REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-1733/2024-7

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80/A protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica i Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 108,48 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 176,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 11. ožujka 2024. godine nastala je šteta na vozilu, marke i model BMW 520D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – ĐĐ vlasnika Ordinacije dentalne medicine iz [adresa], OIB: 67044933112. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 29. ožujka 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248203201196. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Nadalje ističe kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 99/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 4.260,71 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 4.152,23 eura. Razliku od 108,48 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 4.152,23 eura po računu, međutim nije platio iznos od 108,48 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 28. svibnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje (temeljem tuženikovog naloga za isplatu) u iznosu od 108,48 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost te osnovu i visinu te kamatnu stopu. Navodi kako je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu u konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osporava istinitost te vjerodostojnost cjenika tužitelja jer nije potpisan te navodi kako tužitelj isti niti ne koristi. Nadalje navodi kako se vozilo izvornog oštećenika moglo popraviti kod više drugih servisa mjestu i okolnim mjestima u kojima oštećenik ima sjedište, moglo popraviti na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu usluge. Stoga tuženik ustraje u navodima da je cijena sata proizvoljno određena i smatra da je cijena upravo ovakva jer se naknada štete pokušava ostvariti od osiguravajućeg društva. Slijedom svega navedenog, osporava tužbu u cijelosti, te se predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u račun/otpremnicu 99/VP/1 od 18. travnja 2024. (list 9-10 spisa), izvid štete broj: 248203201196 (list 11 spisa), dopis ovdje tuženika upućen Ordinaciji dentalne medicine Ulica Petra pl. Škrleca 11, Velika Godica od 10. svibnja 2024. (list 12 spisa), žalba Ordinacije dentalne medicine Ulica Petra pl. Škrleca, [adresa] upućena ovdje tuženiku (list 13 spisa), izlist plaćanja (list 14 spisa), detalji o transakciji (list 15 spisa), preslika osobne iskaznice na ime ĐĐ (list 16 spisa); Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen između Ordinacije dentalne medicine vl. ĐĐ i ovdje tužitelj od 28. svibnja 2024. (list 17-18 spisa), zajednički dopis ovdje tužitelja i Ordinacije dentalne medicine vl. Boris Božić upućen ovdje tuženiku predmeta: Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. svibnja 2024. (list 19 spisa), e-mail korespondencija od 4. lipnja 2024. (list 20 spisa), e-mail korespondencija (list 35-36 spisa), stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 37-40 spisa), uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila ovdje tuženika iz 2022. (list 72-109 spisa), dopis ovdje tuženika upućen Ordinaciji dentalne medicine vl. Boris Božić predmeta: uputa o radionici za popravak vozila od 19. ožujka 2024. (list 110 -111 spisa), cjenik tužitelja (list 136 spisa).

4. Na ročištu održanom dana 28. studenog 2024. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka ĐĐ, te prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja kao i ostalih predloženih a neizvedenih dokaza radi ekonomičnosti postupka a obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje. Također u konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova.

Također prema odredbi čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prema tome sud nije uzeo u obzir niti navode niti činjenice (pa prema tome niti dokaze) koji su izneseni protivno citiranoj odredbi čl. 461.a ZPP-a.

5. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 108,48 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

7. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost te visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, kao i visina stopa zateznih kamata te tijek istih.

8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i Ordinacija dentalne medicine vl. ĐĐ Božić navedeni Ugovor sklopili 28. svibnja 2024., te je istim Ordinacija dentalne medicine vl. ĐĐ Božić, kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 108,48 eura, a prema računu popravka za štetu br. 99/VP/1 u ukupnom iznosu od 4.260,71 eura i temeljem izvida štete tuženika br. 248203201196.

9. Prema tome oštećenik Ordinacija dentalne medicine vl. ĐĐ ustupila je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a obveza dužnika (osiguranika tuženika) se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelja) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

10. Također iz spisu priloženog izvida štete tuženika razvidan je broj: 248203201196 koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovor o ustupu, a iz računa tužitelja broj: 99/VP/1, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj izvida štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete Ordinacija dentalne medicine vl. ĐĐ prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. O navedenom ustupu tuženik kao dužnik je obaviješten u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 19-20 spisa) te je stoga, prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

11. Također nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja te odgovornosti budući je iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno utvrđeno kako je osiguranik tuženika Ordinacija dentalne medicine vl. ĐĐ prijavio tuženiku nastanak štetnog događaj odnosno prometnu nezgodu od 11. ožujka 2024. po osnovi police kasko osiguranja te je tuženik napravio Izvid štete 29. ožujka 2024. Nadalje u Ponudi od 10. svibnja 2024. izvijestili su osiguranika tuženika kako su utvrdili postojanje njihove obveze za isplatu po odštetnom zahtjevu te su procijenili visinu štete kao ukupnu osigurninu u iznosu od 4.152,23 eura. Prema tome neosnovano i paušalno tuženik osporava pasivnu legitimaciju i nastanka štetnog događaja te odgovornost kada je u mirnom postupku priznao osnovanost odštetnog zahtjeva te je po istom isplatio iznos od 4.152,23 eura a što između stranaka nije niti sporno. U suštini, prema obrazloženim navodima tuženika, sporna je isključivo visina cijene sata rada sukladno kojoj je tužitelj izvršio popravak vozila osiguranika tuženika.

12. Uvidom u Izvid štete broj: 248203201196 utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke BMW 520D, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu Ordinacije dentalne medicine vl. ĐĐ te su u istom pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za zamjenu i to: obloga prednjeg branika, rešetka zraka desnog branik, ublaživač prednjeg gornjeg udara, držač prednjeg desnog nosača, prednji amblem, senzor prednjeg branika, desni far, prednja desna mlaznica, nos mlaznice desnog fara, pokrivka desne mlaznice, desni far za maglu, prednja desna zaštitna zavjesica, desni odstojnik i nastavka prednje desne stranice te je kao dio za popravak navedena bočna prednja desna stranica a pod radno vrijeme popravka za limara je navedeno 5,58 sati a za lakirera 6,20 sati.

13. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: br. 99/VP/1 dana 18. travnja 2024., te je kao valuta plaćanja naveden 3. svibnja 2024. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećeneika ĐĐ kao vlasnika Ordinacije dentalne medicine te da je ukupna cijena popravka 4.260,71 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 5,58 sati a lakirerski radovi 6,2sati, a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 40,00 eura što uvećano za PDV iznosi 50,00 eura po satu rada.

Nadalje također iz Cjenika tužitelja proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 40,00 eura +PDV.

14. Naime, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

15. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, te ujedno slijedom navedenog sud nije provodio prometno (financijskog vještačenja) vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisu Autocentar Agram i Auto Remetinec kako je predložio tuženik u svom odgovoru na tužbu jer isto, obzirom na prethodno navedeno, nije relevantno za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.

16. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 99/VP/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos od 108,48 eura temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

18. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa 99/VP/1 vidljivo da je njegovo dospijeće 3. svibnja 2024. (valuta plaćanja) to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 4. svibnja 2024. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I. Prema tome nije osnovan niti prigovor tuženika na tijek kamata koji je prema ocjeni ovoga suda istaknut paušalno.

19. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj pravilno zatražio stopu zatezne kamate stoga nije osnovan njegov prigovor na istu te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 28. studenog 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 156,25 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 eura (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni troška iznosi 176,16 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada kao niti trošak sastava podneska od 7. listopada 2024. koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 13. siječnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).