REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: 90 P-4588/15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Josip Anzulovć Mirošević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika –protutužitelja EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mladen Vušković, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, te radi zabrane uznemiravanja, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 27. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tuženika- protutužitelja, te zamjenika punomoćnika tužitelja-protutuženika uz objavu odluke 13. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica spram tuženika vlasnica nekretnine i to realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to baš lika koji predstavlja stepenište omeđeno brojevima od 7- 18-40-29-7, što u naravi predstavlja gornje stepenište, zatim likom omeđenim sa 30-40-39-38-30, što u naravi predstavlja spremište i dio gustirne, te lika 1-30-37-7-1 koji u naravi predstavlja donje stepenište odnosno segment F sve u skladu sa skicom Petra Garmaza i geodetskim vještvom nadopunom rujan 2022. V 51/2021", te podredno ukoliko sud ne usvoji tužbeni zahtjev za segment F skale, predlaže se da usvoji tužbeni zahtjev da je tužiteljica spram tuženika suvlasnica za 1/3 lika omeđenog brojevima 1-37-30-7-1 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koje predstavljaju segment F.

II.Ovlaštena je tužiteljica sukladno presudi izvršiti upis prava vlasništva vrhom navedenih nekretnina.", te se odbija zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška postupka.

III. Usvaja se protutužba i tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1) Time što je na zemljištu tuženika-protutužitelja označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] tužiteljica-protutužena:

a) izgradila prizemni objekt pomoćne prostorije/spreme tlocrtne površine 11 m2, koji objekt je u Dopunjenoj skici mjesta spora (M 1:250) "U Solinu, rujan 2022.g." izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Petru Garmazu, dipl.ing.geod. omeđena pravolinijskim dužinama između točaka A-B-C-D-E-A, koja Dopunjena skica mjesta spora čini sastavni dio ove presude, te

b) izgradila i prizemni objekt dijela gustirne površine 11 m2, koji dio gustirne je u Dopunjenoj skici mjesta spora (M 1:250) "U Solinu, rujan 2022.g." izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Petru Garmazu, dipl.ing.geod. omeđen pravolinijskim dužinama između točaka C-J-G-F-D-C, kao i

c) zaposjela i daljnji dio predmetnog zemljišta koji dio zemljišta je u Dopunjenoj skici mjesta spora (M 1:250) "U Solinu, rujan 2022.g." izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Petru Garmazu, dipl.ing.geod. omeđen pravolinijskim dužinama između točaka 18-19-20-21-22-23-24-25-26-27-28-8-7-6-5-4-3-2-1-37-36- 35-34-33-32-31-30-38-39-40- 41-18,

tužiteljica-protutužena je uznemirila tuženika-protutužitelja u vlasništvu predmetne nekretnine, pa je dužna tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana, u cijelosti o svom trošku i u svemu po pravilima građevinske struke, uspostaviti prijašnje stanje na način da porušipredmetni prizemni objekt pomoćne prostorije/spreme i predmetni dio objekta gustirne,uključujući i temelje istih, sve s odnošenjem i odvoženjem otpadnog materijala naodgovarajući deponij, zatrpa zemljom uklonjene temelje, te preda tuženiku-protutužiteljuu nesmetan posjed zaposjednuti dio predmetne nekretnine, kao i da se, ubuduće, kloni takvog ili sličnog vlasničkog uznemiravanja tuženika- protutužitelja na njegovom predmetnom zemljištu.

2) Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 1.038,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do konačne isplate."

IV. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 11.401,21 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj–protutuženik je dana 20. ožujka 2015.godine po punomoćniku podnio tužbu ovom sudu navodeći kako je upravo on vlasnik utužene nekretnine i to realnog cijela segmenata f,g,d,b, za cijelo. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne tuženik. Naime, kako je presudom poslovnog broja P- 234/13 tuženik spram zk vlasnika utvrđen kao stvarni vlasnik dijela navedene nekretnine. Tužitelj-protutuženik je nadalje naveo kao tuženik-protutužitelj nikada nije kupio segmetne b,d,i g od stvarnih vlasnika, te da je upravo tužitelj stekao svoje pravo na predmetnim nekretnima i to slijedom svojih pravnih prednika i to KF i RF, ali zvanim U, koji su bili stvarni vlasnici tih dijelova. Tužitelj – protutuženik je nadalje naveo da iako je tuženik-protutužitelj utvrđen kao stvarni vlasnik b d i g segmetna i to presudom P- 234/13, da su u navedenoj presudi pogrešno utvrđena imena, budući da RF ( lugar) čiji su sinovi E i dr. nije nikada bio ni na koji način vlasnik utuženih dijelova. Stoga tužitelj-protutuženik predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev zahtjev i donese presudu kojom će utvrditi kako je upravo on vlasnik navedenih segmenata utužene nekretnine. Nakon što su nalaz i mišljenje vještaka geodetske i građevinske struke zaprimljeni u spis tužitelj –protutuženik je na ročištu držanom dana 24.travnja 2023. godine uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenu na ovaj sud dana 06. srpnja 2015. godine tuženik-protutužitelj se suprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući sudu da istu odbaci podredno odbije, te je posebno istaknuo prigovor presuđene stvari. Nadalje je tuženi-protutužitelj naveo kako nije točno da bi oba OF imala istog oca DF, što je samo po sebi nonsens, jer bi to bio jedistven slučaj da otac dvojici svojih sinova da isto ime. Nadalje, je naveo kako je na predmetnom zemljištu tužiteljica izgdradila prizemne objekte gustirne i pomoćne prostorije, te zaposjela i daljnji dio predmeteng zemjišta, te da tako između ostalog prijeći i put tuženiku, te da tako uzmemirava tuženika, te je postavo protutužbu, koju je uredio podneskm od dana 23. veljače 2023. godine kako je to pobliže navedeno u izreci.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom presude poslovnog broja P- 234/13 ,izvršen je očevid dana 11. studenog 2021. godine po vještaku mjerniku Petru Garmazu i vještaku građevinske struke ŽF, pregledan je nalaz i mišljenje navedenih vještaka zaprimljenih u spis dana 26.studenog.2021. godine i dana 17.svibnja 2022. godine, pregledan je zk izvadak, izvod iz katastarkog plana, prijepis posjedovnog lista broj 384, pregledana je povijest promjena na katastarskom česticama, saslušani su svjedoci GF i DF te NF, pregledan je ugovora u kupoprodaji nekretnine od dana 24. svibnja 2004. godine sklopljen između ĆF kao prodavatelja i ĐF kao kupca, izvod iz matične knjige, pregledane je izjava JF od dana 23. rujna 2024. godine, izjava PF, od dana 24. rujna 2004 godine, pregledan je ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 02.prosinca 2004. godine između ZF , IF i DF kao prodavatelja i ĐF kao kupca, pregledan je ugovor o kupoprodaju nekretnine sklopljen u kolovozu 1998. godine između DF ŽF te NF K, pregledana je izjava SF od dana 17. siječnja 2024. godine.

4. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanja stranaka. Naime, ovaj sud smatra kako iskazi stranaka u ovom predmetnom postupku nisu nužni niti bi utjecali na odluku suda, a pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da su stranke kroz podneske zaprimljene na ovaj sud i tako iskazale sve što su imale.

5. Između parničnih stranaka nije sporno tko bi bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik utužene nekretnine i to stepeništa položenog u smjeru istog-zapad, kao i zemljišta sjeverno od stepeništa na kojem se nalazi prizemni objekt s gustirnom. Između parničnih stanaka nije sporo da je presudom poslovnog broja P- 234/13 utvrđeno kako tužitelj je prema tuženicima od 1) do 24) utvrđen kako vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ukupne površine 205 m². Nije sporno niti to da je tužiteljici –protutuženici u toj presudi tuženici naloženo da u cijelosti o svom trošku ukloniti betonski bazen za cvijeće izrađen na stepeništu na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 23 m², te da uspostavi prijašnje stanje cjelovitog jednoobraznog stepeništa, kao i trpjeti nesmetan svakodoban prolaz tužitelja predmetnim stepeništem i kloniti se svakog takvog i sličnog uznemiravanja vlasničkih prava tužitelja na navedenom dijelu predmetne nekretnine, a što tužitelj- protutuženik nije učinio. Također nije sporno niti to da je parcelizacija kasnije i izvršena, ali da to ništa ne mijenja u odnosu na predmet spora. Između parničnih stanaka je sporno tko bi bio vlasnik predmeta spora bez obzira na upis u zemljišnu knjigu.

6.Ovaj sud na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, smatra kako je tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja osnovan, dok također smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika je neosnovan.

7.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23), dalje:

ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

Iz presude poslovnog broja poslovnog broja P- 234/13, a koja presuda je i pravomoćna, proizlazi kako je tužitelj prema tuženicima od 1) do 24) vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ukupne površine 205 m² koje zemljište je u Situaciji "Uvala Pelinovnik", travanj 2008. godine". Utvrđeno je kako je tužiteljici –protutuženici (u toj presudi tuženici) naloženo da u cijelosti o svom trošku ukloniti betonski bazen za cvijeće izrađen na stepeništu na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 23 m², te da uspostavi prijašnje stanje cjelovitog jednoobraznog stepeništa, kao i trpjeti nesmetan svakodoban prolaz tužitelja predmetnim stepeništem i kloniti se svakog takvog i sličnog uznemiravanja vlasničkih prava tužitelja na navedenom dijelu predmetne nekretnine.

Glede identifikacije predmeta spora, izveden je očevid na mjestu spora dana 11.studenog 2021. godine po vještaku mjerniku Petru Garmazu, te vještaku ŽF, građevinskom vještak, te je vještak mjernik naveo kako je u skici mjesta spora vidljivo da stepenice zahvaćaju 42 m2 površine i da se u cijelosti nalaze unutar k. č. [katastarska čestica], također da je vidljivo da se zemljište sjeverno od stepeništa na kojem se nalazi prizemni objekt s gustirnom nalazi unutar k. č. [katastarska čestica], te zahvaća površinu od 101 m2. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazilo bi kako je nekretnina stara 22 godine, da je stanje dobro, nisu vidljiva oštećenja koja bi utjecala na stabilnost i funkcionalnost nekretnine, te je temeljem troškovne metode utvrđeno kako bi na dan 17.svibnja,2022. godine vrijednost iznosila 45.363.00 Eura. Pregledom ugovora u kupoprodaji nekretnine od dana 24. svibnja 2004. godine sklopljen između ĆF kao prodavatelja i ĐF kao kupca proizlazi kako je ugovor sklopljen u odnosu na predmetnu nekeretninu, te da je u istom navedeno kako ĆF vlasništvo stekao od RF.

Pregledane je izjava ĆF od dana 23. rujna 2024. godine, izjava PF, od dana 24. rujna 2004 godine, iz kojih proizlazi kako su oni predmetnu nekretninu predali EF.

Iz izjave SF od dana 17. siječnja 2024. godine proizlazi kako su ona i njen suprug dopustili HF 1979. godine korištenje privremenog prolaza preko njihovog zemljišta pri izgradnji prizemlja na njegovoj parceli, te su dopustili izradu provizornog stepeništa od nekoliko betonskih bloketa.

Svjedok AF u svom iskazu je navela kako je predmetna nekretnina podana UF, kako mislim da je to bilo 1996.g. kada su R kupili kuću i ovo zemljište iza kuće. Naveo je nadalje kako misli da su R odmah nakon što su kupili ovo zemljište na zemljištu izgradili gospodarski objekat i gustirnu, a isto tako su ondje izgradili i stepenice.

Svjedok DF naveo je kako je vlasnik ovog zemljišta na kojem su izgrađeni pomoćni gospodarski objekat te dio gustirne, a također i gornji dio stepeništa, bi bio njegov otac koji se zvao RF pok. O, te da donji dio stepenica nije bilo vlasništvo njegovog oca već treće osobe. Da je njegov otac to zemljište prodao ČF iz [adresa], a to je bilo negdje 1975. do 1977 koji je na kupljenom zemljištu bio sagradio kuću. Svjedok je nadalje naveo kako su pomoćni gospodarski objekt i gustirnu izgradili R, time da bi pomoćni gospodarski objekt i dio gustirne bio baš na ovom zemljištu kojeg je njegov otac prodao ČF, a preostali dio gustirne bio bi izgrađen na zemljištu rođaka od njegovog oca koji se zvao RF pok. D. Da su R radove izvodili nakon 1990. u vrijeme domovinskog rata,te da ČF nije tada dolazio jer je bio srbin. Svjedok je nadalje naveo kako mu je poznato da je ČF kuću i zemljište koje je kupio u uvali Pelinovik od njegovog oca prodao EF, kojem je on dodatno prodao negdje stotinjak m2 koji se nalaze iza njegove kuće.

Svjedok NF naveo je kako je stepenice izgradio CF i onaj koji je prije tu bio vlasnik, kuće koje su kupili R . Na upit punomoćnika tužiteljice- protutužene u odnosu na donji dio stepeništa kuće CF, da li je na kat te kuće moguće pristupiti na bilo moji drugi način osim putem tih stepenica svjedok iskazuje da je moguće pristupiti putem tih stepenica Na daljnji upit kome je U prodao zemljište svjedok iskazuje da je prodao CF za izgradnju stepeništa i gustirne. Na daljnji upit da li mu je poznato kome je U prodao zemljište za izgradnju kuće svjedok iskazuje da točno ime ne zna. Svjedok dodatno iskazuje da CF nije kupio zemljište već izgrađenu kuću i stepenište.

8. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije iskazan od strane tuženika-protutužitelja, a budući da je predmetna nekretnina tijekom postupka darovana VF kćeri tužiteljice-protutuženice ističe se kako je isti irelevantan u ovom slučaju.

9.U odnosu na istaknuti prigovor presuđene stvari tuženika –protutužitelja ovaj sud je utvrdio kako je isti u potpunosti neosnovan. Za istaknuti je kako je prvostupanjskom presudom P- 234/13 i presudom na temelju priznanja utvrđeno da je tužitelj ( ovdje tuženik-protutužitelj) prema tuženicima od 1) do 24) vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ukupne površine 205 m² koje zemljište je u Situaciji "Uvala Pelinovnik", travanj 2008. godine", te je navedeno da će to biti predmetom parcelacije u zasebnom postupku, a tužitelj je ovlašten temeljem te presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika (točka I. izreke). Nadalje je obvezana tužena pod 25) UF ( ovdje tužiteljica- protutuženica) ud. K u cijelosti o svom trošku ukloniti betonski bazen za cvijeće izrađen na stepeništu na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 23 m², te uspostaviti prijašnje stanje cjelovitog jednoobraznog stepeništa, kao i trpjeti nesmetan svakodoban prolaz tužitelja predmetnim stepeništem i kloniti se svakog takvog i sličnog uznemiravanja vlasničkih prava tužitelja na navedenom dijelu predmetne nekretnine.

Naime, da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora (da se radi o istom predmetu spora ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva već i po njegovom činjeničnom obrazloženju), a što se u konkretnom postupku nije ostvarilo. Odredbom članka 333. ZPP –a određeno je da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

Nakon analize sadržaja oba tužbena zahtjeva i parničnih stranaka koje su sudjelovale u postupcima,ovaj sud smatra kako prigovor presuđene stvari koji iznosi tuženik –protutužitelj tijekom ovoga postupka nije osnovan, jer se ne radi o istovjetnom zahtjevu tužitelja za utvrđenjem vlasništva na istoj čest. zem. o kojem je već odlučeno ranijom pravomoćnom presudom. Naime, u konkretnom slučaju sukladno navedenom utvrđeno je da se radi o istom predmetu spora, ali se ne radi o istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva. U ovom predmetu tužbeni zahtjev - tužitelja- protutuženika odnosi se na utvrđenje prava vlasništva, dok je u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P- 234/13 u odnosu na tužiteljicu-potutuženicu tužbeni zahtjev se nije odnosio na utvrđenje prava vlasništva, pa je stoga prigovor presuđene stvari izjavljen od strane tuženika –protutužitelja neosnovan.

10. Međutim shodno ovom spisu priloženim dokazima, te iskazima svjedoka, a koji su iskazi dijelom proturječni, ovaj sud smatra kako, tužitelj-protutuženik nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahjeva. Naime, na temelju dokaza koje je tijekom postupka ovom sudu dostavio tužitelj-protutuženik ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

11.Odredbom članka 8. ZPP-a, određeno je koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 220. ZPP-a određeno je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nadalje, odredbom članka 221a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjernom pravila o teretu dokazivanja. Naime, upravo navedeno ovlašćuje sud da u slučaju dvojbe odlučuje kao da činjenica koja se dokazuje ne postoji odnosno da činjenicu utvrdi na štetu stranke koja je tu činjenicu trebala dokazat. Međutim, prije nego se primjeni pravilo o teretu dokazvanja iz odredbe članka 221a, ZPP-a sud je dužan ocijeniti dokaze u smilslu odredbe čl. 8. ZPP, a što je sud nedvojbeno i prilikom donošenja ove odluke i učinio, te su shodno tome u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za primjenu članka 221.a ZPP-a. Pravilo o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. A budući da tužitelj-protutuženik u spis nije dostavio dovoljno adekvatnih dokaza kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje,te temelje kojih bi sud nedvojbeno utvrdio kako su njegovi navodi točni, to je sud prilikom donošenja odluke se između ostalog i vodio pravilom o teretu dokazivanja.

12.Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja ističe se kako između stranaka nije sporno da je tuženik-protutužitelj izgradio i prizemni objekt dijela gustirne površine 11 m2, a što je ujedno i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika u skici mjesta spora na kojoj je vidljivo da stepenice zahvaćaju 42 m2 površine i da se u cijelosti nalaze unutar k. č. [katastarska čestica], također je vidljivo da se zemljište sjeverno od stepeništa na kojem se nalazi prizemni objekt s gustirnom nalazi unutar k. č. [katastarska čestica], te zahvaća površinu od 101 m2. Ističe se kako je nakon nalaza i mišljenja vještak tuženi-protutužitelj uredio svoj zahtjev kako je to navedeno u izreci,te isti nije istovjetan zahtjevu u postupku poslovni broj P-234/13.

13.Nadalje,prema odredbi iz čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje:ZVDSP) pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) tužitelj kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem.

Da bi ostvario zaštitu prava vlasništva ovom tužbom, tužitelj mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo, te da ga tuženik uznemirava u izvršavanju ovlasti na stvari,dok je na tuženiku teret dokazivanja da uznemiravanje nije bespravno (čl. 167. st. 2.ZV).

Negatorijsku tužbu je ovlašten podići vlasnik koji je u neposrednom ili posrednom posjedu svoje stvari.

Tužitelj mora dokazati pravo vlasništva, jednako kao i kad je bila riječ o reivindikaciji. Razlika između tužitelja koji zahtijeva povrat stvari u odnosu na tužitelja koji podiže negatorijsku tužbu u tome je što je ovaj potonji posjednik stvari. Pravo vlasništva na nekretnini dokazuje se zemljišnoknjižnim izvatkom ili drugom odgovarajućom ispravom kojom se utvrđuje to pravo. Ako takve isprave nema, zaštitu od uznemiravanja može ostvariti kao predmnijevani vlasnik publicijanskom negatorijskom tužbom, a u ovom postupku tuženik-protutužitelj je zemljišnoknjižnim izvatkom dokazao svoje vlasništvo, a koja činjenica da je upravo on upisan kao vlasnik predmeta spora tijekom postupka nije ni bila sporna.

11.U parnici radi prestanka uznemiravanja posjeda pasivno je legitimiran tuženik (čl.167. st. 1. ZV) koji bespravno uznemirava vlasništvo tužitelja. To može biti svatko tko čini radnju uznemiravanja, bez obzira čini li to u svoje ime i na svoju korist ili u ime treće osobe. Uz osobu koja bespravno uznemirava tužitelja, tuženik može biti i osoba po čijem se nalogu uznemiravanje vrši, kao i ona u čiju se korist uznemirava vlasnika, ako je ona tu korist odobrila ili se njome služi direktno ili indirektno.

12.Iako Zakon nije pobliže odredio značenje riječi "uznemirava" u pravu vlasništva navedeno treba tumačiti da riječ "uznemirava" znači da stanje izazvano radnjom uznemiravanja traje u vremenu stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja zbog čega se ne može tražiti zaštita ovom tužbom zbog uznemiravanja učinjenog jednokratnom radnjom. Istovremeno znači da uznemiravanje mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe. Može se govoriti o postojanju uznemiravanja i onda kada s obzirom na okolnosti postoji vjerojatnost da će se čin uznemiravanja i ubuduće ponavljati.

13.Čin uznemiravanja može se sastojati u svojatanju nekog stvarnog ili obveznog prava na tužiteljevoj stvari dok se verbalno osporavanje neke vlasnikove ovlasti ili polaganje stanovitog prava na tužiteljevu stvar ne smatra uznemiravanjem. Tužitelj - vlasnik stvari mora dokazati da je uznemiravanje učinjeno, ali na njemu ne leži teret dokaza da je uznemiravanje bespravno. Sama činjenica da ga je netko na određeni način ograničio u vlasničkim ovlastima, tužitelja legitimira na zaštitu. Prema saznanjima do kojih je sud došao sukladno iskazima svjedoka, te stanja na terenu, te sukladno i drugim materijalnim dokazima smatra se kako je uznemiravanje počinjeno, te se manifestira u nemogućnost prolaska i neometanog korištenja svoga prava vlasništva.

14.Cilj je negatorijske tužbe postići prestanak uznemiravanja. Ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj će tražiti uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja ili prestanak ponašanja kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

15.Negatorijski zahtjev treba sadržavati i zabranu budućeg takvog ili sličnog uznemiravanja, kako bi presuda bila ovršna isprava u slučaju da tuženik ponovi uznemiravanje, jer više nije moguće vođenje nove parnice radi prestanka uznemiravanja radnjama koje su već bile predmetom pravomoćno okončanog sudskog spora (presuđena stvar - čl. 333. st. 2. ZPP).

14.Tužitelj, a da bi u smislu prethodno navedenih odredaba čl. 167. ZV-a uspio u sporu, trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu temelji tužbeni zahtjev: da je vlasnik prijeporne nekretnine i da ga tuženik uznemiravaju u izvršavanju vlasničkih ovlasti na njoj, a što je u postupku tuženik –protutužitelj i dokazao, a u odnosu na tužbeni zahtjev, a na tuženiku je bilo dokazati da ima pravo i dalje poduzimati ono čime tužitelja uznemirava (ograničavaju u vršenju vlasničkopravnih ovlaštenja), a što tužitelj –protutuženik nedvojbeno nije dokazao, odnosno nije dokazao da je njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetu spora osnovan.

15. Ostali dokazi mimo obrazloženih ukazali su se suvišnim.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. te članka 155, Zakona o parničnom postupku, budući da je tuženik-protutužitelj u cijelosti uspio u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da tuženika – protutužitelja zastupa punomoćnik odvjetnik. Za napomenuti je kako je VPS u ovom postupku 398 eura, pa je sud trošak odmjerio shodno Tbr. 7, te je vrijednost boda u tom slučaju 25, a ne 250 koliko je to potraživao tuženik-protutužitelj. Nadalje, tuženiku-protutužitelju je priznat trošak očevida u iznosu od 398,17 eura, te odgovor na tužbu s protutužbom, (Tbr 8), u iznosu do 25 bodova, obavijesti stranci koje je potraživao tuženik-protutužitelj ovaj sud nije priznao budući da o tome spisu nema dokaza, priznat je trošak za ročište 14.12.2016.g.u iznosu 25 bodova (Tbr. 9), izgubljeno vrijeme izvan pisarnice ovaj sud nije priznao budući da o tome nema dokaza u spisu, traženi trošak za podnesak 22.10.2019.g nije priznat budući da taj podnesak nije trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, priznat je trošak očevid na licu mjesta 11.11.2021.g u iznosu od 25 bodova, ( Tbr 9), podnesak 24.02.2022g,. nije trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, priznat je trošak podneska od 28.06.2022.g. ( Tbr 8), priznat je trošak i podnesak 21 .02.2023.g.- (Tbr 8), također je priznat trošak i za ročište od dana 24.04.2023. ( Tbr 9), podnesak 11.05.2023. (darovanje tužiteljice ) priznat je sukladno ( Tbr.4) u iznosu od 25%, priznat je trošak za ročište 30.10.2023 (Tbr.9), za sastav podneska od dana 24.01.2024 ( Tbr. 8), za ročište od dana 06.02.2024 ( Tbr. 9), za ročište od dana 27.11.2024 ( Tbr. 9), sve navedeno uvećano za PDV, priznat je trošak očevida i vještačenja u iznosu od 398,17 eura, trošak prijevoza trajekta nije priznat budući da u spisu nema dokaza o tome. Sve navedeno sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2.00 eura, te skladno i odredbi čl. 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( NN broj: 57/22, 88/22), te sukladno Uredbi Vijeća Europske unije broj 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine, pa je stoga odlučeno kao u izreci.

U Starom Gradu, 13. siječnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.

3. u spisu