Poslovni broj: P-101/2024-31

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Vesni Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Milanu Piperu, odvj. u Požegi, protiv tuženika CHEMLOG d.o.o. Pleternica, Industrijska 28, OIB 62911102703, zast. po pun. Matei Lažeta, odvj. u OD ČOLIĆ DOROTIĆ d.o.o. Zagreb, radi isplate iznosa od 48.000,16 eur, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 3. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I - Nalaže se tuženiku CHEMLOG d.o.o. Pleternica, Industrijska 28, OIB 62911102703 da tužitelju JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova razlike bruto plaće za mjesec rujan 2022. pa do zaključno rujan 2023., ukupan iznos od 10.282,35 eur/77.472,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, po stopi koja se utvrđuje od dospijeća svakog pojedinog novčanog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose kako slijedi:

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2022. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenoga 2022. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. prosinca 2022. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. siječnja 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. veljače 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. ožujka 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. travnja 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. lipnja 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. kolovoza 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

- 790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

790,95 eur/5.959,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2023. do isplate (izuzev zz na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak)

II - Nalaže se CHEMLOG d.o.o. Pleternica, Industrijska 28, OIB 62911102703 da tužitelju JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova otpremnine iznos od 37.717,81 eur/284.184,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III - Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće iz točke I presude.

IV - Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.489,05 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u navodi da je na temelju Odluke članova prednika društva tuženika od 26. srpnja 2018. imenovan članom Uprave, a Ugovorom o radu člana Uprave od 25. ožujka 2020. pod toč. 5.1 ugovorena je njegova mjesečna plaća u bruto iznosu od 23.628,07 kn, da je tuženik suprotno ugovorenom, bez pisane suglasnosti tužitelja predviđene pod toč. 12.2 Ugovora isplaćivao umanjenu plaću za iznos od 790,95 eur/5.959,42 kn počev od plaće za mjesec rujan 2022. pa zaključno za mjesec rujan 2023., stoga iz te osnove tužbom potražuje razliku bruto plaće za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu 10.282,35 eur/77.472,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. Nadalje navodi da je 2. listopada 2023. tuženik pismenim putem obavijestio tužitelja da je odlukom članova društva od 28. rujna 2023. opozvan s funkcije člana uprave s danom 1. listopada 2023. i da mu toga dana prestaje radni odnos, da je tužitelj ne osporavajući pravo članova društva na opoziv člana Uprave, dana 16. listopada 2023. uputio tuženiku Opomenu - zahtjev za zaštitu prava ukazujući da su mu plaće isplaćivane umanjeno i suprotno Ugovoru kao i na činjenicu da mu je tuženik jednostrano otkazao Ugovor o radu člana Uprave pa mu u skladu s toč. 7.4.4. istog Ugovora pripada otpremnina u visini 12 mjesečnih bruto plaća, da se tuženik o tome očitovao na način da je smanjenje plaće izvršeno u skladu s dogovorom na sastanku održanom u rujnu 2022. te da se ne radi o jednostranom otkazu već o opozivu u skladu s čl. 424 i 425 Zakona o trgovačkim društvima, međutim budući da predmetni Ugovor nije izmijenjen niti dopunjen u pisanom obliku niti je potpisan od strane obiju stranaka da bi bile valjane kako je to propisano čl. 12.2 Ugovora, navodni pristanak tužitelja ne proizvodi pravni učinak. Nadalje smatra da opoziv u skladu s čl. 424 Zakona o trgovačkim društvima nema utjecaja na prava članova Uprave iz ugovora kojeg su oni sklopili s društvom, pozivajući se na odredbu čl. 8 st. 4 Zakona o radu kojom je propisano da na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno Zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi Obveznog prava, a Zakon o obveznim odnosima ne poznaje opoziv kao način prestanka ugovora već u odredbi čl. 212 propisuje da ako trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom, a kako odluka o opozivu ne sadrži nikakve razloge, tužitelj smatra kako je jasno da je donošenjem odluke o opozivu tuženik jednostrano otkazao Ugovor o radu člana uprave kojim je u čl. 7.4.4. određeno pravo na otpremninu koju tužitelj također potražuje tužbom u iznosu 37.717,81 eur uz pripadajuće kamate.

3. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj radni odnos zasnovao tzv. menadžerskim ugovorom koji podrazumijeva slobodu ugovornih strana da određena pitanja, uključujući i način i uvjete prestanka radnog odnosa urede samim ugovorom pa je tako čl. 4 st. 3 i 4 Zakona o radu utvrđeno da se na ugovore o radu članova uprave ne primjenjuju odredbe ZOR-a o prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini, već se mehanizam prestanka radnog odnosa može urediti samim ugovorom. U skladu s navedenim, tuženik upućuje da su stranke čl. 7.1. Ugovora jasno isključile primjenu ZOR-a te su utvrdile da će prestanak ugovora biti uređen isključivo odredbama samog Ugovora, a u čl. 7.2. u svezi s čl. 7.4. Ugovora predviđeno je da Ugovor prestaje na 3 načina i to:

a) danom prestanka obavljanja funkcije sukladno posebnom propisu, odnosno opozivom ili ostavkom,

b) jednostranim otkazom, pri čemu je u slučaju otkaza od strane tuženika predviđeno tužiteljevo pravo na otpremninu kao i obveza određivanja otkaznog roka i c) sporazumno.

Navodi da je u konkretnom slučaju predmetni Ugovor prestao opozivom tužitelja s funkcije člana Uprave Odlukom o opozivu od 28. rujna 2023. a ne jednostranim otkazom kako je predviđeno u točki b) pa s obzirom na to, tužitelj prema Ugovoru ne ostvaruje pravo na otpremninu te smatra da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu ZOO-a i ZTD-a u odnosu na način i uvjete prestanka Ugovora jer je sve to uređeno izravno Ugovorom koji se na stranke primjenjuje kao lex specialis. Nadalje obrazlaže da je opoziv tuženika uslijedio zbog kršenja ugovorne i zakonske obveze izvršavanja zadaća i dužnosti kao člana uprave i neovlaštenog korištenja resursa tuženika kao i težih povreda obveza iz radnog odnosa predviđenih Pravilnikom o radu tuženika. U odnosu na potraživanje razlika plaće, navodi da je promjena plaće bila ugovorena na sastanku održanom u rujnu 2022. kada je između tužitelja i tuženika usmeno dogovoreno smanjenje plaće radi potrebe smanjenja troškova uslijed lošijih rezultata poslovanja na koje smanjenje je tužitelj izričito pristao pa smatra da tužitelj nema pravo na zatražene razlike plaće, a kada bi zahtjev i bio osnovan, tvrdi da nije postavljen na odgovarajući način jer se zahtjeva isplata zateznih kamata na cjelokupni bruto iznos, a kako su sastavni dio bruto plaće i iznosi poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, koji dospijevaju tek s isplatom, smatra da tužitelj na te iznose nema pravo zahtijevati zatezne kamate i upućuje na relevantnu sudsku praksu.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, očitujući se da opoziv nije uvjet za prestanak radnog odnosa, već može biti samo preduvjet za otkaz ugovora o radu, a s obzirom da je samim činom predviđanja otkaza ugovora o radu, isključen je opoziv kao samostalni način prestanka ugovora. Nadalje osporava razloge opoziva koji se odnose na neuredno i nezakonito izvršavanje dužnosti tužitelja, a koje razloge tuženik navodi tek po punomoćniku u podnesku od 2. studenog 2023., koji nisu bili navedeni u Odluci o opozivu, niti Obavijesti o opozivu, a niti u odgovoru na opomenu i zahtjev za zaštitu prava, a kako se odnose na vremensko razdoblje nakon donošenja Odluke o opozivu, smatra da tuženik na taj način neistinito pokušava naknadno prikazati postojanje opravdanih razloga za opoziv.

5. Tuženik je ustrajao kod odgovora na tužbu i tvrdnje da je ugovor prestao opozivom, a ne jednostranim otkazom kako pogrešno smatra tužitelj, a u odnosu na ugovaranje niže plaće, očituje se da je među strankama postojala praksa ugovaranja promjena plaće bez sklapanja pisanog dodatka ugovoru te je tako za razdoblje od svibnja 2021. do rujna 2022. tužitelju isplaćena nešto viša mjesečna plaća od ugovorene, pri čemu takva promjena nije dovedena u pitanje zbog nepostojanja pisanog pristanka. Vezano za razloge opoziva čiju istinitost tužitelj dovodi u pitanje, tuženik je iznio samo kao dodatan argument u prilog tužiteljevom nesavjesnom pristupu rješenja ugovornih i zakonskih obveza, a ne kao osnovni razlog opoziva.

6. U tijeku dokaznog postupka, Sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnosti visine iznosa razlike bruto plaće koju je tuženik isplatio tužitelju za utuženo razdoblje i plaće utvrđene Ugovorom, te je izvršio uvid u Ugovor o radu člana uprave od 25. ožujka 2020., Obavijest o opozivu funkcije člana Uprave od 2. listopada 2023., Opomenu - zahtjev za zaštitu prava od 24. listopada 2023., obračune isplaćenih plaća od rujna 2022. do rujna 2023., Odluku o imenovanju i opozivu člana uprave od 28. rujna 2023., povijesni izvadak iz Sudskog registra za tuženika, Opomenu i obavijest o utvrđenim kršenjima obveza iz radnog odnosa od 2. studenog 2023. i prijavu o prestanku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. listopada 2023.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa s naslova razlike bruto plaće za razdoblje rujan 2022. do rujan 2023. te s naslova otpremnine, sve prema odredbama Ugovora o radu člana uprave od 25. ožujka 2020.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika obnašao funkciju člana uprave društva sve do 1. listopada 2023. kada je opozvan Odlukom članova društva od 28. rujna 2023., da je tužitelj kao član uprave s društvom zaključio Ugovor o radu člana uprave 25. ožujka 2020. kojim su regulirana njegova prava i obveze iz radnog odnosa za vrijeme obavljanja poslova člana uprave, da je čl. 5.1 tog Ugovora, između ostalog, članu uprave određeno pravo na plaću u iznosu 23.682,07 kn mjesečno, koja predstavlja bruto iznos (bruto 1), koji uključuje poreze i obvezne doprinose plative iz plaće, a da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao mjesečnu plaću umanjenu za iznos od 790,00 eur u odnosu na plaću koja je određena Ugovorom.

9. Među strankama sporna je narav Ugovora o radu člana uprave od 25. ožujka 2020., odnosno, primjena materijalnog prava kojim se reguliraju prava i obveze člana uprave za vrijeme trajanja radnog odnosa, sporno je postoji li između stranaka valjani sporazum o isplati umanjene plaće članu uprave za utuženo razdoblje, zatim način prestanka predmetnog Ugovora i tužiteljevo pravo na ugovorenu otpremninu.

10. Analizirajući sadržaj odredbi predmetnog Ugovora o radu člana uprave koji je zaključen između društva tuženika i tužitelja kao člana uprave dana 25. ožujka 2020., Sud ocjenjuje da se radi o menadžerskom ugovoru jer se Ugovorom reguliraju prava i obveze člana uprave, u vezi s njegovim radom u društvu, vezano za prava i obveze koja proizlaze iz njegovog položaja u društvu.

11. Menadžerski ugovor nije posebno reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima, a niti odredbama Zakona o radu. Međutim, odredbom čl. 2 st. 3 Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 130/23, dalje ZOR) propisano je da fizička osoba koja je kao član uprave, izvršni direktor ili u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove poslodavca. Na osobu iz st. 3 tog čl. ne primjenjuju se odredbe tog Zakona o prestanku Ugovora o radu, a odredbe o otpremnini (čl. 119) smještene su u Glavi XIV "Prestanak ugovora o radu". Iz sadržaja navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se na ugovore o radu članova uprave ne primjenjuju odredbe ZOR-a o prestanku ugovora o radu i otpremnini pa na taj način odredbe ZOR-a prešutno strankama daju mogućnost da autonomno urede prestanak ugovora i pravo na otpremninu. Stoga, što se tiče pravne prirode predmetnog menadžerskog ugovora, u ovom slučaju radi se o ugovornom uređenju dva odnosa koja paralelno postoje između društva i člana uprave tj. odnos koji nastaje između društva i člana uprave temeljem odluke o imenovanju člana uprave te odnos koji nastaje između člana uprave i društva temeljem ugovora koji može biti ugovor o radu, ugovor o djelu ili neki drugi kombinirani ugovor.

12. Kako iz odredbe čl. 7.1 predmetnog Ugovora proizlazi da su tužitelj i tuženik jasno isključili primjenu ZOR-a te utvrdili način prestanka Ugovora i pravo na otpremninu to se Ugovor temelji na načelima obveznog prava (čl. 9 ZOO-a kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje) i ima određene značajke Ugovora o djelu.

U odnosu na dio zahtjeva za isplatu razlike u plaći za utuženo razdoblje:

13. Predmetnim Ugovorom o radu člana uprave čl. 5 Ugovora određena je visina i način isplate plaće članu uprave na način da će član uprave primati plaću za obavljanje svojih zadaća i dužnosti u iznosu 23.682,07 kn, odnosno 3.143,15 eur mjesečno koji predstavlja bruto iznos (bruto 1) koji uključuje poreze i obvezne doprinose plative iz plaće, a ne uključuje obvezne doprinose plative na plaću. Prema čl. 5.6.1 plaća se isplaćuje na mjesečnoj osnovi u skladu s važećim propisima kojima je uređeno vrijeme i način isplate plaća, najkasnije do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec.

14. Odredbom čl. 12.2 Ugovora stranke su odredile da ne postoje nikakvi dodatni usmeni sporazumi Ugovoru, da sve izmjene i dopune ovog Ugovora moraju biti u pisanom obliku i potpisane od strane obiju stranaka da bi bile valjane, a od zahtjeva za pisanom formom izmjena može se odstupiti samo uz pisanu suglasnost obiju stranaka.

15. Odredbom čl. 290 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 44/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisane su posljedice nepoštivanja obveznosti oblika ugovora te je st. 1 određeno da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku, nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo dok prema st. 2 istog čl. ugovor koji nije sklopljen u ugovorenom obliku nema pravni učinak ako su stranke valjanost ugovora uvjetovale posebnim oblikom.

16. Odredbom čl. 291 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 44/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), propisano je da ako je ugovor sklopljen u posebnoj formi bilo na temelju zakona, bilo voljom stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo.

17. Polazeći od toga da su u ovom slučaju stranke ugovorom odredile da sve izmjene i dopune moraju biti u pisanom obliku i potpisane od obiju strana da bi bile valjane, a od zahtjeva za pisanom formom izmjena se može dopustiti samo uz pisanu suglasnost obiju stranaka, usmeni sporazum o sniženju plaće članu uprave na koji se poziva tuženik, da je i doista postignut, takav sporazum ne proizvodi pravni učinak jer tuženik nije dokazao postojanje pisane suglasnosti obiju strana, a upravo na njemu je bio teret dokazivanja te činjenice. Iz tih razloga Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika u pogledu saslušanja svjedoka ZM i ĆM jer su svjedoci predloženi samo radi saslušanja na okolnosti postignutog usmenog sporazuma o sniženju plaće.

18. Uvažavajući činjenicu da je ugovorena plaća za tužitelja iznosila mjesečno 23.682,07 kn, odnosno 3.143,15 eur, a kako je među strankama nesporno da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću umanjenu za 790,95 eur bruto što je utvrdila vještakinja u svom nalazu i mišljenju od 25. lipnja 2024. te da je takvu plaću tužitelj primao u utuženom razdoblju od rujna 2022. do rujna 2023., Sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na isplatu zatražene razlike plaće.

19. Kako iz nalaza i mišljena financijske vještakinje Dajane Hart od 25. lipnja 2024., koji je prihvaćen u cijelosti, jer je izrađen u skladu s pravilima struke, temeljem relevantne dokumentacije tuženika na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da razlika ugovorene bruto plaće i one koju je tuženik isplaćivao u utuženom razdoblju iznosi ukupno 10.282,35 eur to Sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan pa je presuđeno kao pod točkom I dispozitiva presude.

20. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata, Sud prihvaća prigovor tuženika da tužitelj nema pravo potraživati kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, budući ti iznosi dospijevaju tek s isplatom plaće. Naime, prema odredbi čl. 2 st. 1 Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 151/22, dalje ZPD), porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi čl. 22 st 3. istog Zakona, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz čl. 21 ovog Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, sudskoj nagodbi ili izvansudskoj nagodbi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju.

21. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, a predmetni dodatci smatraju se dijelom plaće.

22. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u dijelu za kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak neosnovan zbog čega je presuđeno kao pod točkom III dispozitiva presude.

23. U odnosu na prestanak predmetnog Ugovora o radu člana uprave stranke su taj dio regulirale odredbama čl. 7 na način da je ugovoreno da radni odnos između društva i člana uprave prestaje u tri slučaja i to: a) na dan kada sukladno posebnom propisu član uprave prestane obnašati funkciju člana uprave društva, bilo radi njegova opoziva, dane ostavke ili iz bilo kojeg drugog razloga, b) jednostranim otkazom ili raskidom, pod uvjetima navedenim u člancima 7.4 i 7.5, c) sporazumnim otkazom između poslodavca i člana uprave.

24. Pravo na otpremninu člana uprave regulirano je čl. 7.4. na način da članu uprave pravo na otpremninu pripada samo u slučaju ako društvo jednostrano otkaže ugovor u bilo koje vrijeme, bez potrebe navođenja razloga za otkaz.

25. Tuženik u ovom postupku spori tužitelju pravo na otpremninu jer je ugovor prestao temeljem opoziva člana uprave prema odredbi čl. 424 st. 2 Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, dalje ZTD) za koji slučaj prestanka ugovora otpremnina nije ugovorena.

26. Skrivljeni razlozi opoziva na koje upućuje tuženik u odgovoru na tužbu, a odnose se na neuredno i nestručno obnašanje funkcije člana uprave kao i na njegovo ponašanje za koje je saznao nakon opoziva, nisu bili relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, pogotovo što navedeni razlozi nisu bili navedeni niti u Odluci o opozivu, a niti u Obavijesti o opozivu, tim prije što iz odredbe čl. 424 st. 2 ZTD-a proizlazi da se član uprave društva s ograničenom odgovornošću može opozvati u svako doba i bez postojanja posebnog važnog razloga. Iz tih razloga Sud je ocijenio suvišnim izvoditi predloženi dokaz tuženika u pogledu saslušanja zakonskog zastupnika ZM, a na okolnosti razloga opoziva.

27. Kako iz predmetnog Ugovora, konkretno odredbe čl. 2, jasno proizlazi da su stranke sklopile ugovor o radu prema kojem je tužitelj preuzeo obvezu obavljati dužnosti člana uprave i drugih radnih obveza nema i pri čemu se zadatci uprave svode u suštini na obvezu vođenja poslova (čl. 422 st. 2 ZTD-a) i zastupanja (čl. 426 st. 1 ZTD-a) društva, to je opozivom člana uprave tužitelj izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga. Budući su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu uprave, opozivom je prestala potreba za njegovim radom i on više za tuženika nije mogao obavljati bilo koji posao predviđen predmetnim Ugovorom. Nastavak radnog odnosa u konkretnom slučaju nije moguć jer tužitelj nakon odluke o opozivu više ne može voditi poslove ni zastupati tuženika budući prema odredbi čl. 423 st. 2 ZTD-a upravu društva svojom odlukom imenuju članovi društva. Zbog navedenog, logično je da opoziv člana uprave predstavlja i važan razlog koji dovodi do prestanka ugovora o radu u situaciji kada ugovorom o radu nije predviđena mogućnost obavljanja bilo kakvih drugih poslova i postojanje obveza iz radnog odnosa, osim onih koje spadaju u obveze člana uprave pa je samim opozivom tuženik ujedno i jednostrano otkazao tužitelju Ugovor o radu.

28. Budući je tuženik opozivom ujedno i jednostrano otkazao tužitelju Ugovor o radu člana uprave, to tužitelju u skladu s čl. 7.4.4. istog Ugovora, pripada pravo na otpremninu u iznosu jednakom 12 mjesečnih bruto plaća. Mjesečna bruto plaća bila je ugovorena u iznosu 3.143,15 eur/23.682,07 kn što pomnoženo s 12 iznosi ukupno 37.717,81 eur/284,184,84 kn, koliko tužitelj tužbom potražuje pa je u tom dijelu Sud tužbeni zahtjev ocijenio također osnovanim zbog čega je odlučeno kao pod točkom II dispozitiva presude.

29. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154 st. 5 ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva a visina troškova odmjerena je u skladu s vrijednosti predmeta spora, Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23, dalje OT) Odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18, 51/23) i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi (NN br. 53/19, 92/21, 37/23).

30. Od zahtijevanih troškova, tužitelju se kao potreban i opravdan trošak priznaje trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eur po Tbr 8.1 u svezi sa Tbr 7.1 OT, trošak sastava pisanih obrazloženih podnesaka od 18. travnja 2024. i 15. srpnja 2024. u iznosima od po 1.000,00 eur za svaki podnesak po Tbr 8.1 OT, te isto toliko na ime zastupanja punomoćnika na ročištima od 6. lipnja 2024. i 3. prosinca 2024. kao i trošak sastava žalbe od 22. studenoga 2023. izjavljene protiv rješenja ovog Suda posl. br. P-308/2023-2 od 8. studenog 2023. budući je tužitelj uspio sa žalbom pa mu se iz te osnove priznaje iznos od 500,00 eur po Tbr 10.4 OT. Na ukupan iznos troška od 5.500,00 eur, priznaje se 25% PDV-a u iznosu 1.375,00 eur, te uplaćeni predujam za pokriće troškova vještačenja u iznosu od 300,00 eur i pristojba na tužbu 263,23 eur, što čini ukupan trošak od 7.438,23 eur pa je odlučeno kao pod točkom IV dispozitiva presude.

U Slavonskom Brodu 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Vesna Vukelić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom trgovačkom

sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana od dana dostave presude,

a žalba se podnosi ovom Sudu.