REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu
Stjepana Radića 10
23420 Benkovac
Poslovni broj: P-1961/2019-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu Igoru Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Račkoga 6, Podružnica Zadar, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović iz Splita, Sukoišanska 43, radi isplate, na ročištu za glavnu i javnu raspravu održanom i zaključenom dana 27. studenog 2024.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 13. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I - Utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravni učinak odredba Ugovora o kreditu broj 9012410305 od 16. travnja 2007. zaključen između tužitelja i tuženika, solemniziran kod javne bilježnice Darije Grigillo Ramljak pod posl. br. OV-3994/07, a temeljem koje odredbe tuženik bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora, bilo njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.
II - Nalaže se tuženiku privrednoj banci Zagreb, Radnička cesta 44, Zagreb, OIB:02535697732 da tužitelju GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati ukupan iznos od 2.355,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
-iznos od 20,28 EUR sa kamatom od 31.08.2007. godine
-iznos od 19,92 EUR sa kamatom od 30.09.2007. godine
-iznos od 19,90 EUR sa kamatom od 31.10.2007. godine
-iznos od 20,18 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine
-iznos od 20,03 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine
-iznos od 36,17 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
-iznos od 36,80 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
-iznos od 35,77 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
-iznos od 35,54 EUR sa kamatom od 31.05.2008. godine
-iznos od 35,88 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine
-iznos od 35,21 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
-iznos od 35,25 EUR sa kamatom od 31.08.2008. godine
-iznos od 35,64 EUR sa kamatom od 30.09.2008. godine
-iznos od 38,94 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
-iznos od 36,72 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine
-iznos od 39,09 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
-iznos od 39,45 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine
-iznos od 39,61 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine
-iznos od 39,11 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
-iznos od 39,19 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
-iznos od 38,54 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine
-iznos od 37,98 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
-iznos od 38,11 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
-iznos od 38,43 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
-iznos od 38,39 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
-iznos od 38,09 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine
-iznos od 38,66 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
-iznos od 39,08 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
-iznos od 39,75 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
-iznos od 39,57 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine
-iznos od 40,44 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
-iznos od 40,25 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
-iznos od 40,65 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
-iznos od 43,27 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
-iznos od 42,71 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine
-iznos od 44,22 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
-iznos od 43,74 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
-iznos od 42,71 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine
-iznos od 37,15 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
-iznos od 39,21 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
-iznos od 37,79 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
-iznos od 38,31 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
-iznos od 37,61 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
-iznos od 37,72 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
-iznos od 34,87 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
-iznos od 35,03 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
-iznos od 37,07 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine
-iznos od 30,44 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
-iznos od 29,52 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
-iznos od 29,40 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
-iznos od 29,32 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
-iznos od 29,73 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
-iznos od 30,15 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
-iznos od 30,19 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
-iznos od 29,90 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
-iznos od 30,04 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
-iznos od 30,18 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
-iznos od 29,96 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
-iznos od 30,04 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
-iznos od 29,92 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
-iznos od 29,61 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine
-iznos od 29,93 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
-iznos od 30,11 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
-iznos od 30,05 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
-iznos od 29,36 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
-iznos od 29,95 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
-iznos od 29,97 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine
-iznos od 29,73 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
-iznos od 29,07 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
-iznos od 29,05 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine
-iznos od 29,20 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
-iznos od 29,46 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
-iznos od 29,87 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
-iznos od 29,66 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
-iznos od 29,78 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
-iznos od 29,92 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 16. travnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III - Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 900,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV – Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 2.712,50 EUR
Obrazloženje
(1)Tužitelj u tužbi navodi da je 16.travnja 2007.g. zaključio ugovor s tuženikom na iznos kredita od 65.644 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,75%. Tuženi je obzirom na odredbe ugovora mijenjao kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužiteljica nije mogla pregovarati i kao ekonomski slabija strana morala ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi. Obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.
(2)Tužena Privredna banka d.d. podnijela je opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, da je zahtjev tužitelja zastario, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima.
(3)Tijekom postupka sud je pregledao otplatni plan (l.s 4 – 7, 72 - 103), ugovor o kreditu (l.s 21 – 25), dodatak ugovora o kreditu (l.s 36 – 40) nalaz i mišljenje vještaka (l.s 132 – 143, 158 - 161).
(4)Tužitelj je popisao parnični trošak.
(5) Tužbeni zahtjev je osnovan.
(6) Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tužena kao kreditor-banka sklopili 16.travnja 2007.g Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 65.644 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, postojanje potraživanja tuženika, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
(7)Tuženik tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.
(8)Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,75 % godišnje. Odredbom istog članka ugovoreno je da se kredit u iznosu od 65.644 CHF i kamata otplaćuju u roku od 180 mjesečnih rata.
(9)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
(10)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
(11)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
(12)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.
(13)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu broj 9012410305 od 16. travnja 2007. zaključen između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.
(14)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
(15)Tužitelju je prilikom konverzije priznat iznos od preplate od 6.451,92 EUR, za koji iznos će se prema odredbi čl.5 dodatku ugovora iskoristiti za umanjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli. Dakle, za priznatu preplatu umanjen je iznos koji bi tužitelju pripao sa osnova promijene tečaja prema onom na dan isplate kredita koji je iznosio 4,446601 HRK – 1 CHF. Taj iznos tužitelj niti ne potražuje. Međutim ostale je preplata sa osnova promjenjive kamatne stope. Vještak je našao da je zbog promijene kamatne u odnosu na stopu naznačenu u ugovoru 4,75% preplaćena kamata u iznosu od 2.355,14 EUR, pa je presuđeno kao u izreci pod toč.II. (16)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.
(17)Shodno prethodno navedenom sud nalazi da nije osnovan prigovor tuženika da je konverzijom isplaćen cjelokupni iznos preplate, tj. da je konverzijom priznat iznos veći od potraživanja. Cjelokupno potraživanje tužitelja sa osnova promijene tečaja i osnova promijene kamatne stope iznosi 9.381,07 EUR. (18) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora . (19)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 13.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.
(20)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. (21)Odluka o trošku se temelji na odredbi člk.154 st.2 i čl. 155 ZPP-a. Tužiteljev trošak se odnosi na sastav podnesaka od 11.ožujka 2024.g (tbr.7) 100 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 27.studenog 2024 po 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 500 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR. Sveukupno 900 EUR. Preostali trošak u iznosu od 2.712,50 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.
U [adresa],
dana 13.siječnja 2025.godine
S u d a c
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4
2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović iz Splita, Sukoišanska 43
