REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3722/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Hrvoja Škalića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Tomljanovića, odvjetnika, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.009,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 23,24 EUR od 31.5.2006.

- na iznos od 23,04 EUR od 30.6.2006.

- na iznos od 22,79 EUR od 31.7.2006.

- na iznos od 22,77 EUR od 31.8.2006.

- na iznos od 22,65 EUR od 2.10.2006.

- na iznos od 22,48 EUR od 31.10.2006.

- na iznos od 22,23 EUR od 30.11.2006.

- na iznos od 21,89 EUR od 2.1.2007.

- na iznos od 21,61 EUR od 31.1.2007.

- na iznos od 21,47 EUR od 28.2.2007.

- na iznos od 21,34 EUR od 2.4.2007.

- na iznos od 20,93 EUR od 30.4.2007.

- na iznos od 20,58 EUR od 31.5.2007.

- na iznos od 20,29 EUR od 2.7.2007.

- na iznos od 20,17 EUR od 6.8.2007.

- na iznos od 20,08 EUR od 6.9.2007.

- na iznos od 32,46 EUR od 1.10.2007.

- na iznos od 32,13 EUR od 2.11.2007

- na iznos od 32,34 EUR od 30.11.2007.

- na iznos od 32,00 EUR od 2.1.2008.

- na iznos od 32,37 EUR od 1.2.2008.

- na iznos od 32,35 EUR od 29.2.2008.

- na iznos od 63,91 EUR od 31.3.2008.

- na iznos od 61,87 EUR od 30.4.2008.

- na iznos od 60,80 EUR od 2.6.2008.

- na iznos od 61,08 EUR od 30.6.2008.

- na iznos od 59,51 EUR od 31.7.2008.

- na iznos od 59,09 EUR od 1.9.2008.

- na iznos od 59,42 EUR od 1.10.2008.

- na iznos od 63,55 EUR od 31.10.2008.

- na iznos od 59,88 EUR od 10.12.2008.

- na iznos od 70,05 EUR od 2.1.2009.

- na iznos od 69,58 EUR od 4.2.2009.

- na iznos od 69,60 EUR od 2.3.2009.

- na iznos od 68,15 EUR od 31.3.2009.

- na iznos od 66,75 EUR od 11.5.2009.

- na iznos od 65,83 EUR od 1.6.2009.

- na iznos od 65,34 EUR od 10.7.2009.

- na iznos od 64,27 EUR od 4.8.2009.

- na iznos od 63,78 EUR od 31.8.2009.

- na iznos od 63,11 EUR od 30.9.2009.

- na iznos od 62,01 EUR od 2.11.2009.

- na iznos od 61,67 EUR od 10.12.2009.

- na iznos od 62,33 EUR od 8.1.2010.

- na iznos od 62,55 EUR od 1.2.2010.

- na iznos od 61,51 EUR od 10.3.2010.

- na iznos od 62,23 EUR od 31.3.2010.

- na iznos od 61,28 EUR od 30.4.2010.

- na iznos od 63,07 EUR od 10.6.2010.

- na iznos od 63,93 EUR od 9.7.2010.

- na iznos od 61,19 EUR od 10.8.2010.

- na iznos od 65,70 EUR od 9.9.2010.

- na iznos od 62,33 EUR od 11.10.2010.

- na iznos od 61,10 EUR od 8.11.2010.

- na iznos od 62,71 EUR od 2.12.2010.

- na iznos od 58,09 EUR od 10.1.2011.

- na iznos od 55,35 EUR od 7.2.2011.

- na iznos od 54,28 EUR od 7.3.2011.

- na iznos od 52,75 EUR od 5.4.2011.

- na iznos od 53,39 EUR od 6.5.2011.

- na iznos od 55,82 EUR od 31.5.2011.

- na iznos od 55,31 EUR od 30.6.2011.

- na iznos od 54,10 EUR od 8.7.2011.

- na iznos od 58,23 EUR od 4.8.2011.

- na iznos od 53,10 EUR od 7.9.2011.

- na iznos od 39,21 EUR od 31.10.2011.

- na iznos od 38,42 EUR od 30.11.2011.

- na iznos od 38,29 EUR od 31.12.2011.

- na iznos od 38,07 EUR od 31.1.2012.

- na iznos od 37,40 EUR od 29.2.2012.

- na iznos od 36,33 EUR od 31.3.2012.

- na iznos od 35,81 EUR od 30.4.2012.

- na iznos od 35,21 EUR od 31.5.2012.

- na iznos od 34,21 EUR od 30.6.2012.

- na iznos od 33,51 EUR od 31.7.2012.

- na iznos od 32,57 EUR od 31.8.2012.

- na iznos od 31,69 EUR od 6.9.2012.

- na iznos od 30,56 EUR od 4.10.2012.

- na iznos od 30,20 EUR od 8.11.2012.

- na iznos od 29,25 EUR od 6.12.2012.

- na iznos od 28,79 EUR od 8.1.2013.

- na iznos od 27,45 EUR od 7.2.2013.

- na iznos od 26,76 EUR od 7.3.2013.

- na iznos od 26,34 EUR od 9.4.2013.

- na iznos od 25,09 EUR od 8.5.2013.

- na iznos od 24,00 EUR od 6.6.2013.

- na iznos od 23,11 EUR od 8.7.2013.

- na iznos od 22,60 EUR od 31.8.2013.

- na iznos od 22,05 EUR od 9.10.2013.

- na iznos od 21,09 EUR od 7.11.2013.

- na iznos od 20,42 EUR od 9.12.2013.

- na iznos od 19,34 EUR od 8.1.2014.

- na iznos od 1,95 EUR od 6.2.2014.

- na iznos od 1,86 EUR od 6.3.2014.

- na iznos od 1,76 EUR od 8.4.2014.

- na iznos od 1,66 EUR od 8.5.2014.

- na iznos od 1,56 EUR od 31.5.2014.

- na iznos od 1,47 EUR od 30.6.2014.

- na iznos od 1,38 EUR od 31.7.2014.

- na iznos od 1,30 EUR od 1.9.2014.

- na iznos od 1,20 EUR od 30.9.2014.

- na iznos od 1,10 EUR od 31.10.2014.

- na iznos od 1,01 EUR od 1.12.2014.

- na iznos od 0,91 EUR od 31.12.2014.

- na iznos od 0,81 EUR od 31.1.2015.

- na iznos od 0,71 EUR od 28.2.2015.

- na iznos od 0,61 EUR od 31.3.2015.

- na iznos od 0,51 EUR od 30.4.2015.

- na iznos od 0,41 EUR od 1.6.2015.

- na iznos od 0,31 EUR od 30.6.2015.

- na iznos od 0,20 EUR od 31.7.2015.

- na iznos od 0,10 EUR od 31.8.2015.

do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.561,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,76 EUR od 30.9.2005.

- na iznos od 1,81 EUR od 31.10.2005.

- na iznos od 2,84 EUR od 30.11.2005.

- na iznos od 10,16 EUR od 31.10.2008.

- na iznos od 18,75 EUR od 2.1.2009.

- na iznos od 19,69 EUR od 4.2.2009.

- na iznos od 24,41 EUR od 2.3.2009.

- na iznos od 18,16 EUR od 31.3.2009.

- na iznos od 12,09 EUR od 11.5.2009.

- na iznos od 9,79 EUR od 1.6.2009.

- na iznos od 10,77 EUR od 10.7.2009.

- na iznos od 7,19 EUR od 4.8.2009.

- na iznos od 8,33 EUR od 31.8.2009.

- na iznos od 8,01 EUR od 30.9.2009.

- na iznos od 4,25 EUR od 2.11.2009.

- na iznos od 6,72 EUR od 10.12.2009.

- na iznos od 17,59 EUR od 8.1.2010.

- na iznos od 24,97 EUR od 1.2.2010.

- na iznos od 22,00 EUR od 10.3.2010.

- na iznos od 34,04 EUR od 31.3.2010.

- na iznos od 31,96 EUR od 30.4.2010.

- na iznos od 53,83 EUR od 10.6.2010.

- na iznos od 68,11 EUR od 9.7.2010.

- na iznos od 50,47 EUR od 10.8.2010.

- na iznos od 98,36 EUR od 9.9.2010.

- na iznos od 74,94 EUR od 11.10.2010.

- na iznos od 70,95 EUR od 8.11.2010.

- na iznos od 93,85 EUR od 2.12.2010.

- na iznos od 124,31 EUR od 10.1.2011.

- na iznos od 103,30 EUR od 7.2.2011.

- na iznos od 100,15 EUR od 7.3.2011.

- na iznos od 91,74 EUR od 5.4.2011.

- na iznos od 107,95 EUR od 6.5.2011.

- na iznos od 145,39 EUR od 31.5.2011.

- na iznos od 149,66 EUR od 30.6.2011.

- na iznos od 145,73 EUR od 8.7.2011.

- na iznos od 206,50 EUR od 4.8.2011.

- na iznos od 155,25 EUR od 7.9.2011.

- na iznos od 144,67 EUR od 31.10.2011.

- na iznos od 143,08 EUR od 30.11.2011.

- na iznos od 152,90 EUR od 31.12.2011.

- na iznos od 161,45 EUR od 31.1.2012.

- na iznos od 162,60 EUR od 29.2.2012.

- na iznos od 156,68 EUR od 31.3.2012.

- na iznos od 160,68 EUR od 30.4.2012.

- na iznos od 163,41 EUR od 31.5.2012.

- na iznos od 158,81 EUR od 30.6.2012.

- na iznos od 160,02 EUR od 31.7.2012.

- na iznos od 156,57 EUR od 31.8.2012.

- na iznos od 154,23 EUR od 6.9.2012.

- na iznos od 146,61 EUR od 4.10.2012.

- na iznos od 155,45 EUR od 8.11.2012.

- na iznos od 151,64 EUR od 6.12.2012.

- na iznos od 159,09 EUR od 8.1.2013.

- na iznos od 146,45 EUR od 7.2.2013.

- na iznos od 148,85 EUR od 7.3.2013.

- na iznos od 158,49 EUR od 9.4.2013.

- na iznos od 147,19 EUR od 8.5.2013.

- na iznos od 139,93 EUR od 6.6.2013.

- na iznos od 137,57 EUR od 8.7.2013.

- na iznos od 146,08 EUR od 31.8.2013.

- na iznos od 154,24 EUR od 9.10.2013.

- na iznos od 150,82 EUR od 7.11.2013.

- na iznos od 156,31 EUR od 9.12.2013.

- na iznos od 148,78 EUR od 8.1.2014.

- na iznos od 157,62 EUR od 6.2.2014.

- na iznos od 159,49 EUR od 6.3.2014.

- na iznos od 156,89 EUR od 8.4.2014.

- na iznos od 154,39 EUR od 8.5.2014.

- na iznos od 154,31 EUR od 31.5.2014.

- na iznos od 155,04 EUR od 30.6.2014.

- na iznos od 160,79 EUR od 31.7.2014.

- na iznos od 165,63 EUR od 1.9.2014.

- na iznos od 164,63 EUR od 30.9.2014.

- na iznos od 168,81 EUR od 31.10.2014.

- na iznos od 171,66 EUR od 1.12.2014.

- na iznos od 169,98 EUR od 31.12.2014.

- na iznos od 170,45 EUR od 31.1.2015.

- na iznos od 170,45 EUR od 28.2.2015.

- na iznos od 170,45 EUR od 31.3.2015.

- na iznos od 170,45 EUR od 30.4.2015.

- na iznos od 170,45 EUR od 1.6.2015.

- na iznos od 170,45 EUR od 30.6.2015.

- na iznos od 170,45 EUR od 31.7.2015.

- na iznos od 170,45 EUR od 31.8.2015.

do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 4.372,86 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 8.403,06 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 30. travnja 2019. tužitelj ističe da je s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. sklopio 2. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu broj 016-1424/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziran od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, broj OU- 1195/2005 od 3. kolovoza 2005. (dalje: Ugovor o kreditu). Navodi da su čl. 2. ugovorili kako će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 78.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 3. ugovorena je kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 3,99% godišnje, dok je člankom 6. ugovorena promjenjiva stopa koja se mijenja na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika. Upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Ukazuje da sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača navedena odluka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete. Navodi kako je ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke nepoštena i ništetna, a u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima i sudskoj praksi najviših sudova. Navodi kako Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja kamatne stope. Ugovor je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, niti mu je tuženik na transparentan način objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stopa. Ugovor nije sadržavao kriterij na temelju kojeg bi se predmet obveze mogao odrediti, a ni u kojem slučaju kriterij koji bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao razumjeti, dakle takve ugovorne odredbe nisu bile razumljive tužitelju kao prosječnom potrošaču. Tuženik je propustio kamatnu stopu vezati uz neku tržišnu referentnu vrijednost te je rizik promjenjivosti kamatne stope u cijelosti prebačen na stranu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a isto je također dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana pa su dakle navedene odredbe nepoštene. Ističe kako je tuženik na temelju ništetnih odredbi jednostrano tijekom godina u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, odnosno cijenu kredita i visinu tužiteljeve obveze te je tako tužitelj preplatio razliku između plaćenih kamata i kamata koje je zaista bio dužan platiti. Nadalje navodi kako je ugovaranje zaštitne klauzule u švicarskim francima ništetno pa se stoga ima smatrati da je predmetni Ugovor o kreditu od samog potpisivanja bio ugovor u kojem je ugovorena valuta hrvatska kuna. Smatra da mu je stoga, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik dužan vratiti sve iznose koje je pretplatio temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. studenog 2024. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.009,40 EUR kn zbog ništetnih odredbi o kamatnoj stopi te iznos od 9.561,18 EUR zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 16. srpnja 2019. podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka jer se od 1. siječnja 2014. na predmetni kredit primjenjivala kamatna stopa od 3,23% godišnje sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, s kojim Zakonom je tuženik uskladio svoje poslovanje. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda donesenih u kolektivnom sporu jer se bez sagledavanja svih okolnosti konkretnog slučaja ne može obrazloženo tvrditi da bi iz razloga što su u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene i ništetne. Navodi kako su sporne odredbe bile jasne, razumljive i lako uočljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Ističe da je u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu i za vrijeme trajanja obveznog odnosa u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima. Navodi da predmetni Ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti. Ističe kako do 1. siječnja 1014. odnosno do izmjena ZPK nije ima zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu. Navodi kako se o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo zbog čega se ne može raditi o ništetnoj odredbi. Ukazuje da je i javni bilježnik solemnizacijom Ugovora o kreditu potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavljaju pravu volju ugovornih strana i prihvaćaju sve posljedice koje iz takvih odredbi proizlaze. Navodi da bi posljedica ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamati dovela da posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana. Ističe i kako se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo te je taj kredit bio upravo izbor tužitelja. Navodi kako navedena odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu između ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe i prigovor zastare. Predlaže odbaciti tužbu, podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška, zajedno sa zateznim kamatama.

3. Sud je donio presudu posl. br. P-2322/2019-27 dana 28. listopada 2021. Presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.208,87 kn te iznos od 72.038,70 kn, sa zateznim kamatama kao i trošak postupka u iznosu od 15.480,00 kn sa zateznim kamatama. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem posl. br. Gž-53/2022-2 od 26. travnja 2024. ukinuo je presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje. U drugostupanjskom rješenju u bitnom se navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer sud nije izveo dokaz saslušanjem zaposlenika banke ŠC na okolnost obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 016-1424/2005 od 2. kolovoza 2005. (list 7-20), odgovor na zahtjev za dostavu dokumentacije (list 21), Metodologiju promjene kamatnih stopa (list 33), promotivne letke tuženika (list 68-74), zahtjev za kredit (list 117), specifikaciju uplata po kreditu (list 119-124), pregled prometa za klijenta (list 125-139), otplatni plan (list 140-148, 152, 155-156, 158-159), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 149), obavijesti o parametrima kamatne stope (list 150-151, 153-154, 157), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Denisu Smolaru (list 187-200) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 298-299).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Tužitelj je tužbu podnio sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a te je predložilo da sud naloži tuženiku dostavu određene dokumentacije u vezi s predmetnim Ugovorom o kreditu, jer da tužitelj istom ne raspolaže, a tuženik mu istu odbija dati. Sud je raspravnim rješenjem posl. br. P-2322/2019-7 od 13. siječnja 2020. naložio tuženiku dostaviti traženu dokumentaciju, po kojem je rješenju je tuženik i postupio. Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem tužitelj je određeno postavio svoj zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu od tuženika, a u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Dakle, nakon što je tuženik dostavio traženu dokumentaciju te nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je postupio u skladu s odredbom čl. 186.b ZPP-a, prema kojoj odredbi je i podnio tužbu. Neosnovano tuženik ukazuje da je tužitelj tužbeni zahtjev bio dužan određeno postaviti do zaključenja prethodnog postupka jer navedeno ne proizlazi iz odredbe čl. 186.b ZPP-a.

7. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 016-1424/2005 od 2. kolovoza 2005. na iznos 78.200,00 CHF.

8. Sporno je da li je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

9. Iz odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena kamata od 3,99 % godišnje, dok je čl. 6. ugovoreno da se ugovorena kamatna stopa neće mijenjati do 30. travnja 2006., a od 1. svibnja 2006. banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama prednika tuženika.

10. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 78.200,00 CHF prema srednjem tečaju za devize prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 3. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednaki mjesečnim anuitetima, protuvrijednost anuiteta iznosi 791,37 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju prednika tuženika za devize na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja.

11. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

15. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

16. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji u članku 6. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 3. spornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14, presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

17. U svrhu utvrđivanja činjenice informiranosti tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, saslušan je tužitelj. U svom iskazu tužitelj navodi da je planirao kupiti vikendicu na moru ili vinograd, za mirovinu. Nije imao dovoljno novca pa je odlučio podići kredit. Vidio je reklamnu kampanju tuženika pa je otišao kod tuženika raspitati se za kredit. Odlučio se zaključiti ugovor s tuženikom jer su u tom trenutku nudili najpovoljniji kredit. Djelatnik banke mu je rekao da se radi o novom proizvodu i najpovoljnijem proizvodu na tržištu. Za iznos kredita kupio je građevinsko zemljište u Istri. Razumio je što znači promjenjiva kamatna stopa, ali prilikom zaključenja ugovora nitko mu nije govorio o čemu bi ovisila promjena kamatne stope i na koji način bi se kamatna stopa mogla mijenjati. Švicarska i njihova valuta bili su sinonimi za sigurnost. Prethodno zaključenju ugovora u banci mu nisu ništa govorili o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom. Pogledao je kako se kretao tečaj CHF naspram kune prije zaključenja ugovora i njemu se to sve činilo u redu. Očekivao je da će ga banka upozoriti na rizike da ih je bilo. Banka je pripremila ugovor, ugovor je čekao pripremljen. Pročitao je ugovor. Odredbe su bile prilično općenite i nisu mu detaljno objašnjene. Javni bilježnik mu je prilikom solemnizacije pročitao rok na koji je ugovor sklopljen, visinu rate i da se radi o namjenskom kreditu. Kredit je u cijelosti otplatio, a osobno ga je otplaćivao. Kod djelatnika banke se raspitivao o riziku, međutim nije bilo detaljnijeg obrazloženja i taj rizik mu nije kvantitativno predočen. Bankar mu je najviše govorio o tome da se radi o sigurnoj valuti. Nije tražio da se izmjene neke odredbe ugovora jer je shvatio da je to proizvod koji banka nudi onako kako je reklamiran i nije bilo prostora za pregovore. Shvatio je da može prihvatiti takvu ponudu ili odustati. Kupljeno zemljište je prodao zbog okolnosti na tržištu te privatnih financijskih razloga.

18. Iskaz tužitelja ovaj sud je ocijenio istinitim te ga je prihvatio u cijelosti. S obzirom na njegov iskaz te odredbe Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, odnosno promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom njegovog potpisivanja dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

19. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015, presudu Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke te čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF je ništetnost (ništavost) takvih odredbi (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01. dalje: ZOO).

20. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

21. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

22. Radi navedenog, kako odluka o tome jesu li ništetni (ništavi) dijelovi odredbi čl. 6. kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama prednika tuženika i čl. 3. Ugovora kojom je ugovoreno da se mjesečni anuitet kredita podmiruje u kunama obračunatim prema srednjem tečaju kreditora za devize na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja, predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatama iznosa od 4.009,40 EUR i 9.561,18 EUR, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnima (ništavima) dijelove odredbi čl. 6. i čl. 3. prijepornog Ugovora o kreditu.

23. U smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti (ništavosti) ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 3,99% za redovnu kamatu te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita.

24. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužitelj, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Denisu Smolaru.

25. Vještak u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da je ugovor o kreditu sklopljen 2. kolovoza 2005., a odobren je iznos kredita od 78.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora za devize na dan korištenja kredita 19. kolovoza 2005. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 3,99% godišnje te je ugovoren rok otplate od 120 mjeseci. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja. Prvi anuitet je dospio 30. rujna 2005., kamatna stopa je mijenjana u 6 navrata tijekom otplate kredita na dan dospijeća. U svom mišljenju vještak navodi da ako se za vrijeme trajanja kredita primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa od 3,99% i 3,23% od 1. siječnja 2014., tužitelj je s osnova porasta kamatne stope preplatio iznos od 30.208,87 kn, dok je radi ugovorene valutne klauzule tužitelj na ime dužnih kunskih iznosa u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita preplatio 72.038,70 kn. Pri tom je vještak uzeo u obzir samo pozitivne iznose tj. razdoblja u kojima je tečaj na dan plaćanja obveza bio veći od onog na dan isplate kredita. Vještak nadalje navodi kako je u slučaju obračuna pozitivnih i negativnih iznosa, tužitelj preplatio iznos od 66.264,79 kn, koji mjesečni iznosi preplate su također prikazani u Tablici 2., odnosno Tablici E. Prilog.

26. Na matematički izračun vještaka Denisa Smolara stranke nisu imale primjedbi. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, ali navodeći izričito da se radi o pravnim pitanjima o kojima ima odlučiti sud. Tuženik smatra da bi se prihvaćanjem nalaza i mišljenja dovelo tužitelja u pravnu i činjeničnu poziciju tako da za njega vrijedi ugovor o kreditu u kunama i najniža kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu vrijedila na tržištu, a odnosila se na ugovor o kreditu u CHF. Time bi tužitelj bio doveden u povoljniji položaj od onih potrošača koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu u EUR ili kunama te bi umjesto uspostave ravnoteže stvorilo neravnotežu na štetu tuženika.

27. Na takve navode tuženika valja odgovoriti da su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu izričito naveli da kamatna stopa iznosi 3,99%. S obzirom na to kao i činjenicu da je iznos kredita u Ugovoru određen kao kunska protuvrijednost iznosa od 78.200,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita to se tako utvrđena kamatna stopa i tečaj imaju smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka, utvrđenim (tako i VSRH u odluci Revt-249/14).

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Denisa Smolara, jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju vještaka, uzimajući u obzir samo tzv. pozitivne razlike, odnosno samo iznose koje su više plaćeni bez uračunavanja negativnih razlika koje su nastale s osnova nižeg tečaja od početno ugovorenog, jer tužitelj nije nepošten stjecatelj. Ovo iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tuženik sam propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, plaćanjem anuiteta, prema nižem tečaju od početnog, tužitelj nije ništa primio, niti je bilo što stekao po osnovi ništetnih ugovornih odredbi pa da bi se tim iznosima trebala umanjivati predmetna tražbina. Zaključno valja reći i to da tuženik u postupku nije postavio protutužbeni zahtjev, a nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja uslijed kojeg bi bilo potrebno utvrđivati i postojanje i visinu zahtjeva tuženika prema tužitelju (tako i VSRH u odluci broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.).

29. Članak 210. ZOO-a, određuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 214. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i otplate kredita prema tečaju koji je važio na dan dospijeća, odnosno plaćanja anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

31. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje se sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

32. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopu i otplati kredita uz valutnu klauzulu teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C- 782/19.

33. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćene kamate teče od 13. lipnja 2014., kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 30. travnja 2019., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

34. Sud nije cijenio kao dokaz u ovom postupku dostavljeni iskaz djelatnice tuženika ICI jer se ne radi o djelatnici koja je neposredno sudjelovala pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, budući da se njezinim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koji je solemnizirao (tako i USRH u odlukama U-III-4223/20212 od 1. prosinca 2021. i U-III-3446/2021 od 30. lipnja 2022.).

35. U ponovljenom suđenju podneskom od 29. listopada 2024. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka – djelatnika banke ŠC.

36. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o stambenom kreditu, a sklopio ga je tužitelj kao fizička osoba. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten u svrhu kupnje zemljišta, odnosno ne proizlazi da bi kredit bio korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Iz svega navedenog sud zaključuje da tužitelj ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor upravo potrošački ugovor. 37. Zaključno, a u odnosu na navode tuženika kako tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer je tuženik nakon 1. siječnja 2014. uskladio svoje poslovanje s izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju te primjenjivao zakonom definiranu kamatnu stopu od 3,23% valja reći da tužitelj nije podnio tužbu radi utvrđenja već kondemnatornu tužbu radi isplate. U postupku je utvrđeno da je njegov zahtjev osnovan odnosno da postoji razlika između anuiteta plaćenih sukladno Ugovoru o kreditu i iznosa koje je bio dužan platiti, a s obzirom na ništetnost dijelova pojedinih odredbi Ugovora o kreditu. Pri tom su navedeni iznosi utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji je prilikom izračuna uzeo u obzir da je zakonskom intervencijom kamatna stopa fiksirana 1. siječnja 2014. na stopu od 3,23%.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

39. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23

- dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu održanom 3. prosinca 2024. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 17. prosinca 2019. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 5. srpnja 2021. i 25. studenog 2024. u visini 250 za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 6. svibnja 2019., 8. siječnja 2021. i 1. prosinca 2021. u visini 25 bodova, kako je to tražio tužitelj (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 13. siječnja 2020. i 10. prosinca 2020. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 14. rujna 2021. i 3. prosinca 2024. u visini 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu radi objave u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), odnosno ukupno 1.525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (3.050,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (762,50 EUR) iznosi 3.812,50 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 112,81 EUR i na presudu u iznosu od 182,10 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 4.372,86 EUR.

40. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

41. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu.

42. Stoga je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku