Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž R-291/2024-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Skočibušiću, odvjetniku iz Čabra, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o. za prijevoz tereta Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-181/2022-12 od 15. listopada 2024., 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-181/2022-12 od 15. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Nalaze se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.873,94 kn uvećan za zatezne kamate koje teku na iznos od:
1.143,78 kn od dana 16. rujna 2021.
1.001,55 kn od dana 16. Iistopada 2021.
1.035,17 kn od dana 16. studenog 2021.
806,40 kn od dana 16. prosinca 2021.
887,04 kn od dana 16. sije6nja 2022.
po stopi sukladno 61. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
2. Nalaze se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."
II. Nalaze se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u visini od 125,00 eura, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23. - u dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a. Činjenično stanje je potpuno i istinito utvrđeno pa nije ostvaren ni žalbeni razlog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koji se tužitelj poziva u žalbi.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.873,94 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, a po osnovi umanjenja cijene sata rada od 14% u svezi radnog mjesta tužitelja (vlakovođa) za razdoblje od kolovoza 2020. do prosinca 2020.
7. Po mišljenju ovoga suda prvostupanjski sud je raspravio sporna pitanja i ispitao sve bitne okolnosti, proveo sve potrebne i raspoložive dokaze i njihovom ocjenom potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke (članci 7. i 8. ZPP-a ).
8. Žalitelj u žalbi daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, te osporava razloge prvostupanjske presude kojima su ocijenjeni provedeni dokazi. Ocjena izvedenih dokaza dana je na način određen člankom 8. ZPP-a, pa žalitelj takovu ocjenu prvostupanjskog suda neosnovano napada.
9. Iz procesne dokumentacije i stanja spisa proizlaze slijedeća činjenična utvrđenja:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik kod tuženika na radnom mjestu vlakovođe,
- da iz članka 18. Aneksa Kolektivnom ugovoru HŽ Cargo d.o.o. sklopljenim 31. srpnja 2020. proizlazi kako su reprezentativni sindikati koji djeluju kod tuženika s tuženikom ugovorili da će se cijena sata rada kod nabrojanih radnih mjesta, između ostalog i za radno mjesto tužitelja (vlakovođe), umanjiti za 14% zaključno s plaćom za mjesec prosinac 2020.
- da iz odredbe članka 23. navedenog Aneksa proizlazi da se tuženik obvezuje od 1. svibnja 2021. isplatiti svim radnicima ustegnuti dio plaće koji su u radnom odnosu smanjenja plaća definiranim u člancima 16., 17., 18., 19. i 20. tog Aneksa kroz 24 mjesečna obroka.,
- da iz 4. Aneksa Kolektivnom ugovoru tuženika sklopljenog 31. ožujka 2021. proizlazi kako se primjena odredbe članka 23. navedenog Aneksa prolongira do 1. siječnja 2022., odnosno do usvajanja programa restrukturiranja tuženika, koji još nije usvojen i čeka odobrenje Europske komisije,
- da iz 9. Aneksa Kolektivnom ugovoru HŽ Cargo d.o.o. sklopljenog 30. rujna 2022. proizlazi kako je člankom 2. istoga utvrđeno da se članak 23. Aneksa Kolektivnom ugovoru i članak 3. točka 4. Aneksa Kolektivnom ugovoru stavljaju izvan snage.
10. I po stavu ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti ustegnute iznose plaća, budući je vraćanje tih iznosa prvenstveno prolongirano, a nakon toga stavljeno izvan snage. Stoga kako je potraživanje tužitelja utemeljeno na odredbama koje su stavljene izvan snage, to ne postoji pravna osnova na temelju koje tužitelj ima mogućnost potraživati ustegnute iznose.
11. Naime, tužitelj svoje utvrđenje temelji na odredbama članka 18. i članka 23. Aneksa Kolektivnom ugovoru HŽ Cargo d.o.o. sklopljenog 31. srpnja 2020., a što tuženik niti ne spori, međutim kako je 4. Aneksom Kolektivnog ugovora sklopljenim 31. ožujka 2021. u članku 3. navedeno vraćanje ustegnutih iznosa prolongirano, da bi člankom 2. 9. Aneksa Kolektivnom ugovoru HŽ Cargo d.o.o. sklopljenog 30. rujna 2022. članak 23. Aneksa Kolektivnom ugovoru bio stavljen izvan snage, to ne postoji pravna osnova za vraćanje ustegnutih iznosa.
12. Člankom 10. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR) radni odnos se zasniva ugovorom o radu, dok prema članku 8. stavku 4. ZR-a na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu kojim nije uređeno Zakonom o radu primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznog prava. Po svojoj prirodi ugovor o radu predstavlja dvostrano obvezni pravni odnos, što znači da tim odnosom svaka ugovorna strana stječe prava i preuzima obveze u odnosu na drugu ugovornu stranu. Prema članku 192. stavku 1. ZR-a ugovorne strane dužne su se pridržavati odredaba kolektivnog ugovora.
13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud se pravilno rukovodio činjenicom da je člankom 2. 9. Aneksa Kolektivnom ugovoru HŽ Cargo d.o.o. sklopljenog 30. rujna 2022. stavljen izvan snage članak 23. Aneksa Kolektivnom ugovoru sklopljenog 31. srpnja 2020. pa stoga ne postoji pravna osnova na temelju koje bi tužitelj mogao tražiti ustegnute iznose plaće po osnovi smanjenja sata rada.
14. Istaknute pak žalbene navode tužitelja koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o tome da se u konkretnom slučaju radilo o koliziji dvaju odredbi i da je prvostupanjski sud trebao utvrditi predmetno pravo po ugovoru o radu, budući bi to za tužitelja bilo povoljnije, a koje navode tužitelj iznosi tek u žalbi te ih je u smislu odredbe članka 461.a stavka 2. ZPP-a trebao navesti u tužbi, ovaj sud nije ispitivao budući takvi žalbeni navodi u sporovima male vrijednosti nisu dopušteni osnovom propisa članka 467. ZPP-a.
15. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini i u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, te valjano obrazložena.
16. Kako se i ostali žalbeni navodi svode na ponavljanje istaknutog tijekom prvostupanjskog postupka, istima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa je žalba ocijenjena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i odlučeno kao pod I. izreke.
17. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1 u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao pod II. izreke.
Osijek, 13. siječnja 2025.
Sudac
Berislav Babić
