Poslovni broj: Us I-2158/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Nataši Brajević zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Alajbeg odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka za područje geodezije, odlučujući o tužbi tužitelja, izvanraspravno dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA:UP/I- 710-03/24-01/334, URBROJ: 514-03-03-02/01-24-04 od 16. srpnja 2024., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja određivanjem privremene mjere koja glasi:

" Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja, određuje se:

P R I V R E M E N A  M J E R A

I. Nalaže se ovdje protivniku osiguranja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ulica grada Vukovara 49, 10 000 Zagreb, OIB: 72910430276, a sve u svrhu održavanja postojećeg stanja stvari, zastati s izvršenjem Rješenja od dana 16. srpnja 2024. godine, Klasa: UP/I-710-03/24-01/334, Ur.broj: 514-03-03-02/01-24-04, a koja mjera ima trajati sve do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu po Tužbi ovdje predlagatelja osiguranja, Poslovni broj: Us I-2158/2024.

II. Ovlašćuje se ovdje predlagatelj osiguranja i dalje se nesmetano koristiti elektroničkom komunikacijom kao sudionika sudskih postupaka sa sudovima kako bi ispunio obveze u sudskim predmetima u kojima je ranije imenovan u svojstvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju.

III. Protivnici osiguranja odgovaraju predlagateljima osiguranja za štetu koju bi im nanijeli time što bi nakon dostave ovog Rješenja, postupili protivno nalogu.

IV. Ova privremena mjera stupa na snagu danom donošenja, a traje sve do pravomoćnog okončanja upravnog spora pokrenutog po Tužbi upravo ovdje predlagatelja osiguranja pred Upravnim sudom u Splitu,.

V. Ovo rješenje je ovršno prije njegove pravomoćnosti, a žalba izjavljena protiv ovog Rješenja ne odgađa njegovu provedbu."

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA:UP/I-710-03/24-01/334, URBROJ: 514-03-03-02/01-24-04 od 16. srpnja 2024. odbijen je zahtjev DM iz [adresa], ovdje tužitelja, za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje geodezije.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredaba postupka. Tužitelj u tužbi iznosi kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da se u obrazloženju osporavanog rješenja, između ostalog, navodi da su uvjeti za imenovanje stalnog sudskog vještaka propisani u članku 126. stavku 1. Zakona o sudovima, da je iznimka od navedene odredbe propisana u članku 126. stavak 3. Zakona o sudovima prema kojoj se za stalnog sudskog vještaka može imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućoj području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, međutim da u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 126. stavak 3. Zakona o sudovima budući da u Republici Hrvatskoj za područje geodezije organizirano više, odnosno visoko obrazovanje i to u Splitu pri Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, Sveučilišta u Splitu te u Zagrebu pri Geodetskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu, radi čega da je zahtjev trebalo odbiti. U odnosu na navedeno tužitelj prvenstveno ističe kako se u konkretnom slučaju radi o “Res iudicata” te o prekluziji zahtjeva, s obzirom da je prethodno donesena pravomoćna Presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Uslrs-102/18-8 od 19. studenog 2018. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske polovni broj Usž-2023/19-3 od 14. studenog 2019. Da je u citiranoj presudi, u bitnom navedeno: “...kako su navedene zakonske odredbe, a koje ovdje i tuženik u svom Rješenju jasno citira i navodi, bile na snazi i u vrijeme kada je tužitelj Rješenjem Ureda Predsjednika Županijskog suda u Splitu 21. svibnja 2014. godine ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom za geodeziju pa tužitelj osnovano ukazuje da je imao legitimna očekivanja na temelju stečenih prava sukladno propisima koji su bili tada na snazi, odnosno na povredu načela pravne sigurnosti i retroaktivne primjene propisa.

...Prema načelu pravne sigurnosti svatko mora biti siguran u svoju pravnu poziciju tako da se na konkretan spor trebaju primijeniti oni propisi koji su bili poznati i na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Dio tog pravnog načela je i načelo stečenih prava koji se odnosi i na subjektivna prava ostvarena upravnom ili nekom drugom odlukom na koja kasnija promjena propisa ne smije utjecati. Za razliku od navedenih načela, pravno načelo legitimnih očekivanja se odnosi na još neriješene pravne situacije odnosno postupke u tijeku te promjena propisa tijekom postupka ne bi trebala isključiti primjenu propisa koji su vrijedili u trenutku pokretanja postupka. Pravno načelo zabrane retroaktivnog djelovanja zakona i drugih propisa je dio pravnih načela stečenih prava i legitimnih očekivanja, a propisan je u članku 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske.

...dakle načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja usmjerena su na daljnje djelovanje stečenih prava u određenim upravnim odlukama odnosno opravdano očekivanje da će isto pravo moći koristiti do redovitog isteka važenja takve odluke te se protive tome da se uskrati takvo pravo s retroaktivnim učinkom. Ova očekivanja treba štititi i kod ukidanja pravomoćnih zakonitih upravnih odluka kojima je stranka stekla neka prava, kada ničim nije doprinijela stavljanju takve odluke izvan snage niti je to mogla predvidjeti.

...Ponovno preispitivanje ispunjavanja uvjeta za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom po istim propisima po kojima je već pravomoćno odlučeno ne može se tumačiti na štetu tužitelja i protivno navedenim načelima te standardima postupanja u upravnom postupku, kao što je pravna sigurnost i vladavina prava.”

2.1. Nadalje navodi da u prilog navedenim tvrdnjama govori i Rješenje Županijskog suda u Splitu, Ureda Predsjednika suda Broj: 4 Su-256/2020-7 od 15. lipnja 2020. godine, kojim Rješenjem se DM, ovdje tužitelj, geometar iz Splita, ponovno imenuje stalnim sudskim vještakom za geodeziju, na vrijeme od 4 (četiri) godine. Da se u obrazloženju predmetnog Rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. lipnja 2020., jasno stiče kako je prethodno Rješenjem istog suda broj: 4 Su- 397/2014 tužitelj ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom za geodeziju na vrijeme od četiri godine te da je u konkretnom postupku ponovnog imenovanja stalnog sudskog vještaka trebalo utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 126. stavak 4. Zakona o sudovima i odredbe članka 12. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, prema kojim odredbama nakon proteka vremena na koje je imenovan stalni sudski vještak može biti ponovno imenovan na vrijeme od četiri godine, te citira dijelove obrazloženja predmetnog rješenja. Ističe da je prvi puta imenovan za stalnog sudskog vještaka 1988.godine, s istim uvjetima i stručnom obukom (srednjom školom), kao i do dana današnjeg, odnosno da je ispunio, te da i dalje ispunjava sve propisane uvjete koji su određeni predmetnim Pravilnikom. Dakle, da je tužitelj prvi put imenovan 1988.godine, i od tada da je imenovan na dužnost svake 4 godine, te da do donošenja osporavanog rješenja koje predmetnom tužbom osporava, nitko nije smatrao da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane za obnašanje i rad stalnog sudskog vještaka, a koji uvjeti da su kod tužitelja nepromijenjeni čitavo vrijeme, te da je za cijelo vrijeme obavljanja poslova stalnog sudskog vještaka, tužitelj svoj posao obavljao savjesno i u skladu s pravilima struke, te da nikada nije bilo primjedbi na njegov rad.

2.2. Tužitelj se poziva i na upravnosudsku praksu i to na presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslrs-135/17-7 od 25. svibnja 2018., koja da govori u prilog tužiteljevih tvrdnji, budući da je u navedenom postupku također bilo sporno ima li predmetni tužitelj, s obzirom na promjene propisa koje su se dogodile u međuvremenu, pravo na ponovno imenovanje, odnosno ispunjava li uvjete za isto, te citra dijelove sadržaja obrazloženja citirane presude. Poziva se i na presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 3 Usl-197/18-13 od 31. siječnja 2019. koja je potvrđena Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2019. te citira dijelove obrazloženja istih, posebno dijela obrazloženja u kojem se Visoki upravni sud RH poziva na pravno stajalište Ustavnog suda RH izraženog u Odluci broj U-III-4366/2005 od 05. travnja 2006. Navodi da Županijski sud u Puli osnovano radi razliku u imenovanju te reimenovanju stalnih sudskih vještaka, polazeći od toga ako je stalni sudski vještak prethodno imenovan za obavljanje poslova stalnih sudskih vještaka te ako nije došlo do promjene u propisanim uvjetima, a što da je i slučaj s tužiteljem, radi čega da nema zapreke u daljnjem reimenovanju na poslove stalnog sudskog vještaka na koje je i prethodno imenovan. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženog tijela te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj je nakon podnošenja tužbe, istog dana, podnio i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere, ponavljajući navode tužbe, te je predložio da Sud naloži tuženom tijelu da zastane s izvršenjem osporavanog rješenja, a koja mjera da ima trajati sve do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora te kojom će ovlastiti predlagatelja osiguranja da se i dalje nesmetano koristi elektroničkom komunikacijom kao sudionika sudskih postupaka sa sudovima kako bi ispunio obveze u sudskim predmetima u kojima je ranije imenovan u svojstvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju, a protivnik osiguranja da odgovara za štetu koju bi mu nanijeli time što bi nakon dostave rješenja postupili protivno nalogu.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 13. studenog 2024. je ustrajalo u navodima iz osporavanog rješenja te se poziva i citira odredbu čl. 126. stavka 1. i stavka 3. Zakona o sudovima te ističe da se sukladno citiranoj odredbi, stalnim sudskim vještakom može samo iznimno imenovati osoba koja ima završenu srednju školu, i to kada za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, a što da nije slučaj u konkretnoj upravnoj stvari. S obzirom da je u Republici Hrvatskoj za područje geodezije organizirano više, odnosno visoko obrazovanje i to u Splitu pri Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu te u Zagrebu pri Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, da se u konkretnom slučaju ne radi o iznimci za imenovanje osobe srednje stručne spreme sukladno članku 126. stavku 3. Zakona o sudovima.

4.1. U odnosu na tužbene navode koji se tiču legitimnih očekivanja, a vezano za načelo pravne sigurnosti, na što se poziva tužitelj u svojoj tužbi, tuženo tijelo je navelo da se ne može primjenjivati u svakom slučaju i bez ograničenja; da je u predmetnom slučaju odredba važećeg propisa jasna i poznata adresatu norme, te da je uz to i zakonita i ustavna (odluka Ustavnog suda broj U-II-8057/2014 od 25. travnja 2017.) pa da kao takva ima prednost pred očekivanjima tužitelja. Da se kod imenovanja stalnih sudskih vještaka sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, broj: 38/14, 123/15, 29/16 i 61/19) radilo o ograničenom trajanju mandata te da se svake četiri godine vršilo ponovno imenovanje na zahtjev stalnog sudskog vještaka. Da je člankom 35. stavkom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 21/22), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., propisano da stalni sudski vještaci koji na dan stupanja na snagu tog Zakona budu imenovani sukladno odredbama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.) zahtjev za imenovanje nakon isteka vremena na koje su prethodno imenovani podnose ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa najkasnije 30 dana prije isteka vremena prethodnog imenovanja. Da u postupku imenovanja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ispituje postojanje uvjeta propisanih ovim Zakonom, a osobe u odnosu na koje se utvrdi ispunjenost propisanih uvjeta nisu dužne polagati provjeru znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, obaviti stručnu obuku niti položiti prisegu. Da iz navedenog jasno proizlazi da će ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, tek nakon što ispita postojanje uvjeta propisanih tim Zakonom, odlučiti o zahtjevu za imenovanje osoba koje su ranije bile imenovane stalnim sudskim vještakom što da je u konkretnom slučaju tuženik i učinio. Nadalje navodi, da ako bi se zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom usvojio samo zato što njegovo pravo proizlazi iz već ranijih rješenja o imenovanju stalnim sudskim vještakom, da bi to značilo oduzimanje prava ministru nadležnom za poslove pravosuđa da kod odlučivanja o zahtjevu za imenovanje sukladno članku 126. Zakona o sudovima utvrdi ispunjenost uvjeta za imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom te da bi prema tome, ranije imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom značilo garanciju da će ta osoba biti imenovana vještakom neovisno o tome ispunjava li uvjete za imenovanje.

4.2. U odnosu na tužbeni navod da bi se u konkretnom slučaju radio o „Res iudicata“, tuženo tijelo je navelo kako se u konkretnom slučaju ne radi o „Res iudicata“ odnosno prekluziji zahtjeva, kako to smatra tužitelj, budući da je istekom četverogodišnjeg trajanja mandata sudskog vještaka tužitelja na temelju rješenja Županijskog suda u Splitu, broj: 4 Su-256/2020 od 15. lipnja 2020. propisano ovlaštenje tuženika da sukladno članku 35. stavkom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 21/22.) ponovo ispita postojanje svih uvjeta propisanih tim Zakonom i u odnosu na navedeno donese odluku o zahtjevu za imenovanje, a što da je tuženik i učinio. Ujedno, da se iznimka kod imenovanja stalnim sudskim vještakom osobe sa završenom srednjom stručnom spremom ne odnosi na okolnosti da je osoba dugi niz godina bila imenovani stalni sudski vještak, savjesno i uredno obavljala poslove sudskog vještaka, već da se navedena iznimka odnosi na situaciju kada je vještakom imenovana osoba sa završenom odgovarajućom srednjom školom za područje vještačenja za koje nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija. Tuženo tijelo nadalje ističe da je pobijano rješenje u skladu s postojećom sudskom praksom, odnosno presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 5Us I-1018/2021 od 25. ožujka 2022. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž- 2289/22-3 od 29. lipnja 2022. i presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI- 310/22 od 26. listopada 2022. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-100/23 od 18. siječnja 2023., prema kojima je prihvaćeno stajalište tuženika kako je iznimka za imenovanje osobe srednje stručne spreme moguća samo u slučaju da u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija.

4.3. U odnosu na prijedlog tužitelja za osiguranje određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine na temelju odredbe članka 346. stavka 1. točke 2. Ovršnog zakona, tuženo tijelo ukazuje na odredbu članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) kojom je propisan institut privremene mjere u postupcima pred upravnim sudom. Navedenom odredbom propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Navedene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane su kumulativno, a koje u ovoj upravnoj stvari da nisu ispunjene na navedeni način. Da predlagatelj nije dostavio nikakav dokaz o svom imovinskom stanju te da nije naveo u čemu bi se sastojala teško popravljiva šteta koju bi izvršenje rješenja prouzročilo, nego da samo paušalno navodi da bi se radilo o pravnoj nesigurnosti i nenadoknadivoj šteti, kao i da sva vještačenja odnosno izrađeni nalazi i mišljenja do sada gube pravni učinak i vjerodostojnost, što da je u potpunosti pogrešno stajalište tužitelja jer da je isti imao ovlaštenje stalnog sudskog vještaka. S tim u vezi da je pozivanje na ustaljenu praksu upravnih sudova, a što da je obzirom na nedavne izmjene Zakona o upravnim sporovima u potpunosti primjenjivo na institut privremene mjere, prema kojoj ne postoji osnova za usvajanje prijedloga za odgodnim učinkom tužbe u stvarima u kojima je osporenom odlukom prestalo neko pravo ili ovlaštenje tužitelja, uzevši u obzir da tužitelju, u slučaju uspjeha u upravnom sporu, na raspolaganju stoji mogućnost naknade štete od tuženika, po odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 66/19), kao i po općim normama o odgovornosti za štetu sadržanim u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), pri čemu naplata naknade štete u slučaju uspjeha u odštetnom sporu na teret državnog proračuna nije upitna, pa da stoga nije riječ o teško popravljivoj šteti u smislu odredbe članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog, da je postupak koji je prethodio tužbi pravilno proveden, a rješenje tuženog tijela da je pravilno i na zakonu osnovano, radi čega je predložilo da Sud odnese presudu kojom će odbiti kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere i tužbeni zahtjev. 5. Kako činjenice među strankama nisu sporne, a tužitelj osporava samo primjenu prava, te kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, to je Sud na temelju odredbe čl. 98. st. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) odlučio predmetni upravni spor riješiti bez rasprave.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog preslika spisa tuženog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženog tijela Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA:UP/I- 710-03/24-01/334, URBROJ: 514-03-03-02/01-24-04 od 16. srpnja 2024.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao geometar do donošenja osporavanog rješenja KLASA:UP/I-710-03/24-01/334, URBROJ: 514-03-03-02/01-24- 04 od 16. srpnja 2024., koje rješenje predmetnom tužbom osporava, bio ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom za geodeziju i to Rješenjem ureda predsjednika Županijskog suda u Splitu, Broj: 4 Su-256/2020-7 od 15. lipnja 2020. na vrijeme od 4 (četiri), a nakon što je Presudom Visokog upravnog suda RH u Zagrebu posl. br. Usž- 2023/19-3 od 19. studenog 2018. poništena presuda ovog suda poslovni broj UsI16 UsIrs-102/18-8 od 19. studenog 2018., kao i rješenje Ministarstva pravosuđa RH, KLASA:UP/II-710-06/17-02/27, URBROJ: 514-04-02-01-17-02 od 19. prosinca 2017. i rješenje Županijskog suda u Splitu, Ureda predsjednika suda, Broj: 4 Su-397/2014 od 14. studenog 2017.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u skladu s važećim odredbama Zakona o sudovima dana 5. lipnja 2024. Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, ovdje tuženom tijelu, kao nadležnom tijelu, podnio zahtjev radi ponovnog imenovanja stalnim sudskim vještakom u sljedećem mandatu, a koji zahtjev je priložen spisu, te da je na poziv Ministarstva da dopuni zahtjev na način da dostavi traženu dokumentaciju, istu naknadno i dostavio i to: životopis, dokaz o završenom studiju/školi (ovjereni preslik), dokaz o radu na poslovima u struci kojim dokazuje da 8 godina rada u struci za VSS ili 10 godina za VŠS (original i ovjerenu presliku potvrde poslodavca s popisom, opisom i naznakom vremenskog trajanja obavljanja poslova), popis predmeta u kojima je obavljeno vještačenje i elektronički zapis HZMO-a o radno pravnom statusu (e- radna knjižica), a koje isprave su priložene spisu.

10. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. 11. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Narodne novine, br. NN 21-222/2022), objava od 18.2.2022, na snazi od 1.3.2022., u članku 35. st.1. propisuje da stalni sudski tumači, stalni sudski vještaci i stalni sudski procjenitelji imenovani sukladno odredbama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.) te pravne osobe kojima je sukladno odredbama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13., 33/15., 82/15. i 67/18.) odobreno obavljanje poslova prevođenja odnosno tumačenja, vještačenja i procjenjivanja nastavljaju obavljati navedene poslove do isteka vremena na koje su imenovani odnosno na koje im je dano odobrenje.

12. Odredbom čl. 35. st. 5. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Narodne novine, br. NN 21-222/2022) je propisano da stalni sudski vještaci i stalni sudski tumači koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona budu imenovani sukladno odredbama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.) zahtjev za imenovanje nakon isteka vremena na koje su prethodno imenovani podnose ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa najkasnije 30 dana prije isteka vremena prethodnog imenovanja. U postupku imenovanja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ispituje postojanje uvjeta propisanih ovim Zakonom, a osobe u odnosu na koje se utvrdi ispunjenost propisanih uvjeta nisu dužne polagati provjeru znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, obaviti stručnu obuku niti položiti prisegu.

13. Za rješavanje ovog spora mjerodavne su odredbe Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23 i 36/24, dalje Zakon) i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine, broj: 38/14, 123/15, 29/16, 61/19, 21/22, dalje Pravilnik).

14. Odredbom članka 127b. stavkom 1. Zakona o sudovima propisano je da stalne sudske vještake imenuje i razrješava te o njihovim drugim pravima i dužnostima odlučuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da protiv odluka iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

15. Odredbom čl. 126. Zakona o sudovima je propisano:

1) Za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:

1. državljanin je Republike Hrvatske, državljanin države članice Europske unije ili državljanin države potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru,

2. ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja za koje se imenuje,

3. nakon završenog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija radila je na poslovima u struci najmanje osam godina, a nakon završenog preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija na poslovima u struci najmanje deset godina,

4. vlada hrvatskim jezikom,

5. zdravstveno je sposobna za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka,

6. uspješno je završila provjeru znanja iz ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja,

7. ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka na najnižu svotu osiguranja od 25.000,00 eura,

8. ima valjano odobrenje za samostalno obavljanje djelatnosti (licenciju) ili položen stručni odnosno specijalistički ispit za obavljanje djelatnosti ako je to, sukladno posebnim propisima, uvjet za obavljanje tih djelatnosti.

(2) Za stalnog sudskog vještaka ne može se imenovati osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ili koja je pravomoćno proglašena krivom za kaznena djela za koja se postupak vodi po službenoj dužnosti, osim za kaznena djela koja se odnose na sigurnost prometa pod uvjetom da za ta kaznena djela nije osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora.

(3) Iznimno od odredbi stavka 1. točki 2. i 3. ovoga članka, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina.

(4) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 3. ovoga članka, ako za određeno područje vještačenja za koje osoba traži imenovanje nema mogućnosti završetka odgovarajućeg studija odnosno škole, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati osoba koja ima odgovarajuće radno iskustvo ili završeno stručno osposobljavanje u području vještačenja za koje traži imenovanje odnosno osoba koja ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje navedeno područje vještačenja. (5) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 3. ovoga članka, liječnici specijalisti uvjet za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka stječu nakon položenog specijalističkog ispita.

(6) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 6. ovoga članka, osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij prava ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prava nije dužna pristupiti provjeri znanja iz ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja.

(7) Prije imenovanja kandidati za stalne sudske vještake dužni su uspješno završiti stručnu obuku, čiji program i način provedbe pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(8) Imenovani stalni sudski vještaci dužni su se stalno stručno usavršavati u području za koje su imenovani te ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa dostaviti dokaz o provedenom usavršavanju najmanje jednom u dvije godine.

16. Odredbom čl. 12. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine, br. 38/2014, 123/2015, 29/2016, 61/2019, 21/2022) koji je na snazi od 1. ožujka 2022. te čija je primjena produljena do donošenja novog podzakonskog propisa, propisano je :

Nakon proteka vremena na koje je imenovan stalni sudski vještak može biti ponovno imenovan na vrijeme od četiri godine, a pravnoj osobi, zavodu, ustanovi ili državnom tijelu može se ponovno odobriti obavljanje poslova sudskog vještačenja. Zahtjev za ponovno imenovanje odnosno odobrenje podnosi se najkasnije 30 dana prije isteka roka na koje je imenovan odnosno na koje je dano odobrenje. Uz zahtjev za ponovno imenovanje odnosno odobrenje prilaže se uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak, potvrda o zaposlenju ili o zdravstvenoj sposobnosti i popis predmeta u kojima je obavljeno vještačenje.

Prije ponovnog imenovanja odnosno odobrenja predsjednik nadležnog županijskog odnosno trgovačkog suda utvrdit će ispunjenost svih uvjeta iz članaka 2. i 4. ovoga Pravilnika.

17. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 2. Pravilnika, kojim se propisuju uvjeti i postupak imenovanja, za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba za koju se u postupku imenovanja, uz ostale tražene uvjete, utvrdi da je nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci i to:

- najmanje 8 godina - ako je završila diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij

- najmanje 10 godina - ako je završila odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij

- najmanje 12 godina - ako je završila odgovarajuću srednju školu, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

19. Ovo stoga što u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da je došlo do promijene nadležnosti u odlučivanju po zahtjevima za imenovanje stalnih sudskih vještaka u skladu s naprijed citiranim odredbama Zakona o sudovima, te da je sada u nadležnosti ministarstva za poslove pravosuđa ispitivanje postojanja uvjeta propisanih naprijed citiranom odredbom čl. 126 Zakona o sudovima. U odnosu na navedeno zakonsko uređenje imenovanja vještaka, valja istaći da nije od utjecaja podnosi li se zahtjev za imenovanjem stalnim sudskim vještakom iz određenog područja prvi put ili pak nakon proteka roka od 4 (četiri) godine, radi ponovnog imenovanja, budući da se prilikom svakog podnošenja zahtjeva utvrđuje ispunjava li osoba koja je podnijela zahtjev uvjete propisane i taksativno navedene u čl. 126. Zakona o sudovima te Pravilnika.

20. Pravilno tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu navodi da će ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, tek nakon što ispita postojanje uvjeta propisanih tim Zakonom, odlučiti o zahtjevu za imenovanje osoba koje su ranije bile imenovane stalnim sudskim vještakom, a što je u konkretnom slučaju tuženo tijelo i učinilo. 21. Kako u konkretnom slučaju nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tužitelj završio srednje obrazovanje i stekao stručnu spremu geometra, što proizlazi iz svjedodžbe o završnom ispitu Graditeljske škole u Splitu,

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: 4 Su-256/2020 od 15. lipnja 2020. imenovan sudskim vještakom za geodeziju na vrijeme od četiri godine, koji rok je istekao,

- da je u Republici Hrvatskoj za područje geodezije organizirano više, odnosno visoko obrazovanje i to u Splitu pri Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu te u Zagrebu pri Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, to se u konkretnom slučaju na radi o iznimci propisanoj odredbom čl. 126. stavka 3. Zakona o sudovima, odnosno o iznimci za imenovanje osobe srednje stručne spreme, a kako to neosnovano tužitelj smatra.

22. Neosnovan je tužbeni navod tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o stečenom pravu te da bi njegov zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom trebalo usvojiti zato što to njegovo pravo proizlazi iz već ranijih rješenja o imenovanju stalnim sudskim vještakom (prvi put je imenovan 1988.), jer bi onda zakonsko uređenje imenovanja stalnim sudskim vještakom na rok od 4 godine bilo suvišno i nesvrsishodno, a to bi pretpostavljalo da jednom imenovani sudski vještak može biti ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom neovisno o tome ispunjava li zakonom propisane uvjete ili ne. Pozivanje tužitelja na ranije stečena prava i legitimna očekivanja, kao i na upravnosudsku praksu navedenu u tužbi, nije osnovano, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o istoj pravnoj situaciji. Naime, upravnosudska praksa na koju se tužitelj u tužbi poziva odnosi se na postupke razrješenja stalnih sudskih vještaka, pa tako i tužitelja u konkretnom slučaju, za vrijeme trajanja mandata, odnosno roka na koji je tužitelj bio imenovan stalnim sudskim vještakom rješenjem predsjednika Županijskog suda, a koja rješenja o razrješenju su osnovano ocijenjena nezakonitim u ranijim postupcima. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o ponovnom imenovanju stalog sudskog vještaka, nakon proteka roka na koji je stalni sudski vještak bio imenovan, u kojem postupku se ponovno ocjenjuju uvjeti propisani Zakonom, a koje uvjete tužitelj ne ispunjava, kao što je već to naprijed navedeno i obrazloženo. Dakle, i u postupku ponovnog imenovanja za stalnog sudskog vještaka samo iznimno se može imenovati osoba koja ima završenu srednju školu i to kada za pojedinu struku nema odgovarajućeg studija, a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj.

23. Valja istaći da se stalni sudski vještaci imenuju na vremenski ograničen period te da istekom tog vremena prestaje imenovanje, a o zahtjevu za ponovo imenovanje se odlučuje u zasebnom postupku u kojem se svaki put ispočetka ispituje postojanje uvjeta iz citiranih odredbi Pravilnika. Točno je da se ne može zadirati u pravomoćni akt kojim je osoba imenovana stalnim sudskim vještakom sve dok traje mandat, međutim kod ponovnog imenovanja stalnim sudskim vještakom dozvoljeno je ispitivati postojanje uvjeta za imenovanje i u skladu s postojanjem tih uvjeta donijeti odluku. Pri tome pravilno ukazuje tuženo tijelo da bi drugačije tumačenje značilo fiktivno provođenje postupka ponovnog imenovanja stalnim sudskim vještakom jer bi prvim imenovanjem ministar bio obvezan i nadalje ponovno imenovati istog vještaka, čime bi imenovanje vještaka na vrijeme od četiri godine suštinski postalo trajno imenovanje, neovisno o tome ispunjava li osoba imenovana za vještaka uvjete za imenovanje ili ne, a što svakako nije bila intencija zakonodavca. Dakle, u konkretnom slučaju se ne radi o presuđenoj stvari (res iudicata), niti pak o prekluziji zahtjeva, a kako to neosnovano tužitelj smatra.

24. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

25. U odnosu na postavljeni prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine donošenjem rješenja o privremenoj mjeri sadržaja navedenog u izreci, valja istaći da je isti prijedlog neosnovan. Ovo stoga što u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 42. ZUS-a koja propisuje da Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

26. Kako tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da će nastupiti šteta koja bi se teško mogla popraviti ukoliko sud ne dopusti predloženu privremenu mjeru, osim paušalno iznesenih navoda da bi se radilo o pravnoj nesigurnosti i nenadoknadivoj šteti, to je podneseni prijedlog valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci.

U Splitu 13. siječnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- tužitelja pozvati na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kal. pravom. do 1.03.2025.