Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-69/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik DR, odvjetnik u [obrt] u [adresa], protiv tuženika [naziv], [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica SN, mag. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-979/2020-32 od 25. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-979/2020-32 od 25. studenoga 2021.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 63.173,83 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice. Potražuje žalbeni trošak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer pobijana odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatu razlike plaće s osnove dodatka na plaću zbog uvjeta rada koji su tužiteljici bili isplaćivani u visini od 14 %, odnosno 17 %, a trebali su bili isplaćivani u iznosu od 20 %, odnosno od 1. rujna 2019. u visini od 23 %, a sve temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Kolektivni ugovor), s obzirom da je tužiteljica kod tuženika u utuženom razdoblju obavljala poslove za potrebe hitnog prijema.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da tužiteljica nema nikakvu pravnu osnovu za veću plaću, odnosno da je neosnovano potraživanje tužiteljice za isplatu dodatka prema većem koeficijentu.
8. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je u postupku utvrđeno da je ona više od pola radnog vremena obavljala poslove na hitnom prijemu tuženika, slijedom čega bi joj trebao biti obračunat dodatak na plaću od 20 %, odnosno od 1. rujna 2019. od 23 %.
9. Iz stanja spisa i žalbenih navoda tužiteljice proizlazi da u ovom predmetu nije sporno:
- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara,
- da je tužiteljica djelatnik Odjela za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom,
- da tužiteljica dio radnog vremena radi u centralnom dijagnostičkom laboratoriju, a veći dio radnog vremena radi u ambulantama na hitnom prijemu pacijenata dječje i odrasle ambulante gdje nije ustrojen Objedinjeni hitni bolnički prijem.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica nema pravo na utuženi dodatak prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 29/18, dalje u tekstu: KU) te Dodatka II. KU (Narodne novine br. 92/19) koji definira popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste.
11. Odredbom članka 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 propisani su dodaci na plaću za pojedina radna mjesta te je tako u dijelu "radna mjesta II., III., i IV. vrste toč. II određen dodatak na plaću od 20% za zdravstvene radnike koji rade u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, a taj dodatak od 1. rujna 2019. iznosi 23% (Narodne novine br. 92/19).
12. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao djelatnik na Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom, dakle da nije djelatnik Odjela za hitni prijem nego dio radnog vremena faktički radi u centralnom dijagnostičkom laboratoriju, a veći dio radnog vremena radi u ambulantama na hitnom prijemu pacijenata dječje i odrasle ambulante gdje nije ustrojen Objedinjeni hitni bolnički prijem, tužiteljica po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema pravo na isplatu traženih dodataka ni po osnovi obavljanja faktičnog rada.
13 Okolnost da tužiteljica faktički dio vremena radi na hitnom prijemu na daje tužiteljici pravo na isplatu dodatka prema odredbi čl. 57 KU/13 i čl. 55. KU/18.
14. Naime, nužno je praviti razliku između stalne prisutnosti na Odjelu hitnog bolničkog prijema, Hitne službe poslova koji se obavljaju za potrebe Hitne službe, Hitnog bolničkog prijema. Bolnica je složeni kompleks koji funkcionira kao jedno jedinstveno tijelo. U svojoj naravi tužiteljica je obavljala poslove u funkciji dijagnostike, koje poslove obavljaju i drugi zaposlenici bolničkog sustava, ali ni jedan od tih zaposlenika nije zaposlenik i neposredni djelatnik prijema. Nužno je praviti razliku između osobe koje rade neposredno na hitnom prijemu, od onih koji ne rade isključivo na hitnom prijemu nego faktički dio radnog vremena rade u funkciji hitnog prijema, što je sud prvog stupnja pravilno cijenio. Posljedično tome je i odbijanje zahtjeva za isplatu dodatka od 20% odnosno 23%, jer taj dodatak pripada samo onim osobama koje su neposredno zaposlene na hitnom prijemu i time izloženi povećanom riziku. Ovaj dodatak ne može pripadati i isplaćivati se osobama koje su u funkciji prijema, jer bi u tom slučaju to bio jako veliki broj i za to ne bi bilo opravdanja niti je to bio smisao i cilj isplate dodatka od 20% odnosno 23% utvrđen Uredbom odnosno Kolektivnim ugovorom, što je sud prvog stupnja pravilno cijenio.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. ZPP-a, time što tužiteljica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost odluke o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.
16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
17. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP-a).
U Zagrebu, 13. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
