REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 73 P-4882/2023-35.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRACOM DEVELOPMENT d.o.o., OIB: 10437936009, sa sjedištem u [adresa], i II. tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje oboje zastupa punomoćnik OČ, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika BKS BANK AG, OIB: 95202348925, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 28. studenog 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika I. tužitelja i II. tužitelja osobno, punomoćnice I. i II. tužitelja OČ, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Paule Kiš, odvjetnice, dana 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu predanog Financijskoj agenciji dana 11.4.2023. u 08:56 sati od strane BKS BANK AG iz [adresa], Republika Austrija, OIB: 95202348925 protiv GRACOM DEVELOPMENT d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Meinza 11, Zagreb, OIB: 104379360009 i KČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] temeljem ovršne isprave - zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu 14. ožujka 2017. pod poslovnim brojem OV-3872/17 te se nalaže Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po predmetnom zahtjevu vrati na račun I.tužitelja GRACOM DEVELOPMENT d.o.o., [adresa], OIB: 10437936009, te II. tužitelja KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kako na ime glavnice i kamata tako i na ime troškova provedbe kod Financijske agencije.
II. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu predanog Financijskoj agenciji dana 11.04.2023. u 09:17 h od strane BKS BANK AG iz [adresa], Republika Austrija, OIB: 95202348925 protiv GRACOM DEVELOPMENT d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Meinza 11, Zagreb, OIB: 104379360009 i KČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] temeljem ovršne isprave - zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu 14. ožujka 2017. pod poslovnim brojem OV-3872/17 te se nalaže Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po predmetnom zahtjevu vrati na račun I.tužitelja GRACOM DEVELOPMENT d.o.o., [adresa], OIB: 10437936009, te II. tužitelja KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kako na ime glavnice i kamata tako i na ime troškova provedbe kod Financijske agencije.
III. Nalaže se tuženiku BKS BANK AG da naknadi I. tužitelju Gracom development i II. tužitelju KČ trošak parničnog postupka u iznosu od 62.628,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 39.314,50 EUR, kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 90.923,61 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. I. i II. tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su dana 21.4.2023. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u svojstvu ovršenika, a sukladno čl. 210. Ovršnog zakona podnijeli prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koju je pokrenuo tuženik, temeljem zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu 14. ožujka 2017. pod poslovnim brojem OV-3872/17 nedopuštenim te su tužitelji ujedno podnijeli i prijedlog za odgodu ovrhe. Predmetni postupak vodio se pod poslovnim brojem Ovr-1083/ te je sud dana 17.5.2023. donio rješenje kojim je prihvatio zahtjev ovršenika za odgodom ovrhe te zaključkom uputio ovršenike da u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu 14. ožujka 2017. pod poslovnim brojem OV-3872/17 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona. Tuženik je dana 11. travnja 2023. podnio Financijskoj agenciji tri zahtjeva za izravnu naplatu protiv tužitelja i to: zahtjev za izravnu naplatu predan Financijskoj agenciji dana 11.04.2023. u 08:56 h radi naplate potraživanja po kreditu 030- 51002740 na iznos od 221.036,96 EUR, zahtjev za izravnu naplatu predan Financijskoj agenciji dana 11.04.2023. u 09:01h radi naplate potraživanja po kreditu 030-59000389 na iznos od 3.623,01 EUR, zahtjev za izravnu naplatu predan Financijskoj agenciji dana 11.04.2023. u 09:17h radi naplate potraživanja po kreditu 030-51003577 na iznos od 441.495,68 EUR. Sva tri zahtjeva za izravnu naplatu tuženik temelji na jednoj zadužnici solemniziranoj od Branka Jakića, javnog bilježnika u Zagrebu, dana 14. ožujka 2017. godine pod poslovnim brojem OV-3872/17. Tužitelji ističu da su predmetni zahtjevi za izravnu naplatu predani radi naplate solidarno na teret I. tužitelja i II. tužitelja jer II. tužitelj sukladno zadužnici ima svojstvo jamca platca. Financijska agencija je postupila po gore navedenim zahtjevima za izravnu naplatu te zaplijenila novčana sredstva na bankovnim računima I. i II. tužitelja. Ovršna isprava, zadužnica broj: OV-3872/17 ovjerena po javnom bilježniku Branku Jakeliću dana 14.03.2017. predana je tuženiku kao isključivo sredstvo osiguranja Ugovoru o okvirnom zaduženju broj 030-59000389 koji nosi broj ovjere OV-3871/17 te se ista ne može koristiti kao sredstvo osiguranja Ugovora o kreditu 030-51002740 i Ugovora o kreditu 030-51003577. Da je zadužnica predana kao isključivo sredstvo osiguranja za Ugovor 030- 59000389 jasno proizlazi iz okolnosti da iako na samoj zadužnici nije naveden osnovni posao za koji se ista izdaje, zadužnica je solemnizirana istoga dan kada je solemniziran Ugovor 030-59000389. Solemnizacija je izvršena kod istog javnog bilježnika, a brojevi ovjera Zadužnice (OV-3872/17) i Ugovora (OV-3871/17) dolaze jedan za drugim, a što nedvojbeno ukazuje da je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja uz Ugovor 030-59000389. Nadalje, Ugovorom 030-59000389 I. tužitelju je odobren okvirni iznos zaduženja u iznosu od 600.000,00 EUR, a što je i iznos na koji je izdana zadužnica. Dana 20. prosinca 2018. godine sklopljen je Aneks broj 1 Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389. Navedeni Aneks nije utjecao na Zadužnicu te je ista ostala sredstvo osiguranja. Predmetni Aneks izmijenio je samo način korištenja okvirnog iznosa zaduženja. Člankom 1.1 Aneksa I utvrđeno je da se Ugovorom 030-59000389 I. tužitelju odobravaju kratkoročni krediti s time da je utvrđeno da za svaki pojedinačni plasman dužnik i banka sklapaju poseban ugovor, te da takav ugovor može biti sklopljen od dana stupanja na snagu Osnovnog Ugovora 030-59000389, odnosno od dana 17.3.2017. a najkasnije do dana 15.3.2018., a iz čega jasno proizlazi da zadužnicom broj: OV-3872/17 mogu biti osigurani samo oni ugovori koji su kao pojedinačni Ugovori o kreditu sklopljeni na temelju Ugovora 030- 59000389, i to do dana 15.3.2018. Ističu kako tužitelji ne posjeduju Ugovor o kreditu 030-51002740 temeljem kojeg tuženik izravnom naplatom prisilno naplaćuje iznos od 221.036,96 EUR niti Ugovor o kreditu 030-51003577 temeljem kojeg tuženik prisilno naplaćuje iznos od 441.495,68 EUR te predlažu da sud naloži tuženiku dostavu navedenih ugovora. Također ističu da iz obračuna zatezne kamate, a koju je I. tužitelj zaprimio od tuženika nakon podnošenja Prijedloga za izravnu naplatu od 11.4.2023. jasno proizlazi da se obračun kamate odnosi na Ugovor o kreditu broj 030-51003577 sklopljenog dana 02.07.2020., odnosno nakon prestanka važenja Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389, odnosno nakon 15.3.2018. pa isti nije osiguran zadužnicom koja je ovdje temelj prisilne naplate. Također ističe da je Ugovorom o cesiji 1 je određeno da I. tužitelj ustupa tuženiku tražbinu prema društvu ZAGREB-BETON d.o.o. u visini od HRK 511.850,00 na ime zatvaranja potraživanja tuženika prema I. tužitelju i to po Ugovoru o kreditu broj 51003577. Ugovorom o cesiji 2 je određeno da I. tužitelj ustupa tuženiku tražbinu prema društvu ZAGREBGRADNJA d.o.o. u visini od HRK 2.488.149,93 i to na ime zatvaranja potraživanja tuženika prema tužitelju po Ugovoru o kreditu broj 51003577. Nadalje, da je tražbina tuženika od strane dužnika podmirena potvrđuje i sadržaj javno ovjerovljene isprave i to Sporazum o djelomičnom namirenju od dana 08.3.2022. ovjerenog istog dana kod javnog bilježnika Kristijana Hukelja pod brojem OV-2390/2022, iz čijih čl. 2. i 4. proizlazi da "BKS Podružnica ima valjani odštetni zahtjev prema, između ostalih, ZAGREBGRADNJI u ukupnom iznosu od 275.677.00,00 KN…36.430.790,33 EUR", "odštetni zahtjev proistekao je iz neovlaštenih radnji bivšeg voditelja BKS Bank Podružnice, g. RČ, a koje radnje su se sastojale u davanju fiktivnih kredita, kao i od zlouporabe novčanih depozita drugih klijenata, uslijed čega je Zagrebgradnja stekla korist u iznosu od ...20.057.702,10EUR… (Djelomični odštetni zahtjev) te potencijalni daljnji iznos od ...16.373.088,00 EUR". Naglašava da je sastavni dio javno ovjerene isprave Sporazuma od 08.3.2022. izračun Odštetnog zahtjeva. Isti sadrži imena klijenata (zatamnjenih crnom bojom s vidljivim prvim slovom) i iznos kredita u kunama i eurima te pored nekih imena klijenata piše riječ "no" engleski "ne". Naime, zbroj iznosa svih kredita klijenata koji nemaju oznaku „no“ odgovara iznosu Djelomičnog odštetnog zahtjeva, a među kojim klijentima je i I. tužitelj. Na 14. mjestu popisa klijenata odnosno obračunu, iako zacrnjeno nalazi se slovo G i dugačak naziv, što je nedvojbeno upućuje na ime I. tužitelja Gracom development d.o.o. sa naznačenim iznosom kredita od 3.000.000,00 kn odnosno 400.000,00 EUR, koji iznos upravo odgovara iznosu koji ovrhovoditelj potražuje s osnova Ugovoru kreditu broj 030-51003577 a koji kredit je zatvoren Cesijama od 1.12.2020. i naplaćen sukladno čl. 8. točka 1.2 Sporazuma od 8.3.2022. Stoga predlaže da sud proglasni izravnu naplatu temeljem ovršne isprave - zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu 14. ožujka 2017. pod poslovnim brojem OV-3872/17 nedopuštenom, uz naknadu troškova parničnog postupka I. i II. tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode tužbe te se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da suprotno navodima I. i II. tužitelja, tražbina tuženika prema tužiteljima nije prestala. Ugovori o cesiji, oba od dana 1. prosinca 2020. (dalje: Ugovori o cesiji) su krivotvoreni te ih tuženik u cijelosti osporava. Konkretno, ti dokumenti nisu nikada izdani niti odobreni od strane tuženika. Prvi Ugovor o cesiji sklopljen je navodno između tuženika kao cesionara, I. tužitelja kao cedenta i društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. iz Zagreba, V Ravnice 6, OIB: 39233442442 kao cesusa. Drugi Ugovor o cesiji sklopljen je navodno između tuženika kao cesionara, I. tužitelja kao cedenta i društva ZAGREB-BETON d.o.o. iz Sesvetskog Kraljevca, Strojarska cesta 5, OIB: 90475183192 kao cesusa. Ugovore o cesiji potpisao je samo RČ, kao jedna od dviju osoba koje su u to vrijeme bile ovlaštene skupno zastupati tuženika, i to potpuno samovoljno i bez znanja i odobrenja tuženika. Krivotvorenim Ugovorima o cesiji I. tužitelj je navodno ustupio upravo tuženiku svoja potraživanja koja je navodno imao temeljem ugovora o pozajmicama prema društvima ZAGREB-BETON d.o.o. i ZAGREBGRADNJA d.o.o. Tuženik je naručio grafološko vještačenje potpisa na spornim Ugovorima o cesiji od strane stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente g. GČ iz kojeg je vidljivo da je vještak utvrdio da je prvi potpis na ugovoru "napisan vrlo vjerojatno, gotovo sigurno" rukom RČ, dok drugi potpis "vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije" napisan rukom SČ niti IČ. Stoga smatra kako krivotvoreni Ugovori o cesiji, odnosno isprave koje je potpisao RČ, ne proizvode pravne učinke za tuženika, budući da ih on potpisao bez valjanog ovlaštenja tuženika, a tuženik takvo neovlašteno zastupanje naknadno nije odobrio sukladno čl. 312. Zakona o obveznim odnosima. Posljedično tome, tuženik i dalje ima valjano potraživanje iz Ugovora o kreditu prema tužitelju koji su predmet ovog postupka, a koja se tražbina nije cedirala krivotvorenim Ugovorima o cesiji. Smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer I. tužitelj istovremeno s ovim postupkom vodi i parnični postupak posl. br. P-297/2022 pred Trgovačkim sudom u Rijeci (također u svojstvu tužitelja), a protiv ovdje tuženika u kojem potražuje upravo tražbine za koju ovdje tvrdi da je temeljem Ugovora o cesiji ustupio Tuženiku (navodne tražbine I. tužitelja prema društvima ZAGREB-BETON d.o.o. i ZAGREBGRADNJA d.o.o.). U odnosu na navode tužitelja kako se zadužnica br. OV-3872/17, ovjerena po javnom bilježniku Branku Jakelić dana 14. ožujka 2017. ne odnosi na Ugovor o kreditu br. 030-51002740 niti na Ugovor br. 030- 51003577 (oba sklopljena s tuženikom) ističu da su pogrešni. Ne spori da je Zadužnica predana tuženiku kao sredstvo osiguranja Ugovora o okvirnom zaduženju br. 030-59000389, ovjeren pod posl. br. OV-3871/17 kod javnog bilježnika Branka Jakelića. Također nije sporno ni da su tužitelji, zbog nemogućnosti podmirenja tražbine po Ugovoru br. 030-51002740, zahtijevali od tuženika prolongat kredita iz Ugovora br. 030-51002740. Taj je zahtjev prihvaćen od strane tuženika dana 30. lipnja 2019. te je potpisan od strane tužitelja i tuženika. Iz predmetnog Prolongata jasno je vidljivo kako je Ugovor br. 030-51002740 sklopljen temeljem Ugovora br. 030-59000389 i pripadajućih mu aneksa, koje su tužitelji sklopili upravo s tuženikom. Međutim, kako niti nakon potpisivanja Prolongata nisu uspjeli podmiriti svoje dugovanje po Ugovoru br. 030-51002740, tužitelji su sklopili novi Ugovor br. 030- 51003577 na iznos od EUR 400.000,00, iznos koji je bio namijenjen za djelomično namirenje tražbine po Ugovoru br. 030-51002740. Drugim riječima, tužitelji su dana 2. srpnja 2020. sklopili s tuženikom Ugovor br. 030-51003577 u iznosu od EUR 400.000,00 kako bi djelomično podmirili dugovanje u iznosu od EUR 600.000,00 koje imaju po Ugovoru br. 030-51002740. Dakle, razvidno je da oba ugovora o kreditu čine jednu cjelinu, odnosno, Ugovor br. 030- 51003577 proizlazi iz volje i namjere tužitelja da djelomično podmiri dugovanje iz Ugovora br. 030-51002740, a koji pritom proizlazi iz krovnog Ugovora br. 030-59000389 za koji je i izdana zadužnica koju tužitelji ovom tužbom osporavaju. Nadalje ističe da nije sporno da je čl. 4. Ugovora br. 030- 59000389 uređeno razdoblje u kojem se mogu sklapati ugovori o pojedinačnim plasmanima temeljem odredbi Ugovora br. 030-59000389, odnosno da se isti mogu sklapati počevši od dana stupanja na snagu Ugovora br. 030-59000389 pa do dana 15. ožujka 2018. Nije sporna niti činjenica da je dana 20. prosinca 2018. sklopljen Aneks br. 1 Ugovora br. 030-59000389 (dalje: Aneks 1). Međutim, čl. 2. Aneksa 1 se mijenja čl. 4. Ugovora br. 030- 59000389, a time i razdoblje u kojem se mogu sklapati ugovori o pojedinačnim plasmanima temeljem odredbi Ugovora br. 030-59000389. Novo izmijenjeni krajnji dan sklapanja takvih ugovora je 1. listopada 2019. Nadalje, sklopljena su daljnja dva aneksa: dana 15. ožujka 2019. sklopljen je Aneks br. 2 Ugovora br. 030-59000389 (dalje: Aneks 2), a dana 1. prosinca 2020. sklopljen je Aneks br. 3 Ugovora br. 030-59000389. Predmetnim Aneksima 2 i 3 došlo je do novih izmjena čl. 4. Ugovora br. 030-59000389, odnosno, razdoblja u kojem se mogu sklapati ugovori o pojedinačnim plasmanima temeljem odredbi Ugovora br. 030-59000389. Konkretno, čl. 2. Aneksa 2 izmjenjuje razdoblje u kojem se mogu sklapati ugovori o pojedinačnim plasmanima temeljem odredbi Ugovora br. 030-59000389 te je izmijenjen krajnji dan sklapanja takvih ugovora određen za 1. lipnja 2020., a potom čl. 3. Aneksa 3 ponovno izmjenjuje razdoblje u kojem se mogu sklapati ugovori o pojedinačnim plasmanima temeljem odredbi Ugovora br. 030-59000389 te isti to razdoblje dodatno produljuje i krajnji dan sklapanja takvih ugovora određen je za 1. lipnja 2021. Stoga je razvidno da su oba ugovora o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljeni valjano i pravovremeno i sukladno svim odredbama iz Ugovora br. 030-59000389, a tražbine iz istih valjane i do današnjeg dana nepodmirene. Naposljetku, ne spori da su tuženik s jedne strane, i RČ, društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o., g. LČ, društvo ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o. iz Zagreba, V Ravnice 6, OIB: 39598896261 i AMPLITUDO NEKRETNINE d.o.o. iz Zagreba, V Ravnice 6, OIB: 98169759013 s druge strane dana 8. ožujka 2022. sklopili Sporazum o djelomičnom namirenju. Međutim, netočno je da bi sklapanjem tih sporazuma tuženik stekao pokriće za plaćanje po Ugovorima o kreditu, kako to tumače tužitelji. Točkom (2) Preambule Sporazuma o djelomičnom namirenju od 8. ožujka 2022., definirano je kako ovdje Tuženik ima ukupan odštetni zahtjev prema društvu ZAGREBGRADNJA d.o.o. u iznosu od HRK 275.677.000,00. Taj se iznos, prema točki (4) Preambule istog Sporazuma, odnosi na protupravnu korist u iznosu od HRK 151.779.500,00 (nazvano "Djelomični odštetni zahtjev"), a u vezi "davanja fiktivnih kredita i na zlouporabu novčanih depozita drugih klijenata". Ta odredba, dakle, jasno govori o fiktivnim kreditima i zlouporabi novčanih depozita, a o kojima ovdje apsolutno nije riječ jer su predmetni ugovori o kreditu tužitelja nesporno valjani. Stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljima da tuženiku naknade u cijelosti parnične troškove.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u rješenje ovog suda posl. broj Ovr-1083/2023 od 17.5.2023. (list 11-19 spisa), potvrdu o preuzimanju rješenja (list 21 spisa), zahtjeve za izravnu naplatu sa zadužnicom solemniziranom kod javnog bilježnika Branka Jakića pod brojem OV-3872/2017 dana 14.3.2017. (list 24- 56, 271-278 spisa), ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 solemniziranom kod javnog bilježnika Branka Jakića pod brojem OV- 3871/2017 dana 14.3.2017. (list 57-67, 281-292 spisa), aneks broj 1 ugovora o okvirnom zaduženju 030-59000389 solemniziran kod javnog bilježnika Branka Jakića pod brojem OV-10631/2019 (list 68-72 spisa), obračun zatezne kamate za ugovor o kreditu br. 030-51003577 od 2.7.2020. (list 73 spisa), ugovor o cesiji sklopljen između tuženika, I. tužitelja i Zagreb-beton d.o.o. dana 1.12.2020. (list 74-75 spisa), ugovor o cesiji sklopljen između tuženika, I. tužitelja i Zagrebgradnja d.o.o. dana 1.12.2020. (list 76-77 spisa), sporazum o djelomičnom namirenju od 8.3.2022. (list 78-92 spisa), popis tražbina (list 94- 96 spisa), zapisnik od 6.2.2024. u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. broj P-297/2022 (list 171-177, 365-371 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 178-172 spisa), lista prometa za I. tužitelja (list 183 spisa), zahtjev za prolongat kredita 51002740 od 30.6.2019. (list 184 spisa), potvrdu o izvršenom nalogu za plaćanje od 2.7.2020. (list 185 spisa), grafološko vještačenje (list 186-205 spisa), tužbu od 6.6.2022. (list 206-210 spisa), aneks broj 2 ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 od 15.3.2019. (list 211-213 spisa), aneks broj 3 ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 od 1.12.2020. (list 213-221 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 8.3.2022. (list 244-252 spisa), popis nekretnina (list 253 spisa), ugovor o hipoteci od 11.2.2022. (list 254-264 spisa), sporazum od 11.2.2022. (list 265-270 spisa), e-mail od 7.1.2021. (list 298-299 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Pž-1548/2024 od 10.4.2024. (list 300-304 spisa), izvadak o prometu po računu I. tužitelja na dan 14.7.2017. (list 309 spisa), prijavu tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku (list 326-332 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci posl. broj P- 297/2022 od 4.3.2024. (list 372-378 spisa), saslušani su II. tužitelj (list 361- 362 spisa), svjedok RČ (list 362-363 spisa), te je pročitan spis ovog suda posl. broj Ovr-1083/2023.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među parničnim strankama nesporno je da su tuženik kao banka i I. tužitelj kao dužnik te II. tužitelj kao jamac platac sklopili ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 solemniziran kod javnog bilježnika Branka Jakića pod brojem OV-3871/2017 dana 14.3.2017. kojim je I. tužitelju odobren okvirni iznos zaduženja od 600.000,00 EUR te je radi osiguranja tražbine tuženika iz tog ugovora izdana zadužnica radi naplate iznosa od 600.000,00 EUR sa pripadajućim kamatama, od strane I. tužitelja Gracom development d.o.o. kao dužnika i II. tužitelja KČ kao jamca platca, a koja je solemnizirana kod javnog bilježnika Branka Jakića pod brojem OV-3872/2017 dana 14. ožujka 2017., dok je sporno da li je tuženik na temelju te zadužnice ovlašten provoditi postupak izravne naplate radi naplate iznosa po kreditima br. 030- 51003577 i 030-51002740, te da li tražbina tuženika po tim kreditima postoji, odnosno da li je ista prestala.
6. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-1083/2023 utvrđeno je da u istom podnesen prijedlog ovdje I. i II. tužitelja od 20. travnja 2023. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa po zadužnici ovjerenoj kod javnog bilježnika Branka Jakića pod brojem OV-3872/2017 nedopuštenim, a pozivajući se na žalbene razloge propisane čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ). Isti su zaključkom od 17. svibnja 2023. upućeni pokrenuti ovu parnicu.
7. I. i II. tužitelji su nakon primitka obavijesti Financijske agencije o zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu sukladno čl. 210. st. 1. OZ-a podnijeli zahtjev za proglašenje izravne naplate nedopuštenom tvrdeći da je tuženik nije ovlašten na temelju zadužnice provoditi izravnu naplatu te da je tražbina tuženika u odnosu na I. i II. tužitelja prestala. Navedeni navodi predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a te su zaključkom od 17. svibnja 2023. upućeni pokrenuti ovu parnicu.
8. Sukladno čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi, koje odredbe se na odgovarajući način temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a primjenjuje i na pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Nadalje, temeljem toč. 9. istog čl. ovršenik može podnijeti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
9. Uvidom u ovršnu ispravu na temelju koje se provodi izravna naplata - zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Branka Jakića pod brojem OV- 3872/2017 dana 14. ožujka 2017. utvrđeno je da je ista izdana vjerovniku, a ovdje tuženiku BKS Bank AG, radi naplate iznosa od 600.000,00 EUR sa pripadajućim kamatama, izdanu od strane I. tužitelja Gracom development d.o.o. kao dužnika i II. tužitelja KČ kao jamca platca.
10. Tuženik je kao vjerovnik podnio navedenu zadužnicu na izravnu naplatu radi naplate tražbine temeljem ugovora o kreditu br. 030-51002740 i 030- 51003577.
11. Temeljem odredbe čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Nadalje, na toj ispravi ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika. Ovršna isprava na temelju koje se provodi izravna naplata je upravo isprava u smislu čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a.
12. Uvidom u ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 (u daljnjem tekstu: osnovni ugovor) od 14. ožujka 2017. utvrđeno je da člankom 1.2. navedenog ugovora ugovorne strane BKS Bak AG glavna podružnica Rijeka kao banka, BKS Bank AG kao založni vjerovnik, Gracom development d.o.o. kao dužnik, KČ kao jamac platac i Moma developer Brač d.o.o. kao založni vjerovnik sklapaju navedeni ugovor kojim se utvrđuje okvirni iznos zaduženja dužnika kod banke te uvjeti i način korištenja odobrenog okvirnog iznosa. Temeljem čl. 1.3. navedenog ugovora banka će vršiti daljnja odobrenja i ugovaranja kratkoročnih pojedinačnih kreditnih poslova s dužnikom, a sukladno čl. 1.4. ugovorne strane su suglasne da pravilno ispunjen zahtjev za odobrenje kredita potpisan od ovlaštene osobe dužnika i jamca platca te prihvaćen i potpisan od ovlaštene osobe banke predstavlja ugovor o pojedinačnom plasmanu koji se smatra sklopljenim kada banka odobri i potpiše zahtjev i predstavlja sastavni dio ovog ugovora. Odredbom čl. 2.1. ugovoreno je da okvirni iznos zaduženja iznosi 600.000,00 EUR. Temeljem čl.
4. navedenog ugovora ugovori o pojedinačnim plasmanima mogu se zaključivati zaključno do 15. ožujka 2018. dok temeljem čl. 12.1 c) ugovora radi osiguranja naplate tražbina iz tog ugovora dužnik se obvezuje predati kao instrument osiguranja zadužnicu nominiranu za iznos od 600.000,00 EUR sa pripadajućim ugovorenim kamatama potpisanu od ovlaštene osobe dužnika i jamca platca.
13. Dakle, ovršna isprava temeljem koje se vodi izravna naplata odnosno zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Branka Jakića pod brojem OV- 3872/2017 dana 14. ožujka 2017. je sredstvo osiguranja tražbine tuženika ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389, a što među strankama nije niti sporno.
14. Uvidom u Aneks 1 ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 utvrđeno je da je čl. 2. navedenog ugovora izmijenjen čl. 4. na način da se ugovori o pojedinačnim plasmanima mogu zaključivati zaključno do 1. listopada 2019.
15. Uvidom u Aneks 2 ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 od 15.3.2019. utvrđeno je da je čl. 2. navedenog ugovora izmijenjen čl. 4. na način da se ugovori o pojedinačnim plasmanima mogu zaključivati zaključno do 1. lipnja 2020., dok je Uvidom u Aneks 3 ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 od 1.12.2020. utvrđeno da je čl. 2. izmijenjen čl. 2. osnovnog ugovora kojim se okvirni iznos zaduženja odobrava u iznosu od 200.000,00 EUR, dok je čl. 3. izmijenjen čl. 4. na način da se ugovori o pojedinačnim plasmanima mogu zaključivati zaključno do 1. lipnja 2021. Navedeni aneksi 2 i 3 ugovora nisu solemnizirani po javnom bilježniku.
16. Temeljem odredbe čl. 289. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) ugovorne strane mogu se sporazumjeti da poseban oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti njihova ugovora, a ugovor za čije je sklapanje ugovoren poseban oblik može se raskinuti, dopuniti ili na drugi način izmijeniti sporazumom u bilo kojem obliku.
17. Iako su stranke osnovni ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 030- 59000389 i aneks 1 tog ugovora sklopile u formi javnobilježničkog akta, a anekse 2 i 3 su samo potpisale, bez forme javnobilježničkog akta to isti temeljem čl. 289. st. 2. ZOO-a čine sastavni dio osnovnog ugovora.
18. Međutim, izravna naplata koja je predmet ovog postupka vodi se temeljem sredstva osiguranja zadužnice izdane za osnovni pravni posao - ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389, ali za ugovore o kreditu br. 030-51002740 i 030-51003577. Na pripremnom ročištu održanom 16. rujna 2024. temeljem čl. 233. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana dostavi ugovore o kreditu broj 030-51002740 i 030-51003577, a koje isti tijekom ovog postupka nije dostavio. Sukladno čl. 1.4. o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 ugovorne strane su ugovorile da pravilno ispunjen zahtjev za odobrenje kredita potpisan od ovlaštene osobe dužnika i jamca platca te prihvaćen i potpisan od ovlaštene osobe banke predstavlja ugovor o pojedinačnom plasmanu koji se smatra sklopljenim kada banka odobri i potpiše zahtjev i predstavlja sastavni dio ovog ugovora. Dakle, da bi se ti ugovori o pojedinačnim plasmanima, a radi čije naplate je tuženik dostavio Financijskoj agenciji zadužnicu iz osnovnog ugovora na izravnu naplatu, mogli smatrati dijelom osnovnog ugovora, isti su morali biti sklopljeni u pisanom obliku na način ugovoren čl. 1.4. osnovnog ugovora, a koje isprave tijekom postupka tuženik nije dostavio.
19. Temeljem odredbe čl. 233. st. 1. ZPP-a kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok. Temeljem st. 2. istog čl. stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje strane. Nadalje, temeljem st. 5. istog čl. sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi.
20. U konkretnom slučaju, kada je tuženik kao vjerovnik podnio na naplatu zadužnicu danu kao osiguranje osnovnog ugovora, radi naplate pojedinačnih plasmana kredita za koje nema pisanu dokumentaciju koja prema odredbama osnovnog ugovora dokazuje postojanje pojedinačnog ugovora o plasmanu kredita, ovaj sud ocjenjuje temeljem čl. 233. st. 5. ZPP-a da takvi pojedinačni ugovori nisu niti sklopljeni sukladno odredbi čl. 1.4. osnovnog ugovora pa samim time niti ne čine sastavni dio osnovnog ugovora. Samim time, posljedično isti nisu niti osigurani sredstvom osiguranja – zadužnicom – koja je izdana kao sredstvo osiguranja tražbine iz osnovnog ugovora.
21. Tuženik je dostavio zahtjev za prolongat kredita br. 51002740 (list 184 spisa), ali isti nije dostavio sam ugovor o kreditu sukladno odredbi čl. 1.4. osnovnog ugovora pa ovaj sud smatra da isti nije dokazao valjanom ispravom čiji je oblik ugovoren među strankama da je takav ugovor doista i sklopljen na ugovoren način i samim time osiguran zadužnicom iz osnovnog ugovora, a koja predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se provodi izravna naplata.
22. Nadalje, tužitelj nije dostavio niti ugovor br. 030-51003577, dok iz priloga dostavljenih uz prijedlog za izravnu naplatu (obračun kamate) proizlazi da je isti sklopljen 2.7.2020. pa isti nije obuhvaćen osnovnim ugovorom, a što proizlazi i iz sklopljenih aneksa 2 i 3 osnovnog ugovora na koje se poziva tuženik. Naime, aneks 2 sklopljen je 15.3.2019. te je njime ugovoreno da je čl.
2. osnovnog ugovora izmijenjen čl. 4. na način da se ugovori o pojedinačnim plasmanima mogu zaključivati zaključno do 1. lipnja 2020. Ugovor radi čije naplate je podnesena zadužnica na izravnu naplatu navodno je sklopljen 2.7.2020. (nedostaju isprave sukladno čl. 1.4. osnovnog ugovora pa se ne može utvrditi da li je zaista i sklopljen u skladu s odredbama osnovnog ugovora). Aneks 3 ugovora o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000389 sklopljen je 1.12.2020. i njime je smanjen okvirni iznos zaduženja I. tužitelja na iznos od 200.000,00 EUR, dok je čl. 3. izmijenjen čl. 4. na način da se ugovori o pojedinačnim plasmanima mogu zaključivati zaključno do 1. lipnja 2021. Međutim, s obzirom da je predmetni aneks 3 sklopljen 1.12.2020., kojim se produžuje rok za sklapanje pojedinačnih plasmana do 1.6.2021., a rok iz aneksa 2 je istekao 1.6.2020., razdoblje u kojem stranke nisu mogle sklapati ugovore o pojedinačnim plasmanima temeljem osnovnog ugovora je razdoblje od 1.6.2020. (rok iz aneksa 2) do 1.12.2020. kad je sklopljen aneks 3 i kad je produženo to razdoblje od 1.6.2021., ali samo za iznos od 200.000,00 EUR. 23. Prvenstveno se ističe da tuženik nije dostavio isprave sukladno odredbi čl. 1.4. osnovnog ugovora iz kojih bi proizlazilo da su navedeni ugovori o kreditu radi čije je naplate podnesena zadužnica na izravnu naplatu doista i sklopljeni u skladu sa odredbama osnovnog ugovora pa stoga tuženik nije ovlašten temeljem zadužnice izdane radi osiguranja tražbine iz osnovnog ugovora provoditi izravnu naplatu radi naplate eventualnih tražbina iz tih ugovora, za koje ne postoje pisani dokazi da su sklopljeni, temeljem sredstva osiguranja izdanog za osnovni pravni posao.
24. Temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pritom je u konkretnom slučaju na tuženiku teret dokaza, a s obzirom na pravnu prirodu zadužnice u smislu čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a, izdane kao sredstvo osiguranja, da istu koristi za naplatu tražbine za čije je osiguranje ista i izdana. Stoga je ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a te je izravna naplata koju je pokrenuo tuženik nedopuštena jer iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da su ugovori o kreditu broj 030- 51002740 i 030-51003577 sklopljeni u skladu sa odredbama osnovnog ugovora pa samim time nisu niti osigurani osigurana izdanom zadužnicom.
25. Također, u odnosu na navode I. i II. tužitelja da je navedena tražbina tuženika u odnosu na I. i II. tužitelja prestala ističe se sljedeće.
26. Temeljem odredbe čl. 160. st. 1. ZOO-a obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.
27. Iz iskaza II. tužitelja i zakonskog zastupnika I. tužitelja proizlazi da je sa BKS bankom surađivao više od 20 godina, čak i dok nisu bili banka na tržištu Republike Hrvatske i to dok je radio i u drugim trgovačkim društvima. Kada je osnovao svoju firmu nastavio je surađivati s njima za potrebe poslovanja i tijekom godina su ostvarili puno kredita. To je funkcioniralo na način da je njegova firma imala odobren kreditni okvir unutar kojeg su se mogli zadužiti, kada bi im trebao određeni iznos kredita, oni bi sklapali poseban ugovor o kreditu koji je imao sve uvjete ugovora o kreditu. On je 2017. izdao ovu spornu zadužnicu jer su mu trebala sredstva jer je gradio shopping centar u Supetru na Braču. Inače nije davao osobno jamstvo, međutim banka je tu inzistirala, a njemu su trebali novci u kratkom roku pa je stoga pristao. Sklopili su ugovor o kreditu i on je za cca pola godine završio taj projekt, dobio novce i vratio taj kredit. Tada mu nisu vratili sredstva osiguranja, ali kako su već jako dugo poslovali nije na to obraćao preveliku pažnju. Direktor te banke je bio RČ i kako je na računu firme znao imati slobodna sredstva pitao ga je da li bi tvrtkama Zagrebgradnja i Zagreb-beton njegova firma mogla dati pozajmicu dok ne ostvare kredit kod banke, a u kojem postupku ishođenja su bili. On je na to pristao ali je tražio osiguranja tipa bankarsku garanciju i druga osiguranja koja može brzo unovčiti. Sve skupa je njegova firma tim firmama koje su radile na projektu gradnje naselja Vrbani pozajmila cca 15 milijuna kuna. Također ga je g. RČ u tom procesu svih tih pozajmica molio da iskoristi kreditni okvir svoje firme kako bi pozajmio te novce svim tim kompanijama. Kako im je za poslovanje trebalo sredstava nazvao je g. RČ i molio da im se te pozajmice vrate, a on ga je pitao da li bi pristali da im se te pozajmice zatvore ugovorom o cesijama, što je njemu bilo u redu. K ga je pozvao u banku da potpiše te ugovore koje su sastavili njegovi manageri te mu je rekao da će ga kontaktirati kada te ugovore potpišu direktori tih kompanija da dođe po svoje primjerke ugovora. On je preuzeo svoje primjerke ugovora i dao računovodstvu da isknjiži te pozajmice te ga je potom banka zvala da sklopi aneks ugovora o kreditnom zaduženju u kojei iznos okvirnog zaduženja smanjuju za iznos iz cesija, dakle sa 600.000,00 EUR na 200,000,00 EUR. Zato mu je nelogično da sada tuženik tvrdi da je dužan preko tog iznosa, jer kako se firma mogla zadužiti preko iznosa odobrenog kreditnog okvira. Misli da je u veljači 2021. unutar banke otkrivena pronevjera koju je napravio menadžment banke. Došla je nova direktorica koja mu je poslala ovu zadužnicu iz 2017. na naplatu. On je tu zadužnicu izdao za kredit koji je vratio 2017., kontaktirao je banku i tražio da mu dostave ugovore koji su sklopljeni i radi čije naplate je zadužnica poslana na naplatu, ali oni te ugovore nisu dostavili, a niti je tu zadužnicu izdao radi osiguranja tih ugovora. Koliko mu je poznato te ugovore nisu dostavili niti u ovom postupku na poziv suda. Njemu su sredstva po toj zadužnici blokirana i FINA mu za taj iznos svake godine usteže još cca 80.000,00 EUR na ime zateznih kamata koja sredstva mora osigurati na računu firme, a nije mu jasno zašto je ta zadužnica poslana na naplatu. Ukoliko se doista radilo o nekakvim pronevjerama unutar banke on nema nikakve veze s tim, a navodi tuženika da je morao provjeravati tko je potpisao ugovor o cesiji i da li je imao za to ovlaštenje su mu nevjerojatni, postupao je s povjerenjem u tadašnjeg direktora banke i nije imao razloga posumnjati da on radi nešto nezakonito. U banku je došao u njihov ured potpisati ugovore o cesiji i staviti štambilj svoje firme, ne zna tko je u ime banke potpisao te ugovore, koliko mu je poznato bilo je otprilike 15 osoba koje su imale punomoć za potpisivanje ugovora.
28. Iz iskaza svjedoka UČ proizlazi da II. tužitelja poznaje još dok je radio u Agrokoru s kojim je surađivala BKS banka. Nakon što je otišao iz Agrokora i osnovao nekoliko firmi one su također surađivale s BKS bankom i imale odobrena kreditna sredstva koja su uredno vraćena. On je u to vrijeme obavljao funkciju direktora podružnice BKS banke u Hrvatskoj i bio je osoba ovlaštena za zastupanje podružnice, kao i prokurist banke u Austriji. Tvrtki Zagrebgradnja i njima povezanim društvima trebala su neka sredstva pa je zamolio g. KČ da njegova firma pozajmi ta sredstva. On je na to pristao, međutim nakon nekog vremena kada Zagrebgradnja više nije bila likvidna je zatražio da se te pozajmice zatvore. Predložio mu je da iste zatvore putem ugovora o cesiji. On je u ime banke potpisao te ugovore i oba potpisa su pisana njegovom rukom, a na upit suda iz kojeg razloga nije tražio da taj ugovor potpiše i neka druga osoba u banci ovlaštena za potpisivanje ugovora odgovara da to financiranje Zagrebgradnje nije provedeno po pravilima i one je to sve radio na svoju ruku. Godine 2022. su se te njegove radnje otkrile i tada je banci potpisao neke izjave te su Zagrebgradnja i on založili imovinu veće vrijednosti kako bi se banci naknadila nastala šteta. Sklopljen je sporazum o djelomičnom namirenju od 8.3.2022. Zagrebgradnja je banci prepustila nekretnine u vrijednosti od oko 27 milijuna EUR za pokriće štete nastale njegovim djelovanjem. Prodane su nekretnine u Austriji i Istri te je sveukupno namireni iznos od 34 milijuna EUR. Kada mu se predočava popis na listu 94-96 spisa odgovara da je taj popis sastavio on i radi se o iznosima štete koji su nastali klijentima banke njegovim postupanjem. Ovdje I. tužitelj se nalazi u 14. redu sa iznosom od 3 milijuna kuna odnosno protuvrijednost 400.000,00 EUR. On je u banci radio do 2022. i dok je radio u banci ovdje I. tužitelj nije imao nepodmirenih ugovora o kreditu. Pojašnjava da I. tužitelj u svojim poslovnim knjigama nije imao zabilježen ovaj kredit od 400.000,00 EUR pa ga nije niti mogao plaćati jer je taj kredit trebao biti zatvoren ugovorom o cesiji, međutim u poslovnim knjigama banke taj ugovor o cesiji nije proknjižen za zatvaranje tog kredita. Taj se kredit trebao zatvoriti provedbom ovog sporazuma od 8.3.2022. o kupoprodaji nekretnina. I. tužitelj je imao odobren okvirni iznos zaduženja, kada je iz svog poslovanja vratio pozajmljeni iznos on je g. KČ zamolio da za ove pozajmice Zagrebgradnji i povezanim firmama iskoristi taj okvirni iznos zaduženja koji je prvotno bio odobren I. tužitelju za potrebe njihovog poslovanja. Kada spominje Zagrebgradnju i trgovačka društva preko kojih se financirala Zagrebgradnja navodi da su to Sladović d.o.o., Zagreb-beton d.o.o., BLC gradnja d.o.o. i BLC farmaceutika, Valor d.o.o. a bilo je i drugih. Ovi ugovori o cesiji sklopljeni sa Zagrebgradnjom i Zagreb-betonom su trebali biti za Gracom Development d.o.o. zatvoreni potpisivanjem ovog sporazuma od 8.3.2022., a budući je ta šteta koja je nastala I. tužitelju na popisu tražbina koje se trebaju zatvoriti potpisivanjem tog sporazuma. Na popisu na listu 94 spisa od reda 2 do 14, a što je zatamnjeno je pisalo "Valor" radilo se o nekretnini u vlasništvu društva Valor d.o.o. koja je prodana za oko 6 milijuna EUR i 5 milijuna EUR od tog iznosa se trebalo iskoristiti za podmirenje šteta. Sporazum od 8.3.2022. obuhvatio je većinu klijenata koji su oštećeni, ali ne i sve. Taj proces financiranja Zagrebgradnje trajao je otprilike 7-8 godina i negdje tjedan dana nakon ovog sporazuma je naknadno sastavljen popis oštećenika i iznosi kojima su oštećeni. U vrijeme sklapanja ovog sporazuma od 8.3.2022. on više nije imao pristup podacima banke pa iz tog razloga nisu navedeni svi oštećenici, a sporazum je sklopljen za svu nastalu štetu, pa i onu koja bude naknadno otkrivena. Upoznat je sa sadržajem ovog sporazuma te se točci 3 preambule spominje upravo prodaja nekretnine u vlasništvu društva Valor o kojoj je iskazivao. Po njegovom mišljenju šteta koja je nastala Gracomu trebala je biti namirena već sklapanjem ovog sporazuma, ali on ne zna na koji način je banka knjižila novce koje je primila jer tada više nije bio zaposlenik banke. Nekretnina u Ravnicama na kojoj je trebao biti izgrađen projekt kojim bi se podmirile sve ove obveze prenesena na banku i radi se o nekretnini u vrijednosti od 27 milijuna EUR. Za ovo ročište je saznao jer mu je javio II. tužitelj. Poznato mu je da Zagrebgradnja osporava ovaj sporazum od 8.3.2022. i da se o tome vodi postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci, oni vode postupak i protiv njega, ali on je bio prisutan kada su LČ njegovi odvjetnici savjetovali da potpiše taj sporazum za Zagrebgradnju. On je mogao zastupati banku samostalno samo na temelju posebne punomoći izdane od banke, a u svim ostalim slučajevima je trebao supotpis barem još jedne osobe od 15 osoba koje su po punomoći bile ovlaštene potpisivati ugovore. Ugovor o cesiji su za banku trebale potpisati dvije ovlaštene osobe. Nije imao uputu iz banke za potpisivanje tih ugovora o cesiji, niti je itko u banci za njih znao.
29. Ovaj sud vjeruje iskazu II. tužitelja, kao i svjedoka RČ jer su isti životni, uvjerljivi, međusobno suglasni kao i suglasni sa ostalom materijalnom dokumentacijom u spisu.
30. Iz navedenih iskaza proizlazi da je I. tužitelj davao pozajmice za potrebe poslovanja trgovačkog društva Zagrebgradnja d.o.o. te je u tu svrhu i dao ovlaštenje zaposleniku tuženika RČ da iskoristi okvirni iznos zaduženja radi potreba pozajmica tom trgovačkom društvu, ali uz garancije povrata te kada je od UČ, tadašnjeg direktora podružnice tuženika, zatražio povrat tih pozajmica da je s tuženikom sklopio ugovore o cesiji radi povrata istih. Budući tuženik ne raspolaže ispravama o sklopljenim kreditima sukladno čl. 1.4. osnovnog ugovora, razvidno je da su isti isplaćeni temeljem radnji zaposlenika banke RČ za potrebe poslovanja trgovačkih društava Zagrebgradnja d.o.o. i Zagreb-beton d.o.o., a na teret okvirnog zaduženja I. tužitelja.
31. Budući je sam svjedok RČ priznao da je sam potpisao oba potpisa na ugovorima o cesiji, sud nije provodio dokaz grafološkim vještačenjem predloženim po tuženiku.
32. Temeljem čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu. II. tužitelj kao zastupnik I. tužitelja je sklopio navedeni ugovor o cesiji, smatrajući da isti sklapa sa tuženikom. Temeljem odredbe čl. 317. st. 1. ZOO-a opoziv punomoći te njezino sužavanje nema učinak prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s opunomoćenikom ili obavila drugi pravni posao, a nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana, odnosno sužena. Navedena odredba se odnosi i na situaciju kada je osoba sa izdanom punomoći sklopila ugovor i iznad okvira svoje punomoći, odnosno falsificirala potpis drugog punomoćnika. Naime, vrlo je životno i logično da je II. tužitelj, kao zakonski zastupnik I. tužitelja, sklapajući navedene ugovore o cesiji sa tadašnjim direktorom tuženika, imao potpuno povjerenje da su navedeni ugovori o cesiji valjani te da je tim ugovorima tražbina tuženika na ime pozajmice prema tim trgovačkim društvima u odnosu na I. tužitelja i prestala. U prilog tome proizlazi i iz samog aneksa 3 ugovora sklopljenog 1.12.2020. (isti dan kada i ugovori o cesiji) u kojem se navodi da je temeljem odluke tuženika od 2.7.2020. (datum sklapanja ugovora radi čije se naplate vodi izravna naplata po izdanoj zadužnici, a o kojima nema pisanog dokaza da je doista i sklopljen) smanjen okvirni iznos zaduženja I. tužitelja na 200.000,00 EUR. Budući je u to vrijeme direktor tuženika bio NČ, ovaj sud zaključuje da je sklapanje svih navedenih ugovora bilo potencirano od strane istog kako bi prikrio svoje nedopuštene radnje unutar poslovanja tuženika radi financiranja trgovačkog društva Zagrebgradnja d.o.o. i povezanih društva.
33. Stoga je ispunjen i žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, odnosno da je tražbina radi čije se naplate provodi izravna naplata i to, unatoč ispunjenju uvjeta iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, odnosno da tuženik nema ovlaštenje na temelju ovršne isprave – izdane zadužnice – protiv I. i II. tužitelja provoditi postupak izravne naplate, u odnosu na I. i II. tužitelja prestala sklapanjem ugovora o cesiji između tuženika i I. tužitelja.
34. Slijedom svega naprijed iznesenog, tužbeni zahtjev je usvojen u cijelosti, a budući tuženik, temeljem zadužnice kao ovršne isprave nije ovlašten istom namirivati tražbinu iz ugovora za koje nije dostavio pisani dokaz da su doista i sklopljeni pa samim time i sastavni dijelovi osnovnog ugovora radi čijeg osiguranja je izdana zadužnica, te koje obveze I. i II. tužitelja su prestale sklapanjem ugovora o cesiji 1. prosinca 2020.
35. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
37. I. i II. tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (600.000,00 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe zatraženih 4512 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podneska od 22.5.2024. i 20.8.2024. po 4512 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 31.10.2023. i 7.6.2024. po 25 bodova (tbr. 8/4), za pristup na ročišta 16.9.2024. i 28.11.2024. po 4512 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročište 4.6.2024. 50 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 22660 bodova, a što uvećani za što % temeljem tbr. 40/1 iznosi 24926 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 49.852,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 62.315,00 EUR.
I. i II. tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,00 EUR, tako da mu je priznat parnični trošak u iznosu od 62.628,00 EUR. Na tako dosuđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.
38. I. i II. tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za odgodu izravne naplate budući se navedeni trošak ne odnosi na ovaj postupak te je takav zahtjev trebao postaviti u ovršnom postupku u kojem je i donesena odluka o prijedlogu za odgodu ovrhe.
39. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.
40. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ana Lovrinov
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. I. i II. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 663,61 EUR 2. tuženiku po pun.
