Poslovni broj: Us I-2011/2022-34
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužitelja: VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 24, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik JR, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi naknade za tjelesno oštećenje, nakon javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja zajedno s opunomoćenikom Marijom Ivančevom, odvjetnikom u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički&partneri d.o.o. u Zagrebu i opunomoćenika tuženika, dana 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-06/21-01/03368238937, URBROJ: 341-99-05/3- 21-7365 od dana 11. kolovoza 2022. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
i
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tužitelju VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 8.030,89 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-06/21-01/03368238937, URBROJ:
- -
341-99-05/3-21-7365 od dana 11. kolovoza 2022., tužitelj je, u bitnom, naveo da je tuženik, kao i prvostupanjsko upravno tijelo, povrijedio osnovna načela upravnog postupka - načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo zakonitosti, a sve to zbog neutvrđivanja pravog stanja stvari, a na štetu tužitelja. I tuženik i prvostupanjsko tijelo da smatraju kako je tjelesno oštećenje tužitelja u vezi organa oka potrebno odrediti samo na temelju vida, a ne i na temelju stanja vidnog polja. Takvo određenje da je pogrešno iz razloga što se i vidno polje treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i stupnju tjelesnog oštećenja. Tuženik da je toga svjestan, no nikad i nigdje da ne navodi vidno polje prilikom svoje odluke niti obrazlaže zbog čega nije uzelo u obzir stanje vidnog polja iako da tužitelj opetovano (nakon prvostupanjskog postupka) navodi takav propust te ističe da je zbog toga činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno. Vještačenje tužitelja da je bilo nepotpuno i nepravilno te da nije provedeno na način kako je trebalo biti učinjeno u njegovom slučaju. U rješenju da je tako osobno tjelesno oštećenje određeno samo na temelju vida u užem smislu, odnosno "središnje vidne oštrine", lat. Visusa, a da nije uzeto u obzir stanje vidnog polja (VP), odnosno „perifernog vida“. Navedene da su i dijagnoze koje prate oštećenje vida. U rješenju da nisu navedene sljedeće dokazane dijagnoze iz medicinske dokumentacije: POAG-ou (Primarni glaukom otvorenog kuta oba oka) i Subatrophia PNO galaucomatosa o dex (Djelomična glaukomska atrofija papile vidnog živca desno). Obe dijagnoze da su utemeljene na kliničkom pregledu, snimanju tzv. OCT-a i snimkama vidnog polja oba oka, koji da pokazuju oštećenja bazirana na glaukomskoj bolesti i djelomičnom atrofijom vidnog živca kao posljedica iste (bolesti). Tužitelju da mora biti jasno tj. da mu mora biti obrazloženo zbog čega mu stanje vidnog polja nije uzeto u obzir. Međutim, da o tome nema riječi, već da se samo paušalno navodi kako se „ne nalazi osnove za promjenom utvrđene osnove koja je sukladna kriterijima Liste oštećenja organizma“. Predmetna rješenja da ni na koji način ne sadrže potrebna obrazloženja u odnosu na prigovore na nalaz i mišljenje vještaka koje je u tijeku oba postupka iznio tužitelj (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem: U-lll/5472/2012 od dana 4. travnja 2013.). Tuženik da je propustio obrazložiti zbog čega ne dolazi do primjene prigovora tužitelja u tijeku upravnog postupka vezano za stanje njegovog vidnog polja kao tjelesno oštećenje. Stoga, da se predlaže poništiti pobijano rješenje te prihvatiti zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, podredno predmet vratiti tuženiku na ponovno rješavanje uz obvezu tuženika da naknadi troškove ovog postupka tužitelju.
2. Opunomoćenik tužitelja je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da ostaje pri tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužitelj da pobija upravo rješenje tuženika od 11. kolovoza 2022. te da ustraje u provođenju dokaza saslušanjem tužitelja i vještačenjem po vještaku medicine rada i vještaku oftamologu te ostalim dokazima iz tužbe. Nadalje, da Viši vještak specijalista DR u svom očitovanju u bitnome navodi: ”... utvrđeno je tjelesno oštećenje (dalje u tekstu: „TO“) s osnova velikog smanjenja vida oba oka ... 80%. Nije utvrđeno TO s osnova koncentričnog suženja vidnog polja.". Navedeni vještak da nadalje navodi u svom očitovanju kako takvo koncentrično suženje vidnog polja koje je ostvareno kod tužitelja nije predviđeno prema važećoj listi za TO. Takva tvrdnja vještaka odnosno zapravo tuženika, koji da uopće ne provjerava ovakve navode vještaka na kojeg se poziva, da je u cijelosti pogrešna. Naime, upravo suprotno, takvo koncentrično oštećenje vidnog polja da je taksativno navedeno u listi TO (B -osjetilo vida 12 a). Tužitelj da ima rješenje o TO od dana 2. rujna 2021. prema kojem da TO iznosi 80% temeljem oštećenja vida uz obrazloženje: ’’Veliko smanjenje vida oba oka ako je oštećenje
- -
vida boljeg oka 0,4 ili manja...”. Navedene da su mnoge bolesti koje utječu na TO i to npr.: kertatokonus, prisutnost intraokularne leće, cataracta senilis, Degeneratio maculae luteae, Te retinae, Amaurosis. Ono što je apsolutno bitno za istaknuti je da pritom nije navedena dijagnoza Glaukom (POAG) niti oštećenje - suženje vidnog polja kao njegova posljedica. Glaukom da nesporno postoji i da je to vidljivo iz svih nalaza, a da tuženik i njegov vještak to iz nepoznatog razloga stalno ignoriraju. Glaukom da sam po sebi ne mora značiti TO, ali kod tužitelja da isto tako on nesporno za posljedicu ima TO. Upravo to TO da tuženik uporno ignorira i za takvo ignoriranje da ne daje nikakvo obrazloženje. Tuženik da se zapravo postavlja na način da glaukom i njegove posljedice odnosno TO kod tužitelja ne postoje jer da ne postoji glaukom. Iz svega navedenog da je vidljivo da je to početna točka koja je u krivom smjeru odvela tuženika i njegove vještake, ako nije sporno da glaukom postoji. Nadalje, prema listi TO pod ,,B: osjetilo vida“ na koju se poziva tuženik, da tužitelj suprotno njegovom očitovanju ima s te Liste pod točkom 12, koncentrično suženje vidnog polja organskog karaktera pod stavkom ”a” 30 do 21 stupnja to lijevog oka, što daje odnosno za posljedicu ima TO od 50%. Pritom se sudu upire da u listi TO su i napomene uz listu I: ako postoje dva ili više oštećenja predviđenih u ovoj Listi, da se ukupan postotak oštećenja određuje povećanjem najvećeg postotka pojedinačnog oštećenja, i to po 20% za svako daljnje tjelesno oštećenje koje iznosi 50 ili više posto. Kada se to primijeni na slučaj tužitelja, ukupno TO da iznosi 80 +20% = 100 %. Iz navedenog da je jasno kako su tvrdnje tuženika i njegovog vještaka pogrešne i nepravilne. U skladu sa svim prethodno navedenim, da se predlaže sudu da angažira odgovarajućeg vještaka koji će u sudskom postupku utvrditi postoji li kod tužitelja predmetno TO i to vještaka medicine rada i vještaka oftalmologa. U odnosu na dostavljeni vještački nalaz i mišljenje dr. Suzane Konjevoda da tužitelj nema nikakvih primjedbi. U odnosu na podnesak tuženika od dana 22. siječnja 2024. da se istom u cijelosti protivi iz razloga kako slijedi: u odnosu na prigovore koji se odnose na medicinsko vještačenje da je poznato da je glaukom kronična progresivna bolest. Iz dokumentacije da je razvidno da je još 2018. dijagnosticiran glaukom oba oka. Logično je da je tjelesno oštećenje temeljem glaukoma nastalo tijekom godina, ali da je dokazano u nalazima vidnog polja od 30. lipnja 2021. i 7. rujna 2021. U odnosu na navode tuženika sa druge stranice podneska od dana 22. siječnja 2024. da je točno da je tužitelju već utvrđen maksimalni postotak tjelesnog oštećenja 100%, ali da nije točno da tuženik ne može utvrđivati druga tjelesna oštećenja u konkretnom slučaju oštećenja vidnog polja u ovom postupku. Kada bi tuženik u konkretnom ovom slučaju donio ispravno rješenje tada bi pored utvrđenih tjelesnih oštećenja tužitelj imao i oštećenje vida u 100% čime bi ostvarivao i neka druga prava koja su mu u ovom trenutku zbog postupanja tuženika uskraćena (npr. beneficirani radni staž, besplatni auto put...). U odnosu na navode tuženika iz njegovih prethodnih podnesaka, kako u vezi samog vještačenja tako i u vezi s osnovanošću zahtjeva tužitelja da se ističe da je očitovanje tuženika u potpunosti promašeno i na više mjesta samo sebi kontradiktorno, a što da je potvrdio i obrazložio i sam sudski vještak. U odnosu na ostale navode tuženika u vezi s predmetnim zahtjevom tužitelja da se ističe da se odluka u ovoj upravnoj stvari odnosi na dva dijela, prvi dio da je deklaracija u kojem se utvrđuje tjelesno oštećenje, a drugi dio da se odnosi na moguću naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tužitelj da je osporavao i dokazao da je prvi dio osporavanog rješenja (deklaracija) pogrešan i to iz razloga što njegovo tjelesno oštećenje nije na pravilan način utvrđeno. Kao dokaz da je osporavano rješenje u prvom dijelu (deklaracija) pogrešno da se sudu dostavlja na uvid tiskanica tuženika iz koje da jasno proizlazi da se u prvom dijelu deklaracije
- -
utvrđuje postotak tjelesnog oštećenja, a u drugom dijelu te iste deklaracije da se to tjelesno oštećenje precizno razrađuje. Kao potvrdu ovih navoda da tužitelj dostavlja sudu na uvid i dva rješenja iz kojih je vidljivo navedeno precizirano tjelesno oštećenje. Tužitelj da je već u tijeku postupka obrazložio zbog čega je za njegova prava i interese neophodno da se u prvom dijelu osporavanog rješenja utvrdi njegovo tjelesno oštećenje u odnosu na organ vida i s njim povezano oštećenje. Obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka oftamologa da tužitelj ne smatra potrebnim vještačenje po vještaku medicine rada te da odustaje od tog prijedloga. Nadalje, da osporava sve navode tuženika, posebno u dijelu koji se odnosi na tvrdnje da je sudska vještakinja izašla izvan predmeta svog vještačenja te da mu nisu jasne tvrdnje tuženika da njegovo vijeće ili ovopredmetna vještakinja nemaju pravo proizvoljno tumačiti predmetnu Uredbu. Upravo suprotno, da tuženikovo vijeće - proizvoljno i suprotni samoj Uredbi, odnosno njenoj svrsi tumači tužiteljevo tjelesno oštećenje. Sudska vještakinja da je jasno i detaljno, a u konačnici i pravilno obrazložila koje tjelesno oštećenje tužitelj ima i detaljno ga specificirala. Tužitelj da smatra da ima i veće tjelesno oštećenje nego što mu je sudska vještakinja odredila, ali radi ekonomičnosti i svrsishodnosti ovog postupka da ga neće dalje osporavati.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. S obzirom na navode tužitelja, da je zatraženo očitovanje višeg vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-06/21-01/7161, URBROJ: 426- 04-03/40-23-10 od dana 7. ožujka 2023., koji da argumentirano iznosi zbog čega ne nalazi osnove za promjenom ocjene utvrđene u nalazu i mišljenju od dana 8. lipnja 2022. Budući da su vijeća vještaka Zavoda za vještačenje oba stupnja na temelju cjelokupne dostavljene medicinske dokumentacije suglasna, kako u pogledu svakog pojedinog tjelesnog oštećenja, datuma i uzroka njihova nastanka, tako i u pogledu ukupnog postotka tjelesnog oštećenja tužitelja (100%), a sukladno članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19 i 94/21, u daljnjem tekstu: ZOMO) i Listi oštećenja organizma-LIsta I Iz Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 67/17, 56/18 i 16/22, u daljnjem tekstu: Uredba) to da smatra da nema osnove za uvažavanje tužbenih navoda i za donošenje drugačijeg rješenja u predmetnom upravnom postupku. Vezano uz zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, pozivom na odredbu čl. 61. st. 2. ZOMO-a, naveo je da su vijeća vještaka Zavoda za vještačenje oba stupnja suglasna da su tužiteljeva tjelesna oštećenja nastala kao posljedica bolesti, stoga da nema osnove da se udovolji zahtjevu tužitelja. Ujedno se napominje da je za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu i profesionalne bolesti radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja isključivo nadležno tijelo - Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, koje da je stajalište potvrđeno u nizu prvostupanjskih presuda Upravnog suda (presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 Uslmio-85/18-7 od dana 10. rujna 2018., presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-1811/22-5 od dana 24. listopada 2022.), kao i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj: Usž-1553/16-2 od dana 31. kolovoza 2016., poslovni broj: Usž-3993/2022-2 od dana 8. studenoga 2022., poslovni broj: Usž-2973/22-2 od dana 15. veljače 2023.), a dokaze o tome da tužitelj nije priložio. Predmetni postupak vještačenja da je proveden u skladu s mjerodavnim odredbama ZOMO-a i Uredbe. Slijedom navedenog, da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.
- -
4. Opunomoćenik tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja, a što se tiče provođenja dokaza putem vještačenja ovlaštenih sudskih vještaka oftamologa odnosno medicine rada, da odluku prepušta sudu. Nadalje, da ostaje kod navoda iznesenih u očitovanju Sektora za vještačenje od dana 18. siječnja 2024.m odnosno podneska tuženika od dana 22. siječnja 2024. Što se tiče nalaza i mišljenja, odnosno dopune nalaza i mišljenja sudske vještakinje Suzane Konjevoda da na isto ima primjedbe u smislu da je vještakinja izašla izvan okvira vještačenja za koje da je angažirana te da je u svom vještvu ona tumačila Listu oštećenja organizma i koliko bi bilo dobro ili ne bi bilo dobro i što bi bilo pravično ili što ne bi bilo pravično, a da je tome tako da citira dio vještva: "apsurdno je da tužitelj koji ime očigledno visoki stupanj oštećenja oba oka (90 i 50%) ne ostvaruje prema Vijeću prava iz Liste jer nema oštećenja na oba oka 50 obostrano ili 90 obostrano". Naime, tako to predviđa Lista oštećenja organizma koju niti sudska vještakinja, a niti ovlašteni vještaci Zavoda ne mogu proizvoljno tumačiti.
5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-06/21-01/03368238937, URBROJ: 341-99-05/3- 21-7365 od dana 11. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-06/21-01/03368238937, URBROJ: 341-18-05/3-21-35349 od dana 10. rujna 2021., a kojim rješenjem je VR, ovdje tužitelju, utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% i odbijen je tužiteljev zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku oftalmologu.
7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
10. Odredbom čl. 61. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti i to prema Listi oštećenja organizma (skraćeno: LOO) koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 67/17 i 56/18, dalje: Uredbe).
11. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 141-06/21-01/03368238937 utvrđeno je: da je zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnesen dana 20. srpnja 2021.; da je tužitelju rješenjem Područne službe u Splitu, broj: 241877 od dana 12. svibnja 2010. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja ukupno od 100%; da je prvostupanjsko upravno rješenje doneseno na temelju
- -
Nalaza i mišljenja vijeća ovlaštenog vještaka Područne službe u Splitu, broj: 18/10/2188 od dana 12. svibnja 2010. prema kojem kod osiguranika postoji tjelesno oštećenje prema članku 56. ZOMO-a i to: - 50 % prema odjeljku IIB, točki 8. Liste tjelesnih oštećenja iz čl. 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja (NN 162/98) koje da je nastalo dana 17. studenog 2009. zbog bolesti, - 30 % prema odjeljku VIII, točki 1A Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 13. prosinca 2009. zbog bolesti, - 30% prema odjeljku VIII, točki 1A Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 13. prosinca 2009. zbog bolesti, - 30 % prema odjeljku VIII, točki 1B Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 13. prosinca 2009. zbog bolesti, - 30 % prema odjeljku VIII, točki 1B Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 13. prosinca 2009. zbog bolesti, - 40 % prema odjeljku VIIB, točki 17 Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 4. svibnja 2010. zbog bolesti; da je povodom ponovnog zahtjeva osiguranik upućen na pregled vještaku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu radi utvrđivanja i ocjene postotka tjelesnog oštećenja; da je prema novom Nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Splitu, broj: 645053 od dana 2. rujna 2021. utvrđeno da kod osiguranika postoji tjelesno prema odredbi čl. 61. st. 2. ZOMO-a i to: - 80 % prema broju poglavlja/potpoglavlja/skupine u Uredbi o metodologijama vještačenja, Listi oštećenja organizma - Lista I. (Narodne novine, br. 153/2014), ll-B-8, razina 3, koje je nastalo dana 2. rujna 2021. zbog bolesti, - 30 % prema odjeljku VIII, točki 1A Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 13. prosinca 2009. zbog bolesti, - 30 % prema odjeljku VIII, točki 1A Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 13. prosinca 2009. zbog bolesti, - 30 % prema odjeljku VIII, točki 1B Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 13. prosinca 2009. zbog bolesti, - 30% prema odjeljku VIII, točki 1B Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 13. prosinca 2009. zbog bolesti, - 40 % prema odjeljku VIIB, točki 17. Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo dana 4. svibnja 2010. zbog bolesti te da, prema Uredbi o metodologijama vještačenja, Listi oštećenja organizma - Lista I, ukupni postotak tjelesnog oštećenja iznosi 100 %, isto da se ne odnosi na donje ekstremitete; da je temeljem navedenog doneseno prvostupanjsko upravno rješenje.
12. Povodom tužiteljeve žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 775382, KLASA: 141-06/21-01/7161, URBROJ: 426-04-03/40-22-7 od dana 8. lipnja 2022., u kojem je navedeno da je tužitelju na zadnjem vještačenju dana 26. veljače 2016. priznato tjelesno oštećenje 60%. Vijeće vještaka da je dana 2. rujna 2021. utvrdilo da radi velikog smanjenja vida na oba oka postoji tjelesno oštećenje 80% prema poglavlju IIB točka 8 LOO, od dana 2. rujna 2021., uzrok da je bolest. Na donje ekstremitete 0%. Iz priložene medicinske dokumentacije da je vidljivo da je žalitelj slabovidna osoba, pod kontrolom oftalmologa zbog keratokonusa, miopije, pseudofakije desnog oka nakon operacije katarakte 2018. te katarakte lijevog oka. Prije deset godine da je zadobio udarac u desno oko, radi traumatske retinalne rupture liječen laserom. Prema zadnjem nalazu oftalmologa od dana 7. rujna 2021. VOD=BPPO; VOS=0,25. U komorbiditetu kronični vertebralni sindrom na bazi degenerativnih promjena vratne i slabinske kralježnice kralježnice. Funkcijske Rtg snimke (29.12.2009.) da bilježe ograničenu pokretljivost DVS-a C4/C5 i C6/C7, te L4/L5 i L5/S1. U postupku po žalbi, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, da se ne nalazi osnove za promjenom utvrđene
- -
ocjene koja je sukladna kriterijima Liste oštećenja organizma; temeljem navedenog da je doneseno osporeno rješenje tuženika.
13. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo dokaz medicinskim vještačenjem po prof. prim. dr. sc. Suzani Konjevoda, dr. med., spec. oftalmologu, stalnoj sudskoj vještakinji za oftalmologiju, a sve na sporne okolnosti postoji li kod tužitelja na dan 2. rujna 2022. (kada je donesen Nalaz i mišljenje u prvostupanjskom upravnom postupku) gubitak, trajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, odnosno postoji li kod tužitelja oštećenje organizma (ako postoji koje i u kojem postotku) sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) i Liste oštećenja organizma (skraćeno: LOO) koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine", br. 67/17, 56/18 i 16/22, dalje: Uredbe) posebno vodeći računa o pitanjima koja postavlja tužitelj, a tiču se oštećenja vidnog polja koje da nije uzeto u obzir, "periferni vid", koncentričnog suženje vida organskog karaktera, dijagnoze glaukoma koju da tuženik ignorira kao i toga ako postoje dva ili više oštećenja da se ukupan postotak oštećenja određuje povećanjem najvećeg postotka pojedinačnog oštećenja (sukladno navodima sa zapisnika od dana 21. travnja 2023.) kao i koje su točno bolesti koje su uzrokovale tjelesna oštećenja.
14. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 21. studenog 2023. prof. prim. dr. sc. Suzana Konjevoda, dr. med., spec. oftalmolog, stalna sudska vještakinja za oftalmologiju, nakon analize spisu tuženog tijela priležeće medicinske (i ostale) dokumentacije tužitelja te onog što proizlazi iz Nalaza i mišljenja pribavljenih u upravnom postupku, a što je sve detaljno obrazloženo, navela je mišljenje i zaključak u kojem, u bitnom, ističe da je iz priložene medicinske dokumentacije i to spec. oftalmoloških nalaza/otpusnih pisama od 03.12.2018, 04.12.2018, 15.12.2018, 24.06.2021, 30.06.2021. i 07.09.2021. (Klinike za očne bolesti KBC Split i KBC Zagreb, kao i Specijalne bolnice za oftalmologiju - Klinika Svjetlost PJ Split) nesporno da tužitelj ima utvrđene sljedeće dijagnoze: Keratokonus oba oka, Pseudofakija d. oka (prisutnost intraokularne leće), Mrena lijevog oka, Degeneracija makule i stražnjeg pola (oba oka), Epiretinalna membrana 1. oka, Miopia (kratkovidnost) oba oka, Kronični glaukom (oba oka), Glaukomska atrofija vidnog živca d. oka, Stanje nakon rupture mrežnice desnog oka i izljeva krvi u oko. Za napomenuti je da nisu u svim nalazima nabrojene dijagnoze navedene u uvijek istovjetnom izričaju (terminologiji i redoslijedu). U dokumentaciji da su priložene snimke vidnih polja, a u nalazima da su njihovi opisi. U priloženom Nalazu i mišljenju o oštećenju organizma - tjelesnom oštećenju izrađenom od Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u prvostupanjskom postupku dana 1. rujna 2021., kao i u drugostupanjskom postupku dana 8. lipnja 2022. u stavku 4. ’’Anamneza” da ne navodi da se tužitelj liječio od glaukoma. U stavku 9. ’’Dijagnoze“ da nije naveden glaukom niti glaukomska atrofija vidnog živca desnog oka. Isto tako da iste nisu navedene u stavku 1. ’’Dijagnoze iz općeg dijela sukladno utjecaju....” ni kao glavne dijagnoze ni kao one koje utječu na oštećenje organizma (OO). U prvostupanjskom postupku u stavku 2. ’’Oštećenja iz Liste oštećenja organizma (dalje Liste) Nalaza i mišljenja o oštećenju organizma -tjelesnom oštećenju da je uvršteno samo oštećenje iz poglavlja II-B-8 u iznosu 80%, a da nije navedeno oštećenje temeljem oštećenja vidnog polja. U drugostupanjskom postupku u stavku 6. ’’Dijagnoze” da se ponovo ne spominje glaukom ni glaukomska atrofija vidnog
- -
živca, odnosno da uopće ponovo nije uzet u obzir glaukom i njegove posljedice na oštećenje vidnog polja kod tužitelja kao osnovica postojećeg TO. Tužitelj da u svim nalazima ima slijedeću vidnu oštrinu i to: Desno oko: BPPO (broji prste pred okom) pa do BP na 3 metra s kontaktnom lećom Lijevo oko: s kontaktnom lećom od -10,0 = 0,25. Navedene vidne oštrine da predstavljaju trajna oštećenja kao posljedica navedenih bolesti/dijagnoza i daju tjelesno oštećenje od 80 % prema Uredbi o metodologiji vještačena (NN 67/17 i 56/18) u listi oštećenja organizma B-8. Nalazi vidnih polja (VP) (u nalazima od 30.06.2021 i 07.09.2021.) da opisuju promjene u vidnim poljima detaljno citirane u prvom dijelu njezinog vještačenja. Sažeto: VP desnog oka da je u cijelosti vrlo suženo s ostatnim manim središnjim dijelom unutar cca. 5 stupnjeva. VP da je nepravilno koncentrično suženo u smislu da suženje seže od 30 do 10 stupnjeva i jednom depresijom do 5 stupnjeva. Uz to u nalazu od dana 24. lipnja 2021. da su navedene i kvantitativne vrijednosti oštećenja/deficita VP, i to desno oko 24,5 dB, a lijevo oko 17,4 dB. Navedene kvantitativne vrijednosti da prikazuju numerički općenito visinu oštećenja bez obzira na oblik i položaj oštećenja, a same vrijednosti da su vrlo visoke i da time predstavljaju opsežno oštećenje. Sa stručnog aspekta ove numeričke vrijednosti da su vrlo važne jer da predstavljaju potvrdu visinu i opseg oštećenja. Iz dokumentacije da je izvidno da se tužitelj liječi od glaukoma i da se kod njega razvio dosta progresivni oblik bolesti koji da je rezultirao ozbiljnim oštećenjem vidnih polja oba oka. Navedene promijene VP oba oka da su posljedica glaukomske bolesti i jače su izražene desno, gdje je praktični gubitak VP uz ostati otočić središnje, a lijevo je VP koncentrično (prstenasto) suženo. Navedena oštećenja VP da su posljedica glaukomske bolesti koja da se javlja obostrano, a da je uredno liječena, ali bolest da je nažalost kronične i progresivne naravi. Progresija bolesti da je izrazito individualna imultifaktorijalno uvjetovana. Sama bolest da nema istu ekspresiju na oba oka, tako da je u ovom slučaju oštećenje više izraženo desno, a manje lijevo, odnosno da nisu simetrična. Kako se u Uredbi (NN 67/17 i 56/18) u Listi oštećenja organizma, osjetilo vida B, poglavlju 12. oštećenje promatra kao da su oba oka jednako oštećena (’’koncentrično suženje vidnog polja oba oka organskog karaktera”) da je objedinila oštećenja koja bi pojedinačno za desno oko bila: ”c) 10 i ispod 10 stupanj 90%”, a za lijevo oko” a) 30 do 21 stupanj...50%”. Objedinjeno bi matematički prema srednjoj vrijednosti tjelesno oštećenje iznosilo 70%, ali da takvo oštećenje ne postoji u Listi pa je stoga najbliže oštećenje 60%, iako je to izvjesno umanjenje na štetu tužitelja. Stoga da cijeni da objedinjeno tužitelj ima (najmanje) tjelesno oštećenje i to koncentrično suženje vidnog polja organskog karaktera prema poglavlju B-12 b u iznosu od 60%. Mišljenja da je da kod tužitelja nije ispravno određen postotak tjelesnog oštećenja (TO) jer u oba postupka vještaci Zavoda nisu u obzir uzeli dijagnoze Glaukoma (oba oka) kao i glaukomske atrofije vidnog živca desnog oka. Isto tako da nisu uzete u obzir činjenice da se tužitelj liječi od njega uzimanjem lijekova. Uz to da su zanemareni nalazi VP kao i slikovni materijal vidnih polja. Tužitelju da je ispravno određeno TO prema Uredbi (NN 67/17 i 56/18) temeljem poglavlja B-8 (veliko smanjenje vida oba oka...) u iznosu od 80%, ali da je izostavljeno oštećenje vida temeljem poglavlja B-12-c (koncentrično suženje vidnog polja...) koje bi trebalo biti minimum 60%. Prema Uredbi i Napomenama uz Listu prema stavku 1. “Način određivanja ukupnog postotka oštećenja organizma” da je propisano: „povećanje najvećeg postotka pojedinačnog oštećenja, i to po 20% za svako tjelesno oštećenje koje iznosi 50 ili više posto.” da je potrebno i korigirati ukupno oštećenje. Na taj način oštećenje vida - veliko smanjenje vida iznosi 80% (B - 8), a slijedeće je suženje vidnog polja 20% (B-12 b) (umanjeno prema određenju
- -
ukupnog postotka). Ukupno bi stoga za organ vida objedinjeno TO kod tužitelja iznosilo 100% ( 80%+20%).
15. U dopuni svojeg pisanog nalaza i mišljenja od dana 10. listopada 2024. prof. prim. dr. sc. Suzana Konjevoda, dr. med., spec. oftalmolog, stalna sudska vještakinja za oftalmologiju, odgovarajući na prigovore koje je tuženik iznio u podnesku od dana 22. siječnja 2024. i u očitovanju Sektora za vještačenje od dana 18. siječnja 2024., u bitnom, je navela da u cijelosti ostaje pri svom dosadašnjem mišljenju. U očitovanju Vijeća viših vještaka Sektora za vještačenje od dana 18. siječnja 2024. da se navodi: ’’suglasan je sa navodom sudskog vještaka da se oštećenje vidnog polja ocjenjuje u situaciji kada je koncentrično suženo vidno polje oba oka. Suglasan da je i s navodom da je oštećenje vidnog polja kod tužitelja jače izraženo na desnom oku u odnosu na lijevo. Nije sporno da žalitelj ima oštećenje vidnog polja, no da sam sudski vještak navodi ...za desno oko... 90%, a za lijevo oko 50%”)“. U odnosu na isto da se očituje na način da je samo vijeće viših vještaka suglasno da postoji oštećenje vidnog polja oba oka više desno. Za napomenuti je da je iz nalaza, odnosno medicinske dokumentacije, izvidno to koncentrično suženje oba oka i to da je nesporno. Desno da je skoro potpuno suženo, a lijevo prstenasto odnosno koncentrično (nalaz KBC Split iz prosinca 2020.). Dakle, samo vijeće vještaka da je suglasno da postoji oštećenje vidnog polja oba oka koje da je koncentričnog oblika i da je ono organskog karaktera. Vijeće taksativno navodi da postotak oštećenja za svako oko posebno i izrijekom se ne protivi određenom postotku oštećenja vidnog polja koje da za desno oko iznosi 90%, a za lijevo 50%. Vijeće viših vještaka navodi da se nalazima iz lipnja 2021. i rujna 2021. izrijekom ne spominje glaukom pa da bi se prema njima moglo zaključiti da nije postojao u tužitelja. Isto tako da se navode da se ne spominje 2012. U odnosu na navedeno da se očituje na način da kod tužitelja nije jasno određen glaukom i da je to neprijeporno. Međutim, da je potrebno znati da tužitelj boluje i od keratokonusa oba oka visokog stupnja, pa iako se često kontrolirao kod oftalmologa, samo postojanje keratokonusa sa središnjim zamućenjem rožnice da otežava pravovremeno otkrivanje glaukoma, koji da se već tada očigledno razvijao. Izdvajanje nalaza iz lipnja i rujna 2021. u kojima se glaukom ne spominje kao da nije postojao da je grubo iskrivljivanje oftalmoloških nalaza jer da se baš u oba nalaza spominju svi elementi postojanja glaukomske bolesti. To dasu: blijede papile vidnih živaca, ekskavacije (udubljenja vidnih živaca koja da se opisuju brojčanim omjerom oznakama c/d i koje da pokazuju morfološko oštećenje vidnih živaca glaukomskog karaktera. Uz to da su u tim nalazima opisi vidnih polja oba oka, koji da uz to imaju i kvantitativnu mjeru oštećenja koja da se izražava slovima MP. Sve navedeno da pokazuje ozbiljno glaukomsko oštećenje vidnih živaca oba oka koje da se iskazuje koncentričnim suženjima vidnih polja. Vijeće viših vještaka da nije suglasno s dijelom nalaza i mišljenja u kojem se navodi da bi objedinjeno matematički prema srednjoj vrijednosti tjelesno oštećenje iznosilo 70%, već prema definiranim kriterijima, a koje glasi „koncentrično suženo vidno polje oba oka”. Na navedeno da se očituje da Viječe u svom stavu izražava kontradikciju da se ne slaže s mišljenjem vještaka koji tvrdi da postoji koncentrično oštećenje vidnog polja oba, a ranije da su se suglasili da oštećenje postoji na oba oka, a potom da citiraju važeću “Listu OO” gdje da se spominje koncentrično oštećenje vidnog polja oba oka. Za Vijeće da je očigledno prijeporno da tužitelj nema simetrična oštećenja vidnih polja oba oka u omjerima postotka jer da desno ima oštećenje od 90%, a lijevo od 50% koja da ne spadaju u istu kategorija raspona oštećenja. Naime u točci 12. Liste OO da je navedeno: ’’Koncentrično suženje vidnog polja organskog karaktera, stavak a) 30 do 21 stupanj ...50%; stavak b) 20 do 11 stupanj ..60%; stavak c) 10 i ispod 10
- -
stupanj...90%”. Ovdje da tužitelj na desno oko ima oštećenje koje bi spadalo u stavak ”c”, a na lijevom koje bi spadalo u stavak ”a”. Nerijetko da pacijenti imaju baš ovakvu situaciju da imaju različite postotke oštećenja oba oka, odnosno da ono bude na jednom više, a na drugom manje ispoljeno, ali da to ne znači da zbog toga nemaju nikakva prava temeljem tih oštećenja. Apsurdno da je da tužitelj koji ima očigledno visoki stupanj oštećenja oba oka (90% i 50%) ne ostvaruje prema Vijeću prava iz Liste jer da nema oštećenja na oba oka od 50% obostrano ili 90 % obostrano. Stoga da je jedino ispravno da zbog toga što u naravi ljudi gledaju s oba oka, da se izračuna oštećenje koje bi prostorno obuhvatilo istovremeno vidno polje oba oka. Kako je desno oštećeno 90%, a lijevo 50% to da bi iznosilo 70% na oba oka. Kako u Listi nije predviđeno oštećenje vidnih polja od 70%, da bi najbliža vrijednost bila 60%, a to da je u Listi označeno pod 12 b). Uostalom, da Lista i navodi: “koncentrično suženje vidnog polja oba oka...”. Nigdje u Listi da nije izrijekom navedeno da bi takav izračun bio protivan, da se ne spominje izrijekom “matematički srednja vrijednost”, ali da zato postoji mogućnost diskrecijskog ocjenjivanja pripadajućeg oštećenja koja da stvarno postoje. Oštećenja da postoje i da su ona trajna, stoga da ih je nužno uklopiti u tablicu kriterija, u protivnom da tužitelj, a i svaka osoba u sličnoj situaciji, gubi prava koja mu pripadaju. Vijeće vještaka da navodi: ”da se ne ocjenjuje dijagnoza već zaostali trajan funkcionalni deficit. U svom nalazu i mišljenju da je procijenila i interpretirala zaostali trajni funkcionalni deficit koji da je posljedica glaukomske bolesti, a koji da je detaljno na više mjesta opisan u nalazima. U podnesku tužitelja (HZZMO od 22.1.2024.) da se navodi i da u dostavljenom nalazu stalne sudske vještakinje nije utvrđen datum nastanka novog tjelesnog oštećenja na što da se očituje na način da se iz dokumentacije ne može točno utvrditi nastanak novog tjelesnog oštećenja, odnosno oštećenja vidnih polja kao posljedica glaukomske bolesti jer da se radi o bolesti koja se postupno razvija, a ne o ozljedi. Međutim, zato da se pragmatično može smatrati da je vrijeme otkrivanja oštećenja vidnih polja i vidnih živaca u sklopu glaukomske bolesti, kao i samo njeno dijagnosticiranje, ujedno i vrijeme nastanka oštećenja. To da je bilo u prosincu 2020. Citat iz njezinog vještva: ’’Nalaz Vidnog polja (VP) od 12/2020. Iz KBC Split desno MD 24 skoro potpuni gubitak, lijevo MD 1.6, prstenasti relativni skotom i depresija. Nalaz 02.07.2020. KBC Zagreb dijagnoza keratokonus oba oka, pseudophakia desnoga oka ERM desnoga oka, atrofija vidnog živca desnoiga oka, kronični glaukom. Fundus desno optički disk eskaviran i bljed c/d oko 0.8-0.9 u donje dijelu makule ERM, u gornjem dijelu temporalnom kvadrantu ekvatorijalna potkovasta ruptura okružena ožiljkom od FKG, ostala retina prileži, lijevo nakošen optički disk, retina prileži, makula b.o. periferija bez prijetećih ruptura”. Naznake da tužitelj ima probleme s glaukomom bile su već i ranije u nalazu iz KBC Split, dnevne bolnice od 2.12.2018. kada je u terapiji imao lijek ”Xalacom”, koji da je lijek za glaukom. Oštećenja vidnih polja da je već ranije postojali, jer da ne nastaju ’’preko noći”, već postupno kao posljedica glaukoma, ali da još nisu bila dokazana. Međutim, kako je tek u prosincu 2020. detaljno opisano glaukomsko oštećenje vidnih polja, to vrijeme da se može smatrati i vremenom nastanka njihovih oštećenja.
16. Naime, ovaj Sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Suzane Konjevoda, dr. med., spec. oftalmologa, stalne sudske vještakinje za oftalmologiju, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke, s obzirom da je vještakinja osoba kojoj je povjereno vještačenje uže specijalnosti (oftalmologija) u odnosu na ovlaštene vještake upravnih tijela, budući je njezino vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima kao i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu
- -
upravnog tijela te budući je sačinila Nalaz i mišljenje dajući podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje te da je u dopuni nalaza i mišljenja otklonila sve primjedbe koje je iznio tuženik u podnesku od dana 22. siječnja 2024. i u očitovanju Sektora za vještačenje od dana 18. siječnja 2024.
17. Ovdje valja posebno istaknuti da je stalna sudska vještakinja prof. prim. dr. sc. Suzana Konjevoda, dr. med., spec. oftalmolog, stalna sudska vještakinja za oftalmologiju mišljenja da kod tužitelja nije ispravno određen postotak tjelesnog oštećenja (TO) jer u oba postupka vještaci Zavoda nisu u obzir uzeli dijagnoze Glaukoma (oba oka) kao i glaukomske atrofije vidnog živca desnog oka. Isto tako da nisu uzete u obzir činjenice da se tužitelj liječi od njega uzimanjem lijekova. Uz to da su zanemareni nalazi VP kao i slikovni materijal vidnih polja. Tužitelju da je ispravno određeno TO prema Uredbi (NN 67/17 i 56/18) temeljem poglavlja B-8 (veliko smanjenje vida oba oka...) u iznosu od 80%, ali da je izostavljeno oštećenje vida temeljem poglavlja B-12-c (koncentrično suženje vidnog polja...) koje bi trebalo biti minimum 60% na način kako to sudska vještakinja detaljno obrazlaže u svojem pisanom nalazu i mišljenju te dopuni istog, a čime je dovedeno u sumnju pravilno utvrđenje tijela vještačenja pribavljenih u prvostupanjskom i drugostupanjskom tijelu vještačenja, a niti su uzeti u obzir prigovori koje je u tom smislu tužitelj iznio u žalbi.
18. Slijedom navedenog, razvidno je da Vijeće vještaka u drugostupanjskom postupku u tom dijelu nije dovoljno cijenilo i analiziralo priloženu medicinsku (i drugu) dokumentaciju osobito jer su zanemareni nalazi VP kao i slikovni materijal vidnih polja kako to ističe sudska vještakinja za oftalmologiju, a niti su uzeli u obzir dijagnoze Glaukoma (oba oka) kao i glaukomske atrofije vidnog živca desnog oka, stoga navedeno vještvo, sačinjeno u drugostupanjskom upravnom postupku, nije u tom dijelu potpuno, jasno i dovoljno obrazloženo, jer ne sadržava sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilne odluke.
19. S obzirom na stanje spisa upravnog tijela te sadržaj obrazloženja, po ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika ne sadrži sve (obrazložene i jasne) razloge rješavanja upravne stvari u pogledu ocjene uzroka utvrđenog tjelesnog oštećenja kod tužitelja, a na koji način je u konkretnom slučaju povrijeđena odredba čl. 98. st. 5. u vezi s odredbom čl. 120. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).
20. Stoga, budući da osporeno rješenje tuženika nije zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti rješenje tuženika te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude.
21. U ponovnom postupku tuženik je dužan pribaviti novi Nalaz i mišljenje od nadležnog tijela vještačenja u kojem će se, na pravilan način ocijeniti cjelokupna medicinska (i druga) dokumentacija (nalazi VP kao i slikovni materijal vidnih polja te postojanje dijagnoze Glaukoma-oba oka i glaukomske atrofije vidnog živca desnog oka) te će se posebno uzeti u obzir nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Suzane Konjevoda, dr. med., spec. oftalmologa, stalne sudske vještakinje za oftalmologiju te dopuna istog, koji su pribavljeni u ovom upravnom sporu, a sve to pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
22. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na
- -
ime sastava tužbe te zastupanja na ročištima dana 25. studenog 2022., 16. prosinca 2022., 21. travnja 2023., 16. veljače 2024. i 12. prosinca 2024. za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura (dakle 6.000,00 eura) sve uvećano za PDV od 25% (1.500,00 eura), što ukupno iznosi 7.500,00 eura, što je uvećano za troškove provedenog oftalmološkog vještačenja u iznosu od 530,89 eura, a što sveukupno iznosi 8.030,89 eura, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4. ZUS-a, riješeno kao u izreci.
U Splitu, 13. siječnja 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 24
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II 141-06/21- 01/03368238937
- u spis
