REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4742/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Darku Staniću, odvj. u Splitu, protiv tuženika ad. 1., AI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2., Barka d.o.o., [adresa], OIB:17205286570, zastupani po pun. Vladimiru Vujičiću, odvj. u Visu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, te punomoćnika tuženika Vladimira Vujičića, odvj. u Visu, objavljeno istog dana

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženicima da u roku 15 dana solidarno isplate tužitelju iznos od 2.250 Eura u protuvrijednosti kn prema srednjem tečaju HNB na dan isplate skupa sa zateznom kamatom tekućom od 01.01.2020.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Dužni su tuženici u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 990,68 eura.

Obrazloženje:

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj vlasnik broda – čamca kojega je izgradio tijekom 2008.g. u poslovnom prostoru tuženika ad. 2 . u vlasništvu njegovog poznanika tuženika ad. 1. Brod da je izgrađen prema nacrtu i savjetima dipl. inženjera brodogradnji MI, jer je prvotuženik želio naučiti specifičnu tehnologiju izrade takve vrste broda, zbog čega je tužitelju bez naknade ustupio svoj prostor na korištenje,. Brod da je svojim radom i materijalom u cijelosti izgradio tužitelj, osim furnira od mahagonija kojega je nabavio tuženik ad. 1. Od 2009. do konca 2019. brod da je kao ukrasni primjerak bio izložen u atriu hotela LE MEDIAN LAV u Podstrani. Prema dogovoru strankama, tuženici da su trebali pronaći kupca radi prodaje broda za cijenu od 3.500,00 eura, s time da bi na ime provizije za sebe zadržali iznos od 1.250,00 eura. U prosincu 2019. brod da je prodan BI iz [adresa], o čemu tužitelj nije obaviješten, niti mu je isplaćen njegov dio u iznosu od 2.250,00 eura. Predloženo je da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.250,00 eura s zateznim kamatama od 1.1.2020.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je gradnja broda završena u svibnju 2005. te da tužitelj nikada nije imao vlasničkih prava na istom, niti je bio u njegovom posjedu. Vlasnik i posjednik broda da je bio tuženik ad. 2. do srpnja 2019., kada je brod prodan pravnoj osobi Anno Med d.o.o. Vis, po cijeni od 20.000,00 kn uvećano za PDV, odnosno 25.000,00 kn. Tuženik da zbog toga nije u nikakvoj obvezi prema tužitelju.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom fotografija predmetnog broda, fotografija u listu The Boatbuilder, izjave o gradnji brodice Barka d.o.o. od 1.6.2021., inventure od 31.12.2010., reklamnog materijala tuženika ad. 2., Zahtjeva za odobrenje gradnje brodice za sport i razonodu tuženika ad.2. od 15.9.2005., otpremnice od 25.7.2019., saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka BI i MI.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u dosuđujućem dijelu.

5.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 2.250,00 eura na ime ugovorene cijene broda kojega su stranke prema zajedničkom dogovoru izgradile.

6.Tužitelj u svom iskazu navodi kako je tuženika ad. 1. upoznao 1992./93., te da su se dogovorili o gradnji brodića, glede čega ne postoji nikakav pisani trag. Tuženik ad. 1. da nije imao iskustva sa gradnjom takvih brodova, radi čega je izrazio volju da tužitelj gradi takav brod s obzirom da je imao materijal za gradnju. MI dipl. ing. brodogradnje, njegov prijatelj zaposlen u registru brodova i on da su nacrtali na kompjuteru dogovoreni brod, potom sačinili pripremu za kalup, rebra i ostalo. Tuženik da je ponudio montažu obaviti u prostorijama Jugovinila u Kaštelima. U tom prostoru da je započeta gradnja, pri čemu mu je pomagao radnik tuženika, koji jednako kao ni tuženik nije bio zainteresiran za gradnju, osim u fazi lijepljenja epoksilnom smolom, tako da je sve radove sam obavio. Nakon što je završio brod, tuženik ad. 1. da je radi reklamiranja na njega stavio oznaku tuženika ad. 2., na što je pristao, te je brod s oznakom tuženika ad. 2. bio izložen na izložbi male brodogradnje u hotelu Lav negdje 2007.g. Materijal završnog sloja od mahagonija, tuženik ad. 1. da je kupio na račun svoje tvrtke, jer hrastovina kojom je raspolagao nije bila 1. kvalitete. Zbog netočne informacija novinarki FI, da je demantirao natpise o tome kako je brod izgradio tuženik i njegova firma, te je novinarka objavila ispravak u reviji More. Nakon toga brod da je išao na prodaju, te da je tuženik ad. 1. tražio da bude službeni prodavač jer ima firmu, a tužitelj je nema, što mu je odobrio, pa je tuženik ad.2. bio ovlašteni diler brodova, a ne proizvođač. Kako nije uspio prodati brod, na [adresa] da je upoznao izvjesnog SI, ponudio mu je brod na prodaju, te ga je izvijestio kako će mu SI dati kompjuter u zamjenu za brod, za što nije bio zainteresira. Brod da je trebao biti prodam SI za ugovorenu cijenu od 3.500,00 eura, SI da mu se nije javio, te da je došao i s kamionom otuđio brod bez njegova znanja prije cca. 4. god. Nakon toga da je pitao tuženika ad. 1. kada će mu biti isplaćena ugovorena cijena, na što se tuženik nije oglašavao, dok je SI uputio više poziva radi povrata broda. Brod da nije prijavljen niti registriran jer se u to vrijeme nije tražila dozvola za gradnju takvog broda, te se smatrala samogradnjom. Brod da je gradio kao privatna osoba o svom trošku kao mogući ogledni primjerak za buduću prodaju, odnosnu da su on i tuženika ad. 1. to trebali proizvoditi i prodavati. Postoje samo falši računi, kako tvrdi, po kojima je brod prodan SI za 500,00 eura, jer cijena ne može iznositi 10 puta manje od potrošenog materijala i 300 sati minimuma rada. Tuženik da nije imao njegovo odobrenja za snižavanje prodajne cijene, ali da se suglasio s time. Tuženik ad. 1. da mu je rekao kako je dogovorio cijenu od 20.000,00 uvećanu za PDV plus kompjuter, s time da njega kompjuter ne zanima. Potom navodi da je dogovorena cijena od 3.500,00 eura, a po navodima tuženika cijena kompjutera da bi iznosila 10.000,00 kn. Za dopise tuženik ad. 2. Hrvatskom registru brodova Lučkoj kapetaniji da je saznao 10 godina kasnije, te da je nazvao Lučku kapetaniju i izvijestio ih kako je brod ukraden i nalazi se na [adresa], a krađu da je prijavio i policiji prije podnošenja tužbe. Tuženiku da nije ispustio punomoć za prodaju broda.

7.Tuženik u svom iskazu navodi kako je točno da je tužitelja upoznao 1992./93. , dok je gradnja započela 2004. U međuvremenu d ase radilo na realizaciji ideje, da se namijeravo baviti malom brodogradnjom, u čemu nije imao iskustva ranije, pa ga je zanimala tehnika koju koristi tužitelj. Nacrt da je napravljen po tužiteljevoj prvoj brodici, s time da je ispravljan i da su ga nadograđivali on i MI. Brod je izgrađen u prosincu 2004. Ističe kako je sav materijal, osim jednog sloja furnira i epoxy smole njegov, odnosno on ga je nabavio i radi se o skupom materijalu. R radove da je izveo on osobno, kao što je osobno radio i na logu firme, projektu brodice i prospektima na 3 svjetska jezika. Brodica da se prodavala 15 godina jer je tužitelj smatrao kako je njena puna vrijednost 6.000,00 eura. Tri puta da je izlagana na sajmu male brodogradnje i 10. godina da je bila izložena u hotelu Lav, te godinama oglašavana na Njuškalu. Tuženik da nije ništa poduzeo u vezi prodaje, a brod da je cijelo vrijeme vođen u knjigama tuženika ad. 2. Nakon 15. godina bezuspješnog pokušaja broda, da se pojavio kupac SI spreman da ga kupi za cijenu od 20.000,00 kuna uvećanu za PDV, o čemu je izvijestio tužitelja, kao što ga je obavještavao o svim ranijim radnjama vezanim za pokušaj prodaje broda i izmjene zakonske regulative zbog čega su u spisu dva dopisa Hrvatskom registru brodova i Lučkoj kapetaniji. Brod se 2005. trebao registrirati o čemu je tužitelj uredno obavješten, te ga je obavijestio i o prodaji broda za iznos od 20.000,00 uvećano za PDV, te transport broda na [adresa], što su obavili njegovi djelatnici, jer se tužitelj nije htijeo angažirati. Glede kupoprodaje broda da nije sklopljen nikakvi pisani ugovor, ali da je tužitelj pristao na takvu prodaju, odnosno na činjenicu da u kupoprodajnu cijenu ulazi računalo u iznosu od 4.000,00 kn. Brod da je transportiran na Vis 2019., a račun na iznos od 4.000,00 kn da je ispostavljan 2020. Ostatak kupoprodajne cijene SI da je trebao isplatiti u novcu, što nije učinjeno, te da protiv njega nije poduzeo niti jednu pravnu radnju radi naplate, ili povrata broda. Vlasnik i posjednik brodice da je tuženik ad. 2. Između njega i tužitelja da nije bilo sporno što predstavlja ugovoreno cijenu posla, ista da iznosi 20.000,00 kn uvećano za PDV, od čega tužitelju 60% a njemu 40%.

8.Sud je, s obzirom na različitost iskazivanja stranka u pogledu dogovora oko visine kupoprodajne cijene broda i njihovih udjela, odlučio dopunski saslušati stranke. Tužitelj se odazvao pozivu suda te je ponovio kako je dogovorena cijena broda iznosila 3.500,00 eura od čega bi tuženiku na ime provizije pripao iznos od 1.250,00 eura. Ustraje u ranijem iskazu da je dogovoreni omjer bio 70% prema 30%, te navodi da je pristao na prodaju broda trećoj osobi za cijenu od 20.000,00 kn uvećanu za PDV, te bi od takve cijene njemu pripadao iznos od 70%.

9.Svjedok BI u svom iskazu navodi da je s tuženikom ad. 2. 2019. sklopio ugovor o kupoprodaji broda u vlasništvu tog tuženika, što mu je prezentirano putem poslovne dokumentacije te tvrtke. Radi se o usmenom ugovoru u kojemu je zastupao svoju tvrtku kao kupca, a kupoprodajna cijena iznosila je 20.000,00 kn uvećano za PDV. Ista da je djelomično isplaćena putem kompenzacije s tuženikom ad. 2., s time što se ne može izjasniti u kojem iznosu, niti koliko je preostalo dugovanje. Glede odnosa parničnih stranka nema nikakvih saznanja.

10.Svjedok MI u svom iskazu navodi kako je na zahtjev tužitelja napravio trodimenzionalna modela broda, te da se od njega nije ništa drugo tražilo, te je to napravio bez naknade. Poznato mu je da je brod izrađen i da ga je izradio tužitelj u krugu tvornice bivšeg Jugovinila, jer je za vrijeme gradnje bio jedan put u tom prostoru. Što se dalje događalo s brodom nije mu poznato, niti mu je poznat odnos stranka vezan uz gradnju istog.

11.Stranke ne spore da je predmetni brod upravo onaj na fotografijama koje se nalaze u sudskom spisu na strani 6/7.

12.Pregledom izjave o gradnji brodice od 1.6.2021., utvrđeno je kako je tuženik ad. 2. uputio Lučkoj kapetaniji Split Izjavu o gradnji brodice za sport i razonodu, navodeći dimenzije iste te da je gradnja započeta godinu dana prije po starom Pravilniku o brodicama po kojem nije trebala biti registrirana, niti je za nju trebala obvezna dokumentacija, te da je završena prije nekoliko dana, kada je stupio na snagu novi Pravilnik, po kojem treba biti registrirana. Navodi se također kako je brodica građena u drvo-epoxy tehnologiji iz tri sloja furnira ukupne debljine 7 milimetara i jednim slojem staklenog tkanja gustoće 220 gr/m2, sve impregnirano west epoxy smolom, te da se radi o brodici predviđenoj za prodaju, radi čega se moli omogućavanje registracije krajnjem kupcu.

13.Spisu prileži i Inventurna lista od 31.12.2020. koja nosi pečat tuženika ad. 2., te glasi na iznos od 70.867,92 kn, a u istoj su nabrojane sirovine, boje i lakovi, čistila i ostali materijal, pa kako tuženik u svom odgovoru na tužbu ne navodi što ovom inventurnom listom dokazuje, za pretpostaviti je da se radi o cijeni materijala utrošenom u brod, s time što nije razvidno o kojem brodu se radi.

14.Pregledom zahtjeva za odobrenje gradnje brodice za sport i razonodu od 15.9.2005. utvrđeno je da je tuženik ad. 2. uputio zahtjev Hrvatskom registru brodova za odobrenje gradnje brodice, gdje se navode dimenzije brodice stranka i gdje je slikovno prikazana ista, te navedeno da je završena prije nekoliko dana, kada je stupio na snagu novi pravilnik o brodicama i jahtama po kojim bi trebala biti registrirana.

15.Pregledom računa- otpremnice broj 14/15/1/2019 tuženika ad. 2., utvrđeno je da se radi o računu brodice A za cijenu od 4.000,00 kn uvećanu za 1.000,00 PDV-a.

16.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 ., 114/22. i 155/23.), ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dosuđujućem dijelu. Naime, iz iskaza stranka i saslušanih svjedoka proizlazi sljedeće:

-kako su tužitelj i tuženik ad. 1. 1992/93. dogovorili gradnju broda

-kako se radi o gradnji manjeg broda za prodaju, s time da bi tužiteljev omjer u cijeni iznosio po iskazu tužitelja 70%, a po iskazu tuženika ad. 1. 60%

-kako je gradnja broda započeta i dovršena 2004.

-kako je brod bio izložen na izložbi male brodogradnje i u hotelu u Podstrani

-kako je tuženika ad. 2. reklamirao i oglašavao brod za prodaju kao svoj

-kako se u međuvremenu promijenio Pravilnik o brodicama, te da je u trenutku izgradnje predmetni brod spadao u samogradnju, radi čega je tuženik ad. 2. podnio zahtjev Lučkoj kapetaniji i Hrvatskom registru brodova za odobrenje gradnje brodice, odnosno izjavu o gradnji brodice za sport i razonodu 15.9.2009.

-kako je tuženik ad. 2. ispostavio račun-otpremnicu kupcu Anno Med d.o.o. za predmetni brod 25.7.2019. s dospijećem 3.8.2019. na ukupan iznos od 5.000,00 kn što uključuje PDV

-kako je brod uz znanje i suglasnost tužitelja prodan BI odnosno njegovoj tvrtci po kazivanju stranka i samog svjedoka za iznos od 20.000,00 kn uvećano za PDV, što je prema kazivanju tuženika uključivalo i kompjuter, iako se tužitelj s takvom kompenzacijom nije složio

-kako je brod sagradio tužitelj u prostoru koji mu je omogućio tuženik, po nacrtu MI dipl. ing. brodogradnje, kojega je tužitelj angažirao, s time da tužitelj tvrdi kako je njegov doprinos u gradnji pretežan

-kako stranke nisu sklopile pisani ugovor vezano uz gradnju broda i svoje međusobne odnose glede te gradnje

Iz naprijed navedenog i utvrđenog proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o ortakluku tužitelja i tuženika ad. 1., s time da je tuženik ad.1. kao trgovačko društvo sudjelovalo u reklamiranju, prodaji i registraciji broda, uz odobrenje i suglasnost tužitelja i tuženika ad. 1.

17. Stoga, za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu u primjeni su slijedeće odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja spornog ugovora o ortakluku – 1992/93., a temeljem čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22):

- čl. 647.a kojim je propisano da se ugovorom o ortakluku uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, te da je Ortakluk zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.

- čl. 647.b kojim je propisano da imovinu ortakluka čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortakluka, da u imovinu ortakluka ulaze i naknade za uništene, oštećene ili oduzete stvari koje pripadaju imovini ortakluka, da je imovina ortakluka zajednička imovina ortaka, te da je imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu, njegova je posebna, od zajedničke odvojena, imovina

- čl. 647.c kojim je propisano da se Ortački se ulog može sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu i drugim dobrima, kao i da ako se ulaže cijela imovina, pod njom se razumijeva samo sadašnja imovina. Ali ako ugovor obuhvaća i buduću imovinu, pod njom se razumijeva samo stečena, a ne i naslijeđena imovina, osim ako su obje izrijekom ugovorene.

–te čl. 647.e kojim je propisano da Stvari i prava iz ortačkog uloga postaju imovinom ortakluka temeljem ugovora o ortakluku na način propisan za stjecanje pojedinih imovinskih prava. Ortak odgovara za materijalne i pravne nedostatke svog uloga.

18.Dakle, ugovor o ortakluku je ugovor koji mogu sklopiti i fizičke i pravne osobe i predstavlja obveznopravni odnos pa se na njega primjenjuju odgovarajuće odredbe koje vrijede za obveznopravni odnos. Ovaj ugovor nastao je u trenutku kada su se ortaci o njemu sporazumjeli, a isti se može sklopiti u usmenom i pismenom obliku, kao i konkludentnim radnjama. Ugovorom se obvezuju dvije ili više osoba na uzajamno ulaganje i /ili rada ili imovine radi postizanja zajedničkog cilja. Imovinu ortakluka čine ulozi ortaka te imovina stečena poslovanjem ortakluka i imovina ortaka je zajednička imovina. Ortački ulog se može sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu i drugim dobrima, a veličina uloga ako nije drugačije ugovoreno, glasi na jednake uloge.

19. U konkretnom slučaju stranke su nedvojbeno dogovorile gradnju broda koji je sagrađen 2004. po nacrtu ing. MI i ideji tužitelja, s time što je tužitelj i angažirao inženjera MI, jer tako proizlazi iz iskaza ovog svjedoka kojemu sud u cijelosti poklanja vjeru, budući isti nije prijateljskim ni poslovnim odnosima sa strankama, niti postoji sumnja u njegovu nepristranost. Međutim, tužitelj tvrdi kako je ugovorena cijena broda u iznosu od 3.500,00 eura, od čega bi tuženikov dio iznosio 1.250,00 eura, odnosno da je udio ortaka 70% prema 30%, dok tuženik tvrdi kako je njegov udio 40%. Sud pak smatra, cijeneći ukupno izvedene dokaze kako je tužitelj u pravu kada tvrdi da su stranke ugovorile omjer 70% prema 30%, jer iz njihovog iskaza proizlazi kako je tužitelj ponudio ideju, projekt, rad, tehniku i materijal, dok je tuženik pružio prostor i dio materijala, s obzirom da je njegov krajnji cilj bio upoznati se s načinom izrade broda, odnosno tehnikom koju tužitelj koristi, a koju tuženik nije poznavao i ta tehnika čini okosnicu predmeta rada (broda) s obzirom da je cilj bio proizvodnja tih modela ubuduće. Stranke nisu sklopile pisani ugovor, te u sklapanju istog osim njih nije sudjelovala neka treća osoba kojoj bi bile poznate sporne činjenice vezane uz ugovaranje udjela i cijene broda. Za tvrdnje da bi njegov udjel iznosio 40% tuženik nije dostavio niti jedan relevantni dokaz. Stoga suda drži kako je ugovoreni omjer u pogledu cijene broda 70% u korist tužitelja, odnosno 30% u korist tuženika. Međutim, tuženik navodi kako je brod prodao trećoj osobi za cijenu od 20.000,00 kn uvećanu za PDV, što uključuje i kompenzaciju dijela cijene s kupcem u vrijednosti kompjutera koja nije definirana, dok tužitelj u svom dopunskom iskazu potvrđuje da je pristao na prodaju broda trećoj osobi za cijenu od 20.000,00 kn uvećanu za PDV, s time što navodi da nije pristao na to da se cijena dijelom isplati kompjuterom. Iz iskaza zakonskom zastupnika kupca BI proizlazi da je s tuženikom ad. 2. kao prodavateljem imao više novčanih transakcija, te je nesporno da kompjuter nije u posjedu tužitelja, no nema niti dokaza o tome je li predan tuženima ad.1. i 2., što po mišljenju ovog suda i nije od odlučujućeg značaja za presuđenje. Naime, tužitelj je pristao na cijenu od 20.000,00 kn uvećanu za PDV, te s obzirom da sud smatra kako je njegov ortački udio iznosio 70%, to mu je tuženik kao ugovorna strana temeljem odredaba članaka 17. bivšeg ZOO-a (čl. 9. i 65. ZOO/05) dužan isplatiti iznos od 17.500,00 kn, odnosno 2.322,49 eura. Međutim, tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je ugovorena cijena broda iznosila 3.500,00 eura, a tuženikov udio 1.250,00 eura, ne spominjući ugovorene udjele na način kako su stranke iskazivale u postupku, pa kako potražuje iznos od 2.250,00 eura, to mu je isti iznos trebalo i dosuditi (s obzirom da je u većem uvijek sadržano manje).

20.Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate počev od dospijeća do isplate. Na otpremnici koju je tuženik ad. 2. ispostavio kupcu 25.7.2019. kao datum dospijeća naveden je 3.8.2019., pa bi tada dospjelo i potraživanje tužitelja. Kako kamate traži počev od 1.1.2020., to su mu iste i dosuđene po stopi propisanom odredbom čl. 29. ZOO/2005.

21.Sud drži kako su tuženici ad. 1. i 2. solidarno dužni isplatiti tužitelju utuženi iznos s obzirom da je tuženik ad. 1. uz suglasnost tužitelja reklamiranje i prodaju broda obavljao putem tuženika ad. 2.

22.Sud nije izvodio dokaze uviđajem na licu mjesta i knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tuženika ad. 2., s obzirom da za izvođenje tih dokaza nije bilo potrebe, niti je tuženik ad. 2. precizirao dokazni prijedlog u pogledu knjigovodstvenog vještačenja, odnosno nije dostavio knjigovodstvenu evidenciju koju bi trebalo vještačiti.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe te za zastupanje na ročištima od 17.1.2024.,25.3.2024. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima 5.5.2022. 50 bodova, za sastav podneska od 14.2.2023. 25 bodova, što ukupno iznosi 425 boda uvećano za vrijednost boda s paušalom 850,00 eura. Na ovaj iznos tužitelju je pridodan i trošak sudske pristojbe tužbe i odluke od po 70,34, tako da parnični trošak ukupno iznosi 990,68 eura.

U Splitu, 13. siječnja 2025.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis