REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 P-1047/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženice KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je na temelju ove presude ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na predmetnoj nekretnini, što je tuženica dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 25. studenog 2024. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] ZGR., u naravi stambena kuća, površine 64 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice. Tvrdi da je stvarni vlasnik navedene nekretnine, a tuženica je samo formalno upisana. Navodi da je predmetnu nekretninu stekao od svojih roditelja I i HT, a njegov otac ranije od svog oca ĐT te se sa svojim pravnim prednicima više od 100 godina nalazi u nesmetanom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu te nekretnine. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću obitelji ĐT u kojoj je nekada živo djed tužitelja ĐT sa suprugom K i sinom H koji ga je naslijedio. Đ je u toj kući živio do svoje smrti 1996. godine, a njegova supruga HT do 2019. godine. Tužitelj, koji je naslijedio svoje roditelje živio je u kući od rođenja do sredine 90-ih kada si je u istom selu izgradio novu kuću. Nakon smrti tužiteljevih roditelja u kući su povremeno živjeli tužiteljeva kći Ć i sin R, a dio kuće koristi se kao skladišni prostor. Dakle, tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici nalaze se više od 100 godina, u samostalnom, mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine kojeg im nitko, pa ni tuženica, nikada nije osporavao. Tužitelj i njegovi pravni prednici izvršavali su posjedu na predmetnoj nekretnini tako da su istu koristili u skladu s njezinom namjenom - kao kuću u kojoj su živjeli i pomoćne prostorije te su istu smatrali svojim vlasništvom.

2. Tuženici je tužba dostavljena s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu uz upozorenje da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana.

3. Iako uredno pozvana, odgovor na tužbu nije podnijela, a nije utvrđeno postojanje općepoznatih okolnosti iz kojih bi bilo vidljivo da je spriječena u tome iz opravdanih razlozi.

4. Dostavljanjem tužbe i pozivanjem na davanje odgovora na tužbu uz upozorenje na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe, tuženici je bila pružena mogućnost da aktivno sudjeluje u parnici, a njezinu pasivnost ovaj sud tumači kao specifičan način disponiranja, odnosno nedostatak njegovog protivljenja tužbenom zahtjevu. Stoga se smatra da je u odnosu na nju činjenično stanje utvrđeno na način kako je navedeno u tužbi.

5. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica zasniva svoje tužbene zahtjeve. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91.) i na temelju članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV) kao mjerodavna primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (dalje u tekstu: OGZ) koji se je primjenjivao do 31. kolovoza 1980. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. godine skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ). U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91.; dalje u tekstu: ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane člancima 28. i 30. ZOVO. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

6. Kako je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika više od 100 godina neprekidno u samostalnom, poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine, ispunjene su sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] ZGR., u naravi stambena kuća, površine 64 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja.

7. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom predmetu radi se o zahtjevu s kojim stranke mogu slobodno raspolagati, zbog čega su ispunjeni uvjeti iz članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) za donošenje presude zbog ogluhe zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude zbog ogluhe.

U Pazinu, 13. siječnja 2025.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici