Poslovni broj: Us I-1784/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica HD, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi privremene nesposobnosti za rad, nakon održane javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-502-04/23-01/37, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od dana 31. svibnja 2023.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-04/22-01/04, URBROJ: 338-17-02-01-23- 06 od dana 2. veljače 2023.

III Tužitelju OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od dana 3. rujna 2018. nadalje pod šifrom prema MKB-u: F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, da tužitelju OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.307,80 €, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima. V U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-502-04/23-01/37, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od dana 31. svibnja 2023. tužitelj je, osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-04/22-01/04, URBROJ: 338-17-02-01-23-06 od dana 2. veljače 2023., u bitnom, naveo da se pobijano drugostupanjsko upravno rješenje, kao i prvostupanjsko, temelji na zaključku da PTSP koji je kod osiguranika - tužitelja utvrđen pravomoćnom odlukom upravnog tijela nije isključivi, jedini, neposredni niti dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad te da 20 postotno oštećenje organizma temeljem PTSP-a u pravilu niti ne uzrokuje privremenu nesposobnost za rad pa da je sukladno tome tužitelj odbijen u zahtjevu za naknadu plaće u 100 postotnom iznosu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu. Takvi zaključci prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela da su neosnovani i da se temelje na paušalnom liječničkom nalazu i mišljenju liječnika specijalista koji da rade za tijelo koje je donijelo drugostupanjsko, ali i prvostupanjsko rješenje pa da takve nalaze tužitelj smatra pristranim i neosnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo da je u tijeku postupka od tužitelja zatražilo njegov ratni put iz kojeg da je razvidno da je on organizirano sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, odnosno situacijama opasnim po njegov život, što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Također, da je razvidno, ukoliko se s ratnim putem tužitelja usporedi ratni put njegovim postrojbi, da je tužitelj izvršavao razne zadaće na prvoj crti bojišnice i bio izvrgnut otvorenoj paljbi od strane neprijatelja. Također, da je prvostupanjsko tijelo pribavilo i nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koje da je tužitelju priznalo status HRVI temeljem bolesti - postraumatski stresni sindrom - F43.1 (posljedično trajne promjene ličnosti) nastale kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Kada tome pridodamo činjenicu da je upravo zbog promjene ličnosti, odnosno PTSP-a kao bolesti, tužitelj proglašen privremeno nesposobnim za rad, onda da ostaje nejasno kako ta bolest koja je proizašla iz sudjelovanja u Domovinskom ratu tužitelja nije jedini i isključivi razlog privremene radne nesposobnosti tužitelja, kako to tvrdi tuženo tijelo. Poglavito da je nejasno i nelogično paušalno utvrđenje tuženog tijela kako PTSP u pravilu ne uzrokuje radnu nesposobnost, kada je kod tužitelja nesporno da je upravo zbog PTSP-a privremeno nesposoban za rad. Dakle, da postoji očita kontradiktornost između obrazloženja pobijanog rješenja tuženog tijela i dokumentacije, odnosno dokazne građe u spisu, što da ukazuje na bitnu postupovnu povredu, odnosno činjenicu da se namjerno ili nenamjerno izvrću činjenice kako se ne bi udovoljilo tužiteljevom zahtjevu. Tužitelj da ističe kako je psihičke probleme osjećao i tijekom Domovinskog rata, da je zatražio pomoć još 2006. kada bolest nije bila prepoznata kao PTSP, iako je sve upućivalo na to, a nakon toga da je kontinuirano tražio pomoć psihijatra te da mu je tek 2018. dijagnosticiran kronični PTSP nastao kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Naprijed navedene okolnosti da je ispravno uočio Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te da je tužitelju priznao status HRVI temeljem PTSP-a kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a ponovno da se naglašava da je upravo ta bolest razlog tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad. Slijedom svega navedenog da se predlaže sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje i nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove upravnog spora

2. Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenik tužitelja naveo je da izlaže i predlaže kao u tužbi te da ustraje u svim dokaznim prijedlozima navedenim u tužbi. U ovom postupku da je provedeno vještačenje po sudskom vještaku na kojeg se u biti svi pozivaju prilikom psihijatrijskih vještačenje koje da je u direktnoj suprotnosti sa zaključkom rješenja tuženog tijela jer da iz istog zaključka proizlazi kako s dijagnoza tužitelja ne može priznati isključivom i neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, dok je u mišljenju i zaključku stalnog sudskog vještaka jasno navedeno kako su sve šifre dijagnoze tužitelja neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Nakon što je pribavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra naveo je da nema primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Navodi kako je isti otklonio sve prigovore tuženika pa das nema daljnjih dokaznih prijedloga, stoga da predlaže zaključiti raspravljanje i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući relevantne zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja, naveo da su svi tužiteljevi tužbeni prigovori neosnovani te predložio da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Opunomoćenica tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda navela da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja te da predlaže zaključivanje raspravljanja i odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-502-04/23-01/37, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od dana 31. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-04/22-01/04, URBROJ: 338-17-02-01-23-06 od dana 2. veljače 2023., a kojim rješenjem OD, ovdje tužitelju, nije priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu započete dana 3. rujna 2018. na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

6. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je provedeno i vještačenje po sudskom vještaku psihijatru.

7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

10. Odredbom čl. 36. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) propisano je da osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

11. Sukladno čl. 39. st. 1. toč. 9. Zakona pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

12. Člankom 55. st. 2. toč. 1. Zakona propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

13. Prema odredbi čl. 41. st. 2. Zakona naknadu plaće iz članka 39. točaka 9. i 11. ovoga Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

14. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/lI-502-04/23-01/37 proizlazi: da je prvostupanjsko tijelo dana 6. listopada 2022. zaprimilo zahtjev OD, ovdje tužitelja, kojim je zatražio izdavanje rješenja o priznavanju prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za vrijeme privremene radne nesposobnosti - kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene radne nesposobnosti započete dana 3. rujna 2018. pa nadalje po dijagnozi prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.1; da spisu predmeta prileži i uputnica kojom je izabrani doktor uputio tužitelja, koji se od dana 3. rujna 2018. nalazio u korištenju privremene radne nesposobnosti po dijagnozi bolesti po dijagnozama prema MKB-10 klasifikaciji:

F 43.1, nadležnom tijelu vještačenja Zavoda radi ishođenja ocjene može li se predmetna privremena radna nesposobnost tužitelja priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu; da je ocjenom nadležnog liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split, KLASA: 502-03/22-03/04, URBROJ: 338-17- 03-03-23-05 od dana 18. siječnja 2023. utvrđeno da se osiguraniku dijagnoza PTSP, F43.1 ne priznaje posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, s obzirom da je dijagnoza PTSP prvi puta postavljena temeljem pregleda psihijatra od dana 5. travnja 2018. (nakon čega je liječen i kontroliran po psihijatru te isto putem Dnevne bolnice) dakle s odmakom od 23 godine od završetka Domovinskog rata pa da predmetnu dijagnozu nije moguće povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te da tako nisu ispunjeni kriteriji po MKB-10 klasifikaciji za priznavanje navedene dijagnoze posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, a slijedom toga niti privremena nesposobnost za rad po navedenoj dijagnozi od dana 3. rujna 2018. S obzirom na podatke u medicinskoj dokumentaciji o izloženosti izuzetnim psihičkim traumama te s obzirom na početak psihijatrijskog liječenja s odmakom od 23 godina nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu, dijagnoza: PTSP F43.1 da se ne može s medicinskog gledišta dovesti u neposrednu i isključivu uzročno-posljedičnu svezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu; da je temeljem navedenog doneseno prvostupanjsko upravno rješenje; da je u provedbi drugostupanjskog postupka pribavljeno stručno-medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje da je donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/lI-502-04/23-01/37, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od dana 24. travnja 2023. kojom je utvrdilo da se tužiteljeva privremena nesposobnost za rad započeta dana 3. rujna 2018. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.1 ne može priznati isključivom i neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, uvažavajući obligatorne smjernice MKB-10 klasifikacije da je kod osiguranika sumarno utvrđeno kako nisu zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze odgođenog ratnog PTSP-a budući da je kod osiguranika dijagnoza PTSP-a prvi puta korištena 23 godine nakon završetka sudjelovanja u ratnim djelovanjima, stoga da se kod osiguranika može eventualno raditi o elementima PTSP-a u kliničkoj slici, ali koji nisu isključivi, jedini, neposredni niti dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti, dok dvadesetpostotno oštećenje organizma temeljem PTSP-a, u pravilu, niti ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost (a koji se navedeni status HRVI-ja utvrđuje po drugom pozitivnom propisu u odnosu na predmetno pravo); da je temeljem navedenog doneseno osporeno rješenje tuženika.

15. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. Ivanu Urliću, a sve na okolnost je li tužiteljeva privremena nesposobnost za rad od 3. rujna 2018. nadalje pod dijagnozom šifre prema MKB-u: F43.1 neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu pri čemu vještačenje valja provesti pridržavajući se odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23).

16. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 25. srpnja 2024. stalni sudski vještak za psihijatriju prof. dr. sc. Ivan Urlić, u bitnom, nakon analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije te onog što proizlazi iz osobnog pregleda tužitelja, u bitnom, navodi da je tužitelj prisvjestan, uredno orijentiran, u kontaktu distanciran, suradan, adekvatan. Psihomotorno uznemiren, emocionalno labilan. Hipersenzibilna da je osoba, jednostavnije strukturirana. Otežane da je modulacije afektiviteta i voljno – nagonskih impulsa. Sniženog da je raspoloženja. Tijek misli da je ubrzan. U sadržajima da dominiraju traumatska iskustva iz Domovinskog rata u kojem da je sudjelovao od samih početaka do kraja. Dominiraju ratna traumatska sjećanja, epizode u vidu noćnih mora i flashback epizoda te depresivne misli. Niskog da je praga frustrabilnosti. Mnestičke funkcije da djeluju uredno. Intelektualno da se doima u granicama prosjeka. Dg.: F-43.1 - Kronificirani ratni PTSP. F-62.0 – Trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja, posljedice ratnih trauma. F-32.2 - Povratni depersivni poremećaj u sklopu ratnog PTSP-a. Iz priložene sudske i posebno medicinske dokumentacije da je razvidno da je tužitelj do Domovinskog rata bio zdrav. Izrazito motiviran da se uključio još od 1990. godine u obrambene napore RH, a u Domovinskom ratu da je sudjelovao u prvim borbenim redovima na brojnim bojišnicama - sinjskoj, dubrovačkoj te na Dinari i u akciji „Oluja“. Vrlo teško da je doživljavao ranjavanja i pogibije suboraca, a traumatske slike iz tog perioda da ga često prate u vidu noćnih mora koje da mu prouzrokuju nesanice te flashback epizode. Kako je sam naveo, od straha i nelagode da bi mu neka psihijatrijska dijagnoza mogla rezultirati negativnom socijalnom stigmatizacijom da je molio je psihijatra da ga se vodi pod dijagnozom depresivnog poremećaja. U stvari, da je klinička slika ukazivala na razvoj ratnog PTSP-a, a o tome da govore i psihologijske obrade te psihijatrijska hospitalna obrada. Na postavljena pitanja da odgovara da je tužiteljeva privremena nesposobnost za rad od dana 3. rujna 2018. nadalje pod dijagnozom šifre prema MKB-10 F-43.1 (PTSP.chr.) neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (100%), ocijenjeno prema Listi I. Pravilnika sa T238b 20% trajno.

17. Odgovarajući na prigovore koje je iznio tuženik u podnesku od dana 19. kolovoza 2024., u privitku kojeg je dostavljeno očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od dana 13. kolovoza 2024., stalni sudski vještak psihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić je u dopuni pisanog nalaza i mišljenja od dana 4. studenog 2024., u bitnom, naveo da je Vijeće HZZO-a dana 13. kolovoza 2024. odbilo prihvatiti njegovo mišljenje da se kod tužitelja radi o kronificiranom ratnom PTSP-u (F-43.1), trajnim promjenama osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja, odnosno kao posljedica ratnih trauma (F-62.0) te o povratnom depresivnom poremećaju u sklopu ratnog PTSP-a (F-32.2). U njegovom vještvu da je naveden ratni put tužitelja i traumatske okolnosti. Također, da je navedena i medicinska dokumentacija. Sve ukazuje da je do rata zdrava osoba proživljavala izrazito stresogene situacije uslijed sudjelovanja u ratnim operacijama na više bojišnica, zbog čega da mu je priznat status HRVI temeljem bolesti PTSP - F-43.1 (navedeno na str. 2 njegovog vještva). Smatra da se ne može olako prokeći preko činjenice da je tužitelj bio dragovoljac u obrani suvereniteta RH od dana 17. kolovoza 1990. pa uključujući i akciju „Oluja“ 1995. godine (str. 4 njegovog vještva). Budući da se Vijeće HZZO-a poziva na MKB-10 da napominje da je pod šifrom F-43 - Reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe navedeno između ostaloga: „stresni događaj ili trajne neugodne okolnosti primarni su i najvažniji čimbenik, te se poremećaj ne bi pojavio bez njihova djelovanja. Poremećaji se mogu promatrati kao odgovor loše prilagodbe na teški ili trajni stres, uz napomenu da dolaze u sukob s uspješnim mehanizmima svladavanja stresa i stoga dovode do problema socijalnog funkcioniranja“. Za šifru F-43.1, PTSP, da se navodi da se javlja kao zakašnjeli ili produženi odgovor na stresni događaj ili situaciju (bilo kratkog ili dugog trajanja) izuzetno ugrožavajuće ili katastrofalne prirode... Tipična obilježja uključuju epizode ponovnog proživljavanja traume (flashback), noćne more te niz simptoma koji se općenito ubrajaju u poremećaje neurotskog karaktera, iako povremeno mogu poprimiti psihotičan intenzitet. Budući da je tužitelj želio nastaviti raditi jer se bojao stigmatizirajuće psihijatrijske dijagnoze (u ovom slučaju PTSP-a) to da je u dijagnozama isticana prvenstveno simptomatika anksioznog i depresivnog karaktera, dok se konačno nije upisala i osnovna dijagnoza ratnog PTSP-a, koja da se karakteristično pojavila u vidu anksioznih i depresivnih stanja i druge siomptomatike zbog koje se tužitelj liječio i liječi. O posljedicama ratnih traumatskih iskustava da postoji obilna literatura, a i da je i sam doprinio objavljivanjem svojih radova, poglavlja u knjigama i knjigom u kojima tretira traumatska iskustva i terapijske metode. Zbog navedenog da smatra da bi vijeće HZZO-a trebalo prihvatiti priloženu dokumentaciju u njegovom vještvu i zaključke, ne stavljajući naglasak na formalne dijagnoze, iako njihova dinamika ukazuje da je od početka jasno da se radi o PTSP-u ratne etiologije i posljedicama. Zbog toga da ostaje kod mišljenja i zaključaka iznesenih u svojem vještvu od dana 24.srpnja 2024.

18. Prigovore koje je tuženik iznio u podnesku od dana 19. kolovoza 2024., u privitku kojeg je dostavljeno očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od dana 13. kolovoza 2024., stalni sudski vještak psihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić, otklonio je u dopuni nalaza i mišljenja od dana 4. studenog 2024. te je još jednom dodatno pojasnio kako je privremena nesposobnost za rad od dana 3. rujna 2018. nadalje pod šifrom prema MKB-u: F43.1 kod tužitelja nastupila kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odgovorivši u potpunosti na sva postavljena pitanja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda iz očitovanja od dana 13. kolovoza 2024.

19. Dakle, ovaj Sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Urlića, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke, budući je njegovo vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima kao i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela te budući je sačinio Nalaz i mišljenje dajući podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje što je učinio i u dopuni nalaza i mišljenja otklanjajući u cijelosti sve prigovore tuženika koji ničim nije uspio osporiti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra niti dopunu istog, a nakon pribave koje tuženik nije predlagao daljnje dokaze pa tako niti eventualno provođenje novog vještačenja.

20. U izloženom, uvažavajući okolnost da su u suprotnosti s ostalim izvedenim pisanim dokazima te posebno Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Urlića kao i dopuni istog, ovaj Sud ne može pokloniti vjeru Nalazima, mišljenjima i ocjenama Liječničkih povjerenstava, pribavljenih u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a prema kojima tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od dana 3. rujna 2018. nadalje pod šifrom prema MKB-u: F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a što ovaj Sud ne može prihvatiti iz razloga jer je stalni sudski vještak psihijatar, odgovarajući na prigovore tuženika odnosno Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, ukazao na to da je naveden ratni put tužitelja i traumatske okolnosti. Također, da je navedena i medicinska dokumentacija. Sve ukazuje da je do rata zdrava osoba proživljavala izrazito stresogene situacije uslijed sudjelovanja u ratnim operacijama na više bojišnica, zbog čega da mu je priznat status HRVI temeljem bolesti PTSP - F-43.1 (navedeno na str. 2 njegovog vještva). Smatra da se ne može olako prijreći preko činjenice da je tužitelj bio dragovoljac u obrani suvereniteta RH od dana 17. kolovoza 1990. pa uključujući i akciju „Oluja“ 1995. godine (str. 4 njegovog vještva). Budući da se Vijeće HZZO-a poziva na MKB-10 da napominje da je pod šifrom F-43 - Reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe navedeno između ostaloga: „stresni događaj ili trajne neugodne okolnosti primarni su i najvažniji čimbenik, te se poremećaj ne bi pojavio bez njihova djelovanja. Poremećaji se mogu promatrati kao odgovor loše prilagodbe na teški ili trajni stres, uz napomenu da dolaze u sukob s uspješnim mehanizmima svladavanja stresa i stoga dovode do problema socijalnog funkcioniranja“. Za šifru F-43.1, PTSP, da se navodi da se javlja kao zakašnjeli ili produženi odgovor na stresni događaj ili situaciju (bilo kratkog ili dugog trajanja) izuzetno ugrožavajuće ili katastrofalne prirode... Tipična obilježja uključuju epizode ponovnog proživljavanja traume (flashback), noćne more te niz simptoma koji se općenito ubrajaju u poremećaje neurotskog karaktera, iako povremeno mogu poprimiti psihotičan intenzitet. Budući da je tužitelj želio nastaviti raditi jer se bojao stigmatizirajuće psihijatrijske dijagnoze (u ovom slučaju PTSP-a) to da je u dijagnozama isticana prvenstveno simptomatika anksioznog i depresivnog karaktera, dok se konačno nije upisala i osnovna dijagnoza ratnog PTSP-a, koja da se karakteristično pojavila u vidu anksioznih i depresivnih stanja i druge siomptomatike zbog koje se tužitelj liječio i liječi. O posljedicama ratnih traumatskih iskustava da postoji obilna literatura, a i da je i sam doprinio objavljivanjem svojih radova, poglavlja u knjigama i knjigom u kojima tretira traumatska iskustva i terapijske metode. Zbog navedenog da smatra da bi vijeće HZZO-a trebalo prihvatiti priloženu dokumentaciju u njegovom vještvu i zaključke, ne stavljajući naglasak na formalne dijagnoze, iako njihova dinamika ukazuje da je od početka jasno da se radi o PTSP-u ratne etiologije i posljedicama, a koje zaključke ovaj Sud u cijelosti prihvaća obzirom da se radio o vještaku uže specijalizacije (psihijatru) koji se i u svojem svakodnevnom radu bavi upravo osobama koje se liječe od bolesti PTSP-a i sličnih bolesti koje su posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te je na tom polju objavljivao i niz stručnih radova.

21. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko upravno rješenje te je sam riješio stvar na način da je tužitelju u razdoblju od dana 3. rujna 2018. nadalje priznao pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti pod dijagnozom šifre prema MKB-u: F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu (čl. 117. st. 1., vezano uz čl. 151. st. 2. ZUS-a), radi čega je riješeno kao u izreci presude pod točkama I, II i III.

22. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe te zastupanja na ročištima dana 24. studenog 2023., 20. rujna 2024. i 12. prosinca 2024. za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura (dakle 4.000,00 eura) sve uvećano za PDV od 25% (1.000,00 eura), što ukupno iznosi 5.000,00 eura, što je uvećano za troškove provedenog oftalmološkog vještačenja u iznosu od 307,80 eura, a što sveukupno iznosi 5.307,80 eura, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom IV.

28. U odnosu na dio zahtjeva za nadoknadu troška koji se odnosi na sudsku pristojbu, za istaći je da je odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, radi čega je tužiteljev zahtjev u tom dijelu neosnovan obzirom da joj takav trošak nije niti nastao pa je slijedom iznesenog odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom V. U Splitu, 13. siječnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6b

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska

- u spis