REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1435/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženika Otp banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić i Anić iz Splita, Lovretska 14, radi isplate, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, javne rasprave, održane dana 27. studenog 2024.g. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, dana 13. siječnja 2025.godine,

p r e s u d i o  j e

I - Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 5 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 62780/07 te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 26. studenog 2007. godine kao i promjenjivom tečaju CHF nakon 26. studenog 2007. godine.

II – Odbija se zahtjev za utvrđivanjem ništetnosti preostalog dijela Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 62780/07 zaključen između tužiteljice i tuženika dana 26.studenog 2007.

III - Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 7.662,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

-iznos od 63,18EUR sa kamatom od 11.7.2011 godine

-iznos od 265,99 EUR sa kamatom od 10.8.2011 godine

-iznos od 188,59 EUR sa kamatom od 12.9.2011 godine

-iznos od 177,05 EUR sa kamatom od 10.10.2011 godine

-iznos od 179,89 EUR sa kamatom od 10.11.2011 godine

-iznos od 178,84 EUR sa kamatom od 12.12.2011 godine

-iznos od 188,91 EUR sa kamatom od 10.1.2012 godine

-iznos od 195,95 EUR sa kamatom od 10.2.2012 godine

-iznos od 195,95 EUR sa kamatom od 12.3.2012 godine

-iznos od 193,00 EUR sa kamatom od 10.4.2012 godine

-iznos od 195,74 EUR sa kamatom od 10.5.2012 godine

-iznos od 198,55 EUR sa kamatom od 11.6.2012 godine

-iznos od 194,33 EUR sa kamatom od 10.7.2012 godine

-iznos od 193,94 EUR sa kamatom od 10.8.2012 godine

-iznos od 185,98 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine

-iznos od 188,70 EUR sa kamatom od 10.10.2012 godine

-iznos od 194,61 EUR sa kamatom od 12.11.2012 godine

-iznos od 192,73 EUR sa kamatom od 10.12.2012 godine

-iznos od 195,44 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine

-iznos od 187,73 EUR sa kamatom od 11.2.2013 godine

-iznos od 184,75 EUR sa kamatom od 11.3.2013 godine

-iznos od 193,25 EUR sa kamatom od 10.4.2013 godine

-iznos od 184,93 EUR sa kamatom od 10.5.2013 godine

-iznos od 180,55 EUR sa kamatom od 10.6.2013 godine

-iznos od 175,60 EUR sa kamatom od 10.7.2013 godine

-iznos od 181,66 EUR sa kamatom od 12.8.2013 godine

-iznos od 184,97 EUR sa kamatom od 10.9.2013 godine

-iznos od 188,13 EUR sa kamatom od 10.10.2013 godine

-iznos od 188,83 EUR sa kamatom od 11.11.2013 godine

-iznos od 193,00 EUR sa kamatom od 10.12.2013 godine

-iznos od 148,53 EUR sa kamatom od 10.1.2014 godine

-iznos od 64,98 EUR sa kamatom od 10.2.2014 godine

-iznos od 66,98 EUR sa kamatom od 10.3.2014 godine

-iznos od 66,61 EUR sa kamatom od 10.4.2014 godine

-iznos od 63,44 EUR sa kamatom od 12.5.2014 godine

-iznos od 62,97 EUR sa kamatom od 10.6.2014 godine

-iznos od 65,76 EUR sa kamatom od 10.7.2014 godine

-iznos od 68,61 EUR sa kamatom od 11.8.2014 godine

-iznos od 70,08 EUR sa kamatom od 10.9.2014 godine

-iznos od 70,26 EUR sa kamatom od 10.10.2014 godine

-iznos od 72,97 EUR sa kamatom od 10.11.2014 godine

-iznos od 73,82 EUR sa kamatom od 10.12.2014 godine

-iznos od 74,92 EUR sa kamatom od 12.1.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.2.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.3.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.4.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 11.5.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.6.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.7.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.8.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.9.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 12.10.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.11.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.12.2015 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 11.1.2016 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.2.2016 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.3.2016 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 11.4.2016 godine

-iznos od 67,60 EUR sa kamatom od 10.5.2016 godine

po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 10. prosinca 2007. godine pa do 30.lipnja 2011. godine, za vrijeme od 01. srpnja 2011..godine godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV – U preostalom dijelu za iznos 39.658,15 EUR zahtjev tužitelja za isplatom se odbija.

r i j e š i o  j e

I - Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika OTP banke Hrvatska d.d. o mjesnoj nadležnosti ovog suda.

II - Utvrđuje se da ne postoje potraživanja tuženika istaknuta radi prebijanja u iznosu od 475.887,90 HRK (63.161,18 EUR) i u iznosu od 27.866,91 HRK (3.698,57 EUR).

III – Svaka stranka snosi svoj trošak postupka .

Obrazloženje

(1)Tužiteljica u tužbi navodi da je 26.studenog 2007.g. zaključila ugovor s prednikom tuženika Societe generale-Splitska banka d.d na iznos kredita od 107.000 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,20%. Tuženi je obzirom na odredbe ugovora mijenjao kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužiteljica nije mogla pregovarati i kao ekonomski slabija strana morala ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi. Obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.

(2)Tužena OTP banka d.d. prvenstveno ističe procesnopravne prigovor mjesne nadležnosti. Što se tiče merituma, tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan, jer tužiteljica nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužiteljica poziva, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZID ZPK, koji je stupio na snagu dana 30.rujna 2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Kada je prednik tužiteljice prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a nastao je novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima s važenjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka. Zato što konverzija kredita djeluje od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc, i samo zato što je sklapanjem dodatka ugovoru konverzija kredita dosljedno provedena, kod tužitelja je, kao rezultat ukupnosti svih ovih promjena utvrđena preplata u iznosu od 27.866,19 HRK, koja je u skladu s odredbom čl.19.c st.1. t. 5 alineja 1. i 2. ZID ZPK-a i Sporazumom stranaka u cijelosti iskorištena za prijevremeno zatvaranje kredita tužitelja. Tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužiteljici ponuditi sklapanje dodatka ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata konverzije s tužiteljicom je bio dužan sklopiti ugovor. Tužiteljica u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bila dužna prihvatiti izračun konverzije, niti je bila dužna sklopiti dodatak o konverziji kredita. Da tužiteljica nije prihvatila izračun konverzije i da nije sklopila dodatak ugovoru odredbe ZPK o konverziji kredita ne bi imale nikakav učinak na sklopljeni ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i otplata tog kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima (čl. 19.e st. 6. ZPK). Međutim, kada je tužiteljica svojom slobodnom voljom prihvatila ponudu tuženika i sklopila dodatak ugovora kojim je konverzija kredita dosljedno provedena te Sporazum o korištenju preplate, onda se prava i obveze ugovornih stranaka moraju prosuđivati isključivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom Ugovora o kreditu. Ukoliko se i ne prihvate sve gornje teze, u krajnjoj liniji predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, mogle bi biti eventualno štetne neke njegove odredbe. Opreza radi, polazeći od odredbe čl.323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisana obveza obostrane restitucije kao posljedica ništetnosti ugovora, za slučaj da sud utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti, tuženik u odnosu na iznos tražbine tužitelja radi isplate po tom osnovu, ističe prigovor radi prebijanja te tražbine s tražbinom tuženika u iznosu od 475.887,90 HRK, s osnove plasiranog kredita na temelju Ugovora o kreditu, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 4.prosinca 2007.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Ukoliko sud utvrdi da je osnovan podredni tužbeni zahtjev tada bi taj iznos valjalo prebiti sa iznosom od priznatim priliko konverzije tj. za iznos 27,866,91 HRK. (3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s 5 – 8), knjigovodstvenu karticu i pregled uplata po kreditu (l.s 33 – 46, 51 – 55, 73 – 78, 82 - 90), dodatak ugovora o kreditu (l.s 47 – 49), nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 122 - 134).

(4)Stranke su popisale parnični trošak.

(5) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

(6)Prvo pitanje koje treba riješiti je pitanje mjesne nadležnosti ovog suda budući je tužena OTP banka d.d. prigovorila mjesnoj nadležnosti ovog suda, jer da je nadležan sud opće mjesne nadležnosti za tuženika, a to je prema njegovu sjedištu Općinski sud u Splitu.

(6.1)Prema odredbi čl.19.l. st.1 Zakona o zaštiti potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 41/14, 110/15 i 14/19), dalje ZZP, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Prema st.4 istog članka odredbi stavaka 1 može se odstupiti samo sporazumom:

1. koji je sklopljen nakon nastanka spora

2. koji omogućuje potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u stavku 1. ovoga članka ili

3. koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne strane, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište u istoj državi i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države, pod pretpostavkom da taj sporazum nije suprotan pravu te države.

(6.2)Ovaj Zakon je u odnosu na Zakon o parničnom postupku lex specialis pa se ima prijemeniti u ovoj pravnoj stvari, pa je stoga prigovor mjesne nadležnosti tužene OTP banke d.d. valjalo odbiti

(7)Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita, dana 26.studenog 2007.g. zaključio ugovor s prednikom tuženika Societe generale-Splitska banka d.d. na iznos kredita od 107.000 CHF po promjenjivoj kamatnoj stopi koja na dan ugovaranja kredita iznosi 5,20%. Sporno je pitanje zastare potraživanja, ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, značenje konverzije, postojanje zahtjev tuženika, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

(8)Tuženik tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje i priklanja se stavu izraženom u odluci VSH Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022.. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.

(9)Činjenično je nesporno da je odredbom članka 5 predmetnog Ugovora propisana kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5 , 2 0 % godišnje. Odredbom članka 1 0 Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 107.000 CHF i kamata otplaćuju u 3 5 2 rate plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke kreditora. (10)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(11)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(12)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 3.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(13)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu smatra ništetnom.

(14)Prema odredbi čl.1021 ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

(13)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu broj 62780/07 26.studenog 2007. zaključen između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.

(14)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(15)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Majda Korljan iz [adresa]. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 5,20 %) i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 30.studenog 2007. iznosio je 1CHF=4,46990 HRK - fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita. Preplaćeni iznos zbog promijene tečaja i kamatne stope iznosi 11.360,87 EUR.

(16)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.

(17)Utvrđene iznose preplate sud je umanjio je za iznos priznat prilikom konverzije tj za iznos od 27.866,19 HRK – 3.698,48 EUR, na načina da ga je sukladno odredbi čl.172 ZOO-a odbio od najstarijih potraživanja tužitelja

(18) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

(19)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 31.svibnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(20)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

(21)Sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je svrha eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, postavljanja zahtjeva koji se međusobno isključuju a što u konkretnom predmetu nije slučaj, tj. sud smatra da se radi o jednom zahtjevu. Naime i glavnim i podrednim zahtjevom se na temelju istih činjeničnih i pravnih osnova traži isplata. Tražena je isplata iznosa od 47.320,45 EUR sud je utvrdio da tužiteljici pripada iznos od 7.662,30 EUR, pa je stoga presudio kao u izreci.

(22) Tužena banka je odgovoru na tužbu istaknula procesnopravni prigovor prijeboja ukoliko se utvrdi ugovor ništetnim, jer da bi i banka imala potraživanje prema tužitelju u iznosu od 475.887,19 HRK, s osnove plasiranog kredita na temelju Ugovora o kreditu, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 4.prosinca 2007.g Ukoliko sud utvrdi da je osnovan podredni tužbeni zahtjev tada bi taj iznos valjalo prebiti sa iznosom priznatim prilikom konverzije.

(25)Budući da je sud utvrdio ništetnost pojedinih odredbi ugovora odbio je zahtjev za tuženika za otplatom cjelokupnog iznosa kredita odjednom. Prigovor koji se odnosi na iznos priznat prilikom konverzije tj. za 27.866,19 HRK – 3.698,48 EUR također nije osnovan iz razloga što je iznos priznat koneverzijom odbijen već od iznosa na koji tužitelj ima pravo temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, tuženik nije dokazao osnovanost svog prigovora radi prebijanja te je, temeljem čl.338. st.3. ZPP-a, odlučeno kao u točci IV. izreke presude

(26)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

(27) Tužiteljica je u pogledu osnove i visine djelomično uspjela tužbenim zahtjevom, pa kako je u istom faktički obuhvaćen i zahtjev s kojim je uspio u sporu to se može ocijeniti da je djelomičan uspjeh svake stranke u parnici približno jednak, pa j eo troškovima postupka odlučio temeljem čl.154.st.4 ZPP-a)

U Benkovcu 13. siječnja 2025. godine

Sudac

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, pisano, putem ovog suda, u dva primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima Ivanu Šalni i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4

2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić i Anić iz Splita,

Lovretska 14