REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-116/2023-29

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice ĐA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice EA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje kao predmnijevane zakonske nasljednice KA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Adnanu Omanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŠA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Viktoru Pisanski, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 28. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljica Adnana Omanovića, odvjetnika, tuženika i punomoćnika tuženika Domagoja Gušteka, odvjetnika, 13. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik ŠA, [adresa] smetao I-tužiteljicu ĐA, iz [adresa] i II-tužiteljicu EA, iz [adresa], u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnina koje u naravi čine sjeveroistočni i sjeverni dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način što je dana 12. rujna 2023. godine samovlasno skinuo metalnu mrežu sa ograde koja se pruža polovinom istočnog zida kuće u [adresa]/ [adresa] te ušao u sjeveroistočni i sjeverni vrt tužiteljica te samovlasno pokosio dvorište u posjedu tužiteljica, te mu se zabranjuje takvo i slično buduće smetanje tužiteljica u posjedu naznačenih nekretnina ma kakvim rušenjem ili pomicanjem linije ograde ili ma kakvim boravljenjem tuženika na naznačenim dijelovima vrta i dvorišta tužiteljica te se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja postavljanjem nove metalne mreže visine 120 cm i duljine 4,39 metra na od ranije postojeća 3 metalne cijevi- stupove ograde smjerom istok-zapad na otprilike polovini istočnog zida naznačene kuće, sve u roku 8 dana.

II. Odbija se zahtjev za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 3 (tri) dana po primitku ovog rješenja uspostava ranijeg posjedovnog stanja postavljanjem metalne mreže na metalne stupove ograde koja se pruža smjerom istok-zapad na polovini istočnog zida naznačene kuće, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Kao ovršni sud nastupa Općinski građanski sud u Zagrebu.

Eventualna žalba ne zadržava provedbu ovog rješenja."

III. Nalaže se tuženiku SA, iz [adresa], naknaditi I-tužiteljici ĐA, iz [adresa] i II-tužiteljici ČA, iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.469,62 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su jedine zakonske nasljednice svoje pokojne majke KA, da su suvlasnice i posjednice stana na prvom katu kuće u [adresa], da su njihovi roditelji izgradili cijelu kuću i počev od 1971. godine drže u posjedu cijeli sjeverni dio, cijeli zapadni dio i sjevernu polovinu istočnog dijela zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a naznačena čestica je u naravi vrt i dvorište ograđen prema okolnim česticama metalnom ogradom s betonskim parapetnim zidićem. Tužiteljice navode da tuženik sa suprugom živi u prizemnom stanu iste kuće koji nosi kućni broj 69 i da je ulaz u njegov stan s istočne strane kuće, da su 1972. godine vlasnici prizemnog stana podigli betonski parapetni zidić i na njemu postavili ogradu koja se sastoji od metalnih stupa i žičane mreže a koja se pruža poprečno u smjeru istok- zapad na polovni dužine vanjskog istočnog zida kuće, da su tijekom godina raniji vlasnici prizemnog dijela podigli čvrstu drvenu ogradu koja se pruža linijom zapadnog zida sve do južne međe č.k.br. 8686/11 i time povećali površinu zemljišta koju koriste ali tužiteljice se tome nikada nisu usprotivile. Ističu kako je na opisani način u naravi čvrstim ogradama jasno definiran dio čestice koji koriste tužiteljice od dijela čestice koji koristi tuženik. Tužiteljice navode da su dana 12. rujna 2023. godine dolaskom na nekretninu utvrdile da je tuženik ponovno samovlasno skinuo metalnu mrežu koja se nalazi razapeta na ogradi koja se pruža na polovini istočnog zida kuće te su uočile da je očito tuženik ušao u sjeveroistočni dio vrta tužiteljica, prošao u sjeverni dio vrta i pokosio travu, da su istog dana tužiteljice kontaktirali kosci trave koji godinama dolaze kositi i uređivati dvorište, te su im rekli da ih je otjerao susjed iz stana u prizemlju jer nisu htjeli potpisati izjavu da kose dvorište po tuženikovom nalogu i odbili su primiti novac za košnju trave. Navode da su istoga dana došle na nekretninu oko 16,30 sati radi pregleda mjesta gdje tuženiku navodno curi voda s njihovog stepeništa te su tom prilikom u prisutnosti tuženikova odvjetnika uočile da ponovno nema ograde između dvorišta. Tužiteljice navode da ovaj postupak se nastavlja na niz događaja iz 2003. i 2004. godine kada je tuženik više puta nasilno ulazio u vrt i dvorište tužiteljica pokazujući na taj način da želi uzurpirati prava na nekretninama tužiteljica. Tužiteljice predlažu konačno uređenim tužbneim zahtjevom od 18.09.2024.g. da sud donese rješenje kojim će utvrditi da je tuženik smetao tužiteljice u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu, naložiti tuženiku uspostavu prijašnjeg stanja, zabraniti buduće smetanje te tuženiku naložiti naknadu troškova postupka. Tužiteljice predlažu da sud izda privremenu mjeru kojom se nalaže tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže odbaciti tužbu jer tužiteljice nisu suvlasnice z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti su dostavile dokaz na okolnost utvrđivanja navedene aktivne legitimacije. Nadalje navodi da zbog složene imovinskopravne, a time i posjedovne odnose između tuženika i njegove obitelji s jedne i obitelji KA s druge strane tuženik dostavlja u spis presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-998/2021 od 14.09.2022. godine. Navodi da dana 12. 12. rujna 2023. godine nije bilo sporne metalne mreže na mjestu, ali ne zato što bi ju tuženik uklonio, a posebno ne zato da bi to on ili netko drugi učinili toga dana ili nedugo prije. ističe kako je tužiteljicama dobro poznato jer redovito, barem jednom tjedno, dolaze na predmetnu nekretninu, da metalne mreže nema već nekoliko mjeseci, da je sporna metalna mreža od dotrajalosti već bila u vrlo lošem stanju tako da je predstavljala izvor opasnosti. Tuženik navodi da on i supruga u vremenskom razdoblju od 20.04. do početka lipnja 2023. nisu boravili na predmetnoj nekretnini, već u svojoj kući u [adresa], a kada su se vratili, predmetne mreže nije više bilo, a ostali su samo metalni stupovi koji su držali mrežu i otpali dijelovi potrgane mreže ispred tuženikove garaže i da u razgovoru sa susjedom tuženik nije uspio saznati tko je i kada mrežu uklonio. ističe da je krajem mjeseca lipnja 2023. godine dok je kosio travu uz ogradu na dijelu dvorišta prema autobusnoj stanici na [adresa], na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu dvorišta koji tužiteljice navode da bi bio sporan, prolaznica se tuženiku obratila predbacujući da ne održava svoju nekretninu, jer da se nedavno dijete ozlijedilo na „hrđavoj mreži“ kada je preskočilo vanjsku betonsku ogradu, pa je iz ovih riječi tuženik shvatio da je za vrijeme njegovog odsustva u gore navedenom periodu netko spornu mrežu uklonio upravo kao reakciju na ovaj događaj, Tuženik ne osporava da je u više navrata tužen za smetanje posjeda i da je te parnice izgubio, ukazuje na presudu Županijskog suda u Zagrebu i navode u pravomoćnoj presudi da posjed pok. KA na spornom dijelu dvorišta nije pošten i da ne postoje uvjeti da bi taj dio dvorišta ona stekla dosjelošću, navodi da poštenje posjeda nije bilo predmetom posjedovnih parnica na koje se pozivaju tužiteljice, ali da nakon primitka ove presude u studenom 2022. godine, iako je ona svojom izrekom formalno nepovoljna za obje stranke jer su odbijene i tužba i protutužba, tuženik je odlučio kako se više neće suzdržavati od toga da bez ograničenja pristupa na sporni dio dvorišta za koji je pravomoćnom presudom utvrđeno da se nalazi u nepoštenom posjedu pok. KA i da se tuženik služi spornim dijelom dvorišta tako što, između ostaloga, i kosi travu, vršeći time suposjed zajedničkog dijela nekretnine. Tuženik nadalje navodi da je konstantno viđao tužiteljice (češće I-tužiteljicu) na predmetnoj nekretnini i jednostavno niti životno niti logički nije prihvatljiva tvrdnja da sporne činjenice pok. KA ili tužiteljice nisu mogle utvrditi ranije (košenje trave već u ožujku, a nestanak ograde već u lipnju 2023. godine). Navodi da je suposjed tuženika na spornom dijelu nekretnine umirio se protekom roka od 30 dana od dana kada je pok. KA saznala za činjenicu da je tuženik počeo vršiti taj suposjed, a u najgorem slučaju u roku od 30 dana kada su to, nakon smrti KA, saznale tužiteljice, a da niti jedna nije poduzela radnje usmjerene za zaštitu posjeda, bilo korištenjem instituta samopomoći bilo traženjem sudske zaštite. Navodi da tuženik se nalazi u posljednjem mirnom suposjedu spornog dijela nekretnine i isti vrši zajedno s tužiteljicama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te da sud naloži tužiteljicama da tuženiku podmire troškove postupka.

Tuženik je osobno podnio odgovor na tužbu u kojoj osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti (list 42-44 spisa).

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenja ovog suda poslovni broj Pp- 159/04 od 28.09.2017.g., poslovni broj Pp-260/03 od 09.11.2009.g., poslovni broj Pp- 137/03 od 04.05.2006.g., . (list 5-20 spisa), Potvrdu II PP Zagreb od 02.10.2023.g. (list 21 spisa), fotografije spornog dijela dvorišta s metalnom ogradom (list 22-23, list 76 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-998/2021 od 14.09.2023.g. (list 31-39 spisa), rješenje poslovni broj Z-18738/00 od 12.01.2001.g. i preslik zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] (list 45-50 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 15.03.2010.g. (list 51-53 spis), dopis tuženika (list 54-58 spisa), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-3901/2023 UPP/OS-32/2023 jod 25.10.2023.g. javnog bilježnika Bojana Ruždjaka iz Zagreba, (list 71-72 spisa), presudu ovog suda P- 5471/03 od 12.10.2020.g. (list 119-135 spisa), preslik SMS poruka (list 139-140 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Damira Popovića, saslušani su svjedoci HA, GA, PA, CA, ĐAE, tužiteljice i tuženik.

Sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj Pp-159/04.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Tijekom postupka sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka koji dostavlja tuženik jer je proveden dokaz vještačenjem u ovoj pravnoj stvari. Sud je ocjenjivao samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici je posjedovna zaštita tužiteljica zbog smetanja posjeda nekretnine i to dijela nekretnine (dijela dvorišta) zemljišnoknjižne oznake zk.č.br.8686/11 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, a koje nekretnine su upisani kao suvlasnici VA pravna prednica tužiteljica i tuženik svaki u ½ suvlasničkog dijela (list 46-49 spisa).

Među strankama je sporno postojanje eventualnog čina smetanja posjeda kao i posljednji mirni posjed predmetne nekretnine odnosno spornog dijela dvorišta.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica. Sud je ocijenio prigovor tuženika kao neosnovan budući je sud utvrdio uvidom u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-3901/2023 UPP/OS-32/2023-8 od 25. listopada 2023. godine da je I-tužiteljice OA nasljednica iza pokojne KA, iz [adresa] nekretnine koja je predmet ovog spora te je i II-tužiteljica FA proglašena nasljednicom iza pokojne KA.

Tuženik ističe kako II-tužiteljica FA nije u suposjedu niti ima nasljednički posjed jer da se odrekla nasljedstva za korist I-tužiteljice ĐA, pa se ostaje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije. Sud je utvrdio da se II-tužiteljica nije odrekla nasljedstva za korist I-tužiteljice (rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 390/2023 UPP/OS-32/2023 javnog bilježnika Bojana Ruždjaka). Nadalje činjenica da je I-tužiteljica ĐA naslijedila nekretnine koje su predmet ovog spora nije sama po dokaz na okolnost utvrđivanja da II-tužiteljica EA jest/nije posjednica nekretnine koja je predmet ovog spora, a koji suposjed I-tužiteljica ne čini spornim.

6. Sud je proveo očevid na licu mjesta te je sud neposrednim opažanjem nakon što su stranke osobno pokazale mjesto na kojem je bila žičana ograda utvrdio da na spornom dijelu zemljišta vidljiva su tri željezna stupa i parapetni zid, a na kojem je bila žičana ograda.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Damira Popovića od 13.08.2024. godine utvrđeno je da u naravi prema očevidu zatečeni je sporan predmet – betonski podzid dužine 4,39 m koji se proteže od istočne ograde k.č.b. 862/5 prema zapadu – približnoj sredini objekta – kuće k.br. 69 i 71 širine 10 cm i visine 10 cm. Na istome podzidu nalaze se 3 metalne cijeni visine 128 cm. Vještak nadalje navodi u mišljenju da nema saznanja da li je sporna ograda uklonjena i mjesto gdje je ona bila jer u katastarskim arhivskim RN 137/1968 i RN 488/1997 nema nikakve ograde evidentirane na tom mjestu budući je z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jedinstvena cjelina sa svojim upisanim objektom - kućom kbr. 31 kao i katastarska čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa kućom kbr. 69 i 71 i sa dvije zgrade upisano u katastar.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Damira Popovića kao uvjerljiv i objektivan, ocijenivši da je izrađen u skladu sa svim pravilima struke i valjano obrazložen. Tužiteljice i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

7. Sud je na okolnost činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu saslušao svjedoke i stranke u ovom postupku.

Svjedok HA u svom iskazu navodi da kosi travu na dijelu okućnice koju koriste tužiteljice i poznato mu je da zadnjih 18 godina okućnica se uređuje na način da se kosi trava, djeca se tu igraju i slično i da dolazi bar tri puta godišnje kositi travu na dijelu okućnice koje koriste tužiteljice. Svjedok iskazuje da mu je poznato da je postojala mrežna žica koja je dijelila okućnicu tužiteljice od okućnice tuženika koju on koristi, da je ograda stajala bar zadnjih 18 godina, nije mu poznato kada je ograda skinuta. Navodi da osim njega i PA je kosio travi i održavao okućnicu koju su koristile tužiteljice, a nekada su on i PA zajedno kosili, a ponekad je gospođa KA angažirala neke osobe radi održavanja okućnice. Ističe da mu je poznato kako su i tužiteljice uređivale okućnicu koju su one koristile. Svjedok navodi da pok. KA je živjela na prvom katu kuće do 2023. godine kada je umrla. Svjedokinja GA, nećakinja I-tužiteljice, u svom iskazu navodi da je postojala ova ograda s istočne strane kuće koja je skinuta prije godinu dana time da je ona bila u kući 20-tak dana prije nego što je ograda skinuta, a točno zna da je 20-tak dana prije stajala ograda jer su se u kući našli njezin bratić i sestrična, pa je provjerila datum poruka na mobitelu kada su se dogovarali da se nađu gore u kući, sačuvala je poruke. Navodi da joj je poznato da su dio okućnice održavali oni, članovi obitelji, a kada nisu stigli onda bi angažirali treću osobu, a od obitelji su održavali okućnici PA, HA, njezina teta ĐA. Nadalje iskazuje da se ventil za vodu nalazi na njihovom dijelu okućnice i to sjevernom dijelu od kuće do glavne ograde. Svjedok PA, nećak tužiteljice EA, iskazuje da mu je poznato da su pok. baka i djed, njegova majka, teta, a i ostali članovi obitelji koristili okućnicu sjeverno od kuće i istočno od kuće do ove sporne ograde i okućnicu zapadnog dijela kuće, rođen je 1990. i od svog djetinjstva se sjeća da se ovako koristila okućnica. Navodi da ga je nazvala njegova sestra CA u rujnu 2023. i rekla da je skinuta ta ograda koju je i vidio par dana prije nego što je skinuta da je ograda na svom mjestu gdje je uvijek i bila, a to zna jer je tamo i dolazio te da su oni u kolovozu par puta bili u ovom stanu koji je predmet spora. Navodi da je vidio ovu spornu ogradu neposredno prije nego što je skinuta, ali ne može točno reći kada je zadnji puta vidio ogradu. Svjedok iskazuje da mu je poznato da na ovom dijelu njihove okućnice kosila se trava, a kosile su tužiteljice, HA, a bile su angažirane i treće osobe, ne sjeća se da bi tužiteljice dozvolile da na njihovom dijelu okućnice kosi tuženik niti se sjeća da je nakon smrti njegovog djeda tuženik kosio travu na njihovom dijelu okućnice Svjedokinja CA iskazuje da je boravila kod djeda i bake za vrijeme praznika jer su roditelji radili, poznato joj je da tuženik nikada nije ulazio na njihov dio okućnice, a kada je 2002. godine umro djed, baka je ostala sama živjeti i tada je tuženik počeo skidati ogradu. Navodi da je na ovoj nekretnini bila 12.09.2023. godine jer je nazvao odvjetnik Pisanski i dogovorili su se da nađu na nekretnini jer je curila voda u stan tuženika i kada su došli, ušli su iz ulice Vinogradske u stan tuženika jer on na glavnoj ogradi ima vrata kroz koja se ulazi na njegov dio okućnice i u njegov stan u prizemlju, dočim za njihov dio okućnice i ulaz u stan postoje druga vrata na glavnoj ogradi, sjeverno od kuće prema glavnoj ogradi. Iskazuje kada su majka ĐA i ona došle 12.09.2023. godine na ovaj sastanak odmah je primijetila da nema ograde i pitala je zašto je zovu zbog vode, a nema ograde koja dijeli okućnice. Svjedokinja navodi da tom prilikom tuženik je rekao da se ograda morala skinuti jer se djeca igraju na ulici pa ulaze u dvorište po loptu. Nadalje ističe da tuženik nikada nije obavijestio tužiteljice da bi se ta ograda morala skinuti i da ona predstavlja opasnost i da je tuženik rekao da se ograda morala ukloniti, pa ju je očigledno on uklonio jer oni nisu. Svjedokinja ĐAE u svom iskazu navodi da dolazi kod tužiteljice, koja je njezina teta, da joj je poznato da je uvijek bila ograda između zemljišta na istočnoj strani zgrade. Poznato joj je da je ograda uklonjena 12.9.2023. godine jer su to javile njezina majka EA i sestra GA. Svjedokinja iskazuje da su u toj kući živjeli njezin djed i baka, da su travu kosili na ovom ograđenom dijelu zemljišta PA i HA, a ponekad su bile angažirane treće osobe, nije nikada vidjela da bi travu kosio tuženik.

II-tužiteljica EA iskazuje da je slušala iskaz tužiteljice ĐA i suglasna je s navedenim iskazom. Ističe da su njihovi pokojni roditelji prije 50-tak godina kada su prodavali stan u prizemlju u dogovoru s kupcem podijelili okućnicu i tada je i stavljena ograda kako bi se znalo koji dio okućnice pripada kojem stanu. Nadalje navodi da je njoj sestra ovdje tužiteljica nazvala 12.09.2023. i rekla kako je došla u kuću jer da tuženiku curi voda u stan i da je tada ustanovila kako više nema ove sporne ograde i da su pozvali policiju, da je potom otišla s kćerkom do kuće i policija je već bila na odlasku, a sestra joj je rekla da joj je tuženik rekao kako je on skinuo ogradu jer da se ne bi na njoj ozlijedila djeca koja se igraju pa im lopta prelazi u njihovo dvorište te bi se mogla ozlijediti na ovu zahrđalu ogradu. Navodi da je dolazila tijekom tri godine redovno u stan majke jer su se sestra i ona mijenjale kako bi živjele s mamom, a nakon njezine smrti 25.04.2023. godine dolazi barem jednom tjedno, da njezina sestra ovdje tužiteljica također dolazi barem jednom tjedno, a djeca rjeđe dolaze. Navodi da se ne može sjetiti kada je zadnji put vidjela ovu ogradu, da je ova ograda bila u mjesecu lipnju, srpnju i kolovozu 2023. godine kada je dolazila gore.

I-tužiteljica ĐA, sestra II-tužiteljice, iskazuje da kuća ima okućnicu i dvorište je njezin pok. otac BA podijelio 70-te godine, ne zna točno kada je prodavao stan u prizemlju tako da je ovo dvorište imalo ogradu na polovici istočnog dijela kuće tj. zemljišta i da tuženik ima zasebna vrata za ulaz u svoj prizemni dio kuće i ima drugi kućni broj i ova sporna ograda je dijelila okućnicu njihovu i tuženika. . Navodi da su oni svoj dio uređivali, imali su posađene i voćke kojih sada više nema, a okućnicu su održavali, kosili travu i drugo što je trebalo, da su njihov dio okućnice uređivali i kosili isključivo oni, članovi obitelji, pa je nekad kosio njezin zet HA ili njezin sin PA ili netko treći kojeg je angažirala pokojna majka ili oni, a nakon što je skinuta ograda i dalje kose i uređuju travu na njihovom dijelu okućnice. Navodi da nisu imali susjedskih problema s tuženikom i sve je bilo korišteno na način da je tuženik koristio svoj dio okućnice, a oni svoj, ali sve to dana dok njezin otac nije umro **.**.2002. godine. Ističe da ih je tuženik nazvao da njemu curi voda iz njihovog stana, pa su oni dana 12.09.2023. godine došle i zatekle su tuženika s njegovim odvjetnikom i njezinom kćerkom koja je isto tako odvjetnica da pogledaju gdje curi i tada su vidjeli da je skinut ovaj sporni dio ograde koji se nalazi unutar glavne ograde koja omeđuje okućnicu i kuću tako da više te mrežne žice nema, da su pitale tuženika gdje je ta mrežasta ograda, a on je rekao da djeca bacaju loptu pa da se ne bi ozlijedila na tu ogradu on ju je skinuo. Navodi da je njezina kćer odmah pozvala policiju koja je sačinila zapisnik i utvrdila da nema te mrežaste ograde. Iskazuje da oni nisu čuli od tuženika da bi netko treći uklanjao ovaj sporni dio ograde već je tuženik skinuo ogradu. Tuženik u svom iskazu navodi da mu nije poznato tko je uklonio ovu spornu ogradu, a da je ista uklonjena, vidio je kad je došao s godišnjeg odmora iz Pule. Navodi da on nije uklonio ogradu, a da je imao snage i mogao, sigurno bi je sam uklonio, ističe da je invalid pa nije mogao poduzeti radnje da bi osobno uklanjao ogradu. Navodi da je kupio nekretninu 1990. godine i bila je ograda na ovom spornom mjestu, ali se ona mogla otvoriti pa kada bi dolazili djelatnici radi očitanja vode i plina, mogli su pristupiti satovima radi očitanja time da je od 2009. godine bio slobodan prolaz do danas. Tuženik iskazuje da je kosio travu na ovom spornom dijelu zemljišta za koje tužiteljice tvrde da je njihovo i u isključivom posjedu, ali kada je dobio rješenje o smetanju posjeda prestao je kositi travu, te potom kada je sud donio presudu da ima jednaka prava kao i tužiteljice, on je nastavio kositi travu time da govori o presudi na koju se poziva njegov odvjetnik. Iskazuje da ne može objasniti zašto bi neka treća osoba uklonila ovu ogradu, da je ova sporna ograda bila hrđava, da bi se djeca igrala pa bi im lopta prešla preko te ograde i poznato mu je da je došao neki čovjek koji je ušao u ovaj ograđeni dio dvorišta i tražio loptu od djece. Tuženik nadalje navodi da je 2023. godine bio na moru u [adresa] od početka lipnja do polovice srpnja, da je vidio da nema ograde kad se vratio s mora, da nije uklanjao ogradu niti treće osobe po njegovom nalogu. Ističe da mu je ova sporna ograda priječila put da dođe na ovaj sjeverni dio zemljišta.

Sud je iskaze svjedoka i tužiteljice prihvatio kao vjerodostojne, životne i logične koji se slažu sa izvedenim dokazima u ovom sudskom postupku. Sud je iskaz tuženika prihvatio kao vjerodostojan, životan i logičan osim u dijelu da on nije uklonio ogradu i da je ograda predstavljala opasnost za djecu koja se igraju te u dijelu iskaza da je on vidio u mjesecu srpnju kako nema sporne ograde te da je presudom suda utvrđeno kako on ima jednaka prava kao i tužiteljice u odnosu na sporni dio nekretnine.

8. Sukladno odredbi članka 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. dalje u tekstu - ZVSP) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok sukladno članku 21. ZVSP-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

9. Na temelju svih provedenih dokaza, uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu, očevidom na licu mjesta, nalaza i mišljenja vještaka te iskaza svjedoka, tužiteljice i tuženika utvrđeno je u bitnom:

- da pravni prednici tužiteljice i tuženik vodile više postupaka radi smetanja posjeda od 2003. godine u odnosu na dio nekretnine koja je predmet ovog spora te da je rješenjima ovog suda utvrđeno kako je tuženik smetao tužiteljice tj. pravnu prednicu tužiteljica na način da je ulazio u dio dvorište koje su koristile isključivo tužiteljice i njihovi pravni prednici te da je tuženik skidao metalnu ogradu koja je razdvajala dvorište koji dio dvorišta je isključivo koristio tuženik i dio dvorišta koji su koristili pravni pravnici tužiteljica i tužiteljice (nesporno između stranaka, rješenje ovog suda poslovni broj Pp-159/04, poslovni broj Pp-260/03, poslovni broj Pp-137/03, uvid u spis poslovni broj Pp-159/04)

- da je žičana ograda postavljena 1990 godine (iskaz tuženika), odnosno 1971. godine (iskaz tužiteljica),

- da je postavljanjem sporne žičane ograde bio određen način korištenja dvorišta i njegovog posjedovanja prije nego što je tuženik stekao pravo vlasništva na stanu u prizemlju kuće (iskaz svjedoka i tužiteljica),

- da se na sjevernom dijelu ulične ograde dvorišta nalaze vrata za ulaz sa sjeverne strane, da su pravni prednici tužiteljice i tužiteljice odijeljeni dio dvorišta samostalno koristili i to sjeveroistočni i sjeverni dio dvorišta (nesporno između stranaka),

- da se nalaze vrata na uličnoj ogradi koja se koriste za ulaz u istočni dio dvorišta i južni dio dvorišta te da tuženik prolazi kroz vrata na uličnoj ogradi u svoj dio dvorišta na južnoj strani (fotografije sporne ograde – list 22-23 spisa, iskazi svjedoka, tužiteljice i tuženika, nesporno između stranaka),

- da su pravni prednici tužiteljica i tužiteljice održavala i koristile sjeverni dio dvorišta na način da su kosili travu i uređivali svoj odijeljeni dio dvorišta (iskazi saslušanih svjedoka i tužiteljice),

- da je žičana ograda bila postavljena između tri betonska stupa u dužini 4,39 m koji se betonski podzid proteže od istočne ograde prema zapadu – sredini objekta – kuće kućni broj 69 i 71, širine 10 cm i visine 10 cm, time da na istom podzidu su postavljene 3 metalne cijevi visine 128 cm (nalaz i miljenje vještaka, očevid na licu mjesta),

- da su dana 12. rujna 2023. godine policijski službenici pružili intervenciju na dojavu CA na adresi [adresa] jer imaju problema sa susjedima (list 21 spisa),

- da su I-tužiteljica, II-tužiteljica i svjedokinja CA dana **.**.2023. na poziv tuženika došle na nekretninu i tada su vidjele da je sporna metalna mreža uklonjena,

- da je metalna mreža bila postavljena sve do rujna 2023. godine što su osobno i vidjeli svjedoci GA, PA (iskaz saslušanih svjedoka) .

Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik skinuo metalnu mrežu kako se to navodi u tužbi, a koja metalnom mreža se pruža polovinom istočnog zida kuće u [adresa] i [adresa], i koja je bila visine 120 cm i duljine 4,39 metra te je bila postavljena na 3 metalne cijevi – stupove ograde smjerom istok-zapad na otprilike polovini istočnog zida kuće.

Tuženik tvrdi da on nije skinuo metalnu žicu koja je bila postavljena između tri stupa i na taj način je bilo odvojen dio dvorišta koji koristi tuženik od dijela dvorišta koje koriste tužiteljice niti da bi on naložio trećim osobama da uklone sa željeznih stupova metalnu ogradu. Sud je cijeneći sve dokaze kao i navode u iskazu tuženika da bi on uklonio ogradu jer ima jednaka prava kao tužiteljice i da je odlučio koristiti nekretninu nakon što je zaprimio presudu Županijskog suda u Zagrebu, da mu je pristupio susjed nakon što se vratio u Zagreb u lipnju 2023. godine i rekao da je došao uzeti loptu od djece iz dvorišta ocijenio kao neuvjerljive, a tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka da bi sporna ograda predstavljala opasnost za treće osobe i da bi njegov susjed skinuo metalnu mrežu jer ista predstavlja opasnost (primjerice saslušanjem susjeda i slično). S tim u svezi tuženik na kojem je teret dokaza nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja činjenice da je bio u suposjedu spornog dijela dvorišta od 2022. godine i da je izvijestio pokojnu KA da ima jednaka prava kao i ona u odnosu na sporni dio dvorišta pa da je održavao tj. kosio travu na spornom dijelu nekretnine.

10. Tuženik se tijekom ovog postupka poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-998/2021-2 od 14. rujna 2022. godine te ističe da nakon primitka citirane presude Županijskog suda u Zagrebu u studenom 2022. godine odlučio je kako se više neće suzdržavati od toga da bez ograničenja pristupa na sporni dio dvorišta a za koje je pravomoćno utvrđeno da se nalazi u nepoštenom posjedu pokojne KA. Ističe kako se spornim dijelom dvorišta služi preko godinu dana vršeći time suposjed zajedničkog dijela nekretnine (koje činjenice tuženik nije dokazao tijekom ovog postupka).

Sud je uvidom u presudu poslovni broj Gž-998/2021-3 Županijskog suda u Zagrebu (list 31-39 spisa) utvrdio kako je odbijena žalba tužiteljice KA, iz [adresa], pravne prednice tužiteljica i potvrđena presuda ovog suda u dijelu točke I. i III. izreke presude (presuda poslovni broj P-5471/02 od 12.10.2020.g. – list 119-135 spisa), a kojim tužbenim zahtjevom je zahtijevala utvrđenje vlasništva na posebnim dijelom nekretnine (trosobnog stana, vjetrobrana, te sporednih dijelova nekretnine kao i pripadaka posebnom dijelu - garaže i spremišta), te da je vlasnica sjeveroistočne polovine nekretnine oznake k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u naravi sjeverna polovina vrta između istočne ulične ograde i sjevernog vanjskog zida kuće te zapadnog dijela čk.br. 8686/11 u naravi zapadnog dvorišta i zapadnog vrta te dijela čestice ispod zidane garaže. Nadalje je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 998/2021 odbijen protutužbeni zahtjev tuženika ŠA, iz [adresa] kojim zahtjeva utvrđenje da je vlasnik posebnog dijela nekretnine četverosobnog stana s pripadajućom garažom te da neizgrađeno dvorište ukupne površine 361 m2, tavanski prostor, instalacije plina, struje, telekomunikacija, vode i odvodnje, te dimnjak kao zajednički dijelovi nekretnine predstavljaju suvlasništvo ovdje tuženika u ½ dijela i tužiteljice KA u ½ suvlasničkog dijela te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže KA, pravnoj prednici ovdje tužiteljica da preda u suposjed zajedničke dijelove nekretnine te dio dvorišta tuženiku.

Iz obrazloženja citirane presude Županijskog suda u Zagrebu proizlazi da su utvrđene relevantne činjenice tj. da su suvlasnici nekretnine u ½ dijela AA (otac ovdje tužiteljica) i tuženik ŠA, da je KA nasljednica iza pokojnog BA, da je BA prodao dio nekretnine koje se sastoje od ½ dijela – trosobni komforni stan s nusprostorijama, verandom i garažom te pravo korištenja dijela k. čbr. [katastarska čestica] površine 25 čhv te je potom stan dodijeljen SA na korištenje. Nadalje je utvrđeno da se na spornoj nekretnini nalazi ograda koja dijeli vrt na zapadni i sjeverni dio te južni i istočni dio i da je ogradu postavio BA prije nego što je tuženiku dodijeljen stan u prizemlju na korištenje, da je veći dio dvorišta zbog ograde dostupan pravnoj prednici tužiteljice a manji dio dvorišta tuženiku. Utvrđeno je da je sporna ograda postojala u trenutku kad se doselio NA tj. od 1971. godine. Iz obrazloženja citirane presude Županijskog suda u Zagrebu potvrđen je zaključak ovog suda da su prednici ovdje tužiteljica vršile faktični posjed na suvlasničkom dijelu tuženika jer su pravni prednik tužiteljica i tuženik upisani kao suvlasnici u ½ suvlasničkog dijela nekretnine pa tako i dvorišta time da je pravni prednik tužiteljica prodao 1971. godine ½ suvlasničkog dijela nekretnine uključujući i dvorište (tada pravo korištenja). Nadalje iz obrazloženja presude poslovni broj Gž-998/2021 utvrđeno je da bi pravna prednica tužiteljice kod etažiranja bila suvlasnica 56,43% a tuženik 45,57% ako je zajednički tavan time da u navedenoj varijanti dvorište bi bilo podijeljeno pa bi pravnoj prednici tužiteljica pripadalo 56,64 čhv, a tuženiku 43,73 čhv. U drugoj varijanti ovisno o zajedničkim dijelovima pravnoj prednici ovdje tužiteljica pripadalo bi dvorište u površini od 60,63 čhv, a tuženiku 39,74 čhv. Utvrđeno je i da pravna prednica tužiteljica nije dokazala da bi bila pošteni posjednik kroz potrebno vrijeme iznad ½ suvlasničkog dijela nekretnine.

Imajući u vidu utvrđene činjenice u sporu koji se vodio radi utvrđenja vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog spora jasno je da stranke nisu uspjele u sporu niti pravna prednica tužiteljica niti tuženik niti se utvrđivalo koji dio dvorišta u površini koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka bi pripadao tužiteljicama u isključivi posjed, a koji dio dvorišta bi bio u isključivom i samostalnom posjedu i tuženiku niti su stranke tada podijelile faktično posjed dvorišta. Slijedom navedenog ovaj sud je stajališta kako se tuženik neosnovano poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-998/2021 odnosno na činjenicu da pravna prednica tužiteljica nije pošteni posjednik na spornom dijelu nekretnine pa samim time je utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva na posebnom dijelu nekretnine dosjelošću kako to zahtjeva pravna prednica tužiteljica.

Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da je bio vlašten koristiti se samopomoći tj. da je njegova odluka da koristi i dio dvorišta tužiteljica na sjevernom dijelu i zapadnoj stani a koji su do tada isključivo koristili pravni prednici tužiteljica a potom tužiteljice kao pravne slijednice AA i KA je na zakonu osnovana jer da KA nije pošteni posjednik. Sama činjenica da je KA koristila dio dvorišta iznad ½ suvlasničkog dijela tj. dio dvorišta koje nije u suposjedu tuženika nije samo po sebi dokaz na okolnost činjenice da bi stranke promijenile način korištenja dvorišta koje je podijeljeno od 1971. godine žičanom ogradom i koju je tuženik započeo skidati od 2003. godine tj. nakon smrti BA te od koje godine stranke vode parnice radi smetanja posjeda pred ovim sudom. Iz navedenog sud je utvrdio kako jasno je utvrđena činjenica u sporu koji se vodio pod poslovnim brojem P-5471/03 radi utvrđenja prava vlasništva da VA Srna pravna prednica tužiteljica nije dokazala da bi stekla pravo vlasništva dosjelošću na dijelu dvorišta iznad ½ suvlasničkog dijela koji je prodao Mustafa Srna 1971. godine zajedno sa stanom u prizemlju kuće jer KA nije dokazala da bi bila pošteni posjednik. Sama činjenica nepoštenja posjeda iznad ½ suvlasničkog dijela pravne prednice tužiteljica nije samo po sebi dokaz niti tuženik stječe pravo koristiti podijeljeni dio dvorišta tj. sjeverni dio dvorišta i zapadni dio dvorišta koji su koristili pravni prednici tužiteljica i tužiteljice u smislu da tuženik koristi i dio dvorišta u cijelosti koje su imale u samostalnom posjedu tužiteljice i njihovi pravni prednici na način da skida postojeću ogradu i kosi travu na dijelu dvorišta koje je u faktičnom i mirnom posjedu tužiteljica. Pri tome sud ističe kako korištenje sjevernog dijela dvorišta i zapadnog dijela dvorišta koje je bilo u isključivom posjedu pravnih prednika tužiteljica i sada tužiteljica sada više je od ½ dvorišta, ali tuženiku ne pripada pravo suvlasništva u ½ dijela dvorište tj. nekretnine niti pravo posjeda u cijelosti na odijeljenom dijelu dvorištu koje koriste tužiteljice jer tuženik već koristi dio dvorišta što nije sporno između stranaka. To bi opet značilo da tuženik treba utvrditi koliki je suvlasnički dio dvorišta u posjedu tužiteljica iznad 1/2 dijela kojeg su suvlasnice, te potom urediti pravo korištenja i posjeda na tom dijelu nekretnine. Slijedom navedenog ovaj sud je stajališta kako tuženik neosnovano tvrdi da ima pravo u cijelosti posjeda i korištenja spornog dijela dvorišta koje je faktično podijeljeno od 1971. godine i koje isključivo su koristili pravni prednici tužiteljice i tužiteljice od 1971. godine samo iz razloga jer je utvrđeno da KA nije pošteni posjednik dvorišta nekretnine iznad ½ suvlasničkog dijela.

11. U odnosu na tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu koji prileži na listu 42-44 spisa da je on koristio cijelo zajedničko dvorište jer je očitavao vodu sud je tvrdnje tuženika ocijenio kao neosnovane imajući u vidu utvrđenja u parnicama koje su stranke vodile od 2003. godine i u kojima je sud utvrdio pravomoćno da je tuženik smetao posjed pravnih prednika tužiteljica.

12. Kako je predmet ovog spora smetanje posjeda dvorišta koje je podijeljeno od 1971. godine (nesporno između stranaka) to je sud u ovoj pravnoj stvari odlučivao sukladno čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 96/91, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZV).

13. Tužitelj osporavaju navode tuženika iz odgovora na tužbu sadržajno kao u podnesku od 03.05.2024. godine. U bitnom ističu kako su u posjedu nekretnine koja je predmet ovog spora preko 50 godina, a da se u parnicama zbog smetanja posjeda ne raspravlja o pravu vlasništva. Osporavaju prigovor prekluzije.

14. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor prekluzije. Tužiteljice nakon zaključenja prethodnog postupka dostavljaju SMS poruke na okolnost utvrđivanja da nije nastupila prekluzija njihovog prava. Tuženik se protivi korištenju dokaza dostavljenih nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud nije prihvatio nove dokaza koje dostavljaju tužiteljice nakon zaključenja prethodnog postupka, a nakon saslušanja svjedokinje GA koja je iskazivala kako je zadržala SMS poruku iz koje je vidljivo da se dogovorila sa sestrom i svojim bratićem i sestričnom da se nađu par dana prije kada su vidjeli da je sporna ograda bila postavljena. Predlažu da sud prihvati ovaj dokaz budući da se tek iz iskaza svjedokinje saznala ova činjenica. Tuženik se protivi naknadno dostavljenim dokazima jer su tužiteljice mogle za njega znati prije zaključenja pripremnog ročišta jer se radi o najbližoj obitelji. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljica da se koriste SMS poruke budući tužiteljice su dostavile dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka.

15. Sud je ocijenio prigovor prekluzije tuženika kao neosnovan. Tuženik tvrdi da je koristio dio dvorišta koje je bilo isključivo u posjedu tužiteljica i njihovih pravnih prednika od mjeseca studenog 2022. godine kada je zaprimi presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-998/2021 jer je utvrđeno da je KA, sada pokojna nije dokazala pretpostavku za stjecanje prava dosjelošću na dvorištu iznad ½ suvlasničkog dijela. Iz iskaza tužiteljice, te saslušanih svjedoka kao i iz Potvrde II PP Zagreb od 02. listopada 2023. godine utvrđeno je da je CA pozvala policijske službenike jer da ima problema sa susjedima. Iz iskaza saslušanih svjedoka GA i PA utvrđeno je da su dvadesetak dana prije nego što je ograda skinuta bila na nekretnini i da je vidjela ogradu, iz iskaza svjedoka PA utvrđeno je da je i on bio na nekretnini par dana prije nego što je ograda skinuta i da ograda je bila na svom mjestu. Iz iskaza svjedokinje CA, te iskaza tužiteljica utvrđeno je da su tužiteljice pozvane na sastanak dana 12. rujna 2023. godine jer ih je tuženik obavijestio da curi voda iz njihovog stana na njegov posebni dio nekretnine te da su tada vidjele da je žičana ograda skinuta. Kako je tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari dana 10. listopada 2023. godine to tuženik neosnovano ističe prigovor prekluzije budući je tužba podnesena unutar roka od 30 dana (čl. 21. stavak 3. ZV-a).

Tuženik ističe primjedbe na zapisnik sastavljen dana 09. rujna 2024. godine jer da je svjedok LA na ročištu dana 09. rujna 2024. godine iskazivao kako mu nije poznato kada je ograda skinuta, ali svakako prije godišnjih odmora time da se ne sjeća godine. Ističe kako saslušani svjedoci su obiteljski povezani osim svjedoka HA te da iz njegovog iskaza jasno je da je ograda skinuta prije godišnjih odmora. Sud je ocijenio navode tuženika kao irelevantne budući da iz iskaza svjedoka HA sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi i pod uvjetom da je iskazivao da je ograda skinuta prije godišnjih odmora koje godine je i u kojem mjesecu je ograda uklonjena (stranke su već vodile postupak radi smetanja posjeda jer je tuženik skidao spornu ogradu).

16. Tuženik tvrdi da nije uklonio metalnu (žičanu) ogradu niti mu je poznato tko bi istu skidao time da su mu prigovarali da je ograda zapuštena te da bi se mogla djeca ozlijediti na istu kada prelaze preko ograde u dvorište po loptu. Sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Naime nije životno niti logično da bi treća osoba ulazila u ograđeno dvorište nekretnine i uklanjala ogradu koja se nalazi unutar ulične ograde (ograđenog dvorišta) jer se navodno djeca mogu ozlijediti kada ima lopta prelazi preko ulične ograde dok se igraju. To iz razloga jer na uličnoj ogradi prema [adresa] nalaze se dvoja vrata kroz koja se može ući u dvorište, a ako bi eventualno vrata na uličnoj ogradi bila zaključena za ovaj sud nije životno niti logično da bi djeca preskakala unutarnju spornu metalnu (žičanu) ogradu koja dijeli dvorište i koja je predmet ovog spora. Logično bi bilo da djeca ako idu po loptu preskaču uličnu ogradu koja dijeli nekretninu prema ulici i ulaze u dio dvorišta gdje se nalazi lopta a ne da prelaze i savladavaju unutarnje prepreke u ovom slučaju žičanu ogradu kako bi uzeli loptu ako mogu preći uličnu ogradu na dijelu dvorište gdje bi im lopta pala.

17. Odredba čl. 21. stavak 1. ZV-a propisuje koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (čl.22.st.1. ZV-a). Iz sadržaja odredbe proizlazi da bi sud pružio posjedovnu zaštitu na način da usvoji deklaratorni dio tužbenog zahtjeva (utvrđenje čina smetanja) trebaju bi ispunjena i preostala dva elementa kondemnatornog tužbenog zahtjeva - uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrana svakog daljnjeg takvog ili sličnog smetanja.

18. Sud je u bitnom utvrdio da je tuženik skinuo metalnu ogradu koja je razdvajala zapadnu i sjevernu stranu dvorišta koje su isključivo koristili pravni prednici tužiteljica i tužiteljice (iskaz tužiteljica i svjedokinje CA), da je navedeni sporni dio dvorišta bio dostupan samo pravnim prednicima tužiteljica i tužiteljicama, dočim je manji dvorišta tj. južna i istočna strana dvorišta bila u posjedu tuženika koji dio dvorišta je koristio isključivo tuženik. Iz iskaza saslušanih svjedoka PA, GA, RA, ŽA, ĐAE i tužiteljica utvrđeno je da su pravni prednici tužiteljica i tužiteljice održavale dvorište, kosili su travu i održavali svoj dio dvorišta koji je bio u njihovom isključivom posjedu od 1971. godine kad je dvorište podijelio na dva dijela BA, otac tužiteljica, te da tuženik do 2003. godine nije smetao njihov posjed, a nakon smrti BA tuženik je uklanjao spornu ogradu, započeo ulaziti u dio dvorište koje su koristile pravni prednici tužiteljica i tužiteljice, te su se vodile parnice radi smetanja posjeda u kojima je sudskim odlukama utvrđeno da je tuženik počinio smetanje posjeda pa je pružena posjedovna zaštita tužiteljicama i njihovim pravnim prednicima.

Sud je iz iskaza I-tužiteljice i svjedoka utvrdio da je tuženik nazvao tužiteljice dana 12. rujna 2023. godine da njemu curi voda iz njihovog stana, da su one dana 12.09.2023. došle i zatekle su tuženika s njegovim odvjetnikom i kćerkom I-tužiteljice da pogledaju gdje curi i tada su vidjeli da je skinut ovaj sporni dio ograde koji se nalazi unutar ulične ograde koja omeđuje okućnicu i kuću tako da više te mrežne žice nije bilo i da je kćer I-tužiteljice odmah pozvala policiju koja je sačinila zapisnik. Iz iskaza II-tužiteljice EA proizlazi da je nju I-tužiteljica nazvala dana 12.09.2023. i rekla kako je došla u kuću jer da tuženiku curi voda u stan i da je tada ustanovila kako više nema ove sporne ograde i da su pozvali policiju, a potom je i ona otišla sa kćerkom do kuće, policija je već bila na odlasku, a I-tužiteljica joj je rekla da joj je tuženik rekao kako je on skinuo ogradu jer da se ne bi na njoj ozlijedila djeca koja se igraju. Na temelju iskaza svjedokinje CA sud je utvrdio da je došla na nekretninu dana 12.09.2023. godine s majkom I-tužiteljicom, da su primijetile da nema ograde i da je tuženik rekao kako je on skinuo ogradu da se ne ozljede djeca. Kako je prethodno navedeno uvidom u Potvrdu II PP Zagreb od 01.10.2023. godine utvrđeno je da je CA pozvala policijske službenike jer je skinuta ograda koja je predmet ovog spora.

19. Sukladno članku 24. stavku 1. ZV-a svaki suposjednik ovlašten je štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdi da je tuženik uklanjanjem (skidanjem) ogradne metalne žice i ulaskom u odijeljeni sjeveroistočni i sjeverni dio dvorišta pa i košnjom trave u tom dijelu dvorište koje su isključivo koristile tužiteljice i njihovi pravni prednici izvršio smetanje posjeda tužiteljica predmetnog dijela dvorišta. Slijedom navedenog sud je temeljem odredbe čl. 22. ZV-a pružio posjedovnu zaštitu tužiteljicama na način da se utvrdi da je tuženik dana 12. rujna 2023. godine smetao tužiteljice u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine koje u naravi čine sjeveroistočni i sjeverni dio č.kbr. 8686/11 k. o. [katastarska općina] na način da je samovlasno skinuo metalnu mrežu sa ograde te ušao u sjeveroistočni i sjeverni vrt tužiteljica te samovlasno pokosio travu u dvorištu u posjedu tužiteljica. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

20. Sud je odbio zahtjev za izdavanje privremene mjere. Tužiteljice nisu dostavile dokaze niti su učinile vjerojatnom opasnost da bi bez predložene privremene mjere protivnik osiguranja ovdje tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine odnosno da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete koja prijeti.

Kako dakle tužiteljice nisu dokazale opravdanost izdavanja privremene mjere to je sud odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

21. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljicama je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.7. točka 2. OT-a), trošak pristupa na očevid dana 02.07.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1.), pristup na ročište dana 09.09.2204.g. u iznosu do 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 18.09.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 28.11.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 900,00 EUR, uvećano za 10% za zastupanje 2 tužiteljice u iznosu od 90,00 EUR, ukupno 990,00 EUR te je priznat trošak očevida i vještačenja u iznosu od 400,00 EUR koji iznos su tužiteljice zahtijevale iako im pripada trošak u iznosu od 448,49 EUR, priznat je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,81 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,81 EUR, ukupno 1.469,62 EUR.

Sud nije priznao tužiteljicama trošak u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.39 OT-a) budući nisu dostavile dokaz da bi ugovorili s punomoćnikom nagradu za rad. Sud nije dosudio zatezne kamate na priznati trošak sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a budući tužiteljice konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 18.09.2024.g. nisu zahtijevale zateznu kamatu na parnični trošak.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

- punomoćniku I i II-tužiteljice

- punomoćniku tuženika