika.
8. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj radio kod tuženika od 1.7.2018. na radnom mjestu savjetnik direktora za tehničke poslove u tuženikovoj podružnici Zagrebačke ceste, da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga 26.8.2022., da je tužitelj u prekluzivnom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, te da je tužba podnesena u zakonskom roku. Nije sporno da je tuženik o namjeravanom donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju proveo postupak savjetovanja sa sindikatima koji djeluju kod poslodavca sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR).
9. Sporna je zakonitost postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika, postojanje gospodarskih i organizacijskih razloga za otkaz, odnosno zakonitost i dopuštenost Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
10. Nije od utjecaja navod tuženika da se razlozi tužbe koji nisu istaknuti u Zahtjevu za zaštitu prava ne mogu uzeti u obzir u sudskom postupku jer da je tužitelj kod osporavanja otkaza vezan upravo onim razlozima koje je naveo u Zahtjevu za zaštitu prava. Ovo stoga jer odredba čl. 133. ZR koja propisuje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa ne ograničava pravo radnika da u tužbi za utvrđenje nedopuštenosti otkaza proširi navode iz zahtjeva za zaštitu prava, niti je to svrha navedene odredbe, te bi se takvim restriktivnim tumačenjem navedene odredbe ograničilo pravo stranke na pristup sudu.
11. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26.8.2022. utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu od 1.7.2018. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, određen mu je otkazni rok i pravo na otpremninu. U obrazloženju Odluke navodi se kako je 30.12.2021. započet postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano uz utvrđeni Kolektivni višak radnika, postupak savjetovanja da je trajao do 8.4.2022., a nakon tog postupka i dalje postoji potreba za otkazivanjem radnicima, među kojima i tužitelju. Razlozi prestanka potrebe za radom tužitelja leže u centralizaciji tzv. "korporativnih funkcija" odnosno "korporativnih servisa" te ukidanju nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova koja se u cijelosti ukidaju jer za njima i takvim poslovima nema potrebe. Navodi se da je 13.5.2022. tuženik donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu i to Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Navedenim aktima poslodavac je ukinuo nepotrebne (suvišne) organizacijske jedinice te radna mjesta koja su se obavljala u okviru tih organizacijskih jedinica, a u sklopu kojih se obavljali prvenstveno administrativni poslovi koji, u biti, predstavljaju „dodatni servis“ upravljačkim strukturama koji nije potreban, budući se isti treba odvijati isključivo unutar stručnih organizacijskih jedinica u kojima se obavljaju poslovi ili osnovne djelatnosti podružnice, ili oni tzv. korporativnih funkcija. Uz to, razvidno je da takve organizacijske jedinice generiraju nepotrebna radna mjesta i to u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta. Tužitelj je u kategoriji tih radnika stoga mu se otkazuje ugovor o radu iz razloga što je ukinuto obavljanje poslova koje je isti radio te je ukinuto njegovo radno mjesto jer za tim radnim mjestom i tim poslovima nema potrebe. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o smanjivanju broja izvršitelja, nema primjene kriterija odabira viška i usporednih radnika. Navodi se da je poslodavac svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovor o radu ponudio zapošljavanje u tzv. "operacijama" (ukupno 113 mjesta za 280 izvršitelja), njih 135 je prihvatilo ponudu, a tužitelj je dostavio ponudu za poslove radnog mjesta za koje je utvrđeno da ne ispunjava zakonske uvjete slijedom čega poslodavac s radnikom nije mogao sklopiti ugovor o radu za obavljanje tih poslova. Navodi se da je prije otkazivanja proveden postupak savjetovanja sa sindikatima koji ponavljaju općenite navode iznesene u postupku savjetovanja Kolektivnog viška o kojima se poslodavac već očitovao, i kao takvi navodi sindikata se ne mogu prihvatiti niti su relevantni za osnovanost odluke.
12. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
13. Člankom 127. st. 1. ZR propisano je da poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. U višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca (stavak 2.). Poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika (stavak 3.) Tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika (stavak 4.). O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno (stavak 5.) Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest iz stavka 5. ovoga članka (stavak 6.) Poslodavac je dužan provesti postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod toga poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisom (stavak 7.). Sukladno čl. 153. st. 3. ZR ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća.
14. Svjedokinja FAE je iskazala da je zaposlena kod tuženika od 2009. i trenutno radi kao direktor Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima. Tuženik je krajem 2021. pokrenuo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika, a u svibnju 2022. su doneseni novi pravilnici kojima je utvrđena nova organizacijska struktura. Tim organizacijskim promjenama promijenjeni su pravilnici o organizaciji i odluka o koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta izvan grupe složenosti poslova. Tuženik je proveo savjetovanje sa sindikalnim partnerima, sa svih 21 sindikatom koji je u to vrijeme djelovao kod Zagrebačkog holdinga glede odluke o kolektivnom višku radnika, proveo je i savjetovanje oko reorganizacije i oko pojedinačnih odluka o otkazu. Tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu savjetnika direktora za tehničke poslove, a radilo se o radnom mjestu ustrojenom unutar voditelja odnosno direktora podružnica. U to vrijeme Zagrebački holding je zapošljavao razne izvršitelje na takvim radnim mjestima savjetnika, pomoćnika i slično, ta radna mjesta su bila spona između voditelja odnosno direktora podružnice i stručnih službi te je u postupku utvrđivanja kolektivnog viška utvrđeno da ta radna mjesta nisu potrebna jer stručne službe imaju svoje rukovoditelje, Zbog navedenog, ukinute su te organizacijske jedinice te je ukinuto radno mjesto tužitelja i to Odlukom o koeficijentima složenosti poslova za radno mjesto izvan grupe složenosti poslova. Tužitelj je prema tome utvrđen kolektivnim viškom te mu je otkazan ugovor o radu a nakon što je provedeno savjetovanje vezano uz otkaz ugovora o radu. Tuženik je za sva tri postupka, odnosno za postupak utvrđenja kolektivnog viška, za izmjenu internih akata i za pojedinačne odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa svih 21 sindikata koji su tada djelovali na području Zagrebačkog holdinga. Radničko vijeće kod tuženika nije bilo ustrojeno, a sindikati nisu poslodavcu dostavili pisani sporazum koji od njih ima prava i obaveze radničkog vijeća pa je poslodavac smatrao da je fer i korektno da se savjetuje sa svim sindikatima koji imaju članove kod poslodavca. Radna mjesta izvan grupe složenosti poslova nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, a u kolektivnom ugovoru su radna mjesta do koeficijenta 4,2. Radno mjesto savjetnika direktora na kojem je radio tužitelj je bilo takvo radno mjesto, dakle radno mjesto izvan grupe složenosti poslova.
15. Svjedokinja JAE je iskazala da je zaposlena kod tuženika od 2009. kao voditelj Službe za analitiku i administraciju ljudskih potencijala, a to je unutar Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima. Navodi da je radila analitiku i pripremala podlogu, odnosno izradila je tablicu bodovanja radnika po prikupljenim podacima od službi i podacima s kojima su raspolagali vezano uz odabir kolektivnog viška radnika. Kod tuženika nema više radnih mjesta savjetnika niti pomoćnika, odnosno radnog mjesta na kojem je bio zaposlen tužitelj i takvi poslovi se više ne obavljaju kod tuženika. Radna mjesta izvan grupe složenosti poslova nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, a u kolektivnom ugovoru su radna mjesta do koeficijenta 4,2.
16. Svjedokinja BA je iskazala da je zaposlena kod tuženika kao profesionalna predsjednica Sindikata Čistoća Zagreb. Tuženik ih je savjetovao vezano uz postupak utvrđenja kolektivnog viška, za izmjene internih akata te pojedinačnih odluka o otkazima i dostavio im svu relevantnu dokumentaciju. Navodi da se Sindikat Čistoća protivio kolektivnom višku i pojedinačnim otkazima za članove svog sindikata, a za tužitelja nema konkretnih saznanja.
17. Svjedok RA je iskazao da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu nadzornik u podružnici Zagreb parking te obavlja dužnost predsjednika Nezavisnog sindikata radnika Zagreb parkinga. Tuženik je obavijestio Sindikat vezano uz postupak utvrđenja kolektivnog viška, izmjene internog akta te pojedinačnih odluka o otkazu. Sindikat se nije suglasio sa kolektivnim viškom, imali su prigovore i sugestije koje su većim djelom i uvaženi pa je tako lista viška radnika smanjena, novi radnici su prešli na drugo radno mjesto.
18. Tužitelj je iskazao da se zaposlio kod tuženika 1.7.2018. na radnom mjestu savjetnik direktora za tehničke poslove u tuženikovoj podružnici Zagrebačke ceste. Radio je do studenog 2022. kada mu je istekao otkazni rok osnovom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Navodi da je tuženik u reorganizaciji radnih mjesta koju je proveo 2022. donio niz odluka, a među ostalim i odluku kojom se ne ukida radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove. Osim njega bio je još jedan savjetnik direktora za tehničke poslove, dakle bila su dva izvršitelja istog radnog mjesta, on nije dobio otkaz. U sklopu tog radnog mjesta savjetnika radili su poslove po nalogu Uprave podružnice, taj drugi savjetnik je bio zadužen za ophodare i promet, a za sebe navodi da je između ostalog radio kao koordinator nadcestarije 2 u [adresa] i bio je tzv. spona između Uprave i nadcestarije. Koliko mu je poznato, taj drugi savjetnik koji je ostao kod tuženika i sada obavlja iste poslove, odnosno obavlja poslove koje su radili njih dvojica dok su bili savjetnici direktora, a njegovo radno mjesto zove se ekspert za područje. Taj drugi savjetnik je radio kod tuženika duže od njega, a ne zna koliko. To je Dario Rastovčan. Njegovo radno mjesto savjetnika bilo je sistematizirano u organizacijskoj jedinici Ured voditelja podružnice. Neposredno nadređeni bio mu je voditelj podružnice. U postupku kolektivnog viška ponuđena su mu druga radna mjesta, ali ispod njegovih kvalifikacija, odnosno radna mjesta grobar, cestar, portir i sl., a on je po zvanju diplomirani pravnik. Javio se na interni natječaj za cestara, ali su ga odbili jer je to bilo ispod njegovih kvalifikacija. Drugi savjetnik Dario Rastovčan je bio u Sindikatu, a nije mu poznato koju dužnost je obavljao, misli da je voditelj jednog Sindikata, a u Zagrebačkim cestama su djelovala četiri Sindikata.
19. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja kao istinite jer su isti iskazivali objektivno, uvjerljivo i suglasno, kako međusobno, tako i dokumentaciji u spisu.
20. Iz iskaza svjedokinje FAE utvrđeno je da je tuženik krajem 2021. pokrenuo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika, u svibnju 2022. su doneseni novi pravilnici kojima je utvrđena nova organizacijska struktura. Tim organizacijskim promjenama promijenjeni su Pravilnici o organizaciji i Odluka o koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta izvan grupe složenosti poslova, a tužitelj je radio na radnom mjestu savjetnika direktora za tehničke poslove koje radno mjesto je izvan grupe složenosti poslova, radi se o radnom mjestu koje nije dijelom KU, a to je potvrdila i svjedokinja JAE.
21. Da su postojali gospodarski i organizacijski razlozi za kolektivni višak radnika te otkaz tužitelju utvrđeno je iz iskaza svjedokinje DA kada je iskazala da je u to vrijeme Zagrebački holding zapošljavao razne izvršitelje na takvim radnim mjestima savjetnika, pomoćnika i slično, ta radna mjesta su bila spona između voditelja odnosno direktora podružnice i stručnih službi te je u postupku utvrđivanja kolektivnog viška utvrđeno da ta radna mjesta nisu potrebna jer stručne službe imaju svoje rukovoditelje.
22. Nadalje je iz iskaza svjedokinje DA utvrđeno da je tuženik proveo centralizaciju poslova na način da je ukinuo suvišne organizacijske jedinice te je ukinuto radno mjesto tužitelja i to Odlukom o koeficijentima složenosti poslova za radno mjesto izvan grupe složenosti poslova. Tužitelj je prema tome utvrđen kolektivnim viškom te mu je otkazan ugovor o radu a nakon što je provedeno savjetovanje vezano uz otkaz ugovora o radu.
23. Da je i formalno ukinuto tužiteljevo radno mjesto utvrđeno je uvidom u Odluku o koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova od 11.01.2021. koja je prilog podneska tuženika od 24.1.2023., budući je istom u cijelosti stavljena van snage Odluka od 13.06.2018., i ustrojena su druga radna mjesta, a prestalo je postojati radno mjesto tužitelja.
24. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o smanjivanju broja izvršitelja, već je radno mjesto tužitelja ukinuto, tuženik nije imao obvezu vršiti uspoređivanje radnika po kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR. Ne dovodi do drugačijeg zaključka ni navod tužitelja u iskazu da su bila dva izvršitelja savjetnika direktora za tehničke poslove, te da drugi savjetnik Dario Rastovčan nije dobio otkaz. Ovo stoga jer je nedvojbeno radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove ukinuto, a sama okolnost što je Dario Rastovčan i dalje zaposlen kod tuženika ne mijenja tu okolnost, jer i sam tužitelj navodi da je isti sada zaposlen kod tuženika kao ekspert za područje, dakle, obavlja druge poslove i na drugom radnom mjestu.
25. I uvidom u Pravilnik o izmjenama Pravilnika organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.5.2022. koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, razvidno je da je čl. 57. i 66. ukinuta organizacijska jedinica gdje je radio tužitelj (org. jed. „Ured Voditelja Podružnice Zagrebačke ceste“).
26. Suprotno navodima tužitelja, tuženik nije bio u obvezi dodatkom kolektivnom ugovoru izmijeniti predmetni pravilnik, jer je predmetnom reorganizacijom tuženik ukinuo organizacijsku jedinicu Ured voditelja podružnice u kojoj je radno mjesto tužitelja savjetnik direktora za tehničke poslove, a koje radno mjesto je bilo izvan tzv. grupe složenosti poslova.
27. Nije od utjecaja ni navod tužitelja da se poslovi koje je obavljao tužitelj nisu prestali obavljati, jer, sve i da se isti poslovi dalje obavljaju od strane drugih izvršitelja, ta okolnost ne čini Odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom. Ovo stoga jer je organizacijska jedinica u kojoj je radio tužitelj ukinuta, radno mjesto tužitelja je ukinuto, a radno mjesto tužitelja je bilo spona između voditelja odnosno direktora podružnice i stručnih službi te je u postupku kolektivnog viška utvrđeno da to radno mjesto nije potrebno jer stručne službe imaju svoje rukovoditelje, što je utvrđeno iskazom svjedokinje DA.
28. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta posebice ako se ti poslovi više ne obavljaju, a što je tuženik učinio donošenjem navedenih internih akata.
29. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdani je organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
30. Poslodavac je samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem citiranih Pravilnika, a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu, kao ovlaštena tijela, zahtijevali oglašavanje pravilnika nevažećim (VSRH, Revr-721/05 od 25.07.2007. i Revr-195/07 od 04.04.2007.).
31. Slijedom svega navedenog, u provedenom dokaznom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju u cijelosti zakonita i dopuštena, stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste trebalo u cijelosti odbiti. S obzirom da je odluka o otkazu dopuštena, nije osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.
32. Preostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu nisu posebno cijenjeni.
33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 7.2 i Tbr. 52.4) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) pa trošak tuženika sveukupno iznosi 500,00 eura.
34. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
U Zagrebu 13. siječnja 2025.
Sutkinja:
Petra Hertelendi Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
