Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-21/2023-42

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u parničnom predmetu tužitelja OPĆINA KOPRIVNIČKI IVANEC, Koprivnički Ivanec, Matije Gupca 12, OIB: 06545869317, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Švaco, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika GRAD KOPRIVNICA, Koprivnica, Zrinski trg 1, OIB: 62112914641, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak iz Koprivnice, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-410/22 (UPP/OS-Ovrv-62/2022) od 9. ožujka 2022. koje je donio javni bilježnik Ankica Šimčić iz Đurđevca u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 197.616,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 11. veljače 2022. prema stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-410/22 (UPP/OS-Ovrv-62/2022) od 9. ožujka 2022. koje je donio javni bilježnik Ankica Šimčić iz Đurđevca u dijelu kojim su određene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice po stopi većoj od dosuđenih toč. I izreke ove presude i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 28.105,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova postupka u iznosu od 12.159,61 eura kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na trošak koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od donošenja rješenja o ovrsi do dana donošenja prvostupanjske presude odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Tužba je povučena za iznos od 858,57 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se za taj iznos djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-410/22 (UPP/OS-Ovrv- 62/2022) od 9. ožujka 2022. koje je donio javni bilježnik Ankica Šimčić iz Đurđevca.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11. veljače 2022. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa P 73 od 1. veljače 2022. s dospijećem od 9. veljače 2022. radi naplate naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. u ukupnom iznosu od 1.495.414,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2022. do isplate. Povodom tog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-410/22 (UPP/OS-Ovrv- 62/2022) od 9. ožujka 2022. koje je donio javni bilježnik Ankica Šimčić iz Đurđevca (str. 87-88).

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (str. 94-97 spisa), u kojem osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, jer da je potraživanje neosnovano. Ističe da je u razdoblju od 15.02.2019. do 30.07.2021. na snazi bio Zakon o održivom gospodarenju otpadom (,,Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19) (u daljnjem tekstu: ZOGO), ali je temeljem čl. 191. Zakona o gospodarenju otpadom (,,Narodne novine" broj 84/21) (u daljnjem tekstu: ZGO) stupanjem na snagu ZGO (31. srpnja 2021.) prestao važiti ZOGO. Da bi tužitelj imao pravnu osnovu za potraživanje predmetne naknade, isti da je trebao svoju Odluku o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanje otpada (,,Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije" broj 14/07, 3/10 i 5/17) (u daljnjem tekstu - Odluka o mjerilima) uskladiti sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 14/19) koji je u čl. 22. propisao pravo jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada na novčanu naknadu za korištenje odlagališta opada. Međutim, tužitelj da je propustio to učiniti sve do kraja važenja ZOGO i do stupanja na snagu ZGO. Nakon stupanja na snagu ZGO, tužitelj da više nije ni mogao usklađivati svoju odluku o mjerilima, jer bi to bilo protuustavno, odnosno protivno članku 90. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske obzirom da bi došlo do povratnog djelovanja zakona i drugih propisa državnih tijela i tijela s javnim ovlastima. Naglašava da, ne samo da tužitelj nije uskladio svoju Odluku o mjerilima sa Zakonom o izmjenama i dopunama ZOGO ("Narodne novine" br. 14/19), nego su i zadnje izmjene i dopune Odluke o mjerilima koje je donio tužitelj u travnju 2017. protivne tada važećem ZOGO obzirom da novčana naknada za korištenje odlagališta uopće nije bila propisana ZOGO-om ("Narodne novine" broj 94/13) za jedinice lokalne samouprave. Ta je naknada bila propisana Zakonom o otpadu ("Narodne novine" broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08 i 87/09) ali je navedeni Zakon o otpadu prestao važiti stupanjem na snagu ZOGO 2013. Novčana naknada za korištenje odlagališta otpada je ponovno uvedena tek 2019. ("Narodne novine" br. 14/19). ali u razdoblju od 31. srpnja 2013. do 15. veljače 2019. uopće nije bila propisana Zakonom i zato je navedena izmjena Odluke o mjerilima iz 2017. nezakonita, jer je tom izmjenom trebalo brisati odredbu o naknadi, obzirom da naknada nije bila regulirana važećim Zakonom. Ovdje treba uzeti u obzir i odredbu čl. 22. st. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN br. 14/19). koja je u vrijeme važenja određivala:

,,Mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknada iz stavaka 1. i 5. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom".

2.1. Nadalje, tuženik navodi da ministar nije nikada donio takav pravilnik i baš zato da je bilo neophodno da jedinica lokalne samouprave, nakon što je Zakon o izmjenama i dopunama ZOGO ("Narodne novine" br. 14/19) stupio na snagu odnosno za vrijeme njegova važenja, donese opći akt (uskladi Odluku o mjerilima) kojim će ustanoviti mjerila i način plaćanja naknade za korištenje odlagališta otpada; a kao što je to prethodno detaljno opisano - tužitelj j je propustio to učiniti. Kako nikada nije donesen odgovarajući podzakonski akt koji bi uredio mjerila i način naplate naknade za korištenje odlagališta opada, svakako je to trebala učiniti sama jedinica lokalne samouprave u vrijeme kada joj je važeći ZOGO to omogućavao. obzirom da to nije učinjeno, nema osnove za proizvoljnu i nikakvim važećim aktom određenu, naplatu novčane naknade. Što se pak tiče primjene Pravilnika o mjerilima postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (,,Narodne novine, br. 59/06 i 109/12) ista u konkretnom slučaju nije moguća jer je navedeni Pravilnik razrađivao odredbe Zakona o otpadu, a koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZOGO, koji je, kao što je to ranije pojašnjeno, također prestao važiti, stupanjem na snagu ZGO. Tuženik smatra da nema nikakve pravne osnove da se podzakonski akt koji razrađuje odredbe nevažećeg Zakona o otpadu primijeni na odredbe kasnijeg ZOGO, koji je također prestao važiti. Obzirom na sve prethodno navedeno da je razvidno da nema temelja za obračun naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec za razdoblje od 16.02.2019.-23.07.2021. Nadalje, tuženik navodi da je tužitelj svjestan prethodno opisanih okolnosti:

a) nepostojanja podzakonskog akta koji bi uredio mjerila i način naplate naknade za korištenje odlagališta otpada (ministar ga nije donio)

b) nemogućnosti primjene Pravilnika koji je razrađivao odredbe Zakona o otpadu koji je prestao važiti, na ZOGO koji je također prestao važiti,

c) propusta na svojoj strani da na vrijeme uskladi vlastiti opći akt (Odluka o mjerilima) istodobno znajući da to više ne može učiniti jer se opći akti jedinice lokalne samouprave ne mogu, niti smiju usklađivati sa zakonima koji su prestali važiti obzirom da bi se radilo o retroaktivnoj primjeni zakona;

nakon što je ZOGO prestao važiti, dostavio je tuženiku prijedlog ugovora o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području Općine Koprivniči Ivanec za razdoblje od 16.02.2019. -23.07.2021. Tuženik da je dostavljeni prijedlog Ugovora vratio tužitelju s napomenom da je prijedlog Ugovora neprihvatljiv i s temeljitim obrazloženjem svog stava. Obzirom da čak i nevažeći Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznos naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave u čl. 8. st. 6. određuje da: "jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuju međusobne odnose", a ugovor između stranaka nije sklopljen, nedvojbeno je da nema nikakve osnove za potraživanje tužitelja. Pri izradi očitovanja kojim je odbijen tužiteljev prijedlog Ugovora, tuženik da je vodio računa i o stajalištu Koprivničko-križevačke županije o istom pitanju. Na upit tužitelja o pravu na naknadu za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec u periodu od 15.2.2019. do 30.7.2021., Upravni odjel za gospodarstvo, komunalne djelatnosti i poljoprivredu Koprivničko-križevačke županije se očitovalo dopisom KLASA: 363-01/21-01/6, URBROJ:2137/1-04/4-21-2, od 29.9.2021. u kojem se izričito navodi:

"Stajališta smo da bi Ugovorno utvrđivanje obveze naplate naknade za razdoblje od 15.2.2019.-30.7.2021. bilo moguće ukoliko bi jedinica lokalne samouprave "dobrovoljno" prihvatile navedenu obvezu, ali im to nije moguće "nametnuti"… Zaključno:

Stajališta je da ukoliko ranije niste zaključili Ugovore sa jedinicama lokalne samouprave koje koriste odlagališta otpad na Vašem području naplatu prisilnim putem nećete moći realizirati, za razliku gdje od 31.7.2021., isto potraživanje možete realizirati po osnovi Odluke predstavničkog tijela sukladno čl. 103. st. 6.". Temeljem svega navedenog, tuženik predlaže prihvatiti prigovor u cijelosti.

3. Po prigovoru tuženika ovaj sud je donio rješenje broj Povrv-21/2023-2 od 16. ožujka 2023. (str. 141-142) kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 5. rujna 2022. (str.114-118 spisa) navodi kako je predmet spora u ovom parničnom postupku potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnova računa 73 od 1. veljače 2022. s dospijećem od 9. veljače 2022. radi isplate naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, odnosno odlagalištu Piškornica sanacijsko odlagalište d.o.o. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. u ukupnom iznosu od 1.495.414,08 kn, prema specifikaciji priloženoj uz račun 73 od 1. veljače 2022.

4.1. Nadalje, navodi da se u navedenom razdoblju od 15. veljače 2019. pa do 30. srpnja 2021. s područja tuženika dovozio komunalni otpad na prostor Piškornica

– sanacijsko odlagalište d.o.o. na području tužitelja, u količinama prema specifikaciji uz račun 73 od 01.02.2022. i to od 15.02. do 31.12.2019. u količini od 5543,4 tona, od 01.01. do 31. 12.2020. u količini od 5669,14 tona, od 01.01. do 31.06.2021. u količini od 2401,54 tone, od 01.01. do 31.06.2021. u količini od 151,92 tona, od 01.07. do 31.07.2021. u količini od 8,4 tona, od 01.07. do 31.07.2021. u količini od 341,72 tona i od 1.07. do 31.07.2021. u količini od 28,04 tona.

4.2. Tužitelj nadalje navodi da je u utuženom razdoblju od 15.02.2019. do 30.07.2021. bio na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19.) koji je nakon izmjena iz 2019. („Narodne novine“, broj 14/19) koji je stupio na snagu 15.02.2019., u članku 41. propisao pravnu osnovu za isplatu novčane naknade za korištenje odlagališta otpadom kako slijedi: „(5) Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada. (6) Obveznik plaćanja naknade iz stavka 5. ovoga članka je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave.“

4.3. Prema tome, tužitelj navodi da temeljem zakonske odredbe i to članka 41. stavka 5. i 6. tada važećeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom, koji se primjenjuje u utuženom periodu, ima pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada (Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o), a također da je jasno propisano da je obveznik plaćanja naknade jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada, a to je tuženik. Ovime da je tužitelj dokazao pravnu osnovu utuženog potraživanja prema tuženiku koja proizlazi iz naznačenih zakonskih odredaba članka 41. stavka 5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, važećeg u utuženom razdoblju.

4.4. Tužitelj nadalje navodi da je visina naknade za korištenje odlagališta otpada bila propisana čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12) koje odredbe glase:

"(1) Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada imaju pravo na novčanu naknadu. (2) Obveznici plaćanja naknade iz stavka 1. ovog članka su jedinice lokalne samouprave koje koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području Grada Zagreba ili druge jedinice lokalne samouprave.

(3) Naknada iz stavka 1. ovog članka iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada.

(4) Jedinice lokalne samouprave koje se nalaze na otocima plaćaju novčanu naknadu iz stavka 1. i 3. ovog članka po cijeni koja nije veća od cijene zbrinjavanja otpada koju plaćaju obveznici plaćanja u jedinici lokalne samouprave na čije se odlagalište dovozi otpad s otoka.

(5) Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave može svojom odlukom u cijelosti ili djelomično osloboditi druge jedinice lokalne samouprave od plaćanja naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka.

(6) Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuju međusobne odnose."

4.5. Tužitelj nadalje navodi da je naznačeni Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12) donesen temeljem Zakona o otpadu („Narodne novine“, broj 178/04) ostao na snazi i nakon prestanka važenja Zakona o otpadu, budući je u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13), u članku 183. propisano da će se predmetni Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12), primjenjivati do stupanja na snagu propisa iz članka 182. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, odnosno do stupanja na snagu Pravilnika koje donosi ministar, između ostalog i temeljem članka 41. st.5. Zakona. Prema tome, visina utužene novčane tražbine da proizlazi iz citirane odredbe čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave. U tom smislu tužitelj Općina Koprivnički Ivanec donijela je Odluku o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanje otpada, koja je objavljena u Službenom glasniku Koprivničko- križevačke županije broj 14 od 28.12.2007. kojom je u članku 5. propisana visina naknade za korištenje odlagališta otpada upravo na način kako je propisano čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, broj 59/06 i 109/12).

4.6. Tužitelj nadalje smatra, a o tome da se izjasnila i sudska praksa, da se Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN 56/06 i 109/12), primjenjuje i u utuženom periodu, s obzirom da je izrijekom propisano njegovo važenje i nakon prestanka važenja Zakona o otpadu (prema članku 183. Zakona o održivom gospodarenju otpadom „Narodne novine“, broj 94/13), a uz navedeno prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-II- 4094/2005, prestankom važenja zakona, kao pravne osnove za donošenje drugog propisa (podzakonskog akta za provedbu zakona) prestaju važiti i drugi propisi doneseni u svrhu provedbe zakona, osim ako u prijelaznim i završnim odredbama novog zakona nije drugačije određeno. Međutim, u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (čl. 183.) određeno je da ostaje u primjeni Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave („Narodne novine“, broj 59/06 i 109/12) pa se naznačeni Pravilnik primjenjuje i u utuženom razdoblju, a s obzirom da je prema članku 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19.) ustanovljeno i propisano pravo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada na novčanu naknadu.

4.7. Tužitelj zaključno navodi da s obzirom na prethodno izloženo, nije od utjecaja da nadležni ministar nije donio novi pravilnik u smislu čl. 22. st. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 14/2019) jer se u utuženom periodu primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave („Narodne novine“, broj 59/06 i 109/12) kako je to propisano odredbom čl. 183. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Međutim, neovisno od toga, propust nadležnog ministra da u skladu sa zakonom donese pravilnik (podzakonski propis), nikako ne može ići na štetu pravnih subjekata kada je pravo na plaćanje naknade utvrđeno Zakonom i to člankom 41. stavkom 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, a mjerila za određivanje te naknade bila su utvrđena Pravilnikom o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave („Narodne novine“, broj 59/06 i 109/12). Također, da je potpuno neodlučno da tuženik nije prihvatio sklapanje ugovora s tužiteljem u skladu čl. 8. st. 6. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave jer takav propust tuženika u sklapanju ugovora kako je propisano podzakonskim aktom da ne oslobađa tuženika obveze plaćanja naknade koja obveza je pripisana člankom 41. stavkom 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

4.8. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se održi na snazi izdani platni nalog.

5. Tužitelj u podnesku od 26. travnja 2023. (str. 145-148 spisa) u bitnom navodi da je u mirnom postupku dopisom od 15. listopada 2021. pozvao tuženika na sklapanje Ugovora o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec u predmetnom razdoblju te je dostavljen ovjereni potpis Ugovora u četiri primjerka, međutim tuženik je odbio potpisati Ugovore. Nadalje, ističe da je tuženiku dostavljena Opomena pred tužbu, kako bi se u mirnom postupku riješio spor, ali do mirnog rješenja spora nije došlo. Međutim, tužitelj da je s tuženikom sklopio Ugovor o iznosu rokovima i načinu plaćanja naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec od 03.02.2022. sukladno članku 103. Zakona o gospodarenju otpadom, ali tim Ugovorom nije regulirano pitanje utužene tražbine koja je dospjela prije sklapanja navedenog Ugovora., koji se ne odnosi na predmetno razdoblje već na razdoblje nakon 30.07.2021.. U vezi navedenog, da su neosnovani navodi istaknuti u prigovoru tuženika i pozivanje na očitovanje Koprivničko- križevačke županije jer da se isto ne odnosi na utuženo razdoblje. Zaključno tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sada u eurima prema fiksnom tečaju 1 euro = 7,53450 kn u iznosu od 198.475,56 eura.

6. Tuženik u podnesku od 6. studenoga 2023. (str. 179-182 spisa) navodi da se očituje na navode tužitelja i osporava osnovu i visinu tužbenog zahtijeva u cijelosti. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva ukazuje da je čl. 4. Odluke o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanje otpada, objavljenoj u Službenom glasniku Koprivničko-križevačke županije broj 14 od 28.12.2007. (u daljem tekstu: „Odluka o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade“) propisano je da na odlagalištu komunalnog otpada „Piškornica“ mogu odlagati i zbrinjavati komunalni otpad samo one jedinice lokalne samouprave i korisnici koji imaju sklopljen ugovor o deponiranju i zbrinjavanju otpada na području odlagališta komunalnog otpada „Piškornica“ s Općinom Koprivnički Ivanec. Budući da Grad Koprivnica i Općina Koprivnički Ivanec nemaju sklopljen ugovor o deponiranju i zbrinjavanju otpada za utuženo razdoblje, to da ne postoji obveza plaćanja sporne novčane naknade. U prilog navedenom, Grad Koprivnica i tužitelj, sklopili su Ugovor o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec od 03.02.2022., kojim se Grad Koprivnica obvezao u članku 3. plaćati naknadu za korištenje odlagališta otpada počevši od dana 31.08.2021. Kako je ugovor suglasno očitovanje volja ugovornih strana, to da proizlazi da je tužitelj sklapanjem navedenog Ugovora tog sadržaja pristao da naplaćuje naknadu Gradu Koprivnici počevši od 31.08.2021. Temeljem toga da je neosnovano potraživanje tužitelja za razdoblje od 15.02.2019. do 30.07.2021., a za koje nije sklopio Ugovor sa tuženikom. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ukazuje da je čl. 6. Odluke o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade propisano je da će Općina Koprivnički Ivanec temeljem specifikacije dostavljene od strane korisnika odlagališta komunalnog otpada „Piškornica“ dostavljati mjesečne račune jedinicama lokalne samouprave koje na njenom području odlagališta komunalnog otpada „Piškornica“ odlažu komunalni otpad. Općina Koprivnički Ivanec nije dostavila niti jedan mjesečni račun Gradu Koprivnici u spornom razdoblju niti je u spornom razdoblju dostavila bilo kakvu specifikaciju količine dovezenog otpada potvrđenu od strane korisnika odlagališta te fizičke i/ili pravne osobe koja se bavi djelatnošću odvoza komunalnog otpada iz čega da proizlazi da osim osnove nije dokazala niti visinu svojeg potraživanja. Polazeći od prethodno navedenog, račun broj P 73 od 01.02.2022., s dospijećem od 09.02.2022., radi isplate naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, odnosno odlagalištu Piškornica sanacijsko odlagalište d.o.o. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u periodu od 15.02.2019. do 30.07.2021. u ukupnom iznosu od 1.495.414,08 kn da je protivan samom općem aktu tužitelja kao i računovodstvenim načelima te da se stoga ne može smatrati urednom vjerodostojnom ispravom na temelju koje je dopušteno podnijeti prijedlog za ovrhu. Tim više Grad Koprivnica da nije niti proknjižio predmetni račun u svojim poslovnim knjigama, a naročito uzimajući u obzir da je čl. 156. st. 1. toč. 74. Zakona o proračunu („Narodne novine“ broj: 144/21) propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit odgovorna osoba ako se unos podataka u poslovne knjige ne temelji na vjerodostojnim, istinitim i urednim knjigovodstvenim ispravama. Podredno ističe da čak i kad bi tuženik imao obvezu plaćanja utužene naknade da nije jasno na temelju čega je tužitelj obračunao iznos naknade od 30% iznosa cijene odlaganja jedne tone otpada, dok za naredno razdoblje za koje je sklopljen Ugovor od 29.12.2021. obračunava naknadu od 20% iznosa cijene odlaganja jedne tone otpada. Kao dokaz prilaže Stručno mišljenje izrađeno od strane stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić od 16.05.2023. Radi svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i to iz razloga jer:

- tužitelj nije postupao po svom općem aktu te nije sklopio Ugovor sa Gradom Koprivnicom;

- tužitelj nije postupao po svom općem aktu te nije dostavljao mjesečne račune sa specifikacijom količine dovedenog otpada Gradu Koprivnici u utuženom razdoblju;

- Grad Koprivnica nije proknjižio predmetni račun u svoje poslovne knjige jer je isto suprotno članku 137. stavak 2. Zakona o proračunu, a što predstavlja prekršaj iz članka 156. stavka 1. točke 74. Zakona o proračunu i zato što se poslovne knjige Grada Koprivnice vode za proračunsku godinu koja je jednaka kalendarskoj godini, što znači da se u poslovne knjige unose računi koji se odnose na tekuću godinu.

7. Tužitelj podneskom od 23. studenoga 2023. (str. 202-205 spisa) u bitnom navodi da stajalište tuženika da ne postoji njegova obveza na plaćanje naknade jer nije sklopljen ugovor između stranaka, nije prihvatljivo jer bi to značilo da se autonomnom voljom jedne strane može derogirati zakonska odredba koja propisuje tu obvezu. Nadalje, navodi da je pravo na naknadu propisano zakonom i to člankom 41. stavkom 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19., dalje: ZOGO) kojom je propisano da Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada. Količina zaprimljenog komunalnog otpada za predmetno razdoblje specificirana je u tablici dostavljenoj uz Račun 73 od 01.02.2022. Ukazuje da je pojedina tona dostavljenog otpada uvećana je za cijenu utvrđenu Cjenikom usluga zbrinjavanja otpada za pojedinu vrstu otpada Piškorinice-sanacijsko odlagalište d.o.o. uzimajući u obzir vrstu dostavljena otpada. Sukladno članku 8. stavku 3. Pravilnika konačni iznos naknade utvrđen je u iznosu od 30% cijene po toni zbrinutog otpada. Tužitelj nadalje navodi da stručno mišljenje Ksenije Špoljarić, mag. oec. kojim se ista očituje o pravnim pitanjima ne može biti relevantno u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, navodi da je u svom mišljenju navela da je Račun Općine Koprivnički Ivanec računski i formalno ispravan, međutim navodi da Račun nije materijalno odnosno suštinski ispravan jer „između Grada Koprivnice i Općine Koprivnički Ivanec nije bio sklopljen ugovor o deponiranju i zbrinjavanju otpada.“ Zaključuje da navedeni je vještak u svom Stručnom mišljenju odlučivao o pravnom pitanju, odnosno osnovi potraživanja tužitelja za što da nema zakonsko ovlaštenje, niti nalog suda te da se stoga njegovo mišljenje ne može uzeti kao relevantno u ovoj pravnoj stvari. Predlaže da sud izvrši uvid u dostavljenu dokumentaciju te da na okolnost visine tužbenog zahtjeva provede knjigovodstveno- financijsko vještačenje.

8. Tuženik u podnesku od 19. siječnja 2024. (str. 243-245 spisa) navodi da se očituje na podnesak tužitelja od 22. studenoga 2023. u odnosu na pitanje sklapanja ugovora između stranaka kojim bi se regulirao međusobni odnos oko plaćanja predmetne naknade, predviđenog odredbom iz čl. 8. st. 6. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN br. 56/06 i 109/12, dalje: Pravilnik). Nadalje, navodi kada bi se taj Pravilnik uopće i primjenjivao na konkretni pravni odnos, tuženik i nadalje smatra kako je postojanje takvog ugovora ipak pravno-relevantna pretpostavka za mogućnost naplate ove zakonske obveze. Ističe da nisu točni navodi tužitelja da bi se navedeni stavak 6. iz članka 8. Pravilnika odnosio samo na reguliranje situacije predviđene prethodnim stavkom 5. (mogućnost da jedinica lokalne samouprave koja ima pravo na ovu naknadu svojom odlukom oslobodi u cijelosti ili djelomično od plaćanja drugu jedinicu lokalne samouprave koja je obveznik plaćanja iste), s obzirom da iz stavka 6. jasno proizlazi kako se međusobni odnosi jedinica lokalne samouprave oko predmetne naknade uređuju ugovorom u provedbi svih odredbi iz čl. 8. Pravilnika. Isto tako da nije točno da bi odbijanje sklapanja takvog ugovora od strane obveznika plaćanja značilo da se autonomnom voljom jedne strane može derogirati ta njegova zakonska obveza, s obzirom da Pravilnikom (na koji zakon i upućuje) propisano sklapanje ugovora, omogućuje onoj strani koja takav ugovor želi sklopiti, poduzeti i odgovarajuće pravne radnje u svrhu sklapanja istog prema strani koja ga ne želi sklopiti, pa i ishoditi ga putem suda. U konkretnoj situaciji tužitelj da je očito svjestan ove propisane obveze, tuženiku i ponudio sklapanje ugovora za utuženo razdoblje, ali tek naknadno (prvi put u listopadu 2021.), na što tuženik dakako nije mogao pristati (ugovorno retroaktivno obvezivanje), nakon čega tužitelj u vezi potrebe sklapanja ugovora ništa dalje nije poduzeo, već je tuženiku, opet protivno relevantnim propisima, izdao jedinstveni račun za čitavo utuženo razdoblje. Na obvezu sklapanja takvog ugovora da ukazuje i tužiteljeva Odluka o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanja otpada od 30.11.2007. donesena još temeljem Zakona o otpadu (NN br. 178/04, 153/05, 111/06), spisu priložena uz podnesak tužitelja od 5.9.2022.. U čl. 7. navedene Odluke također stoji da će tužitelj s jedinicama lokalne samouprave koje komunalni otpad odlažu na području tužitelja, sklopiti Ugovor kojim će se definirati međusobni odnosi. Zbog navedenog tuženik smatra da bi postojanje ugovora kojim se između stranaka uređuju međusobni odnosi oko predmetne naknade za utuženo razdoblje, makar ishođenog i putem suda što tuženik nije ni pokušao, bila pretpostavka bez koje tužitelj da nema osnovu za naplatu ove tražbine od tuženika. Tuženik osporava mogućnost primjene uopće predmetnog Pravilnika na konkretni pravni odnos, a time i tužiteljeve prethodno spomenute odluke. Ukazuje da Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN br. 94/2013, 73/2017, 14/2019 i 98/2019, dalje ZOGO) koji od 31.7.2021. više nije na snazi, ovu naknadu po donošenju istog (NN br. 94/2013), za razliku od prethodnog Zakona o otpadu, nije više predviđao, već je odredbama iz čl. 41. bila propisana samo novčana naknada za vlasnike nekretnina zbog blizine neusklađenog odlagališta, za koju je u stavku 5. navedene zakonske odredbe bilo određeno da mjerila i način određivanja iznosa iste, kao i načina uplate i isplate ove naknade, određuje ministar pravilnikom. U čl. 182. st. 2. (prijelazne i završne odredbe) ZOGO/2013, obvezan je ministar, u roku od 12 mjeseci od dana stupanja tog zakona na snagu, između ostalog, donijeti i pravilnik iz spomenutog čl. 41. st. 5. istog zakona, dok se prema čl. 183. st. 1. ZOGO/2013, do trenutka stupanja na snagu tog novog pravilnika koji će donijeti ministar, primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN br. 56/06). Kako pak ZOGO/2013 nije više predviđao ovu naknadu, da se navedeni Pravilnik nastavio se dalje primjenjivati samo u vezi naknade vlasnicima nekretnina zbog blizine neusklađenog zemljišta. Pravo na naknadu za korištenje odlagališta otpada na teret jedinice lokalne samouprave koja ga koristi, jedinicama lokalne samouprave na čijem je području odlagalište priznato je ponovno tek odredbama iz čl. 22. Zakona o izmjenama i dopunama ZOGO (NN br. 14/2019) koji je na snazi od 15.2.2019. pri čemu je navedenom članku propisano i da mjerila i način određivanja iznosa ove naknade, kao i način uplate i isplate iste, određuje ministar pravilnikom. U prijelaznim i završnim odredbama navedenog ZiD ZOGO/2019 nije predviđeno ništa oko rokova donošenja navedenog pravilnika, koji pored toga do prestanka važenja ZOGO nikada nije ni donesen, a kako je raniji Pravilnik (NN br. 56/06), temeljem odredbe iz čl. 183. st. 1. ZOGO/2013 u vezi sa odredbom iz čl. 41. istog zakona, ostao na snazi samo u vezi prava na naknadu vlasnika nekretnine zbog blizine odlagališta, tada i pored zakonom (ZiD ZOGO/2019) ponovno propisanog prava na naknadu, da ne postoji relevantna pravna osnova u vezi mjerila i načina određivanja ove naknade, zbog čega istu ni u ovom postupku za utuženo razdoblje (15.2.2019. – 30.7.2021.), da nije moguće utvrditi i zbog čega tuženik i nadalje smatra da je visina tražbine određena proizvoljno. Nadalje, navodi da tužiteljevo osporavanje stručnog mišljenja koje je tuženik dostavio uz podnesak od 6.11.2023. u prilog tvrdnjama o nevjerodostojnosti računa koji mu je tužitelj dostavio i na temelju kojeg je utužio predmetnu tražbinu, također da nije utemeljeno. Suprotno navodima tužitelja, vještak da se u navedenom mišljenju nije upuštao u razmatranje pravnih pitanja, već je temeljem svojeg stručnog znanja (kojim izvjesno sud ne raspolaže), upravo razmatrao i utvrđivao činjenicu računovodstvene (ne)vjerodostojnosti predmetnog računa kao računovodstvene isprave, što po tuženiku nije upuštanje u pravna pitanja. Osim toga, da se radi o nevjerodostojnom računu da ukazuje i odredba iz tužiteljeve ranije spomenute Odluke iz 2007. prema kojoj je isti imao obvezu, temeljem mjesečnih specifikacija pribavljenih od korisnika odlagališta, jedinicama lokalne samouprave koje komunalni otpad odlažu na njegovom području odlagališta „Piškornica“, izdavati mjesečne račune koji ovdje izostaju. Vezano uz količine otpada odloženog u utuženom razdoblju od strane tuženika, tužitelj da se poziva na tablicu koja nije nikakva relevantna isprava u pravnom smislu (jednostrani dokument iz kojeg nije vidljivo ni tko ga je izradio), stoga osporava u cijelosti visinu tražbine, za koju da nije ni jasno je li kod obračuna iste obuhvaćen i PDV iz računa korisnika odlagališta, na koji dio tužitelj po tuženiku nema pravo temeljem relevantnih propisa o ovom porezu i obveznicima iskazivanja istog. Shodno navedenom, tuženik se i nadalje tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti.

9. Na pripremnom ročištu održanom 30. siječnja 2024. (str. 252-253 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga iz tužbe i naknadno dostavljenih podnesaka. Nadalje navodi da u spis predmeta i za protivnu stranu predaje recentnu sudsku praksu te cjenik usluga zbrinjavanja otpada na odlagalištu "Piškornica" u odnosu na utuženo razdoblje. Navodi da na cijenu usluge zbrinjavanja otpada nije niti obračunavan PDV. Navodi da ukoliko je i nadalje sporna visina tuženog zahtjeva predlaže da se na tu okolnost prvenstveno provede dokaz knjigovodstveno financijsko vještačenjem na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, osobito priloženog USB uređaju a koji je dostavljen i neposredno po tužitelju i tuženiku. Punomoćnik tuženika navodi da ostaje kod odgovora na tužbu, svih navoda i dokaznih prijedloga iz odgovora na tužbu i naknadno dostavljenih podnesaka. Nadalje, ostaje kod svojih prigovora i u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu potraživanja tužitelja. Nadalje, tuženik opreza radi osporava i količinu otpada i cijenu zbrinjavanja otpada po kojoj je obračunata naknada za zbrinjavanje otpada. Potvrđuje da je tuženik zaprimio USB memoriju na kojoj se nalaze prateći listovi i vagarinke. Tuženik nadalje navodi da osporava i vjerodostojnost računa tužitelja i u tom smislu smatra da bi se trebao očitovati financijsko knjigovodstveni vještak. Nadalje opreza radi ističe se i prigovor zastare tražbine imajući u vidu vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu odnosno donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

10. Podneskom od 9. veljače 2024. (str. 298-301 spisa) tužitelj u bitnom navodi da je analizom sudske prakse, drugostupanjske pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i prvostupanjskih presuda u predmetima iste činjenične i pravne podloge razvidno je da su sudovi zauzeli stajalište da osnova za plaćanje novčane naknade za korištenje odlagališta otpada u utuženom razdoblju od 15. veljače 2019. godine pa do 30. srpnja 2021. proizlazi iz članka 41. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19., dalje: ZOGO) kojom je propisano da Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada. Tužitelj osobito ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-375/2023-2 od 08. prosinca 2023.

11. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u komercijalni račun br. 73 (str. 10-11, 13-14 spisa), podatke o zaprimljenim količinama komunalnog otpada za period 15. veljače 2019. do 31. prosinca 2019. i za cijelu 2020. (15-16), ispis PLO-a po JLS-ovima (17-76), dostavnica (77), dokumentaciju dostavljenu uz prigovor tuženika (98-107), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 5. rujna 2022. (123-131), Cjenike usluga zbrinjavanja otpada na odlagalištu "Piškornica" (149-151) i ostalu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 27. travnja 2023. (152-169), izvršen je uvid u podatke pohranjene na USB memoriji (176), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 6. studenoga 2023. (183-196), izvršen je uvid u dostavljenu sudsku praksu (206-237), izvršen je uvid u dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 19. siječnja 2024. (246-251), sudsku praksu (254-289), Cjenik usluga zbrinjavanja otpada (290-292), sudsku praksu (302-376). Određeno je izvođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja po sudskom vještaku Zoranu Milobara te je izvršen uvid u dostavljeni nalaz i mišljenje (385-388) i dokumentaciju dostavljenu uz nalaz i mišljenje (389-483), u sudsku praksu (492-511). Izvršen je uvid u očitovanje vještaka na prigovore tuženika (516-517) i dokumentaciju dostavljenu uz očitovanje (518-519). Tijekom postupka je i usmeno saslušan vještak Zoran Milobara koji je iznio svoj nalaz i mišljenje i na ročištu za glavnu raspravu održanu 26. studenoga 2024.

12. Daljnje do zaključenja prethodnog postupka predložene dokaze po tuženiku sud nije odredio jer se činjenice iznijete do zaključenja prethodnog postupka mogu utvrditi na temelju ostalih izvedenih dokaza. Nove činjenice i nove dokaze koje je tuženik predložio na glavnoj raspravi sud nije uzeo u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 3. u svezi čl. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i to da se zatražiti od Komunalca d.o.o. i od Piškornice- sanacijsko odlagalište d.o.o. da dostave dokumentaciju o stvarnoj cijeni koja je bila ugovorena za količine otpada koje je u spornom razdoblju predavalo društvo Komunalac d.o.o. i s tim u svezi predloženi dokaz dopunskim provođenjem knjigovodstveno financijskog vještačenja. Naime tužitelj nije iznio razloge radi čega te činjenice i te dokaze nije predlagao do zaključenja prethodnog postupka, osobito imajući u vidu da je tužitelj uz podnesak od 27. travnja 2023. priložio Cjenike usluga zbrinjavanja otpada na odlagalištu "Piškornica" u odnosu na utuženo razdoblje (str. 149-151 spisa) koji je dostavljen tuženiku te je tuženik već tada mogao uočiti da je za razdoblje od 1.-31. srpnja 2021. cijena ovisila o tome jesu li prethodno bile ugovorene količine otpada koji će se predati u toj godini te je mogao svakako i prije određivanja dokaza vještačenjem predložiti da se zatraže podatci od Komunalca d.o.o. i od Piškornice-sanacijsko odlagalište d.o.o. da dostave dokumentaciju o stvarnoj cijeni koja je eventualno bila ugovorena za količine otpada koje je u spornom razdoblju predavalo društvo Komunalac d.o.o. u odnosu na otpad s područja tuženika.

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio odlučne činjenice i ocijenio da je tužbeni zahtjev u odnosu na glavno potraživanje osnovan.

14. Predmet spora u ovom parničnom postupku je potraživanje tužitelja prema tuženiku prema računu 73 od 1. veljače 2022. s dospijećem od 9. veljače 2022. radi isplate naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, odnosno odlagališta Piškornica- sanacijsko odlagalište d.o.o. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. u ukupnom iznosu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 197.616,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 11. veljače 2022.

15. U ovom predmetu utuženo je plaćanje naknade za korištenje odlagališta na području Općine Koprivnički Ivanec u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. odnosno za period u kojem je bio na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, dalje: ZOGO) i Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave ("Narodne novine" 59/2006 i 109/2012, dalje: Pravilnik).

16. Između stranaka nije sporno da je tuženik sa svojeg područja u utuženom razdoblju dovozio komunalni otpad u Piškornicu – sanacijsko odlagalište d.o.o. Nije sporno da je Gradsko komunalno poduzeće KOMUNALAC d.o.o Koprivnica trgovačko društvo koje je predavalo otpad sa područja Grada Koprivnice odlagalištu i to Piškornica- sanacijskom odlagalište koje se nalazi na području tužitelja. Između parničnih stranaka je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženu naknadu za zbrinjavanje otpada na odlagalištu otpada tužitelja s obzirom da za sporno razdoblje stranke nisu sklopile ugovor, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

17. Tijekom postupka bilo je sporno je li tuženik obveznik plaćanja predmetne naknade s obzirom na to da stranke nisu sklopile pisani ugovor za sporno razdoblje. Nije sporno da je tuženiku dostavljen na potpisivanje ugovor za sporno razdoblje i da tuženik na sklapanje takvog ugovora nije pristao.

18. Tužitelj tijekom postupka obrazlaže kako je tuženik u navedenom razdoblju od 15. veljače 2019. pa do 30. srpnja 2021. s područja Grada Koprivnica dovozio komunalni otpad na prostor Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. na području tužitelja, u količinama prema specifikaciji uz račun 73 (str. 14 spisa).

19. Nadalje, tužitelj navodi da je donio Odluku o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanje otpada, koja je objavljena u Službenom glasniku Koprivničko-križevačke županije broj 14 od 28.12.2007. kojom je u članku 5. propisana visina naknade za korištenje odlagališta otpada upravo na način kako je propisano čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, broj 59/06 i 109/12). Navedena odluka sa svojim izmjenama je priložena i u spisu (str. 123-124 spisa).

20. Tuženik se u prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu poziva na očitovanje Upravnog odjela za gospodarstvo, komunalne djelatnosti i poljoprivredu Koprivničko-križevačke županije smatrajući da iz istog proizlazi kako tužitelj ne bi imao pravo na utuženu tražbinu iz razloga što s drugim jedinicama lokalne samouprave nema potpisane ugovore koji bi mu dalo takvo pravo. Iz tog očitovanja proizlazi ( str. 104-105) da je sastavljen po pročelniku Upravnog odjela Koprivničko- križevačke županije i da je stajalište tog Upravnog odjela da ukoliko nisu zaključeni ugovori sa jedinicama lokalne samouprave koje koriste odlagalište otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, da naplatu prisilnim putem neće moći realizirati za razdoblje od 15. veljače 2019. do 31. srpnja 2021. Navedeno stajalište ne veže ovaj sud.

21. Prema ocjeni ovog suda treba imati u vidu da je dana 15. veljače 2019. stupila je na snagu izmijenjena odredba čl. 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje: ZOGO, "Narodne novine br. 94/13, 73/17, 14/19; dalje ZOGO), na osnovi koje Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada, imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada (st. 5.). Obveznik plaćanja te naknade je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave (st. 6.). Mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate tih naknada propisuje ministar pravilnikom (st. 7.).

22. Nadalje, čl. 183. st. 1. alineja 5. ZOGO-a navodi kako se do stupanja na snagu propisa iz čl.182. st. 1. i 2. ovoga Zakona primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave ("Narode novine" broj 59/06).

23. Odredbe mjerodavnog čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12, dalje-Pravilnik) glase:

(3) Naknada iz stavka 1. ovog članka iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada.

(5) Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave može svojom odlukom u cijelosti ili djelomično osloboditi druge jedinice lokalne samouprave od plaćanja naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka.

(6) Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuju međusobne odnose."

24. Odredbama čl. 183. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima važećeg u odnosu na sporno razdoblje (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18., dalje: ZOO) propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje te ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

25. Sporno je pravno pitanje – postoji li obveza tuženika na plaćanje naknade za korištenje odlagališta otpada koju predviđa odredba čl. 41. st. 5 Zakona o održivom gospodarenju otpadom ukoliko nije sklopljen ugovor između tužitelja i tuženika kojim bi se uredio iznos naknade, način uplate i isplate.

26. Prema stajalištu ovog suda, postoji obveza tuženika na plaćanje novčane naknade za korištenje odlagališta otpada koje se nalazi na području tužitelja bez obzira što tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor kojim bi uredili međusobne obveze, a to iz razloga jer je Zakon o održivom gospodarenju otpadom u čl. 41. st. 5. jedinici lokalne samouprave na području koje se nalazi odlagalište otpada dao to pravo.

27. Dakle, pravo na naknadu nije ugovorno pravo već zakonsko pravo jedinice lokalne samouprave, odnosno obveza na plaćanje naknade nije ugovorna obveza jedinice koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave već njezina zakonska obveza.

28. Ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje odlagališta otpada na svom području i to temeljem ZOGO-a koji je bio na snazi u utuženom periodu kada je odvoz vršen, a u visini koja je određena Pravilnikom o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12).

29. Dakle, u odnosu na tuženikov prigovor kako je pretpostavka naplate naknade sklopljen Ugovor o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada između tužitelja na čijem se području nalazi odlagalište i tuženika koja koristi to odlagalište valja navesti da je osnova obveze plaćanja utužene novčane naknade proizlazi iz ZOGO-a.

30. Odredbe čl. 41. st 7. ZOGO-a u svezi čl. 183. st. 1. alineja 5. ZOGO-a za mjerila i način uređivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade upućuje na Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12).

31. Čl. 8. Pravilnika sadrži iznos naknade koji je određen u postotku te iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada.

32. Rješenjem ovog suda od 8. ožujka 2024. određeno je provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja po sudskom vještaku Zoranu Milobari, dipl. oec. iz Križevaca (str. 377-378). Zadatak vještačenja je utvrditi visinu naknade za korištenje odlagališta otpada na području tužitelja koje odlagalište otpada je koristio tuženik u razdoblju od 15.02.2019. do 30.07.2021. uzimajući u obzir dokumentaciju koja se odnosi na količine predanog otpada i način obračuna naknade, a koja se nalazi u spisu i na USB uređaju.

33. Podneskom od 26. ožujka 2024. tuženik (str. 379 spisa) je predložio da se proširi zadatak vještaku na način da se očituje i na okolnost vjerodostojnosti računa u knjigovodstveno-financijskom smislu, koji je tužitelj izdao tuženiku za predmetnu tražbinu, a što je tuženik predložio na pripremnom ročištu od 30.1.2024. to s obzirom da je tužitelj osporio tuženikovo uslužno vještačenje u vezi navedenog (stručno mišljenje stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić od 16.5.2023.

34. Podneskom od 16. travnja 2024. tužitelj (str. 380-381 spisa) navodi da je račun tužitelja računski i formalno ispravan, dok je sporno između stranaka pitanje da li je račun suštinski ispravan. U stručnom mišljenju da Ksenija Špoljarić navodi da predmetni račun nije suštinski ispravan jer uvjeti za izdavanje računa nisu bili ispunjeni s obzirom da u predmetnom razdoblju od 15.02.2019. do 30.07.2021. između tužitelja i tuženog nije bio sklopljen ugovor o deponiranju i zbrinjavanju otpada. Tužitelj zaključuje da je sporno pravno pitanje i to pitanje suštinske ispravnosti računa. Ukazuje da vještak treba pomagati sudu isključivo u utvrđivanju činjenica, a nikada prilikom odlučivanja o primjeni pravne norme, odnosno o pravnom pitanju. Slijedom navedenog, prijedlog tuženika za dopunom zadatka vještaku da je neosnovan. Račun da je računski i formalno ispravan, dok je pitanje suštinske ispravnosti računa u naravi pravno pitanje u koje se vještak ne može upuštati, već će o istom odlučiti sud primjenom pozitivno pravnih normi.

35. Sud nije zadatak vještaka proširio kako je to predlagao tuženik smatrajući da iz odredbi Ovršnog zakona proizlazi odlučna činjenica što je vjerodostojna isprava na temelju koje se može odrediti ovrha, a da je to prema svom sadržaju i predmetni račun. Naime, iz računa broj 73 od 1. veljače 2022. proizlazi da se potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu 1.495,414,08 kn odnosi na naknadu za korištenje odlagališta otpada na području ovrhovoditelja (Općine Koprivnički Ivanec), a za razdoblje od 15.2.2019. pa do 30.7.2021. te glasi na dužnika GRAD KOPRIVNICA. Naveden je datum dospijeća računa 9. veljače 2022. Nadalje navedeno je da nije obračun PDV. Navedeni su i podatci za uplatu. Stoga je ovaj sud ocijenio da je navedeni račun vjerodostojna isprava u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).

36. Prema spisu proizlazi da je tužitelj izdao i e-račun (str. 10-11 spisa). Nadalje iz priložene e-mail poruke (str. 12 spisa) proizlazi da je putem pošiljatelja [adresa elektroničke pošte] 1. veljače 2022. tužitelj obaviješten da je za račun 73 GRAD KOPRIVNICA potvrdio zaprimanje. Dakle račun broj 73 sadrži sve nužne podatke.

37. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju tuženik je koristio uslugu tuženika i to uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada. Činjenica da stranke nisu sklopile pisani ugovor u svezi te usluge ne znači da korištenjem te usluge nije nastala obveza za tuženika plaćanja naknade za tu uslugu prema ranije citiranim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje: ZOGO, "Narodne novine br. 94/13, 73/17, 14/19; dalje ZOGO).

38. Knjigovodstveno-financijski vještak Zoran Milobara dostavio je pisani nalaz i mišljenje 11. lipnja 2024. (str. 385-388 spisa) sa dokumentacijom (str. 389-483). U nalazu i mišljenju navodi da na temelju obrađenih podataka u Nalazu vještačenja, iznosi mišljenje da visina potraživanja tužitelja, a koja se odnosi na naknadu za preuzeti otpad od tuženika u razdoblju od 15.02.2019. do 30.07.2021. iznosi 1.488.945,24 kn / 197.616,99 eura dok su količine navedene u tabeli iz toč. 2. nalaza. Nadalje, navedeno je u nalazu da je utvrđivanje visine utuženog potraživanja izvršeno temeljem dokumentacije priložene u spisu i dokumentacije na priloženom USB uređaju. Od tužitelja da je zatražen dokument „ISPIS PLO-a po JLS-ovima za razdoblje od 15.02.2019. do 31.12.20219.“ za otpad preuzet od Grada Koprivnica koji nije priložen u spisu. Dostavljena su dva dokumenta odvojeno za razdoblje od 15.02. - 30.04.2019. i za razdoblje od 01.05. -31.12.2019. (prilog Nalaza). Na temelju raspoložive dokumentacije utvrđena je količina otpada preuzeta od prijevoznika, s područja Grada Koprivnica na odlagalište otpada Piškornica na području tužitelja. Količine za pojedina razdoblja utvrđene su usporedbom podataka navedenih na „ISPIS PLO-a po JLS-ovima“ tužitelja za pojedina promatrana – utužena razdoblja sa podacima navedenim na pojedinačnim PLO-ima i pripadajućim vagarinkama navedenim na USB uređaju, a za otpad preuzet od Grada Koprivnica. Nadalje, vještak u nalazu i mišljenju obrazlaže da su prema cjenicima usluga za pojedina obračunska razdoblja (2019., 2020. i 1. -7. mj 2021. godine) (list 149-151 spisa) i prema obračunu u prilogu računa br 73. (list 13-14 spisa), na utvrđene količine primijenjene pripadajuće cijene i utvrđena naknada u iznosu 30% ukupne naknade za preuzeti otpad. Nadalje vještak u tablici je prikazao količine preuzetog otpada od tuženika po razdobljima, visinu cijene kao i koliko iznosi 30% od utvrđene cijene i to na slijedeći način za:

-razdoblje 15.2.-31.12.2019., 5.479,98 količina (tona), 340,00 cijena (kn/t) ukupno 1.863.193,20 kn, naknada 30% iznosi 558.957,96 kn,

-razdoblje 2020., 5.669,14 količina (tona), 350,00 cijena (kn/t), ukupno 1.984.199,00 kn, naknada 30% iznosi 595.259,70 kn,

-razdoblje 1.1.-30.6.2021., 2.401,54 količina (tona), 350,00 cijena (kn/t), ukupno 840.539,00 kn, naknada 30% iznosi 252.161,70 kn,

-razdoblje 1.1.-30.6.2021., 151,92 količina (tona), 460,00 cijena (kn/t), ukupno 69.883,20 kn, naknada 30% iznosi 20.964,96 kn,

-razdoblje 1.7.-31.7.2021., 8,4 količina (tona), 660,00 cijena (kn/t), ukupno 5.544,00 kn, naknada 30% iznosi 1.663,20 kn,

-razdoblje 1.7.-31.7.2021., 341,72 količina (tona), 460,00 cijena (kn/t), ukupno 157.191,20 kn, naknada 30% iznosi 47.157,36 kn,

-razdoblje 1.7.-31.7.2021., 0,82 količina (tona), 660,00 cijena (kn/t), ukupno 541,20 kn, naknada 30% iznosi 162,36 kn,

-razdoblje 1.7.-31.7.2021., 28,04 količina (tona), 1.500,00 cijena (kn/t), ukupno 42.060,00 kn, naknada 30% iznosi 12.618,00 kn.

Ukupno naknada 30% iznosi 1.488.945,24 kn, što po fiksnom tečaju konverzije iznosi 197.616,99 eura.

39. Podneskom od 19. srpnja 2024. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje i specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na iznos od 197.616,99 eura i time je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 858,57 eura (str. 488-491 spisa), dok se tuženik tom djelomičnom povlačenju nije protivio. U podnesku tužitelj navodi da na nalaz i mišljenje nema primjedbi te smatra da je isti sačinjen sukladno pravilima struke. Dostavlja na znanje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-614/2024-3 od 15. svibnja 2024. u istom pravnom i činjeničnom pitanju, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-73/2022-11 od 01. prosinca 2023. Nadalje, navodi da sukladno Nalazu i mišljenju vještaka visina potraživanja tužitelja za razdoblje od 15.02.2019. do 30.07.2021. iznosi 197.616,99 eura i to, za razdoblje od 15.02. - 31.12.2019. u iznosu od 558.957,96 kn, za razdoblje od 01.01. -31.12.2020. u iznosu od 595.259,70 kn i za razdoblje od 01.01. -30.07.2021. u iznosu od 334.727,58 kn. Nadalje, navodi da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze, sukladno čl. 183. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Tužitelj navodi da je dostavio tuženiku račun 73 i pozvao ga na platež tražbine te mu je određen datum dospijeća plaćanja 09.02.2022. Budući da tuženik nije dobrovoljno ispunio obvezu da je podnio Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dana 11.02.2022. Slijedom navedenog da ima pravo na glavnicu i na zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja Prijedloga za ovrhu pa do isplate. Slijedom navedenog tužitelj specificira tužbeni zahtjev i predlaže da sud održi platni nalog za iznos 197.616,99 eura i ovršni trošak u iznosu od 3.311,43 eura sve za zakonskim zateznim kamatama i obveže tuženika na naknadu parničnih troškova.

40. Tuženik se podneskom od 2. kolovoza 2024. (str. 512-513 spisa) očitovao na nalaz i mišljenje vještaka. U podnesku navodi kako se nalaz i mišljenje tuženik za sada ne može prihvatiti, prije svega zbog nejasnoća oko dokumentacije temeljem koje je sačinjen, kao i u vezi cijene za pojedine količine otpada. Nadalje navodi: "Prema točki III. rješenja suda od 08.03.2024. godine kojim je određeno predmetno vještačenje, zadatak vještaka bio je utvrditi visinu predmetne naknade u utuženom razdoblju, uzimajući u obzir dokumentaciju koja se odnosi na količine predanog otpada i način obračuna naknade koja se nalazi u spisu i na priloženom USB uređaju. U uvodnom dijelu točke I. nalaza vještak navodi da je na temelju navedenog i utvrđivana visina predmetne naknade, no odmah nakon toga konstatira kako je od tužitelja (vjerojatno zbog nedostatne dokumentacije za potrebe vještačenja), zatražen dokument „ispis PLO po JLS-ovima za razdoblje od 15.02. do 31.12.2019. godine“, za otpad preuzet od tuženika, a koji nije priložen spisu. U vezi tog traženja, dostavljena su mu dva dokumenta (prilog vještvu), čime je po tuženiku provedenim vještačenjem postupljeno suprotno, kako zadatku koji je odredio sud, tako i protivno odredbama ZPP-a, s obzirom da su nakon zaključenja prethodnog postupka dostavljeni dokazi u koje tuženik do dostave vještva uopće nije imao uvid, niti bi se navedena dokumentacija, u smislu bilo kakvog dokazivanja u ovom postupku smjela koristiti. Stoga tuženik u ovom dijelu predlaže da se vještak očituje da li bi bez navedene, naknadno po tužitelju na spis dostavljene dokumentacije korištene za potrebe vještačenja, mogao na vjerodostojan način utvrditi visinu predmetne tražbine za razdoblje od 15.02. do 31.12. 2019. godine. Nadalje, tuženik smatra da je nejasna konstatacija iz vještva da je količina otpada preuzeta od prijevoznika s područja tuženika na odlagalište otpada Piškornica na području tužitelja, utvrđena na temelju raspoložive dokumentacije. Naime, nije jasno je li dokumentacija koju je vještak imao na raspolaganju ujedno i vjerodostojna dokumentacija za relevantno financijsko- knjigovodstveno utvrđenje navedenog, ili bi za nedvojbeno utvrđenje spomenutih količina otpada, a time i za isparavan obračun visine predmetne naknade bila potrebna i neka druga dokumentacija i ako da, koja to? U odnosu na utvrđenja vještaka glede visine predmetne naknade u preostalom utuženom razdoblju ovisno o količini otpada koji je od strane tuženika predan na odlagalište otpada Piškornica (od 01.01.2020. do 31.07.2021. godine), nije jasno da li za navedeno razdoblje u spisu postoje isti dokumenti koji su od tužitelja naknadno pribavljeni za prethodno utuženo razdoblje, odnosno, je li vještak za navedeno razdoblje visinu predmetne naknade utvrđivao na isti način kao i za prethodno (usporedbom podataka iz dokumenata naziva „ispis PLO po JLS-ovima“ sa podacima na pojedinačnim PLO-ima i pripadajućim vagarinkama na USB uređaju), ili na neki drugi način, zbog čega se predlaže da se vještak i na ovo nastavno očituje. U pogledu različitih cijena naznačenih u vještvu za pojedine količine otpada tijekom 2021. godine, nejasno je temeljem koje je relevantne dokumentacije u spisu vještak imao u vidu cijene za otpad u iznosima od 460,00 kn, 660,00 kn i 1.500,00 kn po toni otpada. Naime, prema Cjeniku tužitelja za 2021. godinu koji je na snazi od 01.07.2021. godine, a vezano uz cijenu odlaganja otpada od 460,00 kn/t naznačenu u nalazu za pojedine količine otpada u razdoblju od 01.06. do 31.07.2021. (za količine od 151,92 t i 341,72 t), koja se odnosi na miješani komunalni otpad istog ključnog broja kao i cijena od 350,00 kn/t, u napomeni Cjenika naznačeno je da se ista primjenjuje za količine koje se ugovaraju u 2021. godini, shodno čemu se predlaže vještaka pozvati na očitovanje temeljem kojeg je dokumenta utvrdio da su za spomenute količine miješanog kom. otpada naznačene u razdoblju 01.06. do 31.07.2021. godine, ugovorene u 2021. godini, a da bi se na iste mogla primijeniti cijena od 460,00 kn /t, kao i na temelju kojeg je dokumenta utvrdio cijenu za količinu otpada u razdoblju od 01.06. do 30.06.2021. godine od 151,92 tone, s obzirom da Cjenik za 2021. tada još nije bio na snazi. Također se predlaže vještaka pozvati na očitovanje na koju se vrstu otpada odnosi cijena od 660,00 kn/t koju primjenjuje za pojedine količine naznačene u nalazu za razdoblje od 01.01. do 31.07.2021. godine i na temelju kojeg je relevantnog dokumenta to utvrdio, kao i na temelju čega za glomazni otpad istog ključnog broja primjenjuje cijenu od 1.500,00 kn/t (po cjeniku za neobrađeni otpad), a ne cijenu od 800,00 kn/t (po cjeniku za obrađeni otpad). Tuženik ujedno i nadalje ostaje kod prijedloga da se vještak, imajući u vidu relevantnu dokumentaciju iz spisa o načinu obračuna predmetne naknade, očituje o vjerodostojnosti retroaktivno izdanog jedinstvenog računa tužitelja za cjelokupno ovdje utuženo razdoblje. Shodno istaknutom, predlaže se pozvati vještaka da se, u prvom redu temeljem načela ekonomičnosti i efikasnosti, pisanim putem dopunski očituje na navode, prigovore i prijedloge iz ovog podneska, nakon čega će tuženik odlučiti o daljnjem eventualnom prijedlogu i usmenog obrazloženja pisanog nalaza i mišljenja na raspravi pred sudom."

41. Vještak se na prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 17. rujna 2024. (str. 516-519 spisa). U odnosu na dokumentaciju za utvrđivanje predmetne tražbine za razdoblje 15.02. do 31.12.20219. vještak navodi da je u podacima dostavljenim na USB uređaju tužitelj dostavio ispise PLO za sva razdoblja koja su obuhvaćena Nalazom vještačenja osim za razdoblje od 15.02.2019. do 31.12.20219., te je stoga od tužitelja dodatno zatražena predmetna dokumentacija. Nadalje navodi da je nalaz vještačenja izrađen usporedbom podataka navedenih na „ISPIS PLO-a po JLS-ovima“ tužitelja za pojedina promatrana – utužena razdoblja sa podacima navedenim na pojedinačnim PLO-ima i pripadajućim vagarinkama navedenim na USB uređaju. Dokumentacija „ISPIS PLO-a po JLS- ovima“ korištena je kao dodatna kontrola podataka navedenim na PLO-ima i vagarinkama, čime je utvrđena veća vjerodostojnost podataka. Bez navedene dodatno dostavljene dokumentacije za razdoblje od 15.02.2019. do 31.12.20219. bilo bi također moguće utvrditi visinu predmetne tražbine, ali uz manju sigurnost u vjerodostojnost podataka. Nadalje, navodi da je cjelokupna raspoloživa dokumentacija korištena za izradu Nalaza vještačenja bila je vjerodostojna za relevantno financijsko-knjigovodstveno utvrđivanje količina otpada. Obrazlaže da je za razdoblje od 01.01.2020. do 31.07.2021 visinu predmetne naknade utvrđivao na isti način kao i na temelju dodatno pribavljene dokumentacije za prethodno razdoblje (2019.g.), budući da je u spis (USB uređaj) priložena sva potrebna dokumentacija. Cijene za otpad tijekom 2021. Prema cjenicima usluga za pojedina obračunska razdoblja (2019., 2020. i 1. -7. mj 2021.) (list 149-151 spisa) i prema obračunu u prilogu računa br 73. (list 13-14 spisa), na utvrđene količine otpada prema vrstama otpada navedenim na PLO i vagarinkama, primijenjene su pripadajuće cijene: a) Cijena za isporučeni otpad u razdoblju od 01.01. -30.06.2021. (151,92 tone) od 460,00 kn/t odnosi se na preuzeti ostali otpad, a prema cjeniku važećem od 1.1.2020. do 30.06.2021.

b) Cijena za isporučeni miješani komunalni otpad (ključni broj 200301) za razdoblje od 01.07. do 31.07.2021. (341,72 tone) od 460,00 kn/t važeća je cijena po cjeniku koji se primjenjivao od 01.07.2021.

c) Cijena od 660 kn/t primijenjena na preuzeti otpad od 1.07. do 31.07.2021. odnosi se na otpad (klj.broj 200203 i 200399) koja je važeća po cjeniku koji se primjenjivao od 01.07.2021. (ključni brojevi otpada navedeni su na vagarinkama) d) Cijena za isporučeni otpad 1.07.-31.07.20121. (količina 28,04 t) od 1.500,00 kn/t primijenjena je po cjeniku koji se primjenjivao od 1.07.2021. za glomazni otpad (neobrađeni), a prema ključnom broju navedenom na vagarinkama.

42. U podnesku od 17. listopada 2024. tužitelj navodi (str. 522-523 spisa) da je vještak u očitovanju od 17. rujna 2024. obrazložio da dokumentacija koju je tuženik naknadno dostavio nije bila neophodna za izradu vještačenja. Dokument „Ispis PLO- a po JLS-ovima“ za 2019. koju je tužitelj naknadno dostavio predstavlja dopunsku dokumentaciju koju je vještak upotrijebio kao dokumentaciju za dopunsku kontrolu i vjerodostojnije utvrđenje podataka. Nadalje obrazlaže da je sudski vještak ovlašten tražiti dodatnu dokumentaciju od stranaka u postupku kako bi mogao izraditi vjerodostojno vještačenje sukladno odredbi čl. 259. st. 2. ZPP-a, kao što je to izraženo u odluci VTSRH broj Pž-2221/2023-2 od 14. lipnja 2023. na koju se poziva. Nadalje, tužitelj navodi da dopunski dostavljena dokumentacija nije bila neophodna za izradu vještačenja, već da je samo olakšala rad vještaku koji je pomoću istog izvršio kontrolu dostavljenih podataka. Ukazuje da je vještak u svom očitovanju eksplicitno naveo da je u spis (USB uređaj) priložena sva potrebna dokumentacija. Stoga da je razvidno da su tuženikovi prigovori neutemeljeni. U odnosu na cijene zaprimanja miješanog komunalnog otpada, tužitelj se očituje da su one regulirane cjenicima Piškornice sanacijsko odlagalište d.o.o. te da na iste tužitelj nema utjecaja. Prema svim korisnicima, jedinicama lokalne samouprave primjenjuju se jedinstvene- iste cijene pružanja usluge pa tako i u predmetnom razdoblju. Nadalje tužitelj navodi kako tuženik u podnesku od 02.08.2024. navodi da je nejasno iz koje dokumentacije je razvidno da dovezen otpad spada u kategoriju „neobrađenog glomaznog otpada“ budući da je vještak za dovezeni glomazni otpad koristio cijenu od 1.500,00 kn/toni koja se odnosi na neobrađeni glomazni otpad, umjesto cijene od 800,00 kn/toni za obrađeni glomazni otpad. Tužitelj ukazuje da se o navedenom očitovao vještak u svom očitovanju, a isto je razvidno iz vagarinki koje su sastavni dio Pratećeg lista za otpad (PLO obrasca). Na vagarinki koju je vještak dostavio kao prilog očitovanju je upisan ključni broj: „2003O7 Glomazni otpad (neobrađeni).“ Upravo je na isti način navedena ključna oznaka otpada na svim PLO obrascima koji se odnose na neobrađeni glomazni otpad. Tužitelj dodaje da se prijevoz otpada obavlja se isključivo uz postojanje tzv. Pratećih listova za otpad (PLO), koje ispunjava predavatelj otpada i dužan je iste predočiti prije zaprimanja otpada od strane odlagališta. Predavatelj otpada dužan je popuniti PLO sa točnim podacima i ujedno je odgovoran za njihovu ispravnost, dok je odlagalište dužno provjeriti dali se radi o navedenoj vrsti otpada i utvrditi vaganjem masu otpada. Jedini relevantan podatak za utvrđenje vrste otpada su PLO-i koje je popunio i dostavio predavatelj otpada, trgovačko društvo GPK Komunalac – reciklažno dvorište Herešin. Tužitelj ističe da je trgovačko društvo GPK Komunalac dužno popuniti PLO i da je odgovorno za ispravnost unesenih podataka. Prateći list za otpad je dokument, koji prati pošiljku otpada prilikom prijevoza otpada kad su polazište i odredište u Republici Hrvatskoj i kojim se potvrđuje primopredaja pošiljke otpada između određenih osoba, odnosno prijenos pošiljke otpada između dvije lokacije kojima upravlja ista osoba. Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada povjerava se pravnoj osobi registriranoj za obavljanje djelatnosti. Nakon što davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada izvrši javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, dužan je i prikupljeni otpad zbrinuti na odgovarajući način. Kako bi se pratio tijek otpada i da je otpad zbrinut na odgovarajući način, ispisuje se prateći list za otpad. Davatelj javne usluge (u ovom slučaju GPK Komunalac – reciklažno dvorište Herešin) popunjava prateći list za otpad te upisuje sljedeće podatke: br. Pratećeg ista, ključni broj otpada, fizikalno svojstvo, način pakiranja, određuje da li je riječ o komunalnom ili proizvodnom otpadu, dodaje opis otpada (iz naziva ključnog broja otpada), ako je riječ o komunalnom otpadu, upisuje porijeklo komunalnog otpada te potom ispunjava dio B- podaci o pošiljatelju otpada, dio C – podaci o prijevozniku otpada (osoba za prijevoz otpada mora biti upisana u očevidnik prijevoznika otpada), te dio D- preuzimatelj- navodi pravnu osobu kojoj se otpad upućuje na zbrinjavanje i na koji postupak. Također davatelj javne usluge popunjava prvi dio dijela F-TOK OTPADA te pritom označuje da li treba izvješće o postupanju s otpadom, upisuje da li je otpad namijenjen za oporabu ili zbrinjavanje, upisuje polazište i odredište, količinu u m3. Kilogrami se upisuju nakon vaganja pošiljke na odredištu. Nadalje se upisuje da li je pošiljka otpada izvagana ili je težina procijenjena te se upisuje datum predaje otpada prijevozniku i osoba koja je otpad predala, a što se ovjerava potpisom te osobe. U drugom dijelu dijela F-TOK OTPADA, prijevoznik označava jednu od ponuđenih vrsta prijevoza, upisuje registarsku oznaku prijevoznog sredstva, upisuje osobu koja je preuzela otpad u posjed od predavatelja i ovjerava potpisom. Upisuje datum predaje otpada zbrinjavatelju otpada te upisuje osobu prijevoznika (vozač) koja je pošiljku otpada predala zbrinjavatelju ili oporabitelju. Nakon toga u trećem dijelu F- TOK OTPADA, primatelj otpada upisuje ime i prezime osobe primatelja koja je tu pošiljku primila u posjed, datum vaganja te preuzetu količinu. U dijelu G-KONAČNI OBRAĐIVAČ- obrađivač upisuje naziv pravne osobe, OIB, ovlast za obradu (klasa dozvole za gospodarenje otpadom), datum završetka obrade/zbrinjavanja, postupak obrade (u slučaju odlaganja upisuje se D1), te osoba koja je to potvrdila ovjerava potpisom. GPK Komunalac da je trgovačko društvo koje je predavalo otpad sa područja Grada Koprivnice Piškornici sanacijskom odlagalištu, a podrijetlo komunalnog otpada je Koprivnica (JLS). Stoga da je upravo GPK Komunalac kao predavatelj otpada odgovoran za ispravnost unesenih podataka.

43. Zaključno tužitelj u podnesku od 17. listopada 2024. navodi da budući je vještak sačinio nalaz sukladno pravilima struke, na koji nema prigovora, a tužena strana izjavila je neosnovane prigovore, predlaže, ukoliko tuženik ostaje kod izjavljenih prigovora, da se pozove vještaka kako bi se usmeno očitovao na raspravi u svezi navedenih prigovora.

44. Tuženik u podnesku od 17. listopada 2024. (str. 528 spisa) navodi da se u odnosu na podnesak vještaka s prilogom od 17.9.2024. očituje da je vještak na glavninu njegovih prigovora iz podneska od 23.8.2024. dao odgovor, no koji za tuženika dijelom nije prihvatljiv, pored čega da su istaknuti prigovori ostali djelomično i nerazjašnjeni, te stoga predlaže dodatno usmeno razjašnjenje istog vezano uz istaknute prigovore.

45. Na ročištu za glavnu raspravu održanu 26. studenoga 2024. (str. 530-533 spisa) usmeno je saslušan vještak Zoran Milobara koji je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 11. lipnja 2024. kao i očitovanja na prigovore tuženika od 17. rujna 2024. Na upit punomoćnika tuženika po njegovoj ocjeni koja je najvjerodostojnija dokumentacija na temelju koje je izradio nalaz i mišljenje i svoje očitovanje na prigovore odgovara da je to sva dokumentacija na temelju koje je izradio predmetni nalaz i mišljenje i svoje očitovanje a osobito se to odnosi na specifikaciju odnosno ispis svih PLO, odnosno pratećih listova. Navodi da je kontrolirao svaku pojedinu isporuku otpada, dakle prateće listove sa pripadajućim vagarinkama. Na upit punomoćnika tuženika može li se očitovati tko je bio isporučitelj otpada, odgovara da je za područje Grada Koprivnice to bilo trgovačko društvo Komunalac d.o.o. Koprivnica. U odnosu na obračun naknade za predani otpad u razdoblju od 1.-31. srpnja 2021. vještak se očitovao da je u odnosu na utvrđenu količinu predanog otpada 341,72 tone cijena obračunata po iznosu od 460,00 kn po toni s obzirom da je ta cijena bila važeća prema Cjeniku koji se primjenjivao od 1. srpnja 2021. u odnosu na miješani komunalni otpad. Cijena za taj miješani komunalni otpad vodi se pod ključnim brojem 200301. Na daljnji upit je li prilikom izrade nalaza i mišljenja utvrdio da bi postojao kakav ugovor iz kojeg bi proizlazilo da su u 2020. odlagalište i dostavljač otpada ugovorile količine miješanog komunalnog otpada koji bi se isporučio 2021. a imajući u vidu napomene iz Cjenika usluga i zbrinjavanja otpada od 21. lipnja 2021. odgovara da tijekom izrade nalaza i mišljenja nije naišao na taj podatak da bi bile ugovorene količine za 2021. Na daljnji upit u slučaju da je takva količina ugovorena koji bi se iznos cijene za naprijed navedenu količinu miješanog komunalnog otpada predanu u mjesecu srpnju 2021. primjenjivao, odgovara da bi se tada primjenjivao iznos od 350,00 kn po toni predanog otpada sve bez PDV-a. Na daljnji upit je li prilikom vještačenja naišao na dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su za Komunalac d.o.o. Koprivnica bili ugovoreni povoljniji uvjeti u odnosu na cijenu isporuke otpada na predmetno odlagalište otpada, odgovara da nije naišao na takvu dokumentaciju.

46. Punomoćnik tužitelja naveo je da nema primjedbi niti prigovora na nalaz i mišljenje vještaka kako pisanog tako i danas usmeno iznesenog.

47. Punomoćnik tuženika naveo je da ostaje kod prigovora u odnosu na visinu utuženog potraživanja osobito što se tiče cijene za predani otpad u razdoblju od 1. - 31. srpnja 2021. budući cijena ovisi o tome jesu li prethodno bile ugovorene količine otpada koji će se predati u toj godini. Radi navedenog smatra da je odlučno za visinu predmetne tražbine zatražiti podatke od Komunalca d.o.o. i od Piškornice-sanacijsko odlagalište d.o.o. da dostave dokumentaciju o stvarnoj cijeni koja je bila ugovorena za količine otpada koje je u spornom razdoblju predavalo društvo Komunalac d.o.o. Ovisno o tome hoće li navedena društva dostaviti potrebnu dokumentaciju predlaže da se po dostavi dokumentacije odredi i dopunsko provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja.

48. Punomoćnik tužitelja naveo je kako je pravna osnova tužbenog zahtjeva čl. 41. st. 5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom važećim u utuženom razdoblju prema kojem tužitelj kao jedinica lokalne samouprave ima pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada. Obveznik plaćanja naknade je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada a to je ovom slučaju tuženik. Radi navedenog smatra kako je irelevantno jesu li trgovačka društva Piškornica-sanacijsko odlagalište d.o.o. i Komunalac d.o.o. imale ugovoren kakav interni odnos. Također napominje da u ovoj završnoj fazi glavne rasprave tuženik sada ističe po prvi puta da bi postojao takav interni odnos između naprijed navedenih trgovačkih društava. Smatra da je tuženik mogao navedenu činjenicu isticati i ranije tijekom postupka ukoliko je ista istinita.

49. Nove činjenice i nove dokaze koje je tuženik iznio odnosno predložio na glavnoj raspravi sud nije uzeo u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 3. u svezi čl. 2. ZPP-a i to da se zatražiti od Komunalca d.o.o. i od Piškornice-sanacijsko odlagalište d.o.o. da dostave dokumentaciju o stvarnoj cijeni koja je bila ugovorena za količine otpada koje je u spornom razdoblju predavalo društvo Komunalac d.o.o. i s tim u svezi predloženi dokaz dopunskim provođenjem knjigovodstveno financijskog vještačenja. Naime tužitelj nije iznio razloge radi čega te činjenice i te dokaze nije predlagao do zaključenja prethodnog postupka, osobito imajući u vidu da je tužitelj uz podnesak od 27. travnja 2023. priložio Cjenike usluga zbrinjavanja otpada na odlagalištu "Piškornica" u odnosu na utuženo razdoblje (str. 149-151 spisa) koji je dostavljen tuženiku 12. svibnja 2023. te je tuženik već tada mogao uočiti da je za razdoblje od 1.-31. srpnja 2021. cijena ovisila o tome jesu li prethodno bile ugovorene količine otpada koji će se predati u toj godini, te je mogao svakako i prije izvršenog vještačenja predložiti da se zatraže podatci od Komunalca d.o.o. i od Piškornice- sanacijsko odlagalište d.o.o. da dostave dokumentaciju o stvarnoj cijeni koja je bila ugovorena za količine otpada koje je u spornom razdoblju predavalo društvo Komunalac d.o.o. u odnosu na otpad tuženika.

50. Kako iz stanja spisa i provedenih dokaza koji su predloženi do zaključenja prethodnog postupka proizlazi da nisu bile ugovorene količine otpada koji će se predavati na predmetno odlagalište u odnosu na prikupljeni otpad Grada Koprivnica ugovorne u 2020. tada se za zbrinjavanje od 1. srpnja 2021. ne primjenjuje cijena za miješani komunalni otpad u iznosu 350,00 kn, već ostale cijene navedene u Cjeniku (str. 151) kako je to pravilno u nalazu i mišljenju obračunao vještak.

51. Količina otpada koji je zbrinut na odlagalištu na području tužitelja a koji otpad je dovezen sa područja tuženika utvrđena je na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka Zorana Milobare koji je nalaz i mišljenje izradio na temelju isprava u spisu i dokumentacije pohranjene na USB memoriji te na temelju dokumentacije koje je pribavio vještak sukladno odredbi čl. 259. st. 2. ZPP-a i koja je dostavljena uz nalaz i mišljenje vještaka, a uz nalaz i mišljenje vještaka i dopune istog navedena dokumentacija je dostavljena i strankama. Vještak je obračunao naknadu u iznosu od 30% iznosa po toni zbrinutog otpada sa područja tuženika ovisno o vrsti otpada i količini, a što je i po shvaćanju ovog suda pravilno i utemeljeno na ZOGO-u i mjerodavnom Pravilniku, te Odluci o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanje otpada (,,Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije" broj 14/07, 3/10 i 5/17) (str. 98-103) te prema u utuženom razdoblju važećim Cjenicima odlagališta otpada (str.149-151).

52. Sukladno navedenom utvrđuje se za:

-razdoblje 15.2.-31.12.2019., 5.479,98 količina (tona) otpada, 340,00 cijena (kn/t) ukupno 1.863.193,20 kn, naknada 30% iznosi 558.957,96 kn,

-razdoblje 2020., 5.669,14 količina (tona) otpada, 350,00 cijena (kn/t), ukupno 1.984.199,00 kn, naknada 30% iznosi 595.259,70 kn,

-razdoblje 1.1.-30.6.2021., 2.401,54 količina (tona) otpada, 350,00 cijena (kn/t), ukupno 840.539,00 kn, naknada 30% iznosi 252.161,70 kn,

-razdoblje 1.1.-30.6.2021., 151,92 količina (tona) otpada, 460,00 cijena (kn/t), ukupno 69.883,20 kn, naknada 30% iznosi 20.964,96 kn,

-razdoblje 1.7.-31.7.2021., 8,4 količina (tona) otpada, 660,00 cijena (kn/t), ukupno 5.544,00 kn, naknada 30% iznosi 1.663,20 kn,

-razdoblje 1.7.-31.7.2021., 341,72 količina (tona) otpada, 460,00 cijena (kn/t), ukupno 157.191,20 kn, naknada 30% iznosi 47.157,36 kn,

-razdoblje 1.7.-31.7.2021., 0,82 količina (tona) otpada, 660,00 cijena (kn/t), ukupno 541,20 kn, naknada 30% iznosi 162,36 kn,

-razdoblje 1.7.-31.7.2021., 28,04 količina (tona) otpada, 1.500,00 cijena (kn/t), ukupno 42.060,00 kn, naknada 30% iznosi 12.618,00 kn.

Ukupno naknada iznosi 1.488.945,24 kn, što po fiksnom tečaju konverzije iznosi 197.616,99 eura.

53. Naime, visinu predmetne naknade trebao je urediti pravilnik iz odredbe čl. 41. st. 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, međutim to nije učinjeno jer taj pravilnik nikad nije donesen stoga visinu naknade treba odrediti prema važećim propisima i to - odredbom čl. 8. st. 3. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12) i odredbe čl. 2 Odluke Općinskog vijeća Općine Koprivnički Ivanec o izmjeni i dopuni Odluke o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanja otpada (objavljena u Službenom glasniku Koprivničko-križevačke županije broj 5/17) te prema u utuženom razdoblju važećim Cjenicima odlagališta otpada.

54. Prema navedenim propisima naknada iznosi 30% iznosa zbrinutog otpada po toni. Konkretnu cijenu zbrinjavanja otpada određuje samo odlagalište svojim cjenikom, a Cjenikom usluga zbrinjavanja otpada za pojedinu vrstu otpada Piškorinica-sanacijsko odlagalište d.o.o. (str.149-151) je cijena zbrinjavanja (prihvata) za 2019. po tonama iznosila 340,00 kn za miješani otpad, za 2020. za miješani otpad 350,00 kn, a za ostali otpad 460,00 kn; za 2021. do 30. lipnja 2021. 350,00 kn za miješani otpad, a za ostali otpad 460,00 kn. Od 1. srpnja 2021. iznosi 460,00 kn za miješani komunalni otpad za količine koje se ugovaraju u 2021., 660,00 kn za ostale vrste otpada, a koja cijena se primjenjuje i na količine za miješani komunalni otpad ukoliko prelaze planirane godišnje količine zbrinjavanja za ovu vrstu otpada, te za glomazni otpad 1.500,00 kn. Od 1. srpnja 2021. za miješani komunalni otpad cijena iznosi 350,00 kn za količine ugovorene u 2020. za 2021., sve prema napomena iz Cjenika od 21. lipnja 2021. (str. 151 spisa).

55. Tužitelj je u odnosu na predane količine otpada i vrste predanog otpada dostavio i prateće listove za otpad i vagarinke i to radi opsežnosti na USB memoriji (str.176) te je i navedena dokumentacija korištena kod izrade nalaza i mišljenja. U tom kontekstu ukazuje se da je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom u odredbi čl. 44. propisano:

„(1) Proizvođač otpada i drugi posjednik otpada dužan je predati otpad osobi koja je ovlaštena za preuzimanje otpada sukladno članku 84. stavku 7. ovoga Zakona ili ga isporučiti izvan Republike Hrvatske.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, proizvođač otpada i drugi posjednik otpada nije dužan predati otpad osobi koja je ovlaštena za preuzimanje otpada sukladno članku 84. stavku 7. ovoga Zakona ili ga isporučiti izvan Republike Hrvatske u slučaju kada:

1. obrađuje vlastiti otpad u okviru obavljanja djelatnosti oporabe, zbrinjavanja ili druge obrade otpada u skladu s člankom 84. stavcima 1., 2. i 4. ovoga Zakona,

2. je proizvođač otpada fizička osoba koja obrađuje vlastiti biootpad biološkom aerobnom obradom (kućno kompostiranje) u skladu s člankom 9. stavkom 1. ovoga Zakona,

3. je proizvođač otpadnog mulja nastalog radom uređaja za pročišćavanje otpadne vode koji vlastiti otpadni mulj predaje fizičkoj ili pravnoj osobi koja taj mulj koristi u poljoprivredi sukladno posebnom propisu koji uređuje korištenje mulja u poljoprivredi,

4. je proizvođač patološkog otpada koji vlastiti patološki otpad predaje na zbrinjavanje osobi koja upravlja grobljem ili krematorijem sukladno posebnom propisu koji uređuje gospodarenje medicinskim otpadom,

5. je proizvođač otpada pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik čijim obavljanjem djelatnosti nastaje biološki razgradivi otpad i koji vlastiti biološki razgradivi otpad obrađuje biološkom aerobnom obradom (kompostiranjem) može to činiti bez ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom u količini do 10.000 kg godišnje ako obradu vlastitog biološki razgradivog otpada obavlja na mjestu nastanka tog otpada i nastali kompost ne stavlja na tržište, već ga koristi na mjestu nastanka toga otpada.

(3) Posjednik otpada koji predaje pošiljku otpada dužan je osobi koja preuzima tu pošiljku otpada, a koja je ovlaštena za preuzimanje otpada sukladno članku 84. stavku 6. ovoga Zakona, uz pošiljku otpada predati prateći list koji sadrži informacije o vrsti i količini otpada koji čini pošiljku, o osobama koje imaju pošiljku u posjedu, o vlasništvu nad pošiljkom i druge potrebne informacije o pošiljci.

(4) Posjednik otpada koji je preuzeo pošiljku otpada u posjed dužan je prilikom preuzimanja pošiljke otpada potvrditi preuzimanje pošiljke ovjerom pratećeg lista. (5) Osoba koja ispunjava prateći list odgovorna je za točnost podataka koje navodi u pratećem listu.

(6) Posjednik otpada je odgovoran za otpad koji ima u posjedu, a odgovornost posjednika otpada za predanu pošiljku otpada prestaje nakon što osoba koja je ovlaštena za preuzimanje otpada sukladno članku 84. stavku 7. ovoga Zakona na propisani način preuzme pošiljku otpada i to potvrdi ovjerom pratećeg lista ili dokumenta o prometu ako je otpad isporučen izvan Republike Hrvatske. (7) Posjednik otpada je dužan čuvati podatke o gospodarenju s otpadom najmanje tri godine od dana poduzimanja radnje s otpadom, odnosno 12 mjeseci ako se radi o prijevozu opasnog otpada.

(8) Posjednik otpada je dužan dokaze i ostale relevantne podatke o poduzetim radnjama u gospodarenju otpadom učiniti dostupnim na uvid na zahtjev nadležnih tijela ili prethodnog posjednika otpada.

(9) Obrazac pratećeg lista i iznimke od obveze predaje pratećeg lista propisuje ministar pravilnikom iz članka 86. stavka 4. ovoga Zakona.“

56. Slijedom navedenog, proizlazi da tužitelj osnovno potražuje isplatu utužene naknade od 197.616,99 eura od tuženika, a visina koje naknade je utvrđena na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka i dopunu istog koji ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan i dan u skladu s pravilima struke i na temelju raspoložive dokumentacije te prigovorima tuženika pravilnost danog nalaz i mišljenja vještaka nije dovedena u pitanje, budući je na prigovore tuženika vještak dao obrazloženja u pisanom nalazu i mišljenju i pisanom očitovanju kod kojeg je ostao i kod usmenog saslušanja.

57. Primjenom citiranih zakonskih odredbi i Pravilnika tužitelj ima pravo na naplatu naknade od strane druge jedinice lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada na tužiteljevom području. Činjenica što stranke nisu o pružanju ove usluge sklopile poseban pisani ugovor i posljedično navedenom nisu izdavani mjesečni računi, ne znači da je tuženik iz tog razloga oslobođen od obveze plaćanja te naknade, jer je zakonom propisano kako tužiteljevo pravo na naplatu te naknade, tako i tuženikova obveza na njeno plaćanje. Izostanak pisanog ugovora ujedno ne znači i izostanak tuženikove obveze platiti naknadu za uslugu koja mu je nesporno u tom razdoblju i pružena. Za dodati je da je tužitelj pozvao tuženika na sklapanje ugovora, ali tuženik se tim pozivima nije odazvao (tako i Visoki trgovački sud RH u odluci broj Pž-375/2023-2 od 8. prosinca 2023., i predmetu broj Pž-614/2024-3 od 15. svibanj 2024.).

58. Tuženik je na pripremnom ročištu istakao prigovor zastare tražbine, no imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu podnesen dana 11. veljače 2022. kada je u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, a tražbina se odnosi za razdoblje odlaganja otpada od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021., proizlazi da od dana dospijeća predmetne tražbine sve kada bi isto bilo s danom 15. veljače 2019. nije protekao niti opći zastrani rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a), a niti bi protekao rok od 3 godine kada bi se cijenilo da se radi o povremenim tražbinama (čl. 226. ZOO-a).

59. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je tužitelj mogao sudu postaviti zahtjev za sklapanje ugovora, valja navesti da je to mogao postaviti i sam tuženik jer je on taj koji je stvarno i koristio uslugu zbrinjavanja otpada te je i u njegovom interesu da se ugovorom dodano regulira njegova zakonska obveza plaćanja naknade za korištenje odlagališta otpada iz čl. 41. ZOGO-a. Nadalje, valja navesti da na utvrđenu visinu naknade nije obračunat PDV, te nije odlučno što je u sklopljenom ugovoru između stranaka a za drugo razdoblje ugovoren drugi način obračuna naknade (u visini 20 % iznosa cijene odlaganja jedne tone miješanog komunalnog otpada) budući je utvrđeno da je za utuženo razdoblje bio pravilan obračun u visini 30 % iznosa cijene odlaganja jedne tone komunalnog otpada ovisno o vrsti predanog otpada sukladno u utuženom razdoblju važećim propisima i Cjeniku. Nadalje na osnovanost potraživanja ne utječe niti činjenica je li tuženik mogao ili nije unijeti u poslovne knjige predmetni račun s obzirom na protek vremena od pružene usluge do izdavanja računa, kako je to tuženik tijekom postupka ukazivao, budući se radi o zakonskoj obvezi plaćanja predmetne naknade iz čl. 41. ZOGO-a, osnovanost kojeg potraživanja naknade nije ovisna isključivo o tome je li ugovor sklopljen i je li račun izdan, već o samoj činjenici je li jedna jedinica lokalne samouprave koristila odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave za zbrinjavanje svog otpada, a što je u ovom slučaju utvrđeno odnosno da je tuženik GRAD KOPRIVNICA koristio odlagalište otpada tužitelja OPĆINE KOPRIVNIČKI IVANEC.

60. Slijedom navedenog osnovano je potraživanje tužitelja te je održan na snazi platni nalog u odnosu na glavnicu u iznosu od 197.616,99 eura i odlučeno kao u točci I izreke presude.

61. Zakonska zatezna kamata na glavnicu određena je od 11. veljače 2022. kako je zatraženo te je tog dana i podnesen prijedlog za ovrhu koji se sada smatra tužbom (čl.183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.) dok je u samom računu kao datum dospijeća naveden datum 9. veljače 2022., a tuženik tijekom postupka nije osporio da nije primio navedeni račun a da je predmetni račun zaprimljen proizlazi iz e-mail potvrde o zaprimanju dokumenta (str. 12 spisa). Zakonska zatezna kamata određena je sukladno odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) za ostale odnose jer stranke nemaju zaključen ugovor. Stoga je ukinut platni nalog u dijelu kojim su određene zakonske zatezne kamate na glavnicu po stopi većoj od dosuđenih toč. I izreke ove presude i u tom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

62. Budući je tužitelj uspio u cijelosti u odnosu na konačno postavljen glavni zahtjev, dok u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i st. 5. te čl. 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju, kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak određen sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 dalje: ZSP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarife) koja se Tarifa primjenjuje u ovom postupku sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife i Tbr. 46. Tarife).

63. Tužitelj potražuje ovršni trošak sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 3.311,43 eura, te troškove prema troškovniku u ukupnom iznos od 36.253,22 eura i troškove dodatno uplaćenog predujma vještačenja u daljnjem iznosu od 700,00 eura podneskom od 28. studenoga 2024., ukupno potražuje iznos od 40.264,65 eura.

64. Troškovi koji se odnose na donošenje rješenja o ovrsi određeni su tužitelju i to trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 829,52 eura s PDV-om prema čl.3., 5 . i 9 . Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21) budući je bio potreban za vođenje postupka. Nadalje, tužitelju je određen trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu u iznosu kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu 18.700,00 kn s uključenim PDV-om (Tbr. 11. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife) koji iznos je sada 2.481,92 eura. Ukupno je određeno 3.311,43 eura za navedeni trošak koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi s obzirom da je taj iznos tužitelj specificirao kao ovršni trošak u podnesku od 19. srpnja 2024.

65. Nadalje, tužitelju se određuje i trošak knjigovodstveno financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.200,00 eura budući je tužitelj u navedenom iznosu uplatio predujam za vještačenje i potraživao isti troškovnikom i podneskom od 28. studenoga 2024. Tužitelju se određuje trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 euro, dok je daljnji trošak 663,61 eura na ime daljnje sudske pristojbe je neosnovan.

66. Nadalje, u odnosu na daljnje zatražene troškove koji se odnose na sastav podnesaka valja ukazani na mjerodavne odredbe Tbr. 8. Tarife koje glase: "1. Za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8.

2. Za sastavljanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje odvjetniku pripada 50 % nagrade iz toč. 1. ovog tarifnog broja, ali ne više od 100 bodova.

3. Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova.

4. Za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova."

67. Tužitelju se za obrazloženi podnesak od 5. rujna 2022. kojim se očituje na navode prigovora kojim se sada smatra odgovorom na tužbu određuje zatraženi trošak u iznosu od 2.974,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 26. travnja 2023. u iznosu od 2.974,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 23. studenoga 2023. u iznosu od 2.974,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife).

68. Za sastav podneska od 1. veljače 2024. tužitelju se ne određuje trošak budući istim dostavlja uplatnicu o uplaćenom predujmu, a takav podnesak nije bio nužan budući sam sud i to računovodstvo suda dostavlja podatak u spis o uplati predujma kako je to računovodstvo suda i učinilo dana 6. veljače 2024.

69. Za sastav podneska od 9. veljače 2024. tužitelju se ne određuje zatraženi trošak budući je navode iz tog podneska mogao istaknuti na raspravi održanoj 30. siječnja 2024. a za pristup kojoj raspravi tužitelju se određuje zatraženi trošak u iznosu od 2.974,00 eura (Tbr. 9. toč.1. Tarife).

70. Nadalje tužitelju se određuje trošak sastava obrazloženog podneska od 18. travnja 2024. u iznosu od 2.974,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 19. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) s obzirom da se radi o petom obrazloženom podnesku te za sastav podneska od 18. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) s obzirom da se radi o šestom obrazloženom podnesku za koji se određuje trošak.

71. Nadalje tužitelju se određuje i trošak pristupa na raspravu održanu 7. studenoga 2023. u zatraženom iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. toč.5. Tarife te za pristup ročištu 26. studenoga 2024. u iznosu od 2.974,00 eura (Tbr. 9. toč.1. Tarife).

72. Na obračunate troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 18.344,00 eura određuje se sukladno Tbr. 46. Tarife i trošak PDV-a u iznosu od 4.586,00 eura.

73. Tužitelju se ne određuje zatraženi putni trošak i trošak izbivanja iz pisarnice u ukupnom iznosu od 556,00 eura budući je sjedište ovog trgovačkog suda u [adresa] te je tužitelj mogao angažirati i odvjetnika kao punomoćnika sa sjedištem u [adresa]. Tužitelj je angažirao odvjetnika s područja Grada Koprivnice te stoga takav daljnji trošak koji je za tužitelja nastao angažiranjem odvjetnika sa sjedištem u [adresa] ne može ići na teret tuženika. Nadalje, nije određen niti trošak za pristup na ročište za objavu presude, jer nitko za tužitelja nije niti pristupio na ročište.

74. Zaključno, tužitelju je određen trošak u iznosu od 28.105,04 eura koji mu je dužan naknaditi tuženik budući je tužitelj u odnosu na glavno potraživanje uspio u cijelosti, dok u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

75. Na dosuđeni trošak je određena kamata od presuđenja sukladno čl. 151. st 3. ZPP-a po stopi za ostale odnose, jer se radi o parničnom trošku. Naime, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog dana 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Navedeni zaključak i pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

76. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova postupka kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na trošak koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tekuće od donošenja rješenja o ovrsi do dana donošenja prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan. 77. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

78. Kako je podneskom od 19. srpnja 2024. tužitelj specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na iznos od 197.616,99 eura i time je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 858,57 eura (str. 488-491 spisa), dok se tuženik tom djelomičnom povlačenju nije protivio, te se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, odlučeno je kao u rješenju.

Bjelovar, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku:Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte