K-96/2023-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Kurtović, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Goreta, u kaznenom predmetu protiv optuženika AU, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011. i 144/2012. – dalje: KZ/11) i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj KO-DO- 108/2022 od 10. listopada 2022., nakon provedene rasprave koja je zaključena 8. siječnja 2025., dana 13. siječnja 2025. u prisutnosti optuženika objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženik AU, zvani " A", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KU i K, rođene F, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, trgovac, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, srednjeg imovnog stanja, drugi kazneni postupak se ne vodi

k r i v  j e

I. što je

u vremenskom razdoblju od 7. studenog 2011. do 10. siječnja 2014. u Iloku, u namjeri da se nepripadno materijalno okoristi i svjestan da uporabljuje neistinite javne isprave, FU i MU iz [adresa], lažno predočio da će u ime FU poduzeti sve radnje kako bi otkupili kuću u kojoj stanuju, a koja je u vlasništvu Grada Iloka, u [adresa], pa kad su mu povjerovali i dali novac, s obzirom da su starije i bolesne osobe, održavao ih u zabludi da je izvršen otkup kuće, da je kuća njihovo vlasništvo i da mora plaćati lažne račune koje je pribavljao na neutvrđen način, a koji su ovjereni pečatom Grada Iloka, pa bi mu isti davali novac, a račune nikada nije platio, svjestan da nije poduzimao nikakve radnje vezane za otkup kuće, u gore navedenom vremenskom razdoblju predočavao kao dokaz račun br. 1-2012 za takse u iznosu od 100,00 kuna (13,3 eura) za otkup stana obitelji FU iz [adresa], račun 13/2012 od 30. travnja 2012. na iznos taksi od 100,00 kuna (13,3 eura), račun broj 19/2012 od 29. svibnja 2012. za takse u iznosu od 50,00 kuna (8,00 eura), račun broj 13/2013 za takse u iznosu od 480,00 kuna (64,00 eura), račun br. 13/2013 od 5. travnja 2013. na iznos od 2.400,00 kuna (318,00 eura) u kojem se navodi da je plaćen porez na stan u [adresa], račun broj 18/2013 za katastarski plan u iznosu od 375,00 kuna (50,00 eura), a sve kako bi ih i dalje održavao u zabludi da je kuća u vlasništvu FU, znajući da se radi o neistinitim ispravama koje je na točno neutvrđen način pribavio, pa je tako predao lažni izvadak Zemljišno-knjižnog odjela Ilok od 16. srpnja 2012. za broj zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] u koji su neistinito upisani podaci da je vlasnik nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] VU u cijelosti, a radi se o zemljišnoknjižnom izvatku za nekretninu koja je vlasništvo ĐU iz [adresa], te im predao i lažno privremeno porezno rješenje Porezne uprave, Ispostave Ilok, od 10. siječnja 2014. Klasa: UP/I-410-23/2013- 02/02120 u koje rješenje su uneseni neistiniti podaci da je izdano FU kao i upisan neistiniti datum donošenja jer je rješenje pod tim brojem izdano JU dana 10. prosinca 2013. na iznos poreza od 1.964,64 kune (260,00 eura), te oštećenicima predočio, po pribavljanju ovog neistinitog rješenja, i neistinite uplatnice ispunjene na ime FU za plaćanje poreza, pa je tako dobiveni novac koji je preuzeo od oštećenika za otkup kuće zadržao za sebe, od čega je dio novca uplaćivao na svoj račun kod Hrvatske poštanske banke Zagreb broj 2390001- 1070000029 broj odobrenja 9200851544, a u uplatnicama kao platitelja upisivao FU pa je tako 7. studenog 2011. dva puta uplatio novčani iznos od po 228,00 kuna (30,00 eura,) ukupno 556,00 kuna (60,00 eura), 30. studenog 2011. novčani iznos od 3.560,00 kuna (473,00 eura), 29. ožujka 2012. novčani iznos od 308,00 kuna (40,00 eura) i 13. svibnja 2012. novčani iznos od 13.650,00 kuna (1.813,00 eura), oštetivši sada pokojnu FU i MU za novčani iznos od 21.479,00 kuna (2.852,00 eura),

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini i lažne javne isprave nabavio i uporabio ih kao prave,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011. i 144/2012. – dalje: KZ/11) u vezi s člankom 52. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave, opisano u članku 278. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11, u vezi s člankom 52. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11

II. te se optuženiku AU, na osnovi članka 51. stavak 1. KZ/11,

u t v r đ u j e

- za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, na osnovi članka 236. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11 - kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci,

- za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, na osnovi članka 278. stavak 3. u vezi s člankom 52. KZ/11 - kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci,

a na osnovi članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženik AU se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine,

a na osnovi članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku se

i z r i č e

uvjetna osuda

tako da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na osnovi članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj; 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024. – dalje: ZKP/08) optuženik je dužan platiti ovome sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos od 100,00 eura (sto eura), te za provedeno vještačenje rukopisa 233,06 eura (dvjesto trideset tri eura šest centi) i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-108/2022 od 10. listopada 2022. protiv AU zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11.

2. Očitujući se o optužbi, optuženik AU naveo je da se ne smatra krivim za kaznena djela iz optužnice.

3. U svojoj obrani pred sudom optuženik je naveo da MU i ĆU poznaje od 1978. godine, oni su mu pomagali te ih je smatrao roditeljima. Smatra da je do ove situacije došlo nakon što su oni 2012. godine dobili rješenje o stambenom zbrinjavanju te je on tada rekao da ih nitko ne može otjerati s te adrese pa kako se radilo o starim ljudima, pretpostavlja da su oni mislili da to znači da je tada stan njihov, a u taj stan ušli su još 2007. godine. Istaknuo je da nije dovoljno educiran za rad na računalu da bi izradio lažnu dokumentaciju i on to nije sposoban napraviti. Svi dogovori oko posudbe novca, kao i situacije kada bi išao oko nečega pomoći, odvijali su se uvijek i isključivo s MU zato jer je VU bila gotovo gluha te je s njom bilo teško komunicirati. MU mu je u više navrata posudio novac, barem tri puta, a sjeća se da je jednom, nakon što je dobio nasljedstvo iz Srbije, ponudio da mu pomogne jer je on (optuženik) bio u financijskim poteškoćama uslijed ukinutog minusa u banci. Sav posuđeni novac je vratio, a nakon Josifove smrti obavio je sve formalnosti oko njegovog pokopa. Naglasio je da je pokojne supružnike ĆU izuzetno poštovao i pomagao im kad god su trebali.

3.1. Na upit branitelja odgovorio je da nikada nije radio u Poreznoj upravi, da je moguće da je nekada došao u dodir s nekom poslovnom dokumentacijom trgovačkog društva Mens Korman Grupa koje je imalo sjedište u [adresa], na njegovoj adresi prebivališta ali, nije nikada imao na raspolaganju žig ove tvrtke niti je isti ikada koristio. Nadalje je odgovorio da može samo naslućivati kako je dokumentacija koja je bila predmet vještačenja u ovom spisu dospjela u stan supružnika ĆU i dodao da žig TD Mens Korman Grupa nikada nije imao ni koristio kao ni žig Porezne uprave, a u odnosu na tzv. mali žig Grada Iloka, navodi da je isti imao na raspolaganju dok je radio kao komunalni redar, međutim, na ovim uplatnicama nalazi se tzv. veliki žig koji se nalazi kod pročelnika i koji komunalnim redarima nije niti bio dostupan.

3.2. Nakon što je branitelj predočio optuženiku obrazac uplatnice s tzv. malim žigom, optuženik je naveo da su to uplatnice koje je koristio dok je bio zaposlen kao komunalni redar u Gradu Iloku nakon čega je branitelj u spis predao primjerak obrasca uplatnice.

3.3. Nadalje je naveo da nije predao dokumentaciju koja je bila predmet vještačenja supružnicima ĆU, ali da, s obzirom na protek vremena, dopušta mogućnost da se ipak "nešto moglo dogoditi" te je pojasnio da se, uslijed situacija u kojima je pomagao supružnicima ĆU, nešto moglo "zakačiti", a zna da je MU svu dokumentaciju, kao i novac, držao u istoj crnoj torbi.

3.4. Na upit tužiteljice je odgovorio kako smatra da mu je moguće podmetnuta ova dokumentacija za koju je vještačenjem utvrđeno da je ispunjena njegovim rukopisom, a to je moguće zato što je on za svog radnog vijeka pisao različita rješenja pa je uslijed toga moglo doći do ovakve situacije, unatoč tome što na tim uplatnicama izričito piše da se odnose na "takse za otkup stana obitelji ĆU" kao i za porez na nekretninu. Dodao je da mu je još 2019. godine od strane poznate osobe čiji identitet ne želi navesti, a koja je zaposlena u policiji, sugerirano da ga policija istražuje i da žele dokazati da je "nešto manipulirao".

3.5. Upitan da pojasni kako se na njegovom računu našao novac za koji se kao uplatitelj navodi FU odgovara da, ukoliko je htio nešto sakriti, ne bi u opisu uplate naveo da je uplatila FU te dodaje kako je od 2006. godine bio u financijskim problemima zbog kredita u „švicarcima“, a ovaj je novac uplaćen u HPB radi postizanja boniteta i poboljšanja financijskog stanja kako bi mogao riješiti financijske poteškoće.

4. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, pročitan je izvadak iz zemljišne knjige od 16. srpnja 2012. zemljišnoknjižnog odjela u [adresa] broj zk. ul. [broj ZK uloška], izvadak iz zemljišne knjige od 16. srpnja 2012. zemljišnoknjižnog odjela u [adresa] broj zk. ul. [broj ZK uloška], privremeno porezno rješenje Ministarstva financija Područnog ureda Vukovar, Ispostava Ilok od 10. siječnja 2014., uplatnica na ime FU na iznos od 1.964,64 kuna, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok broj 00011630 od 4. siječnja 2022., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok broj 00011631 od 4. siječnja 2022., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok od 4. siječnja 2022., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok od 4.siječnja 2022., odgovor Grada Iloka od 29. prosinca 2021., odgovor Zemljišnoknjižnog odjela u Iloku od 13. prosinca 2021., izvadci iz zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] od 13. prosinca 2021 za katastarske čestice [katastarska čestica], odgovor Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vukovar od 20. prosinca 2021., podaci Hrvatske Poštanske banke o vlasniku računa broj 9200851544, omotnica s 19 originalnih računa i to račun za vlasnički list na iznos od 40,00 kuna, račun br. 12/2001, račun 1-2012, račun broj 13/2012, račun broj 19/2012, dva računa broj 13/2013, račun broj 18/2013, uplatnica od 5. travnja 2013, pet uplatnica na iznos od 150,00 kuna plaćen porez, uplatnica od 7. studenog 2011. na iznos od 228,00 kuna, uplatnica od 7. studenog 2011. na iznos od 228,00 kuna, uplatnica od 30. studenog 2011. na iznos od 3.560,00 kuna, uplatnica od 29. ožujka 2012. na iznos od 308,00 kuna, uplatnica od 15. svibnja 2012. na iznos od 13.650,00 kuna, zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećene FU od 8. veljače 2022. u PGP Ilok, zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika AU u PGP Ilok od 16. veljače 2022. sa audio-video snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka RU od 26. travnja 2022., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika AU u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru od 16. veljače 2022. sa audio-video snimkom, očitovanje Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj od 4. svibnja 2022., preslik spisa Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj 06/27, i čita se zapisnik o vještačenju Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 7. kolovoza 2023. te rješenje javnog bilježnika Bore Arambašića od 12. siječnja 2023.

4.1. Na prijedlog optužbe ispitana je svjedokinja OU, dok su na prijedlog obrane u svojstvu svjedoka ispitani su BU, DU, ZU, NU, ČU, UU i LU. Svjedokinja RU je također ispitana pred sudom jer se obrana nije složila s čitanjem njezina iskaza iz prethodnog postupka, kao i vještakinja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ GU“, Željka Tkalec .

4.2. Odbijen je dokazni prijedlog obrane za provođenje medicinskog vještačenja pok. FU kao neprikladan i nepotreban budući da je činjenično stanje u tom dijelu utvrđeno iskazima saslušanih svjedoka.

4.3. Odbijen je i dokazni prijedlog obrane za ponovnim pozivanjem svjedoka UU i njegovim suočenjem sa svjedokom LU te svjedokinje RU radi njezinog suočenja sa LU, budući da su svjedokinja RU i UU ispitani pred sudom u nazočnosti stranaka te su ovi dokazni prijedlozi usmjereni na odugovlačenje kaznenog postupka dok je prijedlog za pozivanjem i ispitivanjem u svojstvu svjedoka CU odbijen kao nevažan jer niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi imenovana imala bilo kakav relevantna saznanja za donošenje odluke u ovom postupku. Također je odbijen dokazni prijedlog obrane da se pribavi spis PGP Ilok vezano za postupanje oko izuzimanja dokumentacije jer je odlučeno da će policijski službenik LU biti ispitan na navedene okolnosti.

5. Za sud nije bilo sporno da su pok. VU i MU smatrali da je kuća na adresi u loku, [adresa], u kojoj su stanovali njihovo vlasništvo i da su istu otkupili 2012. godine, kao i da su o tome posjedovali dokumentaciju koja je privremeno oduzeta od RU.

6. Sporno je je li optuženik svojim postupanjem pokojne supružnike MU doveo u zabludu da je u njihovo ime izvršio potrebne radnje za otkup nekretnine i u tu svrhu im predočavao lažne isprave iz kojih proizlazi da su vlasnici kuće, kao i da je za to uzimao od njih novac za navodno plaćanje taksi i računa i pri tome ih oštetio za iznos naznačen u izreci.

7. Ispitana u svojstvu svjedoka RU navela je da su pokojni VU i MU njezini bivši svekar i svekrva. Nakon smrti FU u njezinom stanu pronašla je neke vlasničke listove i uplatnice koje je smatrala neobičnima, ali su imali žig i potpis, no njihov sadržaj joj je bio neobičan. Njezina pokojna bivša svekrva je godinama govorila da je stan u kojem je živjela sa svojim suprugom otkupila, a koliko je pročitala iz tih dokumenata, navodno je stan otkupljen još 2012. godine. Kod svekra i svekrve rijetko je dolazila, a nijednom prilikom tamo nije zatekla optuženika kojega poznaje iz viđenja. Sjeća se da je na nekim papirima MU ispisao "dali smo A 2.000,00 kuna", a ona tada nije znala tko je A, niti ga je FU spominjala, ona pretpostavlja da je optuženik taj A.

7.1. Na osnovi članka 426. ZKP/08 svjedokinji je predočen dio iskaza iz prethodnog postupka danog u ODO u Vukovaru 14. travnja 2022. u kojem je navela da je jednom godišnje dolazila kod VU sa svojom unukom i da je u razgovoru s njom VU govorila da im pomaže AU koji radi u poglavarstvu u [adresa], koji ih posjećuje, plaća račune i nađe im se kad ga trebaju, svjedokinja je navela da je ona to pretpostavila ili joj je to VU spominjala pa je zaboravila, sada se više ne sjeća.

7.2. Na upit tužiteljice je odgovorila da je njezin bivši suprug TU bio sin jedinac njezine bivše svekrve i posinak ŠU, te da zna da je BU dolazio pomagati VU i MU.

7.3. Na upit branitelja je odgovorila da je sa bivšim svekrom i svekrvom rijetko komunicirala, ali njihove odnose ne bi nazvala narušenima, viđali su se možda jednom godišnje, a kada bi se sreli, kratko bi porazgovarali o zdravlju. Kada je svekrva završila u domu, posjećivala ju je jednom tjedno. FU imala je jako oštećen sluh koji je godinama postepeno slabio, no unatoč tome s njom se mogla ostvariti normalna komunikacija jer je mogla čitati sa usana, a "u glavi" je bila sasvim uredu. Odnos između nje i FU intenzivirao se i poboljšao na inicijativu njezine kćeri koja je tražila da unuku odvede kod prabake kada bi bila u [adresa], no kćer nije tražila od nje da se brine o VU. VU je govorila da se ona pobrinula o sahrani i kupila grobno mjesto, a ne zna tko je VU pomogao pri kupovini grobnog mjesta, niti zna kada je točno kupila grobno mjesto te je dodala da misli da je VU prodala zemlju kako bi kupila grobno mjesto. Ne zna kakvo je bilo financijsko stanje supružnika FU, zna da su bili u mirovini, a nije joj poznato jesu li imali ušteđevinu, samo zna da je VU bila štedljiva. MU umro je prije otprilike tri godine, a nakon što je sahranjen bila je kod VU u stanu da joj javi da joj je umro sin, no tada nisu pričale o njezinim "poslovima", odnosno o režijama i eventualno nepodmirenim obvezama jer joj o tome nije govorila. Tek nakon njezine smrti je pronašla neke nepodmirene rate za struju i opomene. MU i VU joj nisu nikada predavali dokumentaciju vezanu za otkup stana, a da su bili korisnici socijalne pomoći saznala je naknadno.

7.4. Na upit tužiteljice je odgovorila da joj nije poznato tko je plaćao dom u kojem je VU bila smještena, samo joj je poznato da je oboljela od korone i da je nakon toga smještena u dom „Sofija“ u [adresa].

8. Svjedok BU naveo je u iskazu pred sudom da je tajnik u NK Fruškogorac iz [adresa], a VU i MU poznaje jer su stanovali u prostorijama kluba na stadionu gdje su bili domari. Nakon odlaska u mirovinu su nastavili tamo živjeti još neko vrijeme sve dok nisu od Grada tražili da im daju neki drugi smještaj kako bi se klub mogao proširiti u prostornom smislu. Oni su zaista i zbrinuti na način da su od Grada dobili stan od bivšeg Itex-a, a radi se o tzv. dvodomkama. Nakon što su odselili, ponekad ih je obilazio. Kako je često išao u R. Srbiju na auto-tržnicu, MU ga je znao zamoliti da mu na bankomatu u Srbiji podigne novac od mirovine koju je tamo primao pa mu je nakon nekog vremena redovno podizao novac u Bačkoj Palanci. Ustalilo se i da VU vozi na groblje ili kod brata u Srbiju, a znali su mu nekada dati novac da im naruči drva i slično. Zna da su im hranu donosili iz staračkog doma i da su ih obilazile patronažne sestre. Kako su bili korisnici socijalne pomoći, zna da su im iz Grada slali osobe koje su obavljale javne radove koje su im cijepale drva, kosile travu i slično, a slao ih je optuženik, ne samo njima nego i drugim osobama kojima je bila potrebna pomoć.

8.1. Na upit branitelja je odgovorio da su supružnici MU bili lošeg zdravstvenog stanja, često su zvali hitnu pomoć, a djed je na kraju završio u invalidskim kolicima. VU je imala problema sa sluhom, loše je čula, a s njom se moralo komunicirati vikanjem u njezino lijevo uho, pogotovo zato što je, kao baka, nosila maramu. Zadnji puta je VU vidio pred odlazak u starački dom, a taj odlazak su, prema njegovom mišljenju, inicirali djelatnici doma koji su donosili hranu i patronažne sestre jer je bila u lošem stanju. Komunikacija s njom je bila loša pa su često njega zvali da s njom komunicira, a ona je jednom htjela ići u dom, a drugi put nije htjela, pa su je na kraju morali smjestiti u dom. VU baš nije čitala sa usana u komunikaciji, a to je primijetio zato što, kada bi joj nešto govorio, ona bi odgovarala sasvim nešto drugo pa bi joj u konačnici morao vikati na uho. Patronažne sestre su njega zvale kako bi bio svojevrsni tumač kada ih VU nije mogla razumjeti, a njegova komunikacija s njom je zapravo bila vikanje na uho nakon što makne maramu. Tijekom 2021. i 2022. godine je kao volonter Crvenog križa obilazio devet korisnika socijalne pomoći među kojima i FU kojima je plaćao račune, išao po lijekove u ljekarnu i slično.

8.2. Na upit suca je odgovorio da zna da je VU oboljela od korone neposredno prije odlaska u starački dom i da je tada bila hospitalizirana te je nakon hospitalizacije smještena u dom.

8.3. Na upit branitelja o visini mirovina supružnika FU, svjedok je odgovorio da je mirovina koju je podizao za MU bila 15.000,00 dinara (850-920 kuna u to doba), a Ljubičina je mirovina, prema onome što mu je rekla, bila oko 1.200,00 kuna. Zna da su joj mirovinu dizale i osobe koje su obavljale javne radove kod njih. Nadalje je odgovorio da su MU i VU mislili da je taj stan njihovo vlasništvo pa su njemu nudili da ih uzdržava i da mu taj stan ostane te su tvrdili su da su oni taj stan kupili, ali mu nisu rekli koliko su ga platili niti su govorili od koga su ga i kako kupili. Uglavnom je MU govorio o vlasništvu stana za života i bio je uvjeren da je stan njihovo vlasništvo i da je kupljen. Ne zna kakvo je bilo njihovo imovno stanje, ali znali su ga zvati i požurivati da ide podići mirovinu. Zna da je VU imala neku zemlju u Srbiji koju je prodala, a ne zna jesu li imali kakvu ušteđevinu. Ne zna na što je VU potrošila novac koji je dobila, ne zna ni koliko je dobila, samo zna da je rekla da joj nije sve isplaćeno pa je jednom prilikom, nakon što je MU umro, zvao tog čovjeka u Srbiju koji je rekao da sada nema taj novac, a njoj je tada trebao za sahranu, no na kraju je sahranu gotovo u cijelosti platio Grad.

8.4. Na upit tužiteljice je odgovorio da je novac u Bačkoj Palanci podizao na bankomatu Addiko banke u dinarima te da MU nije imao mirovinu u RH, dok je VU bila zaposlenica Itex-a i domar u NK Fruškogorac te je imala mirovinu Republike Hrvatske. Novac sa bankomata u Bačkoj Palanci mijenjao je iz dinara u kune u mjenjačnici u Bačkoj Palanci. Na daljnji upit kako je mogao mijenjati dinare u kune u mjenjačnici u Srbiji kada se to nikada nije moglo, kao što se ni u RH ne može zamijeniti kune u dinare, svjedok odgovara da je on mijenjao dinare u kune na način kako je to i rekao, a ne u eure. Nadalje je odgovorio da bi mu MU svaki puta kada je bila mirovina davao karticu tekućeg računa, odnosno da kartica nije bila kod njega izvan tog vremena te mu je donosio potvrdu i s bankomata i iz mjenjačnice. Kod dolazaka patronažnih sestara kod FU on je bio pozivan oko 2-3 puta mjesečno kad bi bilo nekih problema oko komunikacije. Nikada nije plaćao nikakve račune pa niti za otkup stana te da je saznanja o tome da su supružnici FU vlasnici stana imao samo od njih dvoje, a kada je tražio da mu predoče nekakve dokaze, VU je rekla da mora naći papire, ali mu nikad nije pokazala. Nakon Ljubičine smrti djelatnici doma su ključeve njezina stana predali u Hrvatski zavod za socijalni rad, a oni su ih proslijedili njezinoj bivšoj snahi. Sjeća se da su nakon njezinog odlaska u bolnicu vrata ostala otključana te da je policija zaključala stan. Optuženika poznaje od otprilike 2000. godine kao komunalnog redara u Gradu Iloku, a osim toga je bio i član NK Hajduk Bapska. Nije mu poznato da je optuženik prikupljao donacije u [adresa] za dijete ŽU. Optuženik je prije otprilike dvije godine otišao u mirovinu, a i prije toga je imao nekih zdravstvenih problema pa je bio na bolovanju. Optuženika je jednom prilikom zatekao kod supružnika FU, vani pred stanom, a supružnici FU spominjali su u više navrata da im A pomaže, misleći pri tom na optuženika. Nije mu poznato da su supružnici FU nekome dugovali novac.

8.5. Na upit branitelja je odgovorio da nema točnih saznanja o tome tko je zaključao vrata nakon Ljubičina odlaska u bolnicu i o tome je čuo od patronažnih sestara. Radi se o policijskoj postaji [adresa].

9. Ispitan u svojstvu svjedoka DU je naveo da je optuženik njegov dugogodišnji prijatelj, u iznimno su dobrim odnosima, on bi za optuženika "krv dao" pa mu je tako prije 5-6 godina posudio u dva navrata po 10.000,00 kuna, i nakon toga jednom 15.000,00 kuna. Za iznos od 15.000,00 kuna mu je rekao da je od tog novca vratio dug MU. Cjelokupni iznos koji je posudio optuženiku, ovaj mu je vratio u roku od jedne godine od posudbe. Nema saznanja o okolnostima pod kojima je optuženik posudio novac od MU, a MU i FU nije poznavao te nije bio prisutan kada je optuženik vraćao novac MU, samo zna da mu je rekao da će tih 15.000,00 kuna njemu vratiti.

9.1. Na upit tužiteljice je odgovorio da prilikom posudbe novca nije pitao optuženika za što mu novac treba te da je u to vrijeme kada je posuđivao novac od njega, optuženik bio zaposlen.

9.2. Na upit suca je odgovorio da mu je optuženik prvo vratio dug od 20.000,00 kuna, a nakon toga je posudio 15.000,00 kuna.

9.3. Na upit branitelja je odgovorio da se sjeća da je optuženiku posudio jednom prilikom i 5.000,00 kuna dok je bio u bolnici, to je bilo poslije ovih posudbi, a taj novac mi je vratio čim je izišao iz bolnice.

10. Svjedok ZU naveo je da je obavljao javne radove za Grad Ilok i tada mu je šef bio AU. Sjeća se da je jednom prilikom i prije 5-6 godina šao kod MU i FU, koje poznaje još iz vremena kad su bili domari na NK Fruškogorac, pa je tako bio prisutan u njihovom stanu kada je optuženik vratio MU novac u iznosu od 15.000,00 kuna, a zna da se radi o tom iznosu jer je MU pred njim novac izbrojao. Nije ništa pitao oko toga i ne zna za što je bila ta posudba, a u stanu je tom prilikom bio kako bi potvrdio da je novac vraćen, no i inače ga je MU znao pozvati na kavu kad dođe. Cijepati drva kod supružnika MU u sklopu javih radova je išao sigurno deset puta, a nikada osim tom prilikom nije bilo primopredaje novca.

10.1. Na upit branitelja je odgovorio da su supružnici MU bili lošeg zdravstvenog stanja i da je VU jako slabo čula i moralo se galamiti da bi ona čula, a upitan na što je mislio kada je rekao da su se supružnici MU "gubili", odgovorio je da nisu znali koliko je drva nacijepano i nisu znali objasniti tko je naslagao drva od danas do sutra, a nekad ga uopće nisu prepoznali kada bi došao.

10.2. Na upit tužiteljice je odgovorio da je ovih deset posjeta obitelji MU radi cijepanja drva bilo u razdoblju od otprilike šest mjeseci dok je obavljao javne radove. Prilikom dolazaka kod supružnika MU znao je zateći njihovog sina, ali ne zna kako se zove, a optuženika nije nikada tamo zatekao osim ovog puta kad je vratio novce.

11. U svojstvu svjedoka ispitana je i NU koja je navela da pokojne supružnike MU poznaje jer ih je obilazila u svojstvu geronto-domaćice, a vezano za njihovo zdravstveno stanje navela je da su psihički bili u dobrom stanju, a budući da se radilo o osobama starije dobi, imali su određenih fizičkih poteškoća, ali ništa značajno. Liječnička pomoć više je bila potrebna MU nego VU. VU je nešto slabije čula, ali s oba supružnika komuniciralo se na uobičajeni način. Nisu bili dementni, a VU je pred smrt bila u domu, dok je MU umro kod kuće. VU je posljednji puta vidjela prije odlaska u dom, a nakon toga je više nije obilazila, samo ju je viđala u domu, budući da je tamo tada radila. Nije se mogla izjasniti o tome je li VU željela i tražila ići u dom ili je tamo smještena zbog potrebe, ali smatra da ona više ne bi mogla sama živjeti i funkcionirati. Nije joj poznato da bi postojala neka osoba koja bi pomagala u komunikaciji sa supružnicima MU, posebice sa VU, a ime BU joj je poznato te ga možda poznaje iz viđenja jer se radi o maloj sredini.

11.1. Branitelj je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu koji se odnosi na opisivanje općeg psihofizičkog stanja VU i MU i da VU nije imala problema sa sluhom na način da bi joj se trebala obraćati povišenim tonom s obzirom da je u tom dijelu iskaz protivan iskazu svjedoka BU.

11.2. Nakon primjedbe branitelja svjedokinja navodi da ostaje kod svog iskaza i ponavlja da nije bilo potrebno nikakvo dodatno tumačenje prilikom komunikacije s FU.

12. Svjedokinja ČU je navela da VU i MU poznaje kao korisnike koje su obilazili dva puta tjedno te za njih obavljali usluge poput nabavke lijekova, plaćanja računa i slično. MU je bio teško bolestan i umro je kod kuće, a VU je bila kod njih u domu i tamo je preminula. Vezano za sluh FU navela je da je "baka" bila gluha i teško je čula te je s njom komunicirao "deda" dok je bio živ, a kada je on umro s VU je bilo teško komunicirati. Komunikacija s VU se odvijala na način da bi joj vikali u uho, a osim MU nije bilo drugih osoba koje bi posredovale u komunikaciji s FU jer bi s njom normalno mogli komunicirati.

12.1. Na upit branitelja da objasni što misli pod normalnom komunikacijom, odgovorila je da su uspjeli ostvariti ono što je ona trebala koristeći mimiku, geste i slično. Nadalje je odgovorila da je supružnike FU obilazila uvijek u kući u kojoj su živjeli, a nije se radilo o nikakvim prostorijama nogometnog kluba.

12.2. Na upit tužiteljice je odgovorila da ne zna točno čije je vlasništvo bila ta kuća u kojoj su živjeli, možda vlasništvo Itex-a, a oni u razgovoru nisu nikada o tome pričali. Zna da su supružnici dobivali hranu iz njihovog doma i da je tu hranu i usluge geronto- domaćica plaćao tadašnji Centar za socijalnu skrb, a vezano za račune koje je spomenula da su plaćali, navodi da bi im MU dao račune i novac, ali ne zna od čega su se uzdržavali jer to nije ni pitala. Hrana koju financira Centar za socijalnu skrb korisnicima se dodjeljuje na osnovi imovinskog cenzusa. Optuženika nije nikada zatekla prilikom dolazaka kod supružnika FU, ali su ga oni znali spomenuti kao osobu od povjerenja, a pod time podrazumijeva primjerice situaciju kada je MU preminuo pa je VU tražila da zovu AU i tada ga je vidjela kad je došao. Iz priče supružnika FU je proizlazilo da su optuženika cijenili i poštovali kao osobu, kao i da su s njim bili u prijateljskim odnosima.

13. Svjedokinja OU je navela da joj je FU poznata kao korisnica Doma za starije i nemoćne Ilok, gdje je ona zaposlena te je bila prisutna prilikom njezinog ispitivanja u vezi kojeg se sjeća da su istom bila prisutna dva policajca i da su se nalazili na terasi ustanove budući da gospođa nije bila sama u sobi. Prilikom ispitivanja je VU bila svjesna i orijentirana i u mogućnosti odgovarati na pitanja. Ona nije bila cijelo vrijeme prisutna ispitivanju, ali iz onog što je čula dok je bila prisutna shvatila je da se radi o kući u kojoj je FU živjela te da se govorilo o najmu i plaćanju najma za tu kuću. Navela je da se s VU moglo uobičajeno komunicirati iako je bila malo nagluha, a kod njih u domu je bila ukupno godinu i tri mjeseca. Ispitivanje je trajalo otprilike pola sata. Pod uobičajenom komunikacijom smatra situaciju u kojoj se FU moralo obraćati malo glasnijim, povišenim tonom, kao i svim osobama koje slabije čuju, ali nikakvih dodatnih tumačenja u toj komunikaciji nije bilo potrebno.

13.1. Nakon što je svjedokinji predočeno da iz iskaza ranije ispitane svjedokinje proizlazi da je prilikom komunikacije s FU bilo potrebno dodatno tumačiti ono što je izgovoreno u smislu korištenja gesti i mimike, svjedokinja odgovara da ona u vrijeme kada su kolegice obilaze obitelj FU nije bila zaposlena i da može samo govoriti o vremenu u kojem je ona komunicirala s VU te je ponovila da je to bila komunikacija u smislu povišenih tonova bez ikakvih dodatnih tumačenja. S FU kao korisnicom je komunicirala i izvan ovog dijela o kojem je govorila prilikom ispitivanja. U situacijama kada policija dolazi radi komunikacije s korisnicima doma, prethodno s njom razgovaraju pa ona predoči korisnicima o čemu se radi. Ovom prilikom joj je policijski službenik rekao da će obaviti razgovor vezano za Ljubičin boravak u gradskom stanu i naveo je tom prilikom ime optuženika, pa kada je VU to predočila, VU je za njega imala samo lijepe riječi i rekla je da je on osoba od povjerenja.

13.2. Na upit branitelja je odgovorila da svakodnevno odlazi na odjel i komunicira s korisnicima, a da se s FU povezala i imale su dobru komunikaciju te ju je sigurno dva puta tjedno obilazila. Korisnici se često "otvore", govore o svojim osobnim stvarima, a za VU se sjeća da je bila tužna zbog obiteljske situacije jer joj je umro sin. Svjesno je došla u dom jer je shvatila da ne može funkcionirati sama. Nikada joj nije govorila o nekakvim problemima s kućom u smislu vlasništva.

13.3. Branitelj optuženika je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu koji se odnosi na opisivanje općeg psihofizičkog stanja FU, posebice u pogledu slabosti sluha i općenito mogućnosti uspostavljanja komunikacije s istom budući da je u tom dijelu iskaz protivan iskazima prethodno saslušanih svjedokinja, patronažnih sestara i osobito iskazima svjedoka BU i ZU.

13.4. Nakon primjedbe branitelja svjedokinja je navela da ostaje u cijelosti kod svog iskaza.

14. Svjedok UU naveo je da je VU i MU vidio nekoliko puta, a upoznao ih je u doba dok je živio u [adresa] kod optuženika. Prvi put je susreo supružnike MU negdje 2006. ili 2007. godine kada su oni preselili s igrališta, gdje su do tada živjeli, u stan u [adresa], a gdje su bile pokvarene neke utičnice za struju pa ga je optuženik zamolio da to popravi. Osim toga je još nekoliko puta bio kod njih te je tim prilikama uglavnom komunicirao s MU, dok se s VU teško moglo komunicirati jer je bila nagluha, govorila je glasno, a sve joj se moralo ponavljati više puta. Za FU navodi da je bila žena "suženih shvaćanja" s kojom nije ni imao o čemu razgovarati jer je sve "bukvalno shvaćala". Na upit branitelja je odgovorio da mu je policijski službenik LU poznat iz policijskih postupanja povodom kaznene prijave koju je podnio protiv gradonačelnice [adresa] CU, a u kojem postupku je optuženik bio oštećenik, odnosno žrtva "mobbing“-a. Kaznenu prijavu je podnio jer je imao neposredna saznanja da je CU nudila mito PU da ne zastupa AU u postupku povodom prijave za „mobbing“, a isto tako je i njemu nudila mito da preko udruge u kojoj je tada bio predsjednik "opere" taj novac i sebi uzme dio. Nadalje je odgovorio da je LU slao policajce PGP Ilok da obavljaju "pretrese" na adresi gdje je on boravio, ti su pretresi obavljeni bez naloga i bez zapisnika, a to zna zato što je naknadno tražio i raspitivao se u policijskoj postaji i tadašnji načelnik HU mu je rekao da nema nikakvih naloga i da nema nikakvih pretresa u kojima bi sudjelovali policijski službenici PGP Ilok. Nadalje je naveo da je čuo, odnosno ima posredna saznanja da je LU nakon smrti FU ključeve od njezine kuće predao njezinoj bivšoj snahi koja je onda pronašla neke dokumente u kući i podnijela prijavu. BU poznaje samo iz viđenja, kao domara lokalnog nogometnog kluba u [adresa].

14.1. Na upit tužiteljice je odgovorio da optuženika poznaje, da je živio s njim na istoj adresi i u to vrijeme optuženik je bio komunalni redar, a radi se o vremenu od 2004. pa sve do 2023.

14.2. Na daljnji upit je odgovorio da misli da je optuženik u mirovinu otišao prije dvije godine. Poznato mu je da je optuženik od različitih osoba posuđivao novce i vraćao ih, a i od njega je posuđivao, ali manje iznose, odnosno međusobno su si posuđivali. To mu je poznato od ljudi od kojih je posuđivao. Zna da je i optuženik posuđivao novac drugim ljudima pa je primjerice njemu 2008. godine posudio 60.000,00 kuna od kredita kojeg je podigao. Poznaje ZU, a ne poznaje DU. Mjesečna primanja optuženika, dok je bio zaposlen, bila su od 4.000,00 do 6.000,00 kuna, a ne zna kolika mu je mirovina. Nije mu poznato da bi optuženik supružnicima FU ikada posudio novac, a od MU je čuo da su oni njemu (optuženiku) posudili novac, ali ne zna o kojem se iznosu radi niti je bio prisutan prilikom posudbe, kao niti prilikom vraćanja. Osim ovih popravaka koje je obavljao kod supružnika FU u početku, nije dolazio kod njih niti se s njima družio, samo je ponekad sreo MU u gradu. Za MU i optuženika navodi da su bili u jako dobrim odnosima, družili su se. Ne može precizno odgovoriti jesu li supružnici FU, u vrijeme kada je on došao živjeti u [adresa], već živjeli u ovom stanu u koji je dolazio radi popravaka, zna da su otprilike u tom periodu preselili s igrališta. Nije mu poznato je li optuženik imao neku ušteđevinu i nije ga nikada pitao odakle mu novac.

14.3. Nakon što su svjedoku predočeni račun br. 13/2013 s lista 2 spisa i račun broj:12/2011 s istog lista na kojima se nalazi pečat TD Mens Korman grupa d.o.o., svjedok je naveo da se radi od trgovačkom društvu u kojemu je vlasnik njegov brat M, a on je direktor, te mu nisu poznati ovi računi koji su mu predočeni pa dodaje da su upravo to stvari zbog kojih su pokrenuti drugi kazneni postupci na županijskoj razini.

14.4. Na dodatni upit tužiteljice odgovorio je da se jedan pečat TD Mens Korman grupa nalazi kod njega, drugi kod njegovog brata, a treći u knjigovodstvu.

14.5. Na upit optuženika odgovorio je da žig trgovačkog društva Mens Korman nikada nije bio u rukama optuženika.

14.6. Na upit branitelja je odgovorio, a vezano za razjašnjenje dijela iskaza u kojemu je rekao da ne poznaje osobe od kojih je optuženik posuđivao novac u smislu imena i prezimena, da je moguće da te osobe, iako ih ne poznaje imenom i prezimenom, poznaje iz viđenja.

15. Svjedok LU je na upit branitelja odgovorio da je povodom dojave RU s imenovanom obavljen obavijesni razgovor, prikupljeni su ostali relevantni podaci te nakon kriminalističke obrade ODO-u u Vukovaru dostavljeno je posebno izvješće. Nadalje je odgovorio da mu, vezano za predmetno postupanje, nitko nije dostavio ključeve stambenog objekta pokojnih supružnika FU te da mu općenito ništa oko ključeva tog objekta kao ni oko samog stambenog objekta FU nije poznato. RU nije podnosila kaznenu prijavu protiv određene osobe već je došla u policijsku postaju kako bi prijavila uočene nepravilnosti povodom kojih je policija onda postupala i u konačnici dostavila posebno izvješće. Na adresi stambenog objekta u kojem je stanovala FU nije nikada obavljao očevid, a niti mu je poznato da bi netko od kolega iz policijske postaje obavljao bilo kakvu dokaznu radnju u tom objektu. Nakon što je svjedoku predočen dio iskaza svjedoka BU u kojem je naveo da je nakon odlaska FU u dom stan u kojem je boravila zaključala policija, odgovorio je da mu o tome ništa nije poznato.

15.1. Na upit tužiteljice je odgovorio da je dokumentacija koja je dostavljena uz posebno izvješće dostavljena od strane RU prilikom njezinog dolaska u policijsku postaju kada je prijavila nepravilnosti koje je uočila i tom joj je prilikom za oduzetu dokumentaciju izdana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta.

16. Čitanjem iskaza pok. FU od 8. veljače 2022. proizlazi da je optuženik nju i pokojnog supruga pitao žele li otkupiti kuću od Grada Iloka, a on je bio zaposlenik Grada, na što su oni pristali. On je ponudio pomoć oko otkupa te mu je u tu svrhu, zajedno sa suprugom, u više navrata davala novac, ukupno oko 20,000,00 kuna, za što im je on donosio uplatnice koje su imale pečate te im je dao „papire“ iz kojih je vidljivo da su ona i suprug vlasnici kuće.

17. Iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok broj 00011630 od 4. siječnja 2022. i broj 00011631 od 4. siječnja 2022. te zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok od 4. siječnja 2022. i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok od 4. siječnja 2022. proizlazi da je od RU privremeno oduzeta dokumentacija koja je sastavni dio spisa, a koja je bila u stanu FU.

18. Uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena uz optužnicu proizlazi da je od RU privremeno oduzet izvadak iz zemljišne knjige, broj ZK uloška [broj ZK uloška], za kčbr. [katastarska čestica], s datumom 16. srpnja 2012., koji je FU imala u posjedu, a u kojemu je navedeno da je imenovana vlasnica kuće-stana na adresi u [adresa]. Na istom je navedeno da je sudska pristojba naplaćena i poništena u Knjizi izvadaka pod brojem KI-2148/2012. Nadalje, od RU privremeno je oduzet i ZK uložak broj [broj ZK uloška] od istog datuma (16. srpnja 2012.) za kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvor u mjestu, u kojemu su kao vlasnicu upisani VU i MU, a za koji je navedeno da je sudska pristojba naplaćena i poništena u Knjizi izvadaka pod istim brojem (KI-2148/2012).

18.1. Iz dopisa Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišno-knjižnog odjela u Iloku, od 13. prosinca 2021. proizlazi da je ZK izvadak pod brojem K.I. -2148/2012 izdan na zahtjev ĐU iz [adresa] za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dana 4. lipnja 2012., a ne 16. srpnja 2021. te da je ĐU tada, kao i čitavo vrijeme nakon izdavanja upisana kao vlasnica na kčbr. [katastarska čestica] u [adresa], dok u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] u [adresa] na adresi [adresa] proizlazi da je vlasnik kuće i dvora na navedenoj adresi Grad Ilok, a da je vlasnik stana u prizemlju zgrade u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica], Republika Hrvatska. Također je navedeno da nije moguće izdati dva različita zk izvatka pod istim brojem K.I.

19. Uvidom u dopis Grada Iloka od 29. prosinca 2021. proizlazi da FU nije od Grada Iloka otkupila nekretninu – obiteljsku kuću u [adresa], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]., da Grad nije zaprimao uplate na ime najma stana niti takse za korištenje istog te da nije vođen postupak otkupa predmetne nekretnine u Gradu Iloku.

20. Porezna uprava dostavila je očitovanje iz kojeg proizlazi da da je privremeno porezno rješenje Klasa: UP/1-410-23/2013/02/2120, Urbroj: 513-07-16-04/2013/02 izdano poreznoj obveznici JU iz [adresa], a ne na ime FU kako to proizlazi iz privremeno oduzetog rješenja s lista 5 spisa iz kojeg proizlazi da je FU obračunat porez na nekretnine i imovinu u iznosu 1.964,64 kuna za koji je izdan i uplatnica (list 5a).

21. U odnosu na račune privremeno oduzete od RU (račun za vlasnički list na iznos od 40,00 kuna, račun br. 12/2001, račun 1-2012, račun broj 13/2012, račun broj 19/2012, dva računa broj 13/2013, račun broj 18/2013, uplatnica od 5. travnja 2013, pet uplatnica na iznos od 150,00 kuna plaćen porez, 2 uplatnica od 7. studenog 2011. na iznos od 228,00 kuna, uplatnica od 7. studenog 2011. na iznos od 228,00 kuna, uplatnica od 30. studenog 2011. na iznos od 3.560,00 kuna, uplatnica od 29. ožujka 2012. na iznos od 308,00 kuna, uplatnica od 15. svibnja 2012. na iznos od 13.650,00 kuna) iz pribavljenih podataka HPB proizlazi da je vlasnik računa na koji su izvršene uplate 7. studenog 2011. u iznosu 228,00 kuna, 30. studenog 2011. u iznosu 3.560,00 kuna, 29. ožujka 2012. u iznosu 308,00 kuna i 30. studenog 2012. u iznosu 13.650,00 kuna njihov klijent AU.

21.1. Iz ispisa prometa po računu HPB-a na ime AU proizlazi da uplata od 15. svibnja 2012. na iznos 13.650,00 kuna glasi na otkup stana V 26, na dan 29. ožujka 2012. u iznosu 308,00 kuna glasi na „kotizacija stan“, od 30. studenog 2011. u iznosu 3.560,00 kuna glasi na „uplata 12. mj. 6% stan“, a dvije uplate od 7. studenog 2011., svaka na iznos 208,00 kuna glase kao „uplata građ. i plaćanje za građanina“.

22. Iz dopisa Upravnog odjela za gospodarstvo i regionalni razvoj Vukovarsko- srijemske županije od 4. svibnja 2022. proizlazi da je FU **.**.2008. podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu tada nadležnom Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva te da od 2014. podnositeljica nije nadopunjavala zahtjev niti se interesirala o stanju postupka i načinu rješavanja istog.

22.1. Pisanim pozivom od 20. siječnja 2021. od podnositeljice je zatraženo očitovanje o tome želi li nastaviti postupak stambenog zbrinjavanja davanjem u najam stana u državnom vlasništvu. Pisani poziv uredno je dostavljen podnositeljici, a kako se u ostavljenom roku ista nije odzvala, sukladno zakonskim odredbama, dana 12. ožujka 2021. obustavljen je postupak stambenog zbrinjavanja te je rješenje postalo pravomoćno 2. travnja 2021. Navedene činjenice potvrđuje preslik spisa Upravnog odjela za gospodarstvo i regionalni razvoj Vukovarsko-srijemske županije.

23. Provedenim vještačenjem rukopisa na uplatnicama koje se nalaze u omotnici koja je sastavni dio spisa, a koje su privremeno oduzete od RU te usporedbom s nespornim rukopisom optuženika utvrđeno je AU skriptor spornog rukopisa kojim su ispisane sve predmetne uplatnice/nalozi za plaćanje i svi predmetni računi.

23.1. Ispitana na raspravi pred ovim sudom u svojstvu vještaka, Željka Tkalec je navela da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 7. kolovoza 2024. te je dodala da je vještačenje izvršeno akreditiranom metodom ispitivanja i usporedbe rukopisa što znači da su uspoređene opće i posebne rukopisne značajke unutar spornog rukopisa i nespornog rukopisa AU. Na osnovu utvrđenih relevantnih općih i posebnih rukopisnih podudarnosti te činjenice da nisu utvrđene relevantne rukopisne značajke isključujućeg karaktera, prema pravilima struke omogućena je provedba sigurne identifikacije. Na upit je odgovorila da vještačenje rukopisa nije egzaktna znanost, međutim, vještačenje rukopisa koje se provodi u Centru „Ivan Vučetić“ jest akreditirana metoda, što znači da je svaki nalaz i mišljenje vještaka nakon izvršenog vještačenja neophodno verificirati od strane drugog kompetentnog vještaka unutar Centra koji svojim potpisom mora potvrditi slaganje pa takav način doprinosi objektivizaciji mišljenja vještaka. Vještačenje se provodi upotrebom instrumenata kao što su videospektralni uređaj i stereo mikroskop koji omogućavaju uvećanje detalja unutar rukopisa a kako je vještačenje izvršeno na izvornicima, a ne na fotokopiji, tim više je i mišljenje sigurnije. U ovom slučaju utvrđeno je da je optuženik skriptor predmetnih dostavljenih isprava i nije bilo nikakvih odstupanja od sigurne identifikacije.

24. Iz rješenja javnog bilježnika Bore Arambašića od 12. siječnja 2023. proizlazi da je obustavljen ostavinski postupka iza pok. FU budući da nije utvrđen rodoslov niti postojanje bilo kakvih nekretnina u ostavinskoj imovini.

25. Analizirajući i ocjenjujući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, sud nalazi utvrđenim da je optuženik počinio kaznena djela iz čl. 236. i 278. KZ/11 na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.

26. Navedeno proizlazi iz provedenih materijalnih dokaza, prije svega provedenog vještačenja rukopisa, kao i iz iskaza ispitane oštećenice, a koji je iskaz potvrđen iskazom RU i koji nedvojbeno ukazuju da je optuženik osoba koja je svojim postupanjem dovela u zabludu supružnike FU oko otkupa stana te ih naveo da mu na ime navodnog otkupa u više navrata daju novac koji nije koristio u navedene svrhe te da je upravo optuženik supružnicima FU predočavao lažnu dokumentaciju koju je pribavio kako bi potvrdio navode o otkupu i održavao supružnike FU u zabludi da je nekretnina njihovo vlasništvo.

27. Naime, u dokaznom postupku utvrđeno je da je optuženik bio zaposlenik Grada Iloka i da je stoga mogao doći u posjed žiga kojim su ovjereni neki od naloga koji su bili predmet vještačenja. Osim toga za sve sporne račune i naloge za uplatu utvrđeno je da je optuženik skriptor istih, a predmetni se nalozi dovode u izravnu vezu s navodnim otkupom stana u kojemu su živjeli supružnici FU te su iznosi iz tih računa uplaćeni na račun optuženika kako je to opisano pod točkom 21. obrazloženja. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da predmetni stan nikada nije bio u vlasništvu supružnika FU te da zk izvadci koji se nalaze u spisu, a bili su u posjedu FU, ne odgovaraju stanju zemljišnih knjiga, odnosno, da su lažni. Kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da je Ljubica Sloboda 2008. inicirala rješavanje stambenog zbrinjavanja (o čemu je optuženik bio upoznat jer se u preslici spisa Upravnog odjela za gospodarstvo i regionalni razvoj Vukovarsko- srijemske županije na listu 142 nalazi njegova izjava iz 2012. godine o tome da su supružnici Sloboda stanovali u stanu NK Fruškogorac), ali da na dopis nadležnog tijela 2021. da se izjasni o nastavku procesa zbrinjavanja nije reagirala, navedeno ukazuje na istinitost njezina iskaza u kojemu je navela da je smatrala kako je ona vlasnica stana jer je to još 2012. za njih ishodio optuženik koji je bio zaposlenik Grada Iloka.

28. Iskaze saslušanih svjedoka obrane IU, DU, ZU i UU, sud je ocijenio u najvećem dijelu usmjerenima na pogodovanje obrani optuženika jer se radi o osobama koje su u prijateljskim odnosima s optuženikom i kojima je obrana nastojala utvrditi da je pok. FU osoba s kojom je bilo teško komunicirati i da je imala zdravstvenih poteškoća koje bi ukazivale na upitnu mogućnost njezina shvaćanja, međutim, takvi navodi nisu dokazani, već naprotiv, iz iskaza svjedokinje OU, koji je ocijenjen istinitim i vjerodostojnim jer se ne radi o osobi koja bi bila zainteresirana za pogodovanje bilo kome od sudionika ovog postupka, a koja je bila u kontaktu s pok. oštećenicom u vrijeme njezina boravka u domu u [adresa], proizlazi da je imenovana u vrijeme davanja iskaza i boravka u domu bila u dobrom psihofizičkom stanju.

29. Iskazi LU, ČU i NU ocijenjeni su istinitima jer nisu u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

30. Iskazi svjedoka obrane u dijelovima u kojima su govorili o financijskom stanju obitelji FU, o njihovim posudbama novca optuženiku i o povratu novca, ocijenjeni su usmjerenima na pogodovanje obrani optuženika jer su u suprotnosti s materijalnim dokazima koji su izvedeni u postupku.

31. Neuvjerljivom sud cijeni obranu optuženika u dijelu u kojem navodi da su oštećenici krivo shvatili njegove riječi kada im je 2012. godine rekao da ih nitko ne može otjerati s te adrese, kao i njegove navode o tome da je sve namješteno protiv njega budući da je njegova obrana u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu i provedenim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je upravo on ispisao naloge za plaćanje, a njegova obrana da se nešto od dokumentacije moglo „zakačiti“ i završiti kod supružnika FU krajnje je neuvjerljiva jer je na nalozima i računima jasno naznačeno da je uplatitelj FU. Osim toga, optuženik, kao i svjedoci obrane, naveli su da je bio u financijskim teškoćama pa kada se uzme u obzir cjelokupni dokazni postupak u kojem je nedvojbeno utvrđeno da je FU smatrala kako je stan u kojem živi njezino vlasništvo i o tome u stanu posjedovala izvatke iz zemljišnih knjiga koje je smatrala istinitima, uz uvažavanje činjenice da su supružnici FU bili osobe starije životne dobi, kao i da su, što proizlazi iz iskaza RU i OU, cijenili optuženika kao osobu od povjerenja, sud nalazi dokazanim da je optuženik, iskoristivši njihov odnos povjerenja, postupio na način opisan u optužnici u cilju da se materijalno okoristi.

32. Za ovaj sud je dokazano da je optuženik postupao s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi pri čemu je oštećenike doveo u zabludu da će im ishoditi vlasništvo stana u kojemu su živjeli i održavao ih u zabludi predajom krivotvorene dokumentacije kojom je potvrdio svoje lažne navode, a kako nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, to po ocjeni suda nema elemenata koji bi okrivljenika oslobodili kaznene odgovornosti.

33. Kako je, dakle, obrana optuženika suprotna iskazima oštećenice, svjedokinje RU i OU, čiji su iskazi ocijenjeni istinitima jer su u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, te je suprotna provedenom vještačenju i ostaloj materijalnoj dokumentaciji koja je ocijenjena vjerodostojnom i istinitom, mišljenje je suda da je u dokaznom postupku utvrđeno da su postupanjem optuženika ostvareni svi elementi bića kaznenih djela prijevare i krivotvorenja isprave te ga je stoga proglasio krivim za počinjenje predmetnih kaznenih djela.

34. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je cijenio sve okolnosti, koje utječu da kazna bude manja ili veća (olakotne i otegotne) pa je tako od olakotnih okolnosti kod optuženika cijenio njegovu neosuđivanost i protek vremena od inkriminiranog razdoblja, dok otegotnih okolnosti nije našao, slijedom čega sud smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije.

35. Optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka kako je to opisano pod točkom III izreke.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 13. siječnja 2025.

sudac

Marija Kurtović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje vijeće županijskog suda.

Dostaviti:

1. ODO u Vukovaru na broj: KO-DO-108/2022

2. Optuženik AU, [adresa]

3. Branitelj, odvjetnik KU, elektroničkim putem