REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3197/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Urodi, odvjetnici u Zagrebu, Darwinova 6G, protiv prvotuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, drugotuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj OM, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] stekao pravo vlasništva nekretnine koja se sastoji od zkčbr [katastarska čestica] [adresa], oranica površine 297 m2 koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su tuženici I. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, II. GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb dužni priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje društvenog vlasništva, kao pravnog prednika Republike Hrvatske te brisanje općenarodne imovine s uknjiženim organom upravljanja Poduzeće državnih stambenih zgrada III rajona, Zagreb, kao pravnog prednika Grada Zagreba, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

II. Nalaže se tužitelju OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi prvotuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 i GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, troškove postupka u iznosu od 2.000,00 Eura, zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. siječnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište,uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da se tužitelj prvotuženiku dana 28. ožujka 2023. godine obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku te je dana 20. travnja 2023. zaprimio odgovor na zahtjev kojim se isti odbija kao neosnovan. U z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je nekretnina koja se sastoji od zkčbr. [katastarska čestica] [adresa], oranica površine 297 m2 u društvenom vlasništvu u 4/6 dijela te s upisanim vlasništvom za korist općenarodne imovine s uknjiženim organom upravljanja Poduzeće državnih stambenih zgrada III rajona, Zagreb u 2/6 dijela. Tužitelj se nalazi, bilo osobno, bilo putem svojih pravnih prednika u nesmetanom, mirnom posjedu predmetne nekretnine već posljednjih 78 godina te ista u naravi predstavlja dvorište pored kuće koja je naznačena kao stambena zgrada broj 94 u kojoj se nalazi stan u vlasništvu tužitelja upisan kao (E-2) u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sukladno odredbi članka 159. stavak 4. u svezi stavka 3. istog članka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), tužitelj je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine kontinuiranim, poštenim, stalnim i neometanim posjedom tužitelja i njegovih prednika, roditelja te bake i djeda u periodu više od 40 godina prije 17. studenoga 1999. godine, odnosno prije nego što je ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997. Slijedom navedenog, to znači da je u svakom slučaju isti do 17. studenog 1999. bio u posjedu više od 40 godina, koje vrijeme je, prema odredbi članka 159. stavak 4. u svezi stavka 3. ZV, potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile upisane u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo i/ili vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjevi u cijelosti budući da niti iz jednog dokaza priloženog tužbi ne proizlazi da je tužitelj bio u samostalnom, nesmetanom, mirnom posjedu nekretnine označene kao zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] osobno, niti putem svojih prednika. Naime, dosjelošću se vlasništvo stvari stječe samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Dakle, osim proteka vremena, mora biti ispunjen i drugi uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je kvaliteta posjeda – odnosno da je posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten (čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - dalje: ZV). U odnosu na tužiteljevo poštenje, prvotužena ističe da je za predmetnu nekretninu pred nadležnim tijelom u tijeku postupak povrata oduzete imovine povodom zahtjeva OMB koja svoj zahtjev temelji na odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. U trenutku oduzimanja predmetne nekretnine njenom tadašnjem vlasniku – pravnim prednicima OMB, ista je imala oznaku zk.č.br. 7801/3 te je provedbom diobenog nacrta od 16. svibnja 1963. navedena čestica cijepana na način da je između ostalog formirana i čestica 7801/14 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, temeljem prijavnog lista RN 145/2020 k. o. [katastarska općina] i obavijesti od 23. rujna 2020. izmijenjen je broj, oblik i površina kčbr. [katastarska čestica] na sada: 1.) zkčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 94, [adresa] i dvorište u površini 685 m2 koja je danas upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se u toj zgradi nalazi: a) stan oznake E- 1 čije je vlasništvo tužitelj stekao nasljeđivanjem i b) drugi stan označen kao E-3 od 32,71 m2 koji je tužitelj u međuvremenu koristio bez pravne osnove, i na 2.) zk.č.br. 7801/34 oranica, [adresa], površine 297 m2 na kojoj tužitelj sada traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću. Kako je jednim od djelomičnih rješenja donesenih u postupku povrata oduzete imovine i to djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 29. prosinca 2022., rješavajući po zahtjevu OMB, upravno tijelo odlučilo da se stan označen kao E-3 od 32,71 m2 koji se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica], a koji je tužitelj bespravno koristio, vrati njegovom vlasniku, tužitelju nije moglo ostati nepoznato tko je vlasnik zkčbr. [katastarska čestica] kao i da vlasnik vodi postupak povrata oduzete imovine – odnosno znao je da mu ne pripada pravo na posjed zkčbr. [katastarska čestica] što isključuje tužiteljevo poštenje. Navedeno osobito iz razloga što mu je citirano rješenje dostavljeno kako to proizlazi iz dostavne naredbe djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 29. prosinca 2022. godine. Također, tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je zk.č.br. 7801/34 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nastala iz čestice 7801/14 budući da je ta promjena upisana u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora upravo za stan u vlasništvu tužitelja (koje je također dostavljeno tužitelju putem punomoćnika). Iz svega navedenog, proizlazi kako tužitelj ne ispunjava pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer prvenstveno njegov posjed nije pošten, a temeljem posjeda koji nije pošten nikada se ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Naime, posjed je pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. To podrazumijeva da posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno da ne zna, niti može znati da ne bi bila njegova što u konkretnom slučaju nije tako budući da tužitelj zna za vlasnika nekretnine i zna da vlasnik vodi postupak povrata oduzete imovine. Kako je poštenje posjeda subjektivno obilježje koje ovisi isključivo o tužiteljevoj svijesti, prvotuženik se protivi izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka i usvajanju tužbenog zahtjeva samo na temelju njihovog iskaza. U odnosu na zakonitost posjeda I. tuženik ističe da je posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) kako je to propisano čl. 18. ZV-a, odnosno posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Iz dokaza priloženih tužbi ne proizlazi kako tužitelj ima valjani pravni temelj za posjedovanje zk.č.br. 7801/34. Upravo iz razloga što tužitelj (a niti ostali stanari stambene zgrade [adresa] kao bivši nositelji stanarskog prava) nema valjani pravni temelj posjedovanja zk.č.br. 7801/34, izvršeno je cijepanje kčbr. [katastarska čestica] iz koje je nastala zk.č.br. 7801/34 i to temeljem prijavnog lista RN 145/2020 k. o. [katastarska općina] i obavijesti od 23. rujna 2020. Cijepanje je izvršeno zato što zemljište cijele izvorne zk.č.br. 7801/14 na kojoj se nalazi stambena zgrada [adresa] u kojoj se nalaze stanovi bivših nositelja stanarskog prava što je bila i tužiteljeva baka CM, ne služi redovnoj uporabi te stambene zgrade te je iz tog razloga sve ono što ne služi redovnoj uporabi stambene zgrade izdvojeno i formirano u novu česticu zk.č.br. 7801/34 za koju je u tijeku postupak povrata oduzete imovine njenom vlasniku.Budući da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prvotužena predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu naknade prouzrokovanih troškova postupka tuženoj.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti. Drugotuženik ne spori svoju pasivnu legitimaciju budući da je Grad Zagreb u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine. Drugotuženik se u cijelosti protivi da bi posjed tužitelja imao kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ističući da posjed tužitelja, kao i posjed njegovih pravnih prednika na predmetnoj čestici, nije ni zakonit, ni samostalan, niti savjestan odnosno pošten. Iz dokumentacije proizlazi da je: predmetna z. k. č. br: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao općenarodna imovina sa upisanim organom upravljanja Poduzećem državnih stambenih zgrada III rajona, Zagreb u 2/6 dijela, a u ostalih 4/6 dijela kao društveno vlasništvo, bez naznake nositelja prava korištenja; da je predniku tužitelja, očito djedu tužitelja ČM, dozvolom br: [broj dozvole] od 15. lipnja 1945. bilo dozvoljeno useljenje u stan u [adresa], da je tužitelj upisan kao vlasnik stana na I- katu zgrade u [adresa], pov. 45,59 m2 u zemljišnim knjigama, sve upisano u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao z. k. č. br. [katastarska čestica]. Tužitelj uz tužbu nije dostavio povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora, broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg je razvidno da je CM, baka tužitelja, vlasništvo predmetnog stana stekla otkupom, temeljem Ugovora o kupoprodaji stana br: SU-6446/1998. Drugotuženik dostavlja dokumentaciju iz koje je razvidno da je GM bio nositelj stanarskog prava na stanu u [adresa], da je po smrti ČM stanarsko pravo nad ovim stanom (sada očito na adresi [adresa]), bilo priznato njegovoj supruzi CM, da je CM otkupila predmetni stan Ugovorom o prodaji stana br: SU-6446/98 od 03. kolovoza 1998. U ugovoru o prodaji stana br: SU-6446/98 u čl. 1. st. 4. navedeno je da sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade kupac kupnjom stana postaje suvlasnikom odgovarajućeg dijela zemljišta u omjeru i cijeni sukladno Zakonu o vlasništvu. Budući da je otkupom predmetnog stana tužitelj, preko svojih prednika, stekao samo suvlasništvo zemljišta neophodnog za upotrebu zgrade u kojoj se stan nalazi, a koja je zgrada izgrađena na z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to tužitelj, ni preko svojih prednika, nije mogao dosjelošću steći vlasništvo predmetnog zemljišta oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer prednici tužitelja, kao stanari u predmetnoj zgradi, nisu bili ni zakoniti niti pošteni posjednici predmetnog zemljišta u vrijeme u koje su na predmetnom stanu imali samo stanarsko pravo. Tužitelj i njegovi pravni prednici nisu bili pošteni posjednici predmetnog zemljišta ni od trenutka kada su kupili predmetni stan, jer sa stanom nisu kupili i predmetno zemljište (presuda Županijskog suda u Zagrebu br: Gž-3823/2021), odnosno tužitelj uopće nije dokazao svoj posjed nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva. Budući da ni tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu ni zakoniti niti pošteni posjednici predmetnog zemljišta, jer cijelo vrijeme navodnog posjedovanja znaju i moraju znati da stvar koju navodno posjeduju nije njihova, to je tužbeni zahtjev kojim se potražuje utvrđenje stjecanja prava vlasništva predmetnog zemljišta temeljem instituta dosjelosti, neosnovan u cijelosti Opreza radi II-tuženik ističe i da, u odnosu na Grad Zagreb, nije protekao ni rok iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na drugotuženika kao jedinicu lokalne samouprave. Drugotuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti, uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka dugotuženiku.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: izvod iz katastarskog plana (list 4 spisa), dopis prvotuženika od 13. travnja 2023. (list 5 spisa), dozvolu (list 8 spisa), uvjerenje o statusu čestice (list 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 11-12, 18- 19, 47-48 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 13-14 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 15-16 spisa), posjedovni list (list 20 spisa), ugovor o prodaji stana (list 37- 40 spisa), odluku o priznavanju stanarskog prava (list 41-43 spisa), ugovor o korištenju stana (list 44-46 spisa), djelomično rješenje Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 29. prosinca 2022 (list 52-58 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Z-7058/21 (list 60-61 spisa), dio dokumentacije GSKG-a posl.br. SU-6446/1998 (list 81-102 spisa), saslušao je tužitelja (list 112-113 spisa), svjedoke IM (list 113 spisa), AM (list 114 spisa), FM (list 114 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22, 155/23.)" dalje: ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je sporno da li je posjed tužitelja bio samostalan, zakonit i pošten, te da li je protekao vremenski rok potreban za stjecanje vlasništva dosjelošću.

7. Uvidom u dozvolu od 15. lipnja 1945. sud je utvrdio da je GM dano pravo da se useli u stan sa 3 sobe i nusprostorije u Bukovačkoj cesti 117.

8. Uvidom u ugovor o korištenju stana od 6. prosinca 1966. sud je utvrdio da je GM dan na korištenje stan sa stambene površine 45 m2 u Bukovačkoj cesti 117 u Zagrebu.

9. Uvidom u prijavu podataka o stanu, stanaru i članovima porodičnog kućanstva od 24. siječnja 1979. sud je utvrdio da je u stanu koji se nalazi na adresi [adresa] na I. katu prijavljeno da u istom stanuju GM od **.**.1945., CM od **.**.1945. i BM od 1945.

10. Uvidom u odluku o priznavanju stanarskog prava od 27. listopada 1992. sud je utvrdio da je CM priznato stanarsko pravo na stan u [adresa] površine 45,59 m2 i da je dosadašnji nosilac stanarskog prava bio GM.

11. Uvidom u ugovor o kupoprodaji stana od 6. kolovoza 1998. sud je utvrdio da je CM kupila stan koji se nalazi u [adresa] površine 45,59 m2.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Martinovića posl.br. O-1501/16 od 31. ožujka 2016 sud je utvrdio da je tužitelj proglašen jedinim nasljednikom iza pokojne CM.

13. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Z-7058/24 sud je utvrdio da je u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] promijenjen broj oblik i površina kčbr. [katastarska čestica] tako da se upisuje:

- kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 94 ( 137m2), [adresa] i dvorište (548 m2) ukupne površine 685m2

- kčbr. [katastarska čestica] oranica, [adresa] površine 297 m2.

14. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik 4. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-2, stan na I. katu ravno koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija površine 45,59m2, k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, stambena zgrada 94, upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina].

15. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sud je utvrdio da je kao suvlasnik u omjeru 2/6 upisana općenarodna imovina, a organ upravljanja Poduzeće državnih stambenih zgrada III rajona, Zagreb, a u omjeru od 4/6 Društveno vlasništvo za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] oranica površine 297 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

16. Iz iskaza tužitelja OM proizlazi da su njegova baka CM i djed GM došli u predmetnu nekretninu 1945., da je u toj nekretnini odrastao njegov otac BM, da se nikada nije radilo o dvije čestice već je to sve bilo jedna čestica, da je predmetna kuća predstavljala vikendicu od ljudi koji su kuću izgradili i da se čak nisu ni znale točne granice budući da je kuća bila okružena voćnjacima, a prvi susjedi su bili udaljeni tako da se tata kao mali nije imao niti s kime igrati, da se u međuvremenu počelo graditi te su se počele izdvajati katastarske čestice, odnosno formirala su se dvorišta, da je na početku izlaz bio na [adresa]. Tužitelj je iskazao da je na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] koja se nalazi na katastarskom planu na strani 4 spisa, nekada bila konjušnica pa se u međuvremenu tamo izgradila kuća zbog čega više nisu imali prilaz na [adresa], da se ulaz u zgradu nalazi na strani na kojoj je [adresa] zbog čega su, da bi došli na pristupnu cestu, morali ići oko zgrade da bi imali pristup sa [adresa], da kako je vrijeme prolazilo tako su se gradile nove kuće te se okućnica smanjivala. Tužitelj je nadalje naveo da su njegovi preci navedenu česticu koristili kao okućnicu na način da je tamo bio voćnjak, garaža, svinjac i kokošinjac, da je vlasnik kuće i zemljišta bio jedan O, a da je njegov djed radio u banci kao činovnik, da je taj gospodin njegovom djedu rekao da ode na predmetnu česticu i da mu ju čuva, budući da je ta osoba morala pobjeći, da je za vrijeme II. svjetskog rata u predmetnoj nekretnini bila ustaška radio stanica. Budući da je bio rat, navedena nekretnina bila je devastirana, bili su razbijeni prozori, bilo ju je potrebno urediti, a njegovi baka i djed bili su prethodno podstanari, da su od 1945. njegovi baka i djed nastavili život u predmetnoj nekretnini, da su svoj stan otkupili i da su susjedi otkupili svoj stan, da je država 1946. dala na korištenje prizemlje kuće dala obitelji VM. Prema njegovim saznanjima, iz priče njegovog oca, nakon što je obitelj VM uselila se u predmetnu kuću, napravljen je dogovor na način da obitelj VM koristi sjevernu stranu dvorišta predmetne kuće, a da njegova obitelj koristi južnu stranu dvorišta budući da je na njoj već postojao svinjac i kokošinjac kojima se koristila njegova obitelj. U odnosu na dio čestice koji se nalazi ispred kuće, isti je također bio podijeljen po pola između dvije obitelji. Tužitelj je iskazao da se nikada nije vodio takav postupak niti je ikada itko dovodio u pitanje korištenje predmetne nekretnine, da postoji ograda na strani sjeveroistoka u odnosu na koje razdjeljuje čestice br.2614 i 2615 od čestica br.2616 i 2613. Nadalje između čestica br. 2614 i 2615 ne postoji nikakva ograda, postoji ograda između čestica br. 2615 i 2611. Tužitelj je iskazao da u naravi čestice 2614 i 2615 predstavljaju cjelinu, odnosno da između njih nema nikakve ograde, da je na nekretnini koja je predmet ovog postupka danas parkirališno mjesto, voćnjak i klupa, a i možda se tamo nalazi dio drvarnice koja je nekada bila kokošinjac, da se na predmetnoj čestici nalazi i šaht za vodu iz kojeg je dovedena voda u kuću, da u toj kući odgovara da živi on te da živi susjeda ŽM sa svojom obitelji.

17. Iz iskaza svjedoka ŽM, proizlazi da je njezina baka VM došla u kuću koja se sada nalazi na adresi [adresa], 1946., da je obitelj tužitelja došla je u predmetnu nekretninu godinu dana ranije, da je ona u toj nekretnini živjela od 1958. do 1964. godine, a potom od 1978. pa do danas, da su se njezina baka koja se zvala VM i baka tužitelja CM dogovorile da njihova obitelj koristi zemljište koje se nalazi sa sjeverne strane kuće i polovicu zemljišta koje se nalazi ispred kuće, a da je tužiteljeva obitelj koristila južni dio čestice kao i južnu polovinu zemljišta koja se nalazi ispred kuće, da prema njenom saznanju niti njenoj obitelji, niti obitelji tužitelja nikada nitko nije osporavao korištenje nekretnine sukladno podjeli o kojoj je iskazivala. U odnosu na česticu koja je predmet postupka iskazala je da su istu koristili tužitelj i njegovi preci na način da je tamo bio kokošinjac, svinje, a sada se tamo nalazi spremište za drva, montažno i parkirno mjesto i da se na toj zemlji nalazi i šaht za vodu, a iz kojeg ide voda za cijelu kuću. Nadalje, iskazala je da nekretnina ograđena sa 3 strane, sjeverne, istočne i južne, pod nekretninom je podrazumijevala obje čestice br. 2614 i 2615 te je iskazala da između čestica br. 2614 i 2615 nema ograde, da je nekretnina od strane [adresa] ograđena na način da postoji živica, da je na jugozapadnoj strani čestice br. 2615 parkirališno mjesto koje koristi tužitelj, da postoji ulaz i stepenice koje se nalaze na granici između čestica br. 2615 i 2614 kojima se koristim možda jednom godišnje dok moja obitelj koristi ulaz koji se nalazi na sjeverozapadnoj strani čestice br.2614 i koji je ulaz za vozila i pješake.

18. Iz iskaza svjedoka AM, proizlazi da ona na adresi [adresa] živi od 1961. ili 1962. kada je kuća bila gotova, da su kuću gradili njeni roditelji, da su nekretninu na čestici br. 2615 oduvijek koristili tužitelj, njegovi roditelji i baka, tamo je uvijek bio vrt i da je tamo bila šupa, da postoji ograda između čestice br. 2611 i 2615 i da između čestica broj 2614 i 2615 nema ograde pri čemu česticu br. 2614 koriste tužitelj i gospođa ŽM, ali nema saznanja o tome na koji način oni koriste sadašnju česticu 2614 i da nema saznanja o tome da se vodio bilo kakav postupak u odnosu na česticu 2615, odnosno da bi bilo tko tužitelju osporavao pravo korištenja te čestice, da je postojala šupa ali misli da bi se ona nalazila na čestici 2614, ali vjerojatno ista zadire i na česticu 2615 i da se na čestici 2615 nalazi vodovodni šaht za kuću tužitelja.

19. Iz iskaza svjedoka FM proizlazi da je nekretninu koja je označena pod br. 2615 koristila majka tužitelja, ne može se točno sjetiti njezina imena, da je oduvijek smatrao da je čestica br. 2615 vezana uz kuću, a koja se nalazi na adresi [adresa], zna da česticu 2614 koristi tužiteljeva obitelj i još jedna druga obitelj, da ta druga obitelj koristi sjeverni dio čestice 2614 za parking. Svjedok je iskazao da na adresi [adresa] živi od 1965., da je njegova obitelj počela graditi kuću 1960-e, da su se u kuću uselili 1965., a da je obitelj tužitelja na adresi [adresa] stanovala barem 10-tak godina prije njegove obitelji, da između čestica br. 2615 i 2614 ne postoji ograda te da se na međi između tih čestica nalazi put za ulaz u kuću, da postoji ograda između čestica 2611 i 2615 i da nitko nikada tužitelju i njegovoj obitelji nije osporavao da bi mogao koristiti česticu br. 2615., da se na čestici 2615 nalazi garaža tužitelja, vrt i kruške.

20. Cijeneći provedene dokaze u okviru odredbe čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) valja navesti da se dosjelošću vlasništvo stvari stječe samostalnim posjedom te stvari, ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, time da je kao rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva nekretnina potreban rok od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne samouprave u slučaju kada je posjednik kvalificiran tj. kada je njegov posjed zakonit, istinit i pošten. U slučaju poštenog samostalnog posjeda nekretnina taj rok da iznosi 40 godina (čl. 159 st. 4 ZV-a), a da se prema čl. 388. st. 4. ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

21. Donošenjem ZV-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom čl. 159. st. 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanog u st. 2. i 3. istoga članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20 odnosno 40 godina. Vezano uz čl. 159. i čl. 388. st. 4. ZV-a bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

22. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je navedena odredba ZV-a, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2. određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. godine bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana.

23. No, u konkretnom predmetu, valja primarno istaknuti da pravni prednik tužitelja u konkretnom slučaju, u posjed nekretnine koja je predmet spora stupa određenim aktom države – dozvolom Komande Grada Zagreba od 15. lipnja 1945., a kasnije odlukom o priznavanju stanarskog prava i to isključivo za stan čije vlasništvo je u konačnici i stekao kupnjom, međutim takva osnova isključuje mogućnost dosjedanja, pa i po pravilima OGZ-a.

24. Pravnim pravilom iz paragrafa 1460. OGZ-a propisano je da je za stjecanje prava vlasništva potreban zakonit, pošten i istinit posjed, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno, dok je prema paragrafu 316. OGZ-a posjed zakonit, ako se osniva na pravnom temelju po kojem se može steći.

25. Nadalje, obzirom na odredbu čl. 159. st. 1. ZV-a kojom je propisano da se dosjelošću vlasništvo stvari stječe samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, jasno je da osim proteka vremena, mora biti ispunjena i druga pretpostavka, a to je kvaliteta posjeda – dakle da je posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten (čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a).

26. Činjenica da je posjed tužitelju, odnosno njegovom pravnom predniku predan kao korištenje uz stanarsko pravo jasno ukazuje na činjenicu da su, kako tužitelj, tako i njegovi prednici, bili i morali biti svjesni da stvar koju posjeduju nije njihova.

27. Naime, prema čl. 18. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja, istinit, ako nije pribavljen silom, potajice, prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i pošten, ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, što podrazumijeva da posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno da ne zna, niti može znati da ne bi bila njegova.

28. Budući da je sud utvrdio da je pravni prednik tužitelja GM u posjed stana došao dozvolom, a kasnije ugovorom o korištenju stana, isti je morao biti svjestan da stan nije njegov, a samim time ne može biti njegovo niti zemljište pokraj kuće pa je jasno je da u konkretnom postupku stjecanja vlasništva dosjelošću nedostaje ona kvaliteta posjeda koju pretpostavlja institut stjecanja vlasništva putem dosjelosti budući da posjed pravnih prednika tuženika nije bio niti samostalan niti pošten.

29. Odluka o trošku prvotužene temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 30.000,00 Eura i vrijednosti boda od 2,00 Eura (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

30. Prvotuženiku zastupanom po Općinskom državnom odvjetništvu priznat je trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora i odgovora na tužbu, (Tbr. 7. t. 1. OT) u iznosu od 500,00 Eura svako, zastupanja na ročištima 27. kolovoza 2024. i 27. studenog 2024., (Tbr 9. toč. 1. OT) u iznosu od po 500,00 Eura svako, što ukupno iznosi 2.000,00 Eura.

31. Prvotuženiku su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

U Zagrebu, 13. siječnja 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu)

2. OGDOZG

3. drugotuženiku