REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1817/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Damir Klarinu, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 12, protiv tuženika OTP banka Hrvatska dioničko društvo, OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, zastupana po OD Žurić i Partneri, iz Zagreba, Savska 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, javne rasprave održane dana 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 13. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I - Utvrđuje se ništetnima dio odredbi čl. 1., 3. i 7. Ugovora o kreditu broj 0051017040641-SN sklopljenog između tužiteljice ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tužene OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze primjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta u z koju je vezana glavnica švicarski franak, te iste u tom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II - Nalaže se tuženici OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, da isplati tužiteljici iznos od 90.727,61 kuna / 12.041,62 EUR koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa po stopi od 15% godišnje do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01. 01. 2008. godine do 30. 06. 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01. 07. 2011. godine do 31. 07. 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje od 01. 08. 2015. godine do 31. 12. 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje od 01. 01. 2016. godine do 30. 06. 2016. godine, po stopi 7,88% od 01. 07. 2016. godine do 31. 12. 2017. godine, po stopi 7,09% od 01. 01. 2018. do 30. 06. 2018. po stopi 6,82% od 01. 07. 2018 do 31. 12. 2018. godine, te dalje po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i to kako slijedi

- na iznos od 749,10 kuna / 99,42EUR od 16.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 926,93 kuna / 123,02 EUR od 16.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 915,75 kuna / 121,54 EUR od 16.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 967,03 kuna / 128,35 EUR od 16.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.061,00 kuna / 140,82 EUR od 16.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.081,14 kuna / 143,49 EUR od 16.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.191,60 kuna / 158,15 EUR od 16.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.187,88 kuna / 157,66 EUR od 16.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.416,87 kuna / 188,05 EUR od 16.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.283,48 kuna / 170,35 EUR od 16.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.314,33 kuna / 174,44 EUR od 16.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.459,19 kuna / 193,67 EUR od 16.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.472,11 kuna / 195,38 EUR od 16.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.325,52 kuna / 175,93 EUR od 16.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.168,06 kuna / 155,03 EUR od 16.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.169,59 kuna / 155,23 EUR od 16.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.258,40 kuna / 167,02 EUR od 16.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.447,17 kuna / 192,07 EUR od 16.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.661,98 kuna / 220,58 EUR od 16.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.896,43 kuna / 251,70 EUR od 16.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.526,23 kuna / 202,57 EUR od 16.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.401,69 kuna / 186,04 EUR od 16.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.410,01 kuna / 187,14 EUR od 16.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.427,19 kuna / 189,42 EUR od 16.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.534,65 kuna / 203,68 EUR od 16.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.566,98 kuna / 207,97 EUR od 16.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.531,77 kuna / 203,30 EUR od 16.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.526,46 kuna / 202,60 EUR od 16.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.544,30 kuna / 204,96 EUR od 16.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.575,31 kuna / 209,08 EUR od 16.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.536,62 kuna / 203,94 EUR od 16.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.525,94 kuna / 202,53 EUR od 16.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.431,04 kuna / 189,93 EUR od 16.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.512,85 kuna / 200,79 EUR od 16.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.550,94 kuna / 205,85 EUR od 16.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.525,64 kuna / 202,49 EUR od 16.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.495,28 kuna / 198,46 EUR od 16.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.484,82 kuna / 197,07 EUR od 16.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.474,02 kuna / 195,64 EUR od 16.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.549,56 kuna / 205,66 EUR od 16.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.438,42 kuna / 190,91 EUR od 16.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.420,25 kuna / 188,50 EUR od 16.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.431,11 kuna / 189,94 EUR od 16.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.419,70 kuna / 188,43 EUR od 16.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.460,35 kuna / 193,82 EUR od 16.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.486,68 kuna / 197,32 EUR od 16.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.499,52 kuna / 199,02 EUR od 16.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.545,25 kuna / 205,09 EUR od 16.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 825,61 kuna / 109,58 EUR od 16.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 587,41 kuna / 77,96 EUR od 16.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 609,60 kuna / 80,91 EUR od 16.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 590,27 kuna / 78,34 EUR od 16.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 562,55 kuna / 74,66 EUR od 16.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 568,53 kuna / 75,46 EUR od 16.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 588,33 kuna / 78,08 EUR od 16.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 604,12 kuna / 80,18 EUR od 16.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 608,16 kuna / 80,72 EUR od 16.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 625,10 kuna / 82,97 EUR od 16.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 649,42 kuna / 86,19 EUR od 16.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 653,99 kuna / 86,80 EUR od 16.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 657,56 kuna / 87,27 EUR od 16.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 655,73 kuna / 87,03 EUR od 16.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 655,73 kuna / 87,03 EUR od 16.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 655,73 kuna / 87,03 EUR od 16.04.2015. godine do isplate,

- na iznos od 655,73 kuna / 87,03 EUR od 16.05.2015. godine do isplate,

- na iznos od 655,73 kuna / 87,03 EUR od 16.06.2015. godine do isplate,

- na iznos od 655,73 kuna / 87,03 EUR od 16.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 655,73 kuna / 87,03 EUR od 16.08.2015. godine do isplate,

- na iznos od 655,73 kuna / 87,03 EUR od 16.09.2015. godine do isplate.

III – U preostalom dijelu za iznos od 1.483,35 EUR odbija se zahtjev tužiteljice kao pod toč.II..

IV - Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 727,8 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

(1)Tužiteljica u tužbi navodi da je 17.listopada 2005.g. zaključila ugovor s tuženicom na iznos kredita od 116.270 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,39%. Tuženi je obzirom na odredbe ugovora mijenjao kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužiteljica nije mogla pregovarati i kao ekonomski slabija strana morala ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi. Obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.

(2)Tužena OTP banka d.d. podnijela je opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, da je zahtjev tužitelja zastario, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima.

(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu sa aneksom (l.s 9 – 15), knjigovodstvenu karticu (l.s 21 – 29, 68 - 78), dodatak ugovora o kreditu (l.s 36 – 40), nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 117 - 127).

(4)Stranke su popisale parnični trošak.

(5) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

(6) Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tužena kao kreditor- banka sklopili 17.listopada 2005.g. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 116.270 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, postojanje potraživanja tuženika, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

(7)Tuženik tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje i priklanja se stavu izraženom u odluci VSH Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022.. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.

(8)Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,39 % godišnje. Odredbom istog članka ugovoreno je da se kredit u iznosu od 116.270 CHF i kamata otplaćuju u roku od 360 mjesečnih rata.

(9)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(10)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(11)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(12)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.

(13)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbi čl. 1., 3. i 7. Ugovora o kreditu broj 0051017040641-SN sklopljenog između tužiteljice ĆĐ, kao korisnika kredita i tužene OTP BANKA d.d., kao kreditora, kojim odredbama je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.

(14)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(15)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Petar Bajlo iz Zadra. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 4,39 %) i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 10.siječnja 2006.iznosio je 1CHF=4,778763 1HRK - fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita. Preplaćeni iznos zbog promijene tečaja i kamatne stope iznosi 12.041,62 EUR. Od tog iznosa treba oduzeti iznos od 426, 52 EUR tzv. negativne razlike tj. manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog tečaja CHF koji je u tim mjesecima bio manji od početnog, odnosno zbog kamate koja je u nekim mjesecima bila manja od ugovorene, a prema kojim parametrima je dosuđen tužitelju povrat preplaćenih iznosa. Ugovorni odnos stranaka prema ugovoru o kreditu treba cijeniti kao cjelovit odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Ovako umanjeni iznos sud je umanjio i za iznos priznat prilikom konverzije tj za iznos od 1.056,83 EUR. Oba iznosa za koje je umanjio potraživanje, sukladno odredbi čl.172 ZOO-a, odbio od najstarijih potraživanja tužiteljice

(16)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.

(17) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

(18)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 11.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(19)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

(20)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st2 i čl.155 ZPP-a.

(20.1)Tužiteljičin trošak se odnosi na sastav tužbe i podneska od 17.listopada 2023.g (tbr.7) po 100 bodova, zastupanje tužiteljice na ročištima (tbr.9) 31.siječnja 2023.g, 26.studenog 2024 po 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV- om iznosi 500 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR. Sveukupno 900 EUR. Preostali trošak u iznosu od 988,10 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

(20.2)Tuženikov trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu (tbr.8) 100 bodova i podneska od 19.veljače 2021.g (tbr.8 i 7) po 100 bodova, zastupanje tuženika na ročištima (tbr.931.siječnja 2023.g, 26.studenog 2024 po 100 bodova.. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 500 EUR. Preostali trošak u iznosu od 750 EUR nije bio nužan za vođenje ove parnice.

(20.3)Tužiteljičin uspjeh u parnici je 87,7%, pa joj stoga pripada iznos troška od 789,3 EUR. Tuženikov uspjeh je 12,3%, pa mu pripada 61,5 EUR. Stoga je tužitelj dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 727,8 EUR.

U Benkovcu 13. siječnja 2025. godine

Sudac

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnik Damiru Klarinu odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 12

2. Tuženiku po punomoćnicima iz OD Žurić i Partneri, iz Zagreba, Savska 32,