Pr – 2253/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Lavčević-mehanizacija d.o.o., OIB: 62641419845, Split, Stinice 16, zastupanog po punomoćnici PF, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću u iznosu od 238,90 EUR godišnje i to za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu

, ukupan iznos od 1.015,33 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.7.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku ako slijedi:

- za 2018. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2018. do isplate,

- za 2019. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2019. do isplate,

- za 2020. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2020. do isplate,

- za 2021. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2021. do isplate,

- za 2022. na iznos od 59,72 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2021. do isplate.“

Pr – 2253/2023-17

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate po više zatraženoj kamatnoj stopi.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 900,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos tečeod dana presuđenja pa do isplate po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 28.12.2023. tužitelj navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, počev od 1.1.1995. godine. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" br. 12/08., 115/15., 134/15., 26/18. i 49/18.) tuženik da je u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje / 238,90 i to svake godine s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Tuženik da je postupao nezakonito te da nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn za 2018., 2019., 2020., 2021. I 2022. godinu u skladu s odredbom čl. 49. KU. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom bi se tuženiku naložilo da mu isplati jednokratni dodatak na plaću za navedene godine, u iznosu od 238,90 EUR godišnje za 2018., 2019., 2020., 2021. i u iznosu od 59,72 EUR za 2022., ukupno 1.015,33 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačni godišnji iznos od 31. prosinca te godine do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 4.4.2024. tuženik ističe da je tužitelj ranije podnio tužbu kojom je potraživao jednokratni dodatak na placu za razdoblje od 2017. do 2019. godine. Medutim, u meduvremenu, tužitelj da je tužbu povukao, nakon čega je sud donio rješenje kojim je ukinuta presuda br. Pr- 198412020-10 od 10.3.2022. godine, te da je utvrđeno kako je tužba povučena. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja kako se Kolektivni ugovor za graditeljstvo, posebno odredba cl. 49., na koju se tužitelj poziva, odnosi na tuženika. lstiče se kako za ocjenu obveze primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, nije odlučna činjenica upisa u sudski registar predmeta poslovanja pravne osobe. Premda je u Sudskom registru za tuženika, među ostalim djelatnostima, navedena i djelatnost građenja, tuženik da se pretežno bavi prijevozom. Naime, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnost. 2007. (NKD-u 2oo7.) tuženik je razvrstan u područje H - prijevoz i skladištenje; odjeljak 49 - kopneni prijevoz i cjevovodni transport; skupina 49.41 - cestovni prijevoz robe i usluge preseljenja; razred 49.41- cestovni prijevoz robe. Naglašava tuženik kako je djelatnost građevinarstva prema NKD-u 2007. razvrstana u područje F. u svakom slučaju, na tuženika da se ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo jer iako pravne osobe prilikom osnivanja-i upisa u sudskl registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju obavljati, da Državni zavod za statistiku daje prikaz djelatnosti koje pravne osobe stvarno obavljaju, sukladno čl. 2. 5. i 6. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (Narodne novine br. 98/94), Naime, kako je već navedeno, tuženik se pretežno bavi prijevozom, te da nije odlučna činjenica upisa djelatnosti koje u naravi pravna osoba ne obavlja. Stoga, obzirom kako tuženik nije ugovorna strana u predmetnom kolektivnom ugovoru, da se na istog se ugovor i ne može primijeniti.

Pr – 2253/2023-17

2.1. Takoder, tuženik prigovara tužbenom traženju zakonske zatezne kamate, kako na glavnicu tako i parnični trošak uvečanjem stope za 5% Naime, temeljem lzmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima, te Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koje su stupile na snagu 1'1.2023' godine (NN 114122) kao referenina stopa za obračun zakonskih zateznih kamata primjenjuje se od 1.1.2023. godine kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne opeiacije refinanciranja. Na ostale odnose, koji nisu poslovne transakcije niti trgovački ugovori pa ni ugovori između trgovaca i osoba javnog prava, primjenjuje se stopa zakonske zatezne kamate uvećana za 3%. Zbog svega navedenog, potraživanje tužitelja na ime jednokratnog dodatka na placu za razdoblje od 2019. do 2022. godine, u cijelosti da je neosnovano.

2.2. Nadalje, tuženik napominje da je tužitelj ugovorom o radu raspoređen na poslove radnog mjesta vozača, ane na poslove u građevinskoj djelatnosti, a iz čega da proizlazi da tužitelj kod tuženika ne obavlja poslove iz djelokruga graditeljstva niti se njegov rad odnosi na tu djelatnost

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Potvrde od 27.11.2020., Ugovora o radu od 20.7.2006. te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu u iznosu od 238,90 EUR godišnje i za 2022. u iznosu od 59,72 EUR, u ukupnom iznosu od 1.015,33 EUR, na temelju odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 115/15. i 134/15., u daljnjem tekstu KU/15) i čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 26/18 i 49/18., u tekstu KU/18).

6. Naprijed spomenute odredbe Kolektivnih ugovora za graditeljstvo propisuju da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn (st. 1.) i da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu (st. 2.).

7. Među strankama je sporan osnov tužbenog zahtjeva, s obzirom tuženik tvrdi da se na njega ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora o graditeljstvu jer je tuženik prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u područje H-prijevoz i skladištenje, odjeljak 49, kopneni prijevoz i cjevovodni transport, skupina 49.4. – cestovni prijevoz robe i usluge preseljenje, razred 49.41 – cestovni prijevoz robe, a ne u područje graditeljstva.

8. Odredbom čl. 2. st. 1. KU/15 i KU/18 propisano je da se ugovor primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

9. Člankom 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94 – dalje: ZNKD) određeno je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno

Pr – 2253/2023-17

propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

9.1. Člankom 6. st. 1. ZNKD određeno je da se subjekti iz čl. 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz čl. 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik prema Državnom zavodu za statistiku prema NKD-u 2007. razvrstan u područje cestovnog prijevoza robe. Među strankama nije sporno da je tuženik u sudski registar upisan kao tvrtka koja obavlja više djelatnosti, a među kojima i djelatnost građenja.

11. Međutim, iz Ugovora o radu koji je tužitelj sklopio s tuženikom broj 225/3 (list 65- 66 spisa) stranke su člankom 6. ugovorile da će se tužitelju sukladno tarifnim stavovima KU za graditeljstvo obračunavati i isplaćivati plaća prema rasporedu poslova koje tužitelj obavlja za poslodavca i koji su razvrstani u grupu 4A, a u grupu 4A složenosti poslova prema KU za graditeljstvo spadaju radna mjesta među kojima je i radno mjesto koje tužitelj obavlja za tuženika prema ugovoru o radu-vozač, a iz čega proizlazi da tužitelj za tuženika stvarno obavlja poslove iz područja djelatnosti za graditeljstvo pa se na njega i na tuženika ima primijeniti KU za graditeljstvo. 12. Kako među strankama nije sporno da je tužitelj za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu stekao pravo na godišnji odmor, tužitelj na temelju odredbe čl. 47. st. 1. KU/15 i KU/18 ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u zatraženoj visini od 1.800,00 kn, odnosno 238,90 EUR godišnje za 2018., 2019., 2020. i 2021., a za 2022. u zatraženom iznosu od 59,72 EUR, a što zbrojeno iznosi 1.015,33 EUR, slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen kao osnovan.

12.1. Odredbom čl. 47. st. 2. KU/15 i KU/18 propisano je da se jednokratni dodatak na plaću isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, što znači da isplata prigodne nagrade nije zavisna o činjenici korištenja godišnjeg odmora. Kako je krajnji datum za isplatu dodatka 31. prosinca tekuće godine, treba zaključiti da je isplata navedene naknade dospjela upravo tog datuma, 31. prosinca, od kada teče i pravo na zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedinačni godišnji iznos do isplate (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO).

12.2. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a (15 dana).

12.3. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u dijelu više zatražene stope, prema kojem zahtjevu bi se od 1.1.2023. stopa određivala prema Europskoj središnjoj banci koja bi primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za više od 5 postotnih poena, umjesto 3 postotna poena, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Pr – 2253/2023-17

13. Tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) pripada pravo na naknadu troškova postupka koji su određeni primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora, Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife). Navedeno stoga jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva povodom kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelju određen trošak kako slijedi:za sastav tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 10.7.2024., 19.10.2024. – za svaki 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 11.7.2024., 13.11.2024. – za svako 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 37,5 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), za sastav podneska od 14.10.2024.- 18,75 bodova (Tbr. 8. T. 4. Tarife), za zastupanje na ročištu od 15.10.2024. -18,75 bodova (Tbr. 9. T.5. Tarife), što zbrojeno daje 450 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) daje ukupno 900,00 EUR, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

13.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st.1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 13. siječnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis