Poslovni broj:Us I-2923/23-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Kavelj d.o.o. Split, Visoka 17, OIB: 70309599426, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Luetić & Partneri d.o.o. Split, Starčevićeva 24, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Dugopolje, Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, OIB: 57240842564, koju zastupa opunomoćenik odvjetnik dr.sc. Vinko Samardžić, Split, Ruđera Boškovića 21, radi komunalnog doprinosa, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev.

II. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II 363-03/23-0003/0050, URBROJ: 2181/1-10/03-23-0002 od 22. rujna 2023.

III. Predmet se vraća tuženiku, na ponovni postupak, u kojemu je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.

IV. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužitelju iznos 2.500,00 eur na ime naknade troška ovoga spora; dok se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška ovoga spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela, Jedinstvenog upravnog odjela zainteresirane osobe Klasa: UP/I-361-01/22-01/09, Urbroj: 2181-23-03/2-23-2 od 1. lipnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim se, za građenje građevine gospodarske namjene (proizvodno poslovna)-servisna hala za distribuciju paketa i uredi, 2 b. skupine, na građevnoj čestici oznake k.č.z. 5861/425 Κ.Ο. Dugopolje, obujma građevine 6383,19 m[3] , s obračunatim popustom 7%; tužitelju utvrđuje obvezu komunalnog doprinosa u iznosu 57.413,47 EUR.

2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, u podnesku, i na raspravi, u bitnome, prigovara, sljedeće. Osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem da mu je komunalni doprinos pogrešno obračunat za cijeli obujam predmetne građevine. Pritom da je trebalo uračunati/odbiti iznos koji je na ime komunalnog doprinosa platilo trgovačko društvo LEMNA Grupa d.o.o. Ono da je, za građenje poslovne građevine (izložbenog prostora) na istoj čestici (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), ishodilo građevinsku dozvolu od 28. prosinca 2007. po kojoj da nikada nije započelo građenje. Tuženik i zainteresirana osoba, neuračunavanje/neodbijanje toga iznosa tužitelju, da pogrešno pravdaju time što LEMNA Grupa d.o.o. tužitelju nije prenijela pravo odbitka toga plaćenog komunalnog doprinosa. Pritom da ispuštaju iz vida to da je LEMNA Grupa d.o.o. prestala postojati (brisana iz Sudskog registra) u 2012. godini. Stoga da je pogrešno primijenjena odredba iz članka 89. stavak 1. Zakona o komunalnom doprinosu. Njenom pravilnom primjenom, na prethodno navedene činjenice, tužitelju da je trebalo obračunati komunalni doprinos u nižemu iznosu tj. uračunati/odbiti komunalni doprinos koji je platila LEMNA Grupa d.o.o. Tužbenim zahtjevom stoga traži poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja, kao nezakonitih. Zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik, u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu, a zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu i na raspravi, navode, u bitnome, u smislu, kako slijedi. Pogrešno da tužitelj tumači odredbu iz članka 89. stavka 1. Zakona o komunalnom doprinosu. Ta odredba da, u konkretnome slučaju, daje LEMNA Grupi d.o.o. pravo: plaćeni iznos komunalnog doprinosa uračunati kod plaćanja komunalnog doprinosa za građenje na istome ili drugome zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ili to pravo ustupiti drugoj osobi (pa tako i tužitelju), ili tražiti povrat plaćenog komunalnog doprinosa. U spisu da nema dokaza da bi LEMNA Grupa d.o.o. to pravo ustupila tužitelju. Tužitelj da pogrešno smatra da je kupnjom predmetnoga zemljišta stekao pravo iz osnove ranije plaćenog komunalnog doprinosa. S takvim bi se zahtjevom, u budućnosti, mogao zainteresiranoj osobi obratiti: raniji investitor koji je platio komunalni doprinos ili novi investitor kojemu je to pravo ustupio raniji investitor, tražeći ili uračunavanje ili povrat plaćenog; u smislu kako je to prethodno navedeno. Predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva. Zainteresirana osoba zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

4. Dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 13. prosinca 2024., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.; dalje: ZUS) koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavak 1. toga zakona.

5. Na temelju članka 89. stavka 4. u vezi članka 91. stavka 3. ZUS-a, rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak. 6. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, u dokaznom je postupku čitana sva dokumentacija u spisu ovoga spora te u spisu u kojemu je doneseno osporeno rješenje, a koji spis je dostavljen uz odgovor tuženika na tužbu. Osim toga stranke nisu ni imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz gore izloženih navoda stranaka proizlazi da među strankama nisu sporne sljedeće činjenice. Tužitelju je, osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem, obračunat komunalni doprinos, kao investitoru iz izvršne građevinske dozvole kojom mu se dozvoljava građenje građevine na čestici na kojoj je LEMNA Grupi d.o.o., kao investitoru, bilo dozvoljeno građenje građevine iz građevinske dozvole od 28. prosinca 2007.; za građenje koje LEMNA Grupa d.o.o. jeste platila komunalni doprinos ali to građenje nije nikada započela.

9. Među strankama ne bi trebala biti sporna ni činjenica da je trgovačko društvo LEMNA Grupa d.o.o. prestalo postojati (brisano iz Sudskog registra na temelju odluke registarskog suda donesene po službenoj dužnosti) dana 30. srpnja 2012.; jer je to upisano u (javno na Internetu objavljen i tako svima dostupan) Sudski registar, koji je javna knjiga [članak 4. Zakona o sudskom registru, "Narodne novine" broj 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14., 110/15., 40/19., 34/22. i 123/23.; članak 66. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima, Zakon o trgovačkim društvima. "Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.].

10. Kod navedenih činjenica; sporna je primjena/tumačenje odredbe iz članka 89. stavak 1. Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18. i 32/20.; dalje: ZKG), prema kojoj se iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto ili građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je poništen na zahtjev ili uz suglasnost investitora uračunava se kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor.

11. S pravom tuženik i zainteresirana osoba tvrde da, prema ovoj odredbi, obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor, koji je platio komunalni doprinos, u okolnostima iz ove odredbe, ima pravo: ili tražiti uračunavanje plaćenog komunalnog doprinosa kod plaćanja komunalnog doprinosa za građenje na istome ili drugome zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave (pa i pravo to i takvo traženje ustupiti drugoj osobi) ili zahtijevati od te jedinice lokalne samouprave povrat iznosa plaćenog komunalnog doprinosa.

12. S obzirom na zakonom propisanu pravnu prirodu i svrhu komunalnog doprinosa, netom iznesenim tumačenjem ove odredbe nije iscrpljeno svo njeno značenja i svrha.

13. Prema člancima 76. i 77. ZKG, kao i prema članku 31. ranije važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15. i 68/18.; dalje: ZKG/95):

-po pravnoj prirodi; komunalni doprinosi je novčana obveza, i to javno davanje - prihod jedinice lokalne samouprave, koju plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor;

-po svrsi/namjeni; komunalni doprinos je (strogo) namjenski javni prihod čija je (zakonom izričito propisana) svrha/namjena graditeljevo sudjelovanje u financiranju gradnje, održavanja i unaprjeđenja komunalne infrastrukture područja unutar kojeg graditelj gradi novu građevinu kojom se tu povećava opterećenost postojeće komunalne infrastrukture (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2643/22-2 od 7. veljače 2023.).

14. Ta i takva, izričito zakonom propisana, pravna priroda i svrha/namjena komunalnog doprinosa, posve je nespojiva (dapače, izravno je protivna) s pukim uprihodovanjem odn. dobiti za jedinicu lokalne samouprave do koje bi, po prirodi stvari, u situaciji dvostruke naplate komunalnog doprinosa, nedvojbeno došlo.

15. To tim više što je jedno od temeljnih načela ZKG (kojim je komunalni doprinos uređen), načelo neprofitnosti iz članka 9. ZKG; prema kojemu se komunalne djelatnosti ne obavljaju radi stjecanja dobiti, već radi osiguravanja isporuke komunalnih usluga korisnicima prema načelima komunalnog gospodarstva propisanim tim zakonom.

16. Slijedi da dvostruka naplata komunalnog doprinosa nedvojbeno ima značaj uprihodovanja odn. dobiti za jedinicu lokalne samouprave pa je, kao takva, izravno protivna zakonom propisanoj svrsi/namjeni komunalnog doprinosa (u tomu smislu i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2643/22-2 od 7. veljače 2023. te u presudi Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3602/22-4 od 9. siječnja 2024.).

17. Zato, po stavu ovoga suda, ciljnim (svrhovitim) tumačenjem citirane odredbe iz članka 89. stavka 1. ZKG, proizlazi da se svrha te odredbe, ne iscrpljuje samo, u (gore navedenim) pravima koja po osnovi plaćenog komunalnog doprinosa ima obveznik odn. investitor koji ga je platio; nego i u sprječavanju dvostruke naplate komunalnog doprinosa.

18. U većini slučajeva, obje te svrhe će se ostvarivati istovremeno: korištenjem navedenih prava sprječavat će se dvostruku naplatu komunalnog doprinosa (tako što će obveznik odnosno investitor, komunalni doprinos koji je platio, uračunati kod drugoga građenja, ili će pravo toga uračunavanja ustupiti drugome, ili će tražiti povrat/isplatu).

19. U iznimnom slučaju, to se neće dogoditi: to kada obveznik odn. investitor u prošlosti nije koristio koje od navedenih prava a izvjesno je da to neće (moći) činit ni u budućnosti. Npr. u slučaju da, prije smrti ili uopće prestanka obveznika odn. investitora, koji je platio komunalni doprinos, on nije koristio koje od tih prava.

20. U tomu iznimnom slučaju, svrhu sprječavanja dvostruke naplate komunalnog doprinosa, može se postići, jedino tako da se, za plaćeni komunalni doprinos, uzme da "prati nekretninu za koju je doprinos plaćen pa se takvo plaćanje prenosi na novog investitora. Upravo iz ovog razloga novi investitor je komunalni doprinos dužan platiti samo za razliku u obujmu iskazanom u ranijoj i novoj građevinskoj dozvoli ukoliko je raniji investitor podmirio svoju obvezu. Naime, ratio plaćanja komunalnog doprinosa jednokratno je participiranje u troškovima izgradnje i korištenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture određenog područja te bi svako suprotno tumačenje od navedenog predstavljalo dvostruko plaćanje već uplaćenog komunalnog doprinosa".

21. Citirani pravni stav je zauzet u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-3368/2008-4 od 14. rujna 2011. i presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3470/16-2 od 7. prosinca 2016., a u tumačenju odredbe članka 31. stavka 8. ZKG/95 (sada članak 82. ZKG) prema kojoj se, u slučaju zamjenskog građenja ili dograđivanja ili nadograđivanja, komunalni doprinos obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu.

22. Ovaj sud je stava da je, ovome slučaju iz članka 31. stavka 8. ZKG/95 (sada članak 82. ZKG), spomenuti iznimni slučaj bitno sličan. U oba slučaja, raniji investitor više ne može raspolagati komunalnim doprinosom koji je platio za građenje na čestici na kojoj sada gradi novi investitor. Razlika je samo u razlogu nemogućnosti raspolaganja. U prvome slučaju, razlog je što je raniji investitor realizirao građenje za koje je platio komunalni doprinos. U drugome slučaju, razlog je što je raniji investitor prestao postojati pa plaćeni komunalni doprinos (za gradnju koju nije realizirao) više ne može uračunati, ustupiti drugome ili tražiti natrag. Ključna i najbitnija sličnost je što bi u oba slučaja bez uračunavanja plaćenog komunalnog doprinosa novom investitoru došlo do dvostruke naplate komunalnog doprinosa.

23. Stoga je ovaj sud stava da, navedena bitna sličnost, ovoga iznimnog slučaj i slučaja iz odredbe članka 31. stavka 8. ZKG/95 (sada odredbe članak 82. ZKG), opravdava analognu primjenu tih odredaba na ovaj iznimni slučaj; onako kako je te odredbe, u gore citiranim odlukama, protumačio neposredno viši sud.

24. U konačnici, proizlazi da, gore obrazloženim svrhovitim (ciljnim) tumačenjem članka 89. stavka 1. ZKG, i analognom primjenom (koju opravdava obrazložena bitna sličnost) članka 82. ZKG; u navedenom iznimnom slučaju treba postupiti po (gore među znakovima navoda) citiranom stavu iz navedenih odluka neposredno višeg suda.

25. Za sada, na vrlo visokoj razini vjerojatnosti (mada ne i na razini izvjesnosti); proizlazi, da bi ovaj konkretan slučaj, bio navedeni izniman slučaj.

26. To jer je nedvojbeno a i nesporno među strankama: da je osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem tužitelju obračunat komunalni doprinos za građenje na istoj čestici na građenje na kojoj se odnosi plaćeni komunalni doprinos čiji je platitelj 2012. prestao postojati; a osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem tužitelju obračunski obujam nije umanjen za obujam za koji je taj platitelj platio taj komunalni doprinos. 27. Stoga je, za rješavanje ove upravne stvari, odlučno utvrditi: (i) obujam za koji je taj platitelj platio taj komunalni doprinos te (ii) je li taj komunalni doprinos koji je platio taj platitelj ikada ikomu uračunat ili vraćen (s obzirom da ga platitelj više ne može uračunati/ustupiti/vratiti jer je platitelj prestao postojati).

28. Ako taj komunalni doprinos, koji je platio taj platitelj, nije nikada nikomu uračunat ili vraćen, onda obujam za koji je plaćen taj komunalni doprinos, tužitelju treba odbiti/uračunati kod rješavanja o visini predmetne tužiteljeve obveze komunalnog doprinosa; u smislu prethodno obrazloženog ovom presudom.

29. Navedene, za rješavanje pravno odlučne, činjenice; nisu utvrđene prije donošenja osporenog rješenja zbog pogrešnog tuženikovog materijalnopravnog stava.

30. Stoga je u osporenom rješenju pogrešno primijenjeno materijalno pravo na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. To ga čini nezakonitim.

31. Navedene činjenice, ovaj sud nije mogao utvrditi u ovome sporu (i sam presudom riješiti ovu stvar), jer ih iz dokaza koje su sudu stranke dostavile i predložile nije moguće utvrditi: u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka, nema podatka o obujmu za koji je platitelj platio komunalni doprinos i nema podatka je li taj komunalni doprinos koji je platio taj platitelj ikada ikomu uračunat ili vraćen. 32. Stoga ovaj sud nije mogao u ovome sporu sam riješiti ovu stvar pa je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

33. No ovom je presudom dana prethodno navedena uputa kojom je sadržajno posve određeno rješenje o komunalnom doprinosu koje treba donijeti u ponovnom postupku nakon što se, prema posve određenoj uputi iz ove presude, upotpuni činjenično stanje. Stoga je protiv ove presudu žalba dopuštena (članak 127. stavak 2. ZUS-a).

34. Mada se to tužbenim zahtjevom traži, ovome sudu se nesvrhovitim i neekonomičnim ukazalo (tužbenim zahtjevom traženo) poništavanje još i prvostupanjskog rješenja, jer je, u ponovnom postupku nakon ove presude, tuženik ionako ovlašten upotpuniti postupak (sam ili putem prvostupanjskog tijela - članak 115. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) pri čemu je, ako utvrdi osnovanost žalbe (u skladu sa člankom 115. stavak 1. ZUP-a nije vezan žalbenim razlozima), ovlašten novim drugostupanjskim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar odnosno dostaviti predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu (članak 117. stavci 1. i 2. ZUP-a).

35. Naime, odlučivanje u granicama tužbenog zahtjeva (članak 47. stavak 1. ZUS-a) ne znači da stranka tužbenim zahtjevom može sudu odrediti do koje razine upravnog postupka će se upustiti u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva (tako u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2276/2016-2 od 21. rujna 2016.). To prosuđuje sud, vodeći se time da se što učinkovitije otklone utvrđeni razlozi nezakonitosti i tako ostvare ciljevi upravnog spora propisani člankom 2. stavkom 1. ZUS-a.

36. Iz navedeni razloga, na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 47. ZUS- a, te na temelju članaka 119. stavku 4. i članku 151. stavku 2. ZUS-a.; presuđeno je kao pod točkama I. do III. izreke.

37. Time su tuženik i zainteresirana osoba izgubili ovaj spor. Stoga je odbijen zahtjev zainteresirane osoba za naknadu troška ovoga spora; a tuženik je obvezan tužitelju naknadi zahtijevane troškove ovoga spora: na ime (i) odvjetničkog sastavljanja tužbe i (ii) zastupanja na navedenome raspravnom ročištu, 2 radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 2.000,00 EUR a uvećano za 25% PDV-a (500,00 EUR) daje ukupan iznos 2.500,00 eur; sve sukladno Tbr. 27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 52. stavak 3., Tbr 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.).

38. Zato je, na temelju članka 144. stavak 1. do 3. i članka 147. stavka 1. te članka 148. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu 13. siječnja 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja uz zapisnik o objavi

2. tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi

3. opun. z.o. uz zapisnik o objavi

4. u spis